Teško da se sve svodi na statističku raspodelu. Jer neke kombinacije ne prolaze test preživljavanja.
Upravo tako, imaš i danas bebe sa dve glave u Indiji koje ne prežive više od nekoliko meseci u najboljem slučaju, sijamske blizance, spojena leđa, zajednička kičma, zajednički želudac i pluća,a odvojeno dva srca nezavisno funkcionalna...itd.
Te kombinacije ne prolaze test preživljavanja, ali postoje kako nekada tako i sada, pravi dokaz statistike unutar DNK.
Nije čudno. DNK se multiplicira takva kakva je (uz određeni broj mutacija, naravno). Bilo bi neobično da se sama pažljivo čisti. Koji bi to mehanizam omogućavao da se prekida kopiranje spirale?.
Čudno je da milionima godina vučemo isti DNK otpad sa sobom, pošto mutira tokom replikacije ili zbog uticaja spoljašnje sredine ( više danas nego pre osim u pojedinim slučajevima ), za sve te milione godina, nikako nismo taj nefunkcionalni otpad odbacili, već ga uporno vučemo sa sobom, mada je to iako čudna izvrsna osobina naše DNK.
Nismo postali od majmuna.
Nije nam otpao rep..
Meni lično je sasvim svejedno od čega smo postali, ali koliko se sećam, i danas uče decu da smo lepo nastali od majmuna, evolucijom tokom vremena, prirodnom selekcijom...itd.
Što se repa tiče, znam na šta misliš, na slučajeve dece koja se rađaju sa repom koji se kasnije uklanja hirurški, da po tome nam rep nije otpao, ali nije nam veliki kao onaj koji su imali naši preci majmuni.
Zapravo, što se tiče ćelije, to je još uvek ona ista ćelija koja živi u vodenoj sredini. Za ćeliju ljudskog tela promena tipa "silaska sa drveta" ni ne postoji..
Još bolje, ta ćelijska nepromenljivost po pitanju DNK otpada je predivna stvar koja nam daje definitivan odgovor na mnoge stvari, a poseebno na pobijanje bajke koja se zove teologija jednom i za sva vremena.
Zavisi šta ti je uzor... .
U ovom slučaju čovek.
Ne vidim kako bi mogao da vršiš genetske manipulacije sa fetusom. Kocka je bačena u trenutku oplodnje.
U svakom slučaju, premeštanja, presecanja, rekombinovanja...
Isto tako možeš tvrditi da je dosta 10 pokreta rukom da Rubikovu kocku složiš u ispravan položaj..
Kocka je delimično bačena u trenutku oplodnje, ali ok, nema veze neka budu manipulacije na nivou embrionalne ćelije.
Ne, ne, ne, držimo se sada naučnog terena u pobijanju bajke koja se zove teologija.
Rekombinovanja idu samo sa nefunkcionalnim delom DNK koji je naš otpad u toj strukturi, jer mi smo evoluirali, ali je istovremeno i dokaz nepostojanja Boga.
Zašto bi jedno sledilo iz drugog?.
Biblija lepo kaže, Bog je stvorio čoveka od zemlje....bla,bla,bla, truć....
Mi tvrdimo da Boga nema i da mi nismo tako nastali, već da tačno znamo kako smo nastali, evolucija, DNK mutacije, prirodna selekcija...itd.
Pošto do sada nismo mogli da dokažemo nepostojanje Boga, evo fantastične prilike da to jednom zauvek utvrdimo i završimo sa bajkama.
Od ljudske embrionalne ćelije lepo iskoristimo taj nefunkcionalni DNK, vratimo im funkciju vraćajući se na taj način nekoliko miliona godina unazad i dokazujući svima da smo u pravu i da Bog nema u nikakvom obliku veze sa nama, posebno ne po pitanju nebuloza napisanih u Bibliji.
Prvo, ovo tvrdi uglavnom samo jedna knjiga. Drugo, ne vidim kako bismo od ljudskog fetusa napravili bilo šta drugo osim ljudskog fetusa (ako želimo da preživi).
I naravno, nakon bilo kakvog eksperimenta te vrste, pitanje postojanja boga ne bi bilo bliže rešenju ni za jotu.
Prvo to tvrde najmanje dve knjige, jedna je Biblija a druga je Kuran i oko 2 milijarde i nekoliko stotina miliona ljudi veruje u tu bajku.
Drugo nema razloga da od embrionalne ćelije koja nosi naš početni DNK zapis, o našem početnom stanju pre evolucije, ne dobijemo ono što smo nekada bili i na taj način ne isključimo gluposti koje su napisane u tim knjigama i jednom za sva vremena završimo sa teologijom na tom nivou.
Nakon takvog uspešnog eksperimenta Biblija bi sa punim pravom mogla da promeni nazivu u "Zbirka bajki drevnih naroda" i više nikada pitanje Boga se ne bi ozbiljno postavilo, jer je dokazano kao laž i fikcija u samom početku, gde je lepo napisano da je Bog nas stvorio.
Ako dokažemo da nas nije stvorio Bog ili bilo šta slično, nerazumno bi bilo više ikada razmišljati o tome da je stvorio išta veće ili kompleksnije, kada nije u stanju ni čoveka da stvori, a kamo li univerzum, planete i slično.
I problem jednom zauvek rešen.
.






