Biti dobar čovek

dakleM u danasnjem drustvu oblikovanom popularnom kulturom..najbitnija stvar je biti popularan/poznat..

najlepsa ilustracija ..iz alana forda..ne secam se tacno epizode ali broj 1 se seca dogadjaja iz ilijade..opsade troje ..i homera..odisej potplacuje homera da ga ovaj metne u ep..phe

no..dobar covek se takodje smatra ..dosadnim..
 
dakleM u danasnjem drustvu oblikovanom popularnom kulturom..najbitnija stvar je biti popularan/poznat..

najlepsa ilustracija ..iz alana forda..ne secam se tacno epizode ali broj 1 se seca dogadjaja iz ilijade..opsade troje ..i homera..odisej potplacuje homera da ga ovaj metne u ep..phe

no..dobar covek se takodje smatra ..dosadnim..
To je Leščak tvrdio -da je Bog dosadan,a đavo interesantan...A i neki drugi...
Ali to je samo intelektualno stanovište i nije ni nauka ni konkretno delovanje...Ja te opservacije zaista ne cenim-smatram ih uzaludnim mešetarenjem intelektualnošću.Eno u fil."kafani"se igraju tih mračnjačkih igara banovanja i nadmudrivanja svako već veče...Intelektualna dekadencija...
Kreativnost je intelektu usmerenje ka dobroti,a destrukcija ka zlu...Mada su ovo dosta nejasne reči i analizom bismo ih lako ,čak,uništili,misao koja je pre njih je dobronamerna i dobro teži...
A i zaista nije važno KO kaže,več ŠTA-to i ja rekao-evo ponovo...Još mnogo važnije ŠTA SE ČINI od KO ČINI...
Prijatelj namernik pita "Šta se radi?" a ne "Šta se priča?"-narod nije glup ni slučajno...Samo ima preveliku inerciju...
 
Poslednja izmena:
Diskusija po ovoj temi je tekla - pratio sam je iz prikrajka - bi nešto rečeno ali tema osta gotovo nedodirnuta. Palo mi je na pamet pitanje; Kada bi neko došao iz neke druge dimenzije sa namerom da sa Foruma nešto nauči, posle praćenja ovdašnjih diskusija, šta bi i da li bi nešto otkrio što bi mu koristilo?

Evo mog vidjenja "dobrog čoveka":

Dobar čovek nije onaj koji to bude iz naivnosti već onaj koji to bude iz svog svesnog izbora. Ovaj drugi poseduje moć, snagu, znanje, razumevanje ali i ljubav. On pozna sve trikove čovekove humane svesti, njegovih emocija, negativnih pasija i trikova uma te njegovih čula. On ne mari da li će neko i šta će reći jer zna zašto se ponaša onako kako se ponaša i zna zašto pomaže kada pomaže i zna zašto je okrenuo ledja kada je okrenuo ledja i zna kome treba a kome ne treba pomoći. Taj, kada bi hteo mogao bi nadmašiti sve negativce... ali,,, on je svesno izabrao ono što treba i kakav treba biti. Naučio je ono što i treba znati, ono što mi kao masa tek učimo.
Taj "moj" dobar čovek poštuje društvene zakone, poštuje shvatanja i verovanja drugih, poštaje njihova shvatanja moralnosti ali on živi u skladu sa Zakonom unutarnje ili uzvišene etičnosti koja nije kreacija čoveka ili zajednice već je univerzalno pravilo proizašlo iz najviše ljubavi prema životu.
Takav dobar čovek u nekim slučajevima je poput "majke" dok je u drugim slučajevima striktan i nedodiriv... upravo je uvek onakav kakav treba bti za najveću dobrobit onih koji su direktno dodirnuti njegovim gestom.
Njegov najveći prijatelj je Onaj kojeg većina čovačanstva ignoriše i nipodaštava ili ga priziva iz koristoljublja ili iz nemoći...
 
Ako sam dobro razumeo tvoj "dobar covek" je izmedju ovde navedenog "obozenog" i " mudraca", ali ne znam zasto si iskljucio navino dobrog coveka, jer i ako nema mudrosti da to "svesno izabere" on ima unutrasnje svesti, ja je ne bih nazvao moral, koja mu ne da da izadje iz okvira dobrog coveka, cak i kada nema mogucnosti tvog dobrog coveka da sve radi svesno.
 
Ako sam dobro razumeo tvoj "dobar covek" je izmedju ovde navedenog "obozenog" i " mudraca", ali ne znam zasto si iskljucio navino dobrog coveka, jer i ako nema mudrosti da to "svesno izabere" on ima unutrasnje svesti, ja je ne bih nazvao moral, koja mu ne da da izadje iz okvira dobrog coveka, cak i kada nema mogucnosti tvog dobrog coveka da sve radi svesno.
Što će reči:Da mi ipak ne dižemo nos previsoko...Jašta...
 
Prijatelj namernik pita "Šta se radi?" a ne "Šta se priča?"-narod nije glup ni slučajno...Samo ima preveliku inerciju...

to je sled dogadjaja..kad obratis paznju na ono sto se prica pa na ono sta se radi i dodjes do zakljucka da ta dva elementa nisu u skladu..
veca je sansa da se podatak/informacija primi u sirokim narodnim masama ako je iznese neki autoritet..neko ko je u narodu..popularan..

demantiji NIKAD nema sangu prvobitno objavljene iinformacije..
mozda dobar primer je skorasnje objavljivanje postojanja masovnih grobnica u okolini raske..masovne grobnice nisu nadjene ..ali onaj ko je plasirao tu informaciju u javnost i dalje plasira dezinformacije u javnost..jos uvek nije smenjen..
meni je licno SVAKA informacija koja dolazi iz okvira sudstva tuzilastva policije ..sumnjiva ..mislim kad ministra izadje u javnost sa podatkom o postojanju ORGANIZOVANOG kriminala on priznaje da mu je sluzba korumpirana..uostalom procentualno ono sto jeste javno poznato veca je stopa kriminaliteta u policiji nego u gradjanstvu...jedan pandur nedeljno dobije krivicnu prijavu ...dva pandura dnevno dobiju disciplinsku kaznu..( a kazni se SAMO ono sto ne uspeju da ukriju zloupotrebama sluzbenih polozaja i ovlascenja )
 
Puno puta u svakodnevnom životu čujem kako sebe neko deklariše "Ja sam dobar čovek".
To je sad posebna priča.. što u mojim očima ne izgleda takva osoba toliko savršeno i u ravnoteži sa kosmosom.
Ali svakako, to je izraz koji se često ozbiljno upotrebljava. Biti dobar čovek.

Šta je to što čoveka čini "dobrim"?
Šta je to što pretegne na tasu između tamne i svetle strane čovekovog bića?
Da li je to harmonija sa spoljašnjim svetom?
Da li je to harmonija sa samim sobom?
Da li je to puko pridržavanje društveno - prihvatljivih pravila?
I tako dalje...
Vaše (slobodno i subjektivno) mišljenje?

Moram ovo citirat, jer ću, ko što sam sklona, pola pozaboravljat odgovarajući.


Floskulu "ja sam dobar, pošten, pravdoljubiv etc čovek", u principu tumačim kroz onu narodnu: ko o čemu, k.urva o poštenju.

Isticanje pobija uverljivost. Uostalom, usta moja hvalite me; ne daju težinu takim tvrdnjama.

Štaviše.

Ukrupno gledano, rekla bih da to uključuje dve stvari koje si navela; parafraziram: živeti u harmoniji sa ostalima (svetom? prirodom?) i samim sobom.

Uže, i lično; rekla bih: sa samim sobom.

Jer, "živeti s drugima" je diskutabilna fenomen; koji uključuje urnebesne vidove. Najcrnji diktatori će reć da žive u skladu s ostalima; i, za ne verovat, najverovatnije bit u pravu. Usamljenog sam mišljenja da će i mnogi ludi ubica moć isto to reć za sebe. Ako si drugi; i daš svoje lično odobrenje da te ludi manijak kastrira, iskasapi, pojede i sve to stavi na internet - zar nisi živeo u skladu sa sobom i drugim(a)?

Zar tvoje odobrenje ne pobija svaku posledicu?

S ovim će se retko ko složiti; ali ja imam manje poverenja u razložan sud smrtnika; a, uostalom, nije tema.


:mrgreen:


U globalu - jer, bivajući Čovek, nikad ne bi trebala isključivat nijanse; mada sam sklona, priznajem - biti dobar podrazumeva slediti sebe. U svemu, pa i u pokorama i zlima. Najposle, Čovek uvek na kraju odgovara samom sebi.

U najvećem broju slučajeva, ostali koji u to budu uključeni; obično su se uključili od svoje volje.

Pa će sebi da odgovaraju; ovako ili onako.

Ja ne verujem u magičnu harizmu, opijenost čula i Zlo Nepobedivo koje sile Čoveka da se povinuje ma čemu mimo slobodnog izbora. Ja verujem da Čovek uvek bira; čak i kad nije svestan da to čini.

Iz toga ispada da je floskula biti dobar čovek pre u očima onog ko gleda; nego u ličnoj oceni.

Ali, zar tako i ne bi trebalo bit, najposle?

Narvoučenije: dobrotu ti pripisuju drugi; čak i kad su budale.
 
Ovako,približno,rezonuje Merso u Kamijevom Strancu...:mrgreen:
Spuštanje u ono organsko Ja,ogoljeno i skoro bez ičega-samo senzacije i instikti-id.
Čovek živi u skupini (čoporu)stotinama hiljada godina šta je i kumovalo njegovom brzom menjanju (nije jedini faktor!),a menja se eto i meni i tebi naočigled.
Društveno svesno,ali i društveno nesvesno sastavni je konglomerat psihe svakog čoveka...Može se pokušati odbacivati,ali to bez trauma ne ide!A možemo o tome sebe zavaravati-ali to je igranje u kom se dobijaju packe "iznutra"...Nemam ja ništa protiv,u mojim meditacijama sam prokrstario sobom i uzduž i popreko i po visini i dubini...Pa,nisam ni ja presrećan onim šta sam zatekao,tako da sam bio prionuo na posao i popravljao iskvareno,zamrljano,zatamnjeno,zversko,ravnodušno...
Ove popravke (putarske,ha)bi valjalo svako kod sebe da povremeno čini,jer kao što rekoše "...mi nismo rođenei zli...":D
 
Ove popravke (putarske,ha)bi valjalo svako kod sebe da povremeno čini,jer kao što rekoše "...mi nismo rođeni zli...":D

Da, ali kako nismo rođeni zli tako nismo rođeni niti dobri...samo smo rođeni... :)

'Dobar' čovjek se ne rađa već stvara...stvara se svojim 'dobrim' djelima, kao uostalom i onaj 'loš'. Naša djela nas čine 'dobrim' ili 'lošim'. Beba je portal kroz koji će da se manifestuju dolazeće mogućnosti. A mogućnosti jedino mogu da se manifestuju IZBOROM. Ta beba će eventualno aktivno početi da BIRA...Njen izbor će da je načini onim što će ona postajati.

Naša djela činimo onako kako razumijemo sebe i svoju stvarnost, svoje 'okruženje'.
Iz razumijevanja stvaramo Izbor...iz Izbora se manifestuje realnost koju doživljavamo i razumijevamo, iz razumjevanja opet proističe novi Izbor...i tako u krug.


Iz toga slijedi da 'dobrom' čovjeku nije zagarantovano da ostane 'dobar' niti je lošem čovjeku zabranjeno da takođe postane 'dobar'.
Ostati 'dobar' može samo onaj koji BIRA da nastavi da čini 'dobro'.
Postati 'dobar' može samo onaj koji BIRA da čini 'dobro'...od SADA.

Ukoliko smo svjesni da sve što u našoj manifestovanoj (manifestujućoj) stvarnosti jeste jeste produkt naše percepcije, onda za sigurno nećemo imati problem razumjeti da sve što doživljavamo 'dobrim' ili 'lošim' kako i sve što činimo kao 'dobro' ili 'loše' proističe iz naše percepcije. Viša Svjesnost o procesu Projekcije stvarnosti omogućava nam i veće mogućnosti da činimo djela koja će biti u HARMONIJI sa ostatkom postojanja, ne samo čovječanstva, već i univerzuma kao cjeline. U ovom slučaju, harmonija se poistovjećuje sa 'dobrim' a haos sa 'lošim'. Ipak, iznad ove polarizovane stvarnosti 'dobra i zla' stoji LJUBAV kao Princip koji i jedno i drugo čini mogućim. Viša stvarnost od ove polarizovane stvarnosti je, dakle, stvarnost bezuslovnog davanja u kojoj i zbog koje je sve dozvoljeno i moguće...sam doživljaj tog dozvoljenog i mogućeg, dakle ono što je polarizovano razumom i što doživljavamo 'dobrim ili zlim' je na nižem nivou Svjesnosti.
 
Ti koji jesi si dobar čovek-nit je pohvala,nit šta drugo...I nemoj da kvariš s previše pameti.Premetanje reči,več sam se na nekoliko mesta izjasnio je katastrofično pogrešno u odnosu na stvarne istine...
Razmišljaj imaginacijom(maštom)-proveravaj logičkim sredstvima i to ne jednim! S više! Možeš Ti to i to s lakoćom.
Ne volim o nedovoljno istraženom da lupetam,ali kad kažem,citiram "Mi nismo rođeni zli..." baš i mislim na najnovije rezultate istraživanja koji potvrđuju da se čovek rađa s tim plamićkom plemenitosti koji ili nesreće ugase ili sreće rasplamsaju s godinama...Čak sinhronizacije i mnoge druge "stvari" kraču odatle...Ali,kažem-ne bih da lupam pa dalje i neću jer je dalje sve još u raznim hipotezama različitog usmerenja...Na kraju je saznajnog horizonta,a dalje je još mračak koji treba osvetliti...
 
ja sam loš covek.
zato i lomim srca.

a sto se tice teme....
ne postoje dobri... postoje ovce i pastiri
Ja TO zovem ČOBANČINE poput mog gariše Ramba...Oni koji sebe smatraju intelektualnom elitom,a lade testise negde na žalu kraj Sv,Stefana s teškim srcem pogledujući stare kule u kojima se krije nedostižni za njih glamur,znajući da ipak toliko od Slađana ne mogu runa skupiti...Žalosno,ali u takvim shvatanjima neminovno...To se među pravim ljudima zove intelektualna dijareja...Rado bih poveo eliticu u MENSU na blesimetar,a uspeo sam par njih na prevaru...BRUKE...
 
Svako može ili jeste dobar čovek. To nije upitno. Suština pitanja se ogleda u tome ko uspostavlja kriterijume za procenu.
Samo jedan ekstreman primer: Posmatrano iz ugla Himlera, Adolf je bio dobar čovek.(pretpostavka)

Mnoge ovde koje ja smatram dobrim ljudima drugi percipiraju drugačije i obratno.
 
gde je crta ? linija razgranicavanja izmedju dobra i zla..nijanse sivog hmm ? kad smo mi to poceli da sve smatramo sivim a bez gradijenta sive..? manje zlo vece zlo je zlo kako god okrenes nista bolje ne biva od manjeg zla..opet jedan primer srbije i njenih izbora..vec vise od decenije biraju ljudi na izborima tzv "manje zlo" gde nas je to kolektivno odvelo? u bolje? sumnjam..uvek moze gore slazem se al uvek moze i bolje..izborima njaeg zla ili veceg zla sve jedno biramo zlo a od zla nikad nista dobro ne biva..zlu to nije u prirodi..i sa svakim sledecim izborom manjeg zla mi klizimo ka vecem zlu..pa gde je onda ta linija razgranicavanja? u nama je..u coveku..mi smo individeu ali svaka nasa individua je popriste bitke dobra i zla..zakoni o prosecima odredjuju jesmo li mi kao drustvo dobri ili losi
 
koliko ljudi dakleM ima losu percepciju o sebi? koliko ljudi ce prvo samima sebi priznati da zapravo i nisu tako dobri ljudi kao sto o sebi misle..vecina sasvim sigurno ne misli o sebi kao o losim ljudima..naprotiv..da li su ucinili oni ovo drustvo boljim? ili smo svedoci razgradnje svih mogucih drustvenih vrednosti..uspostavljaju se nove vrednosti tacno ali kakve su to "vrednosti" ? vrlo izkrivljene i izvitoperene? u skladu sa modernim vrednostima koje su isprojektovane u drustvau ..vecina ljudi jeste dobra? odnosno ima takvu predstavu koja nije nista drugo do puka samoobmana
 
Rekao bih da i gruba i previše otresita reč koja povređuje nije karakteristika dobrog čoveka...Međutim,blagorečivost se da razaznati kad je od zaista dobrog čoveka,a kad su u njoj intonacije primisli koje baš i nisu dobre...
A da reči čine-nadam se da nije sporno...
 

Back
Top