Kako je rodjen Petar Pan

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.205
Sinonim za večnu mladost i odbijanje da se odraste je dečak u zelenom kostimu sa zašiljenom kapom iste boje, Petar Pan,
koga je stvorio škotski autor Džejms Metju Bari. On je postao deo popularne kulture, a priča o njegovim avanturama igrana je i u pozorištu i na filmu.

Lik Petra Pana se prvi put pojavio 1902. u Berijevom romanu “Mala bela ptica” u poglavlju koje se zvalo “Petar Pan u Kensington Gardensu”. Ova priča je počela da se prikazuje na pozornici dve godine kasnije kao komad “Petar Pan, dečak koji ne želi da odraste”. Predstava je dopunjena i pretvorena u roman “Petar Pan i Vendi” koji je objavljen 1911. u kojem su se pojavili i kapetan Kuka, “izgubljeni dečaci”, Vendina braća…

Deca su volela “ujka Džima”, kako su zvali Barija, a on ih je zabavljao izmišljenim pričama, na kojima će kasnije bazirati avanture najpoznatijeg “večitog dečaka”.
„Stvorio sam Petra Pana kako deca koju sam najviše voleo ne bi morala umreti.“ – J.M. Barrie
Od vrlo rane životne dobi, život me teško pogodio. Izgubio sam svog brata Davida u nesreći kad mu je bilo samo 13 godina.
Bio je mamino najdraže dete, i nakon njegove smrti… nikada više nije bila ista.
Pokušao sam sve kako bih je ponovno nasmejao — čak sam se i oblačio poput njega, kako bi na trenutak vratila sjaj izgubljenog sina.

Ali ništa nije pomoglo. Tada sam shvatio:neka tuga se nikada ne izleči…već samo naučimo nositi masku.

Godinama kasnije, utjehu sam pronašao u pisanju. No, sve se zaista promenilo,kad sam upoznao decu Sylvije Llewelyn Davies.
Postali su mi nadahnuće, moja neslužbena rodbina — iskra iza Nigdezemske.
Zajedno smo zamišljali svetove gusara, vila i dečaka koji lete. I tako je rođen Petar Pan.
 
Petar+Pan.jpg
 
Kad je Sylvia umrla od karcinoma, preuzeo sam brigu o njenoj deci kao da su moja vlastita. Neki su me smatrali čudakom — odraslim muškarcem koji se igra s decom, izmišlja priče o sirenama i magiji.

Ali ono što nisu znali jest da mi je srce bilo slomljeno. A priče su bile jedini način da nastavim disati.
Petar nije bio samo dečak koji nije htio odrasti. Bio je svako dete koje je otišlo prerano. Svaka duša koju je svet zaboravio.
Obećanje da, dokle god ih se netko seća… nikada zapravo ne nestanu.

Bol tu nije stala. George, jedan od tih dečaka, poginuo je u ratu. Michael se utopio u jezeru.
Zato danas, kad god netko otvori knjigu o Petru Panu… udahne život deci koja više nisu ovde. A možda… i meni.

„Postoje rane koje ljudi ne vide. Zato ne razumiju zašto netko piše bajke. Ali ponekad je baš bajka ono jedino što nas održava u životu.“
 

Back
Top