Битка на Косову пољу 1389

Netačno: niko ko nije bio Turčin i musliman nije imao nikakvog politiičkog uticaja. Samo nešto Fanar zahvaljujući mitu. Arapi su bili potlačeni još i više nego mi u Evropi. Samo treba proveriti kakve je pokolje po Siriji priredio Oner Paša Latas pa sve bude jasno.
Муслимани су генерално били привилеговани, али нигде није постојао критеријум да се буде Турчин. Османско царство није видело себе као турску државу, нити је дискриминација Арапа постојала. Службени језик у арапским провинцијама је био арапски, и са знањем само турског ништа нећеш моћи одатле да сазнаш.

Ovo što piše par ljudi ovde je već istorijski revizionizam, bez obzira na njihovu motivaciju koja može da bude i turski (Google Translate prevodi bez problema) i zavedeni srpski nacionalizam (odbijanje da se prihvati koliko smo bilo potlačeni u tuđoj državi) i politička korektnost.

Motivacija velikog broja ljudi ovde je isto onakva kao i kod hrvatskih nscionalista koji iz nacionalnog narcizma sada tvrde da su nekako bili “ravnopravni” u Austrougarskoj: Da bi znao da ceniš slobodu moraš da znaš kako je bilo kad je nisi imao, sve ostalo je fantaziranje.
Spomenk koji su Osmanije podigli sami sebi:

Pogledajte prilog 1405537
Колико Ћеле-кула можеш наћи у Османском царству?
 
Kakvo gledište, skoro kao savremeni turski revizionizam koji negira i najočitiju pojavu dekadencije Osmanlija i činjenicu da ih je ceo vek u životu odžrao jedino nezdravi odnos snaga u Evropi, tj britanska dominacija nad Sredozemljem i njeni hronični strahovi jedne talasokratije isprepadane mogućnošću da ih neka kopnena sila nadraste u tom istom Sredozemlju.
Ако тако цениш, ред је да изнесеш изворе о томе.
 
To je jedini istorijski izvor koji spominje takvu pogibiju sultana, a kao što sam objasnio kralj Tvrtko ili neko drugi je možda razglasio pogrešnu verziju. Kao što vidimo tu se spominje hrišćanska pobeda koja se sigurno nije dogodila. Vidi se preuveličavanje događaja na koje se odnosi pismo firentinske opštine.
Zaključuješ isključivo na osnovu posledica nastalih tokom 70 godina kasnije. Katastrofa Srbije se desila na Marici, ne zaboravi to.
 
  • Haha
Reactions: PA8
Муслимани су генерално били привилеговани, али нигде није постојао критеријум да се буде Турчин. Османско царство није видело себе као турску државу, нити је дискриминација Арапа постојала. Службени језик у арапским провинцијама је био арапски, и са знањем само турског ништа нећеш моћи одатле да сазнаш.


Колико Ћеле-кула можеш наћи у Османском царству?
Svaka takva Ćele-kula je jedan spomenik više Osmanlijskoj multikulturnoj tolerantnoj državi: pored Turaka to su radili jedini Acteke, civilizacija tipa C po klasifikaciji Margaret Mid.

Položaj Arapa u Osmanlijskom carstvu je bio položaj potpune podložnosti etničkim Turcima: situacije nije bila kao na Balkanu. Proverivo.

Tuska carevina se zvala Devlet Osmanlica, nikad sebe nisu nazivali “İmparatorluğu”, to je samo naknadna konstrukcija (prevod) Ataturkovih Turaka koji se ubiše dokazujući da su “evropski narod”: pokaži bilo koji dokument iz doba Osmanlija da oni sami sebe na turskom nazivaju İmparatorluğu - službeni jezik nije bio narodni turski nego osmanoturski tj osmanlijski turski koji se veoma razlikovao od savremenog turskog jezika.
 
Mogli su i da pokolju sve muško stanovništvo da niko ne ostane da priča srpski jezik. O tome se radi. Da bi neko uspeo na dvoru u Instanbulu morao je da pređe na islam i da zna turski jezik. Ali u perifernim delovima carstva postojala je međuverska i međuetnička tolerancija koliko toliko.
Da bi država funkcionisala duže od nedelju dana mora neko i da radi. Konstrukcije nastale na osnovu ličnog mišljenja.
 
  • Haha
Reactions: PA8
Svaka takva Ćele-kula je jedan spomenik više Osmanlijskoj multikulturnoj tolerantnoj državi: pored Turaka to su radili jedini Acteke, civilizacija tipa C po klasifikaciji Margaret Mid.
То није одговор на моје питање.

Položaj Arapa u Osmanlijskom carstvu je bio položaj potpune podložnosti etničkim Turcima: situacije nije bila kao na Balkanu. Proverivo
На основу чега провериво?
Tuska carevina se zvala Devlet Osmanlica, nikad sebe nisu nazivali “İmparatorluğu”, to je samo naknadna konstrukcija (prevod) Ataturkovih Turaka koji se ubiše dokazujući da su “evropski narod”: pokaži bilo koji dokument iz doba Osmanlija da oni sami sebe na turskom nazivaju İmparatorluğu - službeni jezik nije bio narodni turski nego osmanoturski tj osmanlijski turski koji se veoma razlikovao od savremenog turskog jezika.
Devlet Osmanlıca нема никакво значење на турском, то би значило држава османског (језика?). Вероватно си мислио на Devlet-i Aliyye-i Osmaniyye? Ни то није званични назив. Ататурк је покушао да европеизује Турке, што значи да ни он ни његови људи нису сматрали да су Турци били пре европски народ.

Што се тиче докумената о имену Османског царства
1694023232353.png
 
Mogli su i da pokolju sve muško stanovništvo da niko ne ostane da priča srpski jezik. O tome se radi. Da bi neko uspeo na dvoru u Instanbulu morao je da pređe na islam i da zna turski jezik. Ali u perifernim delovima carstva postojala je međuverska i međuetnička tolerancija koliko toliko.
Da bi država funkcionisala duže od mora neko i da radi. Konstrukcije bez dodira sa stvarnošću, nastale isključivo na osnovu onoga što se sada smatra ideološki pozeljnim. Ključna reč: “tolerancija”. Danas to podrazumeva jednakost, tada samo to da ti ne odseku glavu, to pod uslovom da pred njima u znak poniznosti pokorno sklopiš ruke na prsima.
 
  • Haha
Reactions: PA8
То није одговор на моје питање.


На основу чега провериво?

Devlet Osmanlıca нема никакво значење на турском, то би значило држава османског (језика?). Вероватно си мислио на Devlet-i Aliyye-i Osmaniyye? Ни то није званични назив. Ататурк је покушао да европеизује Турке, што значи да ни он ни његови људи нису сматрали да су Турци били пре европски народ.

Што се тиче докумената о имену Османског царства
Pogledajte prilog 1405840
Devlet Osmanlica je samo savremeni turski oblik ararabizivanog turskog naziva (osmanoturski) Devlet-i ʿAlīye-i ʿOsmānīye, ‘Uzvišena Osmanlijska/Osmanska Država’, tadašnji kolikovijalni naziv za zvaničnu Tursku (vlada) je bio ‘Visoka Porta’ baš zbog toga. Ukrašavali su naziv, kao i mnogi drugi tada, npr Republika Svetog Marka je bila (moderni italijanski oblik) Serenissima Repubblica di Venezia ili La Serenissima, ‘Spokojna Republika Venecija’ ili ‘Najspokojnija’, ljudi podvlačili svoj siguran položaj.

Osmanska Imperija - ‘Osmanlı İmparatorluğu’ je latinizovani naziv koji su joj dali turski istoričari posle sloma Osmanlija i dolaska Ataturka, osmanoturski se pisao arapskim pismom i bio bliži arapskom i persijskom nego modenom turskom: دَوْلَتِ عَلِيَّهٔ عُثْمَانِیَّه .

Kao što se ni zemlja koju sad nazivaju Vizantija nikada nije tako zvala: ime joj je bilo prosto Basileia Rhomaion, Βασιλεία Ῥωμαίων, na vizantijskom grčkom (srednjovekovnom) Basileia ton Rhomaion, a na latinskom prosto ‘Imperium Romanum’ - Rimsko Carstvo. Naziv ‘Vizantija’ su joj nadenuli nemački istoričari posle pada Carigrada, i to zato što je Nemačka tada zvanično bila samo Sveto Rimsko Carstvo, pa se Vizantiji ni posle njenog pada nisu priznavale univerzalističke težnje.
 
Poslednja izmena:
  • Haha
Reactions: PA8
Муслимани су генерално били привилеговани, али нигде није постојао критеријум да се буде Турчин. Османско царство није видело себе као турску државу, нити је дискриминација Арапа постојала. Службени језик у арапским провинцијама је био арапски, и са знањем само турског ништа нећеш моћи одатле да сазнаш.


Колико Ћеле-кула можеш наћи у Османском царству?
Колико Ћеле-кула можеш наћи у Османском царству?
Šta dokazuje pitanje o tome koliko se Ćele-kula može naći po bivšoj Turskoj carevini? Da su i drugi bili povremeno terorisani kao i Srbi? Tolerancija i suživot, nema šta.

Ovo što iznosiš je samo produkt ideologije, bez dodirnih tačaka sa istorijom, to se sada postmodernistički zove “afirmativni pristup nastavi istorije” a nekada “bratstvo i jedinstvo”.
 
  • Haha
Reactions: PA8
Devlet Osmanlica je samo savremeni turski oblik ararabizivanog turskog naziva (osmanoturski) Devlet-i ʿAlīye-i ʿOsmānīye, ‘Uzvišena Osmanlijska/Osmanska Država’, tadašnji kolikovijalni naziv za zvaničnu Tursku (vlada) je bio ‘Visoka Porta’ baš zbog toga. Ukrašavali su naziv, kao i mnogi drugi tada, npr Republika Svetog Marka je bila (moderni italijanski oblik) Serenissima Repubblica di Venezia ili La Serenissima, ‘Spokojna Republika Venecija’ ili ‘Najspokojnija’, ljudi podvlačili svoj siguran položaj.
И опет, Devlet Osmanlıca је бесмислена граматичка конструкција на турском. Можда мислиш на Osmanlı Devletı? То би било граматички правилно.

Висока порта је несрећни превод онога што се звало Срећном портом, и што је само део османске администрације. И углавном фигурира само у европским списима.
Osmanska Imperija - ‘Osmanlı İmparatorluğu’ je latinizovani naziv koji su joj dali turski istoričari posle sloma Osmanlija i dolaska Ataturka, osmanoturski se pisao arapskim pismom i bio bliži arapskom i persijskom nego modenom turskom: دَوْلَتِ عَلِيَّهٔ عُثْمَانِیَّه .
Дословно сам ти у поруци изнад показао да то није истина на примарном извору ;)

Kao što se ni zemlja koju sad nazivaju Vizantija nikada nije tako zvala: ime joj je bilo prosto Basileia Rhomaion, Βασιλεία Ῥωμαίων, na vizantijskom grčkom (srednjovekovnom) Basileia ton Rhomaion, a na latinskom prosto ‘Imperium Romanum’ - Rimsko Carstvo. Naziv ‘Vizantija’ su joj nadenuli nemački istoričari posle pada Carigrada, i to zato što je Nemačka tada zvanično bila samo Sveto Rimsko Carstvo, pa se Vizantiji ni posle njenog pada nisu priznavale univerzalističke težnje.
Ни то није сасвим тачно, има већ из 15. века у самој Византији помена Византије. Мехмед II је добио медаљон брзо после пада, на ком пише да је цар Византије.

Šta dokazuje pitanje o tome koliko se Ćele-kula može naći po bivšoj Turskoj carevini? Da su i drugi bili povremeno terorisani kao i Srbi? Tolerancija i suživot, nema šta.

Ovo što iznosiš je samo produkt ideologije, bez dodirnih tačaka sa istorijom, to se sada postmodernistički zove “afirmativni pristup nastavi istorije” a nekada “bratstvo i jedinstvo”.
Све је то ок, али колико Ћеле-кула у Османској држави можеш наћи?
 
И опет, Devlet Osmanlıca је бесмислена граматичка конструкција на турском. Можда мислиш на Osmanlı Devletı? То би било граматички правилно.

Висока порта је несрећни превод онога што се звало Срећном портом, и што је само део османске администрације. И углавном фигурира само у европским списима.

Дословно сам ти у поруци изнад показао да то није истина на примарном извору ;)


Ни то није сасвим тачно, има већ из 15. века у самој Византији помена Византије. Мехмед II је добио медаљон брзо после пада, на ком пише да је цар Византије.


Све је то ок, али колико Ћеле-кула у Османској држави можеш наћи?
Svejedno, latinski nazivi kao Imperija nisu korišćeni baš uopšte, samo, jedino i isključivo arabizovani turski i čisti arapski, u zavisnosti od konteksta: politički vs verski. Arapi nisu ni slučajno bili “jednaki” Turcima, a hrišćani su bili na dnu socijalne lestvice. dimi, dhimmi. Ugnjetena manjina koja mora da plaća posebne poreze i non stop dokazuje pokornost Turcima i ostalim muslimanima.

Pročitaj malo o onome što se dešavalo sa Bošnjacima pri pojavama nemira i nereda. Ilistratovno je o prirodi države kao ništa drugo.

Ovde forsiraš strogo turkocentrični pogled na istoriju, takav da ni neoosmanizam nije daleko. Zbog čega? Srbija i Srbi su od Odmanlija i Turske imali samo neopisivu štetu, baš ništa dobro odatle nije došlo, a ti skoro da je predstavljaš još kao nekakvu “pozitivnu pojavu”.
 
Poslednja izmena od moderatora:
  • Haha
Reactions: PA8
И опет, Devlet Osmanlıca је бесмислена граматичка конструкција на турском. Можда мислиш на Osmanlı Devletı? То би било граматички правилно.

Висока порта је несрећни превод онога што се звало Срећном портом, и што је само део османске администрације. И углавном фигурира само у европским списима.

Дословно сам ти у поруци изнад показао да то није истина на примарном извору ;)


Ни то није сасвим тачно, има већ из 15. века у самој Византији помена Византије. Мехмед II је добио медаљон брзо после пада, на ком пише да је цар Византије.


Све је то ок, али колико Ћеле-кула у Османској држави можеш наћи?
Све је то ок, али колико Ћеле-кула у Османској држави можеш наћи?
Šta dokazuješ pitanjem ? “Humanizam” Osmanlija?

6B04790A-C5E1-4FFF-8C78-7A215C0B232D.jpeg
 
  • Haha
Reactions: PA8
И опет, Devlet Osmanlıca је бесмислена граматичка конструкција на турском. Можда мислиш на Osmanlı Devletı? То би било граматички правилно.

Висока порта је несрећни превод онога што се звало Срећном портом, и што је само део османске администрације. И углавном фигурира само у европским списима.

Дословно сам ти у поруци изнад показао да то није истина на примарном извору ;)


Ни то није сасвим тачно, има већ из 15. века у самој Византији помена Византије. Мехмед II је добио медаљон брзо после пада, на ком пише да је цар Византије.


Све је то ок, али колико Ћеле-кула у Османској држави можеш наћи?
Palamuđenje, kao i na ostalim temama.
 
Svejedno, latinski nazivi kao Imperija nisu korišćeni baš uopšte, samo, jedino i isključivo arabizovani turski i čisti arapski, u zavisnosti od konteksta: politički vs verski.
Како се на српском каже moving goalposts?

Arapi nisu ni slučajno bili “jednaki” Turcima
[citation needed]

a hrišćani su bili na dnu socijalne lestvice. dimi, dhimmi. Ugnjetena manjina koja mora da plaća posebne poreze i non stop dokazuje pokornost Turcima i ostalim muslimanima.
Зимије нису најнижа класа, најнижа класа су били робови.

Pročitaj malo o onome što se dešavalo sa Bošnjacima pri pojavama nemira i nereda. Ilistratovno je o prirodi države kao ništa drugo.
На шта тачно мислиш?

Ovde forsiraš strogo turkocentrični pogled na istoriju, takav da ni neoosmanizam nije daleko. Zbog čega? Srbija i Srbi su od Odmanlija i Turske imali samo neopisivu štetu, baš ništa dobro odatle nije došlo, a ti skoro da je predstavljaš još kao nekakvu “pozitivnu pojavu”.
Само показујем да причаш о стварима које не познајеш. За све што је у питању могу дати извор - за све што је у питању ти можеш само дати политикантску изјаву, зар не?

Zanimljivo ti je ovo Türkiye, jedini poželjni naziv za Tursku, tj onaj koji zahtevaju turski nacionalisti.
Ердоган тешко да је националиста, али то су неке друге теме.

Šta dokazuješ pitanjem iznad?
Прво да чујемо одговор.
 
Како се на српском каже moving goalposts?


[citation needed]


Зимије нису најнижа класа, најнижа класа су били робови.


На шта тачно мислиш?


Само показујем да причаш о стварима које не познајеш. За све што је у питању могу дати извор - за све што је у питању ти можеш само дати политикантску изјаву, зар не?


Ердоган тешко да је националиста, али то су неке друге теме.


Прво да чујемо одговор.
O položaju Arapa pod Osmanlijama. Kakav je nadimak imao Selim I? Okrutni?



HISTORY: The Ottoman’s dark and oppressive role in the Arab lands​


By:Millichronicle
Date:
December 22, 2019
by Khaled Hamoud Alshareef
Ottoman conquerors pursued a harsh and brutal policy of forced expropriation of the peasants’ land.
In the beginning of the 16th century, almost all the Arab countries were subjugated by the Turks and incorporated in the Ottoman state.

In 1514, Sultan Selim I (the Cruel) led the Turkish army to conquer northern Iraq. In 1516, he wrested Syria and Palestine from the Egyptian Mamelukes and one year later routed the Mameluke army, destroyed the Mameluke state and conquered Egypt and the Hejaz.
In Egypt, historians painted a gruesome picture of the extent of the suffering and discrimination practiced against the Arabs by the Ottomans.
IMG_20191222_211202.jpg
Sultan Selim I the ninth Ottoman Empire
Authors like Muhammad Refaat, Abdul Karim Al-Surbouni, Shafiq Ghorbal, Ahmad Ezzat Abdel Karim, and Hassan Othman wrote about Egypt under Ottoman rule from 1517 till 1918, those were the periods of the Ottoman occupation characterized by chaos, unrest and discord, poverty, decline in agriculture, crafts, industries, and underdevelopment at all economic, scientific and cultural levels, and this image persisted for decades until the fall of the Ottoman Empire.

Within a period of about one hundred years almost all the Arab countries, except Morocco in the west and inner Arabia and Oman on the Arabian Peninsula, were included in the Ottoman Empire and for some three or four centuries suffered Turkish oppression.

The desire to impose the feudal system of exploitation on the people prompted the Ottoman feudalists to conquer the Arab countries. There was also the advantage to be gained from the Arab countries’ position on the world trade routes. By controlling Algeria, Tunisia and Tripoli, the Ottoman could carry on extensive trade with the European countries. They could even squeeze out the Europeans and practice piracy on the Mediterranean.
This was the era of the primary accumulation of capital, when piracy was part and parcel of sea trade.

Additionally, Egypt, Syria and Iraq were very important centers of transit trade between Europe and the East which although it declined somewhat after the discovery of the direct sea route to India (round the Cape of Good Hope), still continued to yield large profits.

The degree of subordination to the Ottoman Empire varied from country based on the severity of the Ottoman’s oppression of the natives. Algeria, Tunisia and Tripoli were considered Ottoman provinces, but by the beginning of the 17th century gained a level independence.

In the middle of the 17th century, the Turks lost real power in Yemen, Syria, Palestine, Egypt and Iraq, where Turkish pashas were installed, the domination of the Porte was often only nominal, while the inner areas of Arabia continued to rise time and time again against the porte.

The pashas organised plots against the sultan. The local Arab feudal lords rose against the Turkish pashas, and from time to time fierce uprisings shook the Ottoman Empire as the Arab people seek independence from the oppressive Ottoman role.

Under the Ottomans religious establishments owned large tracts of land. Ecclesiastical estates (waqfs) were formed by “endowments” and were exempt from taxation since they were proxies of the Ottomans.

The clergy was the mainstay of the feudal system and in order to consolidate it, big feudal lords presented large estates to religious establishments: mosques, madrasahs (collegiate mosques), Dervish monasteries.

It was not uncommon for small peasants to sacrifice their plots to religious establishments in order to save them from feudal usurpation. Usually these small holders had the use of the land until the family died out. They had only to pay taxes to the religious establishment.
The peasants on the ecclesiastical land (waqf) were no better off than under a feudal lord.

At the time of the Turkish conquest, in some Arab countries there still existed communal ownership of land. Among the nomad herdsmen of North Africa, Iraq and Arabia, the pastures were owned in common by the bedouin clans. In the settled farming areas, the Fellaheen communities periodically redistributed land among large families and individual households.

In such countries, the Ottoman conquerors pursued a harsh and brutal policy of forced expropriation of the peasants’ land. The communally-owned land was declared Ottoman state property and passed under the individual control of the nobility—the Emirs and Sheikhs loyal to the Ottomans .
This was the 400 years of dark and evil Ottoman empire’s role in the Arab lands.
Khaled Homoud Alshareef holds PhD in Business and he earned Masters in Philosophy. He regularly tweets under @0khalodi0.

https://www.millichronicle.com/2019...and-oppressive-role-in-the-arab-lands-v1.html
 
  • Haha
Reactions: PA8
O položaju Arapa pod Osmanlijama. Kakav je nadimak imao Selim I? Okrutni?
Није окрутни него грозни. Знаш ли зашто?

Khaled Homoud Alshareef holds PhD in Business and he earned Masters in Philosophy. He regularly tweets under @0khalodi0.

https://www.millichronicle.com/2019...and-oppressive-role-in-the-arab-lands-v1.html
Хоћемо ли озбиљно или да одговарам на ово?
 
Како се на српском каже moving goalposts?


[citation needed]


Зимије нису најнижа класа, најнижа класа су били робови.


На шта тачно мислиш?


Само показујем да причаш о стварима које не познајеш. За све што је у питању могу дати извор - за све што је у питању ти можеш само дати политикантску изјаву, зар не?


Ердоган тешко да је националиста, али то су неке друге теме.


Прво да чујемо одговор.
Konstatacija da su pored dimija postojali i robovi je samo dokaz da se sad bacakaš daveći se u protivurečnostima koje ovde pokušavaš da “dokazuješ”.

Čemu pominjanje Erdogana? Zašto ti smeta konstatacija činjenica? Identifikuješ se sa savremenom Turskom? Možda sa Osmanlijama?
 
  • Haha
Reactions: PA8
@Gledston

Može neki odgovor na ovo ispod?

Ovde forsiraš strogo turkocentrični pogled na istoriju, takav da ni neoosmanizam nije daleko. Zbog čega? Srbija i Srbi su od Osmanlija i Turske imali samo neopisivu štetu, baš ništa dobro odatle nije došlo, a ti skoro da predstavljaš Osmanlijsku carevinu još kao nekakvu “pozitivnu pojavu”.
 
Poslednja izmena od moderatora:
  • Haha
Reactions: PA8
Da bi država funkcionisala duže od mora neko i da radi. Konstrukcije bez dodira sa stvarnošću, nastale isključivo na osnovu onoga što se sada smatra ideološki pozeljnim. Ključna reč: “tolerancija”. Danas to podrazumeva jednakost, tada samo to da ti ne odseku glavu, to pod uslovom da pred njima u znak poniznosti pokorno sklopiš ruke na prsima.
Pa radili bi njihovi potomci kada bi napunili na primer 20 godina.
 
Хајде да погледамо шта је комично:

In the beginning of the 16th century, almost all the Arab countries were subjugated by the Turks and incorporated in the Ottoman state.

In 1514, Sultan Selim I (the Cruel) led the Turkish army to conquer northern Iraq. In 1516, he wrested Syria and Palestine from the Egyptian Mamelukes and one year later routed the Mameluke army, destroyed the Mameluke state and conquered Egypt and the Hejaz.
Мамелуци су опет били Турци (са много строжим режимом према Арапима).

In Egypt, historians painted a gruesome picture of the extent of the suffering and discrimination practiced against the Arabs by the Ottomans.

Authors like Muhammad Refaat, Abdul Karim Al-Surbouni, Shafiq Ghorbal, Ahmad Ezzat Abdel Karim, and Hassan Othman wrote about Egypt under Ottoman rule from 1517 till 1918, those were the periods of the Ottoman occupation characterized by chaos, unrest and discord, poverty, decline in agriculture, crafts, industries, and underdevelopment at all economic, scientific and cultural levels, and this image persisted for decades until the fall of the Ottoman Empire.
Ако мислимо на исте људе, ово су све људи са краја 19. века, скоро 100 година после ефективног престанка османске власти у Египту и сви су припадали националистичкој елити.

Within a period of about one hundred years almost all the Arab countries, except Morocco in the west and inner Arabia and Oman on the Arabian Peninsula, were included in the Ottoman Empire and for some three or four centuries suffered Turkish oppression.
A priori исказ.

The desire to impose the feudal system of exploitation on the people prompted the Ottoman feudalists to conquer the Arab countries. There was also the advantage to be gained from the Arab countries’ position on the world trade routes. By controlling Algeria, Tunisia and Tripoli, the Ottoman could carry on extensive trade with the European countries.
Османско царство није имало феудализам (мада је овај термин толико широк да ништа не значи). Нити је он имао етничку конотацију. Трговину северне Африке држали су арапски трговци.

They could even squeeze out the Europeans and practice piracy on the Mediterranean.
This was the era of the primary accumulation of capital, when piracy was part and parcel of sea trade.Additionally, Egypt, Syria and Iraq were very important centers of transit trade between Europe and the East which although it declined somewhat after the discovery of the direct sea route to India (round the Cape of Good Hope), still continued to yield large profits.

Османско ширење, пиратерија и европска колонизација нису ни у каквој вези. Колонијализација је почела раније, Европа је 1517. била врло мали трговац зачинима у односу само на арапске трговце у Басри.

The degree of subordination to the Ottoman Empire varied from country based on the severity of the Ottoman’s oppression of the natives. Algeria, Tunisia and Tripoli were considered Ottoman provinces, but by the beginning of the 17th century gained a level independence.
У суштини тачно, али нема никакве везе са опресијом.

In the middle of the 17th century, the Turks lost real power in Yemen, Syria, Palestine, Egypt and Iraq, where Turkish pashas were installed, the domination of the Porte was often only nominal, while the inner areas of Arabia continued to rise time and time again against the porte.

The pashas organised plots against the sultan. The local Arab feudal lords rose against the Turkish pashas, and from time to time fierce uprisings shook the Ottoman Empire as the Arab people seek independence from the oppressive Ottoman role.
Турске паше су биле поданици двора (kul). Некад су турске паше биле етнички Арапи.

Under the Ottomans religious establishments owned large tracts of land. Ecclesiastical estates (waqfs) were formed by “endowments” and were exempt from taxation since they were proxies of the Ottomans. The clergy was the mainstay of the feudal system and in order to consolidate it, big feudal lords presented large estates to religious establishments: mosques, madrasahs (collegiate mosques), Dervish monasteries.
Ни ово није тачно, Османско царство је неколико пута радило систематизацију земљишта да сузбије ширење вакуфа. Мехмед II је замало изазвао револуцију таквом реформом. Нити је ово карактеристика Арабестана.

It was not uncommon for small peasants to sacrifice their plots to religious establishments in order to save them from feudal usurpation. Usually these small holders had the use of the land until the family died out. They had only to pay taxes to the religious establishment.
The peasants on the ecclesiastical land (waqf) were no better off than under a feudal lord.
Вакуфи су још од 15. века плаћали засебне таксе. Вакуфи су настојали да привуку раднике и тражили су мање обавезе, што је изазивало спорове пред двором.

At the time of the Turkish conquest, in some Arab countries there still existed communal ownership of land. Among the nomad herdsmen of North Africa, Iraq and Arabia, the pastures were owned in common by the bedouin clans. In the settled farming areas, the Fellaheen communities periodically redistributed land among large families and individual households.

In such countries, the Ottoman conquerors pursued a harsh and brutal policy of forced expropriation of the peasants’ land. The communally-owned land was declared Ottoman state property and passed under the individual control of the nobility—the Emirs and Sheikhs loyal to the Ottomans .
Мири земља је само теоретски султанова, и она подразумева само житнице, чак не ни винограде, који су били у приватном власништву. А камоли испасишта, која су у најбољем случају била мезре.

This was the 400 years of dark and evil Ottoman empire’s role in the Arab lands.
Khaled Homoud Alshareef holds PhD in Business and he earned Masters in Philosophy. He regularly tweets under @0khalodi0.

https://www.millichronicle.com/2019...and-oppressive-role-in-the-arab-lands-v1.html
Кроз цео текст нисмо видели ниједно позивање на изворе, нити било шта што би указало на етничку природу односа у Османском царству, упркос бројним материјалним грешкама.
 
Konstatacija da su pored dimija postojali i robovi je samo dokaz da se sad bacakaš daveći se u protivurečnostima koje ovde pokušavaš da “dokazuješ”.
Како тачно? Нико није рекао да зимије нису биле нижи слој.

Čemu pominjanje Erdogana? Zašto ti smeta konstatacija činjenica? Identifikuješ se sa savremenom Turskom? Možda sa Osmanlijama?
Зато што је Ердоган тај који је то тражио. Изгледа да баш ништа о Турској не знаш ;)

@Gledston

Može neki odgovor na ovo ispod?

Ovde forsiraš strogo turkocentrični pogled na istoriju, takav da ni neoosmanizam nije daleko. Zbog čega? Srbija i Srbi su od Osmanlija i Turske imali samo neopisivu štetu, baš ništa dobro odatle nije došlo, a ti skoro da predstavljaš Osmanlijsku carevinu još kao nekakvu “pozitivnu pojavu”.
На све сам већ одговорио. Како се на српском каже red herring?
 

Back
Top