Bolna Arkadija

Tema se odnosi na sva naša očekivanja, nadu, nešto u šta smo verovali.
Zadržaću se na emocijama , koje nosimo u sebi , bez obzira kakav utisak želimo da ostavimo na druge.Takođe i na razočarenja koja su neminovna.
Koliko duševna bol može da utiče na naše ponašanje , koliko na misli , osećanja.
Da li uspevate da zadržite ljubav u sebi ili je pustite da se raspe , smatrajući da je ionako sve besmisleno.

Slobodno se izrazite pesmom, citatom ili slobodnim izborom reči.
Hvala na odgovorima.

Temu sam otvorila na romantici, činilo mi se kao najbezbednije i najiskrenije mesto.

Ako nije prikladno , premestite je.
what-if-you-are-lonely_4.jpg
 
Poslednja izmena:
Osluškujem.
Neimanje mi donose talasi,
Uznemireni nečim šta je proteklo...
Na hiljadu načina koji je uvek isti,
Jer ista je bol u kostima.
Osluškujem.
Čujem ono šta bih volela,
I šta će me jednako slomiti
Na traženja i čekanja...
Na umiranje bez smrti
Na muk...
..............
Čujem ti nečuti glas,
Kao iz sebe da ga porađam.
Bez jauka.
I bez glasa....
...........
Osluškujem.
Još uvek iščekujem tvoje korake
Kojih nema....


IMG-4b363e5b17880449bdbd615f31df1481-V.jpg
 
GE3zwck-W8-AAPTx-L.jpg

Ako me vidiš u bilo kojojoj svojoj misli prigrli me .
Jer i bez da te tražim svuda te srećem .
Ja koji obitavam u praznom prostoru vremena , ja koji ponekad stvaram svetove izmedju praznih stranica , ostavljam ti napisanu tišinu koju ni ja svaki put ne razumem i koja me ponekad plaši
Ostavljam ti je da je dovršiš, da joj daš obličje
Znam da možeš , jer što srce snažno prigrli to misli ne spominju 💛❤️
 
Poslednja izmena:
"Oboje znamo da je tišina bliža miru nego pesma
Ali da ti donesem na poklon tišinu koju dobro znam ti bi mi rekla
ovo nije tišina , ovo je druga pesma i ti bi mi je vratila" 💛❤️
Kao maglom obavijene misli .
Nejasno i krhko negujem svoje srce ,
Samilosno mu ćutim.
...............
Umreće mi....i šta ću dalje, sama,
Kao senka do iskliznuća.Pogledajte prilog 1491078

Sanjala je sneg...
Ako je to mogao biti on, crveno i crno su prljali svu tu belinu.Nejasno se sećala straha, potrebe da se pomeri, da nestane s tog užasnog mesta.

I smeha se sećala, grubog, dubokog i nimalo ljudskog.To joj je najteže padalo. Taj otegnuti, uzaludni kikot i besramni povici.

Hladno je bilo, vetar duboko u kostima, ranjene ruke, za koje nije mogla znati da su njene .Previše su ličile na već odbačenu nepotrebnost. Bol je dolazila iznutra. Ne iz krvi što se slivala na sivilo oko nje, bila je mnogo tamnija i nosila znak u sebi.

Obeležena....

Nakon svih neuspelih nadanja, došli su po nju.
Kao dokaz. Kao iskupljenje. I kao sramotu s kojom će joj kosti u ognju spepeliti...
Da bi drugi živeli.
Da bi se drugi voleli.
Da bi drugi našli utehu.


Sanjala je sneg...
Grozan, mrtav sneg s mirisom nagorelog drveta,
Sa smradom žrtvovane duše...
Sa suzama u buđenju...

Nikada više nije zaspala.
Ostala je senka zaglavljena između dva sveta.

Prognanog i nedočekanog....
 
Poslednja izmena:
Sećam se snega i mirisa izdaleka.
Večita zima , koju sam volela.
Njen mraz, mlečne magle i očekivani dolazak.
Belina je bila znak spokoja, ušuškanost ,
Lažno predskazanje ......
.................
Oduvek sam te čekala.
Kroz pukotine sećanja razaznajem tvoj lik ,
Dolaziš iz daleka, usamljen i nem.
Ne mogu te dotaći
Ni preboleti.
Ipak pronalazim smisao u svemu.
Tu si..
Otići ćeš ponovo i ponovo ću čekati.
.................
Pred iskliznuće osećam ivicu pred sobom.
Kosa ti miriše na kišu i mrak,
I ja tražim u sebi snage
Da odživim još jedan život.

Još jedno rađanje.
I nesmrt.
.....................
U cikličnoj borbi bola i čežnje. 💛❤️
E5taOCFWEAQ1noJ.jpeg
 
Sećam se snega i mirisa izdaleka.
Večita zima , koju sam volela.
Njen mraz, mlečne magle i očekivani dolazak.
Belina je bila znak spokoja, ušuškanost ,
Lažno predskazanje ......
.................
Oduvek sam te čekala.
Kroz pukotine sećanja razaznajem tvoj lik ,
Dolaziš iz daleka, usamljen i nem.
Ne mogu te dotaći
Ni preboleti.
Ipak pronalazim smisao u svemu.
Tu si..
Otići ćeš ponovo i ponovo ću čekati.
.................
Pred iskliznuće osećam ivicu pred sobom.
Kosa ti miriše na kišu i mrak,
I ja tražim u sebi snage
Da odživim još jedan život.

Još jedno rađanje.
I nesmrt.
.....................
U cikličnoj borbi bola i čežnje. 💛❤️Pogledajte prilog 1492840
💛❤️
toxicki-partneri-jpg.1442229

Gde će mo ići moj Maljćik, kojim putem još ne prodjenim tražeći se tako kroz vekove ? Ima li nove sreće iza istrošenog horizonta ?
Ili je sve monotonija vidjenih sećanja , pod nemirom nastale štete
Gde će mo ići ? Ili će mo tražiti zalazak sunca dok ne svane naša tišina ?
Budi moje ćutanje koje traje , pogled koji drži svet živim , senka ljubavi i nežnost jutra !
Budi noću krik hladnoće na koži , moja tamna strana , moja tanka nit izmedju dva sveta !

Lutam sam noćima preko kostiju od hiljadu godina ,sećanja generacija drobe mi srce
Glasovi starih kletvi i vekovnih molitvi večito me prate
Stare duše su portali za drugu stranu , dotakli su te , slutiš njihovo prisustvo
Možda ti se čini da su ovde na zemlji živi! Ne , oni su uvek izmedju svetova i samo dobro poznaju staru dobru magiju opsene
Bogovi su medju nama moj Maljćik
 
Poslednja izmena:

Back
Top