Books & ... & rock 'n' roll (Kako knjige zvuče)

Nora Barnacle

Domaćin
Poruka
4.132
Ima knjiga o kojima su ispevane pesme.

Orkanski visovi, Emili Bronte

Prust kroz par tomova U potrazi za izgubljenim vremenom provlači muzičku temu kao objekat Svanove opsesije.
Kod Berharda u Pijanisti, Vladimir Horovic je nešto poput božanstva.

U mnogim romanima se pominje muzika, služeći svemu i svačemu.


Šta slušate dok čitate i na koje još načine vezujete muziku i književnost?
 
Ima knjiga o kojima su ispevane pesme.

Orkanski visovi, Emili Bronte

Prust kroz par tomova U potrazi za izgubljenim vremenom provlači muzičku temu kao objekat Svanove opsesije.
Kod Berharda u Pijanisti, Vladimir Horovic je nešto poput božanstva.

U mnogim romanima se pominje muzika, služeći svemu i svačemu.


Šta slušate dok čitate i na koje još načine vezujete muziku i književnost?

Chillout muzika!
 
Kod mene ne ide zajedno. Moram da imam tisinu kad citam inace ne mogu da se koncentrisem ( ja sam od onih sa slabom paznjom). Ako slusam muziku uz citanje, redovno mi misli odlutaju, ili pocnem da mastarim ili pocnem da pevuckam:)

Ista stvar i kod mene. Najviše volim da čitam u tišini, muzika (ili bilo koji drugi zvuk) odvlače pažnju.

A i inače, ne slušam nešto mnogo muziku. Imam plejlistu od nekoliko izvođača koje povremeno preslušavam, a spisak ažuriram svakih pet godina, možda.
 
Ista stvar i kod mene. Najviše volim da čitam u tišini, muzika (ili bilo koji drugi zvuk) odvlače pažnju.

A i inače, ne slušam nešto mnogo muziku. Imam plejlistu od nekoliko izvođača koje povremeno preslušavam, a spisak ažuriram svakih pet godina, možda.

:lol: Normalno, jer ta muzika koju mi matori slušamo je ionako besmrtna...
 
:lol: Normalno, jer ta muzika koju mi matori slušamo je ionako besmrtna...


Polako, polako.
Ti si možda matora (praviš se, znam ali, neka te kad si zapela), no, Quentina ne diraj i ne razbijaj mi roze naočari!

Negoo... temu sam zamislila nešto širom od slušam/ne slušam dok čitam.


:zurka:


- - - - - - - - - -

U principu, ne slušam ništa snimljeno poslije 1989. godine. :cool:

Inače, imam teoriju da najbolju muziku prave muzikanti rođeni oko 1945 g. (plus-minus par godina), a da najbolje knjige pišu pisci rođeni oko 1935. g. (opet plus-minus par godina).

Argumentuj teoriju, ne bilo ti zapoveđeno.
 
Argumentuj teoriju, ne bilo ti zapoveđeno.

Ne mogu da argumentujem, to je samo na osnovu ličnih afiniteta. Mogu da dam primjere...

Nil Jang (1945.), Pol Sajmon (1941.), Dejvid Bouvi (1947), Rodžer Voters (1943.), Džon Fogerti (1945.), Erik Klepton (1945), Bob Dilan (1941.), Džim Morison (1943.), Tom Vejts (1949.)...

odnosno

Danilo Kiš (1935.), Don Delilo (1936.), Rejmond Karver (1938.), Tomas Bernahrd (1931.), Džon Apdajk (1932.), Filip Rot (1933.), Kormak Makarti (1933.), Mirko Kovač (1938.), Živojin Pavlović (1933.), Tomas Pinčon (1937.)...
 

Pesma o kojoj su pisane knjige.


"Set The Controls For The Heart Of The Sun"


Little by little the night turns around.
Counting the leaves which tremble at dawn
Lotuses lean on each other in yearning
Under the eaves the swallow is resting

Set the controls for the heart of the sun.

Over the mountain watching the watcher.
Breaking the darkness, waking the grapevine.
One inch of love is one inch of shadow
Love is the shadow that ripens the wine.

Set the controls for the heart of the sun.
The heart of the sun, the heart of the sun.

Witness the man who raves at the wall
Making the shape of his questions to Heaven
Whether the sun will fall in the evening
Will he remember the lesson of giving?

Set the controls for the heart of the sun.
The heart of the sun, the heart of the sun.
 
Poslednja izmena:
A ima i pisaca koji u knjigama smaraju sa svojim (mahom pretencioznim) muzičkim ukusom. Murakami je poznat po gnjavaži sa opskurnim džezerima, a ima i kod Peljevina (Omon Ra) poveći pasaž o vezi jednog astronauta i Echoes Pink Flojda.
Nemam ništa protiv kad pisac koristi muziku da izgradi atmosferu u priči ili uvjerljivije prikaže neko vrijeme i prostor, ali kad čitalac ima osjećaj da nešto značajno propušta jer nije slušao neku pjesmu, to više ukazuje na lične neknjiževne opsesije pisca, nego na promišljen književni postupak.
 
A ima i pisaca koji u knjigama smaraju sa svojim (mahom pretencioznim) muzičkim ukusom. Murakami je poznat po gnjavaži sa opskurnim džezerima, a ima i kod Peljevina (Omon Ra) poveći pasaž o vezi jednog astronauta i Echoes Pink Flojda.
Nemam ništa protiv kad pisac koristi muziku da izgradi atmosferu u priči ili uvjerljivije prikaže neko vrijeme i prostor, ali kad čitalac ima osjećaj da nešto značajno propušta jer nije slušao neku pjesmu, to više ukazuje na lične neknjiževne opsesije pisca, nego na promišljen književni postupak.


Pa...ima smisla, donekle.
U mom slučaju, književni, filmski i muzički ukus mahom idu u istom paketu.
Eto i dokaza: i džez i Murakami su mi ... njah. :aha:

Begbede pominje i peljevina i Anthony and the Johnsons. Mislim u Francuskom romanu.

Napiši još muzičkih referenci ako ih se setiš, a nije ti teško.
 
Ima i drugačijih primjera. Čitav Bernahardov Gubitnik vrti se oko savršene interpretacije Bahovih Goldberg varijacija, a ja, totalna neznalica kad je klasična muzika u pitanju, dok sam čitao knjigu nisam osjećao potrebu da čujem kako te varijacije zapravo zvuče. Bernhard nije pisao omaž omiljenom kompozitoru (što netalentovani pisci ponekad čine), nego je koristio Baha kao simbol, i to će čitaocu biti sasvim jasno. U Starim majstorima na sličan način koristi i jedno djelo likovne umjetnosti - Tintoretovog Čovjeka sa bijelom bradom.
 
Ima i drugačijih primjera. Čitav Bernahardov Gubitnik vrti se oko savršene interpretacije Bahovih Goldberg varijacija, a ja, totalna neznalica kad je klasična muzika u pitanju, dok sam čitao knjigu nisam osjećao potrebu da čujem kako te varijacije zapravo zvuče. Bernhard nije pisao omaž omiljenom kompozitoru (što netalentovani pisci ponekad čine), nego je koristio Baha kao simbol, i to će čitaocu biti sasvim jasno. U Starim majstorima na sličan način koristi i jedno djelo likovne umjetnosti - Tintoretovog Čovjeka sa bijelom bradom.

Jeste, jeste.
Ja sam to čitala u sumornoj Podgorici, pa se nisam udubljivala u vezu između Horovica i baš tih Bahovih varijacija. Eto pitanja za kviz :flert:
 
In Da Club (aka Sexy Lil’ Thug), covered by Beyoncé

Kada čujete ovo, zaboravite na 50 Cent-a. Ova verzija je bitna. U Bijonsinim rukama ona postaje himna kurtizana, ponosna i glasna. A to što peva u nižem ključu od sopstvenog je savršeno. Nema ničeg boljeg od samouverene lepote koja zna kakav utisak ostavlja na druge.
 

Back
Top