Puno puta u svakodnevnom životu čujem kako sebe neko deklariše "Ja sam dobar čovek".
To je sad posebna priča.. što u mojim očima ne izgleda takva osoba toliko savršeno i u ravnoteži sa kosmosom.
Ali svakako, to je izraz koji se često ozbiljno upotrebljava. Biti dobar čovek.
Šta je to što čoveka čini "dobrim"?
Šta je to što pretegne na tasu između tamne i svetle strane čovekovog bića?
Da li je to harmonija sa spoljašnjim svetom?
Da li je to harmonija sa samim sobom?
Da li je to puko pridržavanje društveno - prihvatljivih pravila?
I tako dalje...
Vaše (slobodno i subjektivno) mišljenje?
Moram ovo citirat, jer ću, ko što sam sklona, pola pozaboravljat odgovarajući.
Floskulu "ja sam dobar, pošten, pravdoljubiv etc čovek", u principu tumačim kroz onu narodnu: ko o čemu, k.urva o poštenju.
Isticanje pobija uverljivost. Uostalom, usta moja hvalite me; ne daju težinu
takim tvrdnjama.
Štaviše.
Ukrupno gledano, rekla bih da to uključuje dve stvari koje si navela; parafraziram: živeti u harmoniji sa ostalima (svetom? prirodom?) i samim sobom.
Uže, i lično; rekla bih: sa samim sobom.
Jer, "živeti s drugima" je diskutabilna fenomen; koji uključuje urnebesne vidove. Najcrnji diktatori će reć da žive u skladu s ostalima; i, za ne verovat, najverovatnije bit u pravu. Usamljenog sam mišljenja da će i mnogi ludi ubica moć isto to reć za sebe. Ako si
drugi; i daš svoje
lično odobrenje da te ludi manijak kastrira, iskasapi, pojede i sve to stavi na internet - zar nisi živeo u skladu sa sobom i
drugim(a)?
Zar
tvoje odobrenje ne pobija svaku posledicu?
S ovim će se retko ko složiti; ali ja imam manje poverenja u razložan sud smrtnika; a, uostalom, nije tema.
U globalu - jer, bivajući Čovek, nikad ne bi trebala isključivat nijanse; mada sam sklona, priznajem - biti
dobar podrazumeva slediti sebe. U svemu, pa i u pokorama i zlima. Najposle, Čovek uvek na kraju odgovara samom sebi.
U najvećem broju slučajeva, ostali koji u to budu uključeni; obično su se uključili od
svoje volje.
Pa će sebi da odgovaraju; ovako ili onako.
Ja ne verujem u magičnu harizmu, opijenost čula i Zlo Nepobedivo koje sile Čoveka da se povinuje ma čemu
mimo slobodnog izbora. Ja verujem da Čovek uvek bira; čak i kad nije svestan da to čini.
Iz toga ispada da je floskula
biti dobar čovek pre u očima onog ko gleda; nego u ličnoj oceni.
Ali, zar tako i ne bi trebalo bit, najposle?
Narvoučenije: dobrotu ti pripisuju
drugi; čak i kad su budale.