Bolna Arkadija

Tema se odnosi na sva naša očekivanja, nadu, nešto u šta smo verovali.
Zadržaću se na emocijama , koje nosimo u sebi , bez obzira kakav utisak želimo da ostavimo na druge.Takođe i na razočarenja koja su neminovna.
Koliko duševna bol može da utiče na naše ponašanje , koliko na misli , osećanja.
Da li uspevate da zadržite ljubav u sebi ili je pustite da se raspe , smatrajući da je ionako sve besmisleno.

Slobodno se izrazite pesmom, citatom ili slobodnim izborom reči.
Hvala na odgovorima.

Temu sam otvorila na romantici, činilo mi se kao najbezbednije i najiskrenije mesto.

Ako nije prikladno , premestite je.
what-if-you-are-lonely_4.jpg
 
Poslednja izmena:
"How much more are we gonna take?How many nights do we have to lie awake?How many tears are we gonna cry?We can wish until the well runs drybut what happens when the sky aboveruns out of every single shooting star?and what if every good intention's only meantto go so far?only love, only love can save us nowkeep the world from burning down, down, downto the ground, ground, groundOnly love can look inside a human heartand see us for who we areand who we are would be enoughIf only there was only loveonly love, only loveonly loveHow many lessons have we really learned?How many bridges could we cross instead of burn?Why do we find it hard to forgive?We're so blinded that it's easy to forgetonly love, only love can save us nowkeep the world from burning down, down, downto the ground, ground, groundOnly love can look inside a human heartand see us for who we areand who we are would be enoughIf only there was only loveonly love, only loveonly love, only loveonly love, only loveSo what happens when the sky aboveruns out of every single shooting starand what if every good intention's only meantto go so farOnly love, only love can save us nowkeep the world from burning down, down, downto the ground, ground, groundonly love can look inside a human heartand see us for who we areand who we are would be enoughIf only there was only love"
 
GF0-TBu-Lbg-AALct0.jpg

Ko zna...Možda bi sa zatvorenim očima bol bila podnošljivija zbog razdvojenosti iz prošlosti , voljenih i željenih
Ponekad nosimo stvari sa važnošću koja postoji samo u našem umu.
Molim vas recite mi gde mogu da živim bez sećanja i gde kad se setim , a da to ne boli ?
Njene tišine i sećanja njena su remek dela , ćutanja skupljena u dubini duše i odraz sećanja i sreće na licu . Da niko ništa drugo ne primeti i da se ne usudi da dotakne tamo gde zidovi ponosno stoje kao čuvari svih njenih tuga i noći..
Znam samo da je te oči odaju kada voli i kada bi pobegla, od ljudi.
Imam toliko reči prošivenih slovima njenog imena , sve siročad tišine koje bi da je dotaknu , kao i njene sumrake koji se radjaju iz iskonskog bola
Reči čudne pune nade skoro na ivici zaborava sa granice drugih svetova
U ciklusu jednog života volećeš mnogo puta . Ali samo jedna ljubav će ti osvetliti put i zauvek "spaliti tvoju dušu"

Who Will Light Your Path​

Who will light your path
Through the night?
When you travel the marshes
Toward which light
Will you turn your eyes?

When you hang in the void,
To whom will you call?
When you have no pillow,
Where will you
Lay your head?
Who will light
Your path
Through the night,
Toward what light
Will you turn?

The night is full of sounds,
But can you recognize
The right one?

The night is full of lights,
But which light
Is the light of your eyes?

And who casts the hook
For night waters
Into your mouth?

Who follows you close
As you go
Along your way?

Which teeth, white and rabid
From loneliness and hunger
Sink into your flesh?

Who will cut the ties?
Oh, what a sharp
Invisible knife

Who will wait for you
At the crossroads?
At midnight
Toward what light
Will you turn?
 
Poslednja izmena:
Nešto kao ispovest...
................
Čekam, da sve prođe, dugo traje to brojanje
Noći tuge i noći nade.
Nejednako se zašivaju uz srce, kao leptirovi iz mraka.
Neke se slome , ostaci nedovršenih pitanja.
Neoplakane.
Čekam....a čekanje nestaje u lucidnim snovima,
Prelascima,
U šetnjama po stazama obraslim biljem
(Otrovnim po tami),
Nikada ne znam hoću li stići do jutra
U prividnu normalnost,
Hoće li me zora dočekati...
Ili ću zateći hodnički muk nepoznate sebe.
............
Čekam, rasipajući prašinu s duše, taložene vekovima..
Sve manje je glasova iz daljina,
Gube se odjeci sveta kome sam pripadala.
Sve manje...
I tiše se mirim sa porazima.
pustiti39393939.jpg

Možda se ovako gasi duša....
 
Nešto kao ispovest...
................
Čekam, da sve prođe, dugo traje to brojanje
Noći tuge i noći nade.
Nejednako se zašivaju uz srce, kao leptirovi iz mraka.
Neke se slome , ostaci nedovršenih pitanja.
Neoplakane.
Čekam....a čekanje nestaje u lucidnim snovima,
Prelascima,
U šetnjama po stazama obraslim biljem
(Otrovnim po tami),
Nikada ne znam hoću li stići do jutra
U prividnu normalnost,
Hoće li me zora dočekati...
Ili ću zateći hodnički muk nepoznate sebe.
............
Čekam, rasipajući prašinu s duše, taložene vekovima..
Sve manje je glasova iz daljina,
Gube se odjeci sveta kome sam pripadala.
Sve manje...
I tiše se mirim sa porazima.
Pogledajte prilog 1499422
Možda se ovako gasi duša....
💛❤️
pustiti39393939-jpg.1499422

 

C'est la Vie​

C'est la vie
Have your leaves all turned to brown
Will you scatter them around you
C'est la vie.

Do you love
And then how am I to know
If you don't let your love show for me
C'est la vie.

(Chorus) Oh, oh, c'est la vie.
Oh, oh, c'est la vie.
Who knows, who cares for me...
C'est la vie.

In the night
Do you light a lover's fire
Do the ashes of desire for you remain.

Like the sea
There's a love too deep to show
Took a storm before my love flowed for you
C'est la vie

(Chorus) Oh, oh, c'est la vie.
Oh, oh, c'est la vie.
Who knows, who cares for me...
C'est la vie.

Like a song
Out of tune and out of time
All I needed was a rhyme for you
C'est la vie.

Do you give
Do you live from day to day
Is there no song I can play for you
C'est la vie.

(Chorus) Oh, oh, c'est la vie.
Oh, oh, c'est la vie.
Who knows, who cares for me...
C'est la vie.
tenora.gif
💛❤️
 
Poslednja izmena:
Jednom...
Posetiće te nenadano ili znano,
Podsvest će znati pravi momenat.
Prepoznaćeš ga.
Po davno zaboravljenim mirisima,
Po predosećaju u duplim slikama,
Po cepajućem zvuku, duboko u sebi.

Znaćeš da je ona,
Lepota i strah se vraćaju samo u jednom obliku,
Oduvek je tako bilo.
Hiljadama godina.
Pitaće te nemo, možda se osmehnuti
Na svoj izgubljeni način.
I ti ćeš se osmehnuti ponuđenoj slobodi,
Koja se dobija u bolu.
...............
Iz bezbrojnih fioka ponećeš nešto uspomena,
Kao putokaze.
Ponećeš i polegle emocije, oživljene i neme.
Oproštaji ostaju.
Srce ostaje.
Jer ga moraš izlomiti da bi uzeo ono u njemu.

Najveću bol koju možeš podneti.

Najvrednije šta imaš.

Dušu staru i iskidanu.
................

Jednom.....
Kad se ugase sva svetla i pomru sve nade,
Poći ćeš.

Pratićeš izbledela sećanja,
Kroz crveni sumrak ničije sreće...
5f246874a81982c80278d724a565a74f.jpg
 
Jednom...
Posetiće te nenadano ili znano,
Podsvest će znati pravi momenat.
Prepoznaćeš ga.
Po davno zaboravljenim mirisima,
Po predosećaju u duplim slikama,
Po cepajućem zvuku, duboko u sebi.

Znaćeš da je ona,
Lepota i strah se vraćaju samo u jednom obliku,
Oduvek je tako bilo.
Hiljadama godina.
Pitaće te nemo, možda se osmehnuti
Na svoj izgubljeni način.
I ti ćeš se osmehnuti ponuđenoj slobodi,
Koja se dobija u bolu.
...............
Iz bezbrojnih fioka ponećeš nešto uspomena,
Kao putokaze.
Ponećeš i polegle emocije, oživljene i neme.
Oproštaji ostaju.
Srce ostaje.
Jer ga moraš izlomiti da bi uzeo ono u njemu.

Najveću bol koju možeš podneti.

Najvrednije šta imaš.

Dušu staru i iskidanu.
................

Jednom.....
Kad se ugase sva svetla i pomru sve nade,
Poći ćeš.

Pratićeš izbledela sećanja,
Kroz crveni sumrak ničije sreće...Pogledajte prilog 1503905
Hope is your survival
A captive path I lead
No matter where you go
I will find you
If it takes a long long time
No matter where you go
I will find you
If it takes a thousand years
Nachgochema
Anetaha
Anachemowagan
No matter where you go
I will find you
In the place with no frontiers
No matter where you go
I will find you
If it takes a thousand years
.....
FJAC1PYXsAMhXka
Ponekad me vuče da održim život ,nešto što postoji samo u sećanju i ako znam da svaka nada umire trenutno kad joj treba neko da je spasi !
Znam da me razumeš , uvučeš se u mene dok mi koža ne postane tesna.
I neke stare rane se same otvore.
Ti si poput istine Ispisana mastilom po duši,kao da u meni stanuješ u svim mojim dubinama ,a ja kao ponoć, ni napred ni nazad .
Ne znam da li je sećanje, ili potreba.
Znam da kao da nisam tu , da mi je um uvek negde drugo
Nisam ja kriv , to je moja žedj za beskonačnim u meni
2cmr7m9.jpg
 
Poslednja izmena:
💛❤️
Zdravo mraku,moj stari druže...
Došao sam da popričam sa tobom opet,
Jer je vizija,blago zastrašujuća...
Ostavila svoje seme dok sam spavao
I vizija-
Koja je posadjena u mom mozgu
I dalje postoji,
Unutar zvuka tišine...

U neumornim snovima ja hodao sam sam...
Uske ulice popločane kamenom...
Ispod ulične lampe
Odvrnuo sam svoju kragnu za vlažno i hladno,
Kada su mi oči ubole
Bljeskovi neonskog svetla
Koje je podelilo noć
I dodirnulo zvuk tišine...

I na golom svetlu video sam-
Deset hiljada ljudi,možda više-
Ljudi pričaju bez razgovora,
Ljudi čuju i bez slušanja,
Ljudi pišu pesme, koje glasovi nikada ne dele
I niko se nije usudio
Poremetiti zvuk tišine...
"Budale," rekao sam,"vi ne znate
Nauka kao rak raste,
Uzmite moje ruke kako bih mogao do vas dopreti."
Ali moje reči,kao nečujne kišne kapi su pale
I odjekivale u bunarima tišine....

I ljudi su se klanjali i molili
Neonskom Bogu koga su napravili-
I znak je odbljesnuo svoje upozorenje
U rečima koje je formirao.
I znaci su rekli:"Reči proroka su ispisane
Na zidovima podzemlja
I hodnika grada
I šaputane su u zvuku tišine....
 

Back
Top