Biti dobar čovek

Da budem prvi:D

Pod dobrim covekom se najcesce u narodu (nefilozofskom) smatra onaj ko je...glup.
Tolerantnost, susretljivost, postovanje tudje licnosti, pomoc drugome kada je potrebno su bile nekada oznake "dobrog coveka", danas se to smatra u najblazem slucaju, naivnoscu a uvek se misli na...glupost.
Svako vreme ima svog "dobrog coveka", danas mi nije poznato sta je to...dobar covek:sad2:


U kom narodu? :lol: Sedmog paviljona kpz Zabela?
 
Meni je stvarno neverovatno da ljudi skloni filozofiji i filozofi nisu iskusili bar trun obožene dobrote...Ili ,mislim da jesu,ali niko da nađe reči da opiše bar nešto od toga...
Pa.eto,to je kad odrasle ljude iznenadiš nekim značajnijim dobrim delom i gledaš njihovu sreću...DOBIJAŠ TIH TRENUTAKA NAJVEĆU NAGRADU IKAD ZAMIŠLJENU!( Nobelova je dečija igračka spram te nagrade i mnogi je se odrekli jer se prethodno odrekli sujete...) Decu je lakše obradovati pa se to slabije računa-mada je isto...


To o čemu ti pričaš jeste davanje i dobijanje...a to je posledica OTVARANJA prema nečemu što želiš da iskusiš.

Otvaranjem prema nečemu možeš da doživiš to nešto u onoj mjeri u kojoj se prema tome nečemu otvoriš.
Potpunim otvaranjem prema nečemu doživljavaš potpuno PREDAVANJE tome nečemu što kao posledicu tog predavanja stvara u tebi doživljaj radosti ili kako ti kažeš osjećanje da si nagrađen. Nagrađen si, da, a dar koji dobijaš ekvivalentan je predaji (otvaranju) Sebe onome prema čemu se odnosiš. Za razliku od toga, ako si zatvoren prema nečemu što bi želio da iskusiš, tvoje zatvaranje će da se manifestuje kao ne-povjerenje prema onome prema čemu se odnosiš. U takvom stanju nećeš osjetiti veličinu LJUBAVI, nećeš osjetiti nagradu ili DAR 'obožene dobrote', kako ti kažeš, jer ništa ne DAJEŠ od Sebe da bi se takva razmjena mogla manifestovati.
 
To o čemu ti pričaš jeste davanje i dobijanje...a to je posledica OTVARANJA prema nečemu što želiš da iskusiš.

Otvaranjem prema nečemu možeš da doživiš to nešto u onoj mjeri u kojoj se prema tome nečemu otvoriš.
Potpunim otvaranjem prema nečemu doživljavaš potpuno PREDAVANJE tome nečemu što kao posledicu tog predavanja stvara u tebi doživljaj radosti ili kako ti kažeš osjećanje da si nagrađen. Nagrađen si, da, a dar koji dobijaš ekvivalentan je predaji (otvaranju) Sebe onome prema čemu se odnosiš. Za razliku od toga, ako si zatvoren prema nečemu što bi želio da iskusiš, tvoje zatvaranje će da se manifestuje kao ne-povjerenje prema onome prema čemu se odnosiš. U takvom stanju nećeš osjetiti veličinu LJUBAVI, nećeš osjetiti nagradu ili DAR 'obožene dobrote', kako ti kažeš, jer ništa ne DAJEŠ od Sebe da bi se takva razmjena mogla manifestovati.
Nije to toliko komplikovano s praktične strane...Primer:dobiješ na lutriji i prvo što uradiš,kupiš pet-šest LCD televizora,odeš u cigan malu i podeliš...Nema daljih komentara ni filozofije...To je to...
 
"Toliko dobar čovek da ga na hleb možeš namazati" - jedna od rečenica koju pamtim još iz detinjstva. Ili: "dobar kao hleb". Šta to znači? Da nečiju dobrotu treba pojesti? Da se nečijom dobrotom možeš okoristiti ... ili da nas tuđa dobrota može nahraniti i (trenutno) zasititi? :think:

Imali smo ovde (pa je prebačeno na Psihologiju kada se isti pdf odvojio od Filozofije i osamostalio) nekoliko tema o dobroti, pa iskopah jedan svoj post odatle:
Šta imamo od toga da budemo dobri? U svakom slučaju ne korist, barem ne u onom obliku u kome se reč “korist” tumači (okoristiti se, uvajditi, ućariti). Ukoliko je “biti dobar prema nekom” naša duševna hrana a primaocu dobrote uteha i zadovoljstvo, odnosno uzročno-posledična veza u kojoj nema nikakve štete već samo “koristi”, onda nema nikakve potrebe razmišljati o njenim motivima. Dobrota, kao i ljubav (s kojom se prožima, jer jedno bez drugo ne postoje; biti dobar = voleti) ne očekuje ništa za uzvrat, ne očekuje da bude cenjenja ili odmeravana … sama je sebi cilj.
Ako malo procunjaš po diskusiji o inteligenciji, uočićeš, između redova, i to da visok EQ može biti ometajući faktor. Ispada da je “bolje” biti racionalno nego emotivno biće, tj. bolje je biti onaj ko uvek i u svakoj situaciji treba 10 puta da meri pa tek onda da seče (jer ga na sve strane vrebaju vukovi a ne ljudi, loveći njegove greške i slabosti, s jedinim ciljem da ga rastrgnu, prožderu i uspostave dominaciju).
Nakaradni zaključak o izjednačavanju dobrote sa glupošću, pretpostavljam, dolazi iz sledećih “premisa”:
a) dobar čovek je istovremeno i naivan,
b) naivnost je odlika čiste, dečije duše (naivnost = neiskustvo, inferiornost, životno slepilo)
c) naivnost deteta otvara mogućnosti manje naivnima (odraslima, superiornima) da njome manipulišu
d) manipulativnost je karakteristika “jačih”, “pametnijih”, “sposobnijih”, “borbenijih” jer gotovo po pravilu manipulanti pobeđuju
e) pobeda = pozitivan ishod u svakom smislu, cilj kome treba težiti ne birajući sredstva, jer je cilj sam po sebi dovoljna satisfakcija koja potire sve, uključujući i savest.



Sa dobrotom je isto kao sa lepotom: nijedan filozof nije dao univerzalnu definiciju, ali je bilo pokušaja da se kategorija estetike izjednači sa kategorijom etike, što bi značilo da je dobro=lepo. Ali to je isuviše problematična tvrdnja, zato što, da bi se do iste došlo, zaista prvo treba definisati svaku od navedenih kategorija pojedinačno.

Normalnom čoveku, kome normalno funkcioniše amigdala, neće biti teško da razlikuje dobro od lošeg ili zla, pa će se ponašati u skladu sa tim. (Sociopati je, međutim, dobro ono što je dobro za njega pa je njegovo poimanje dobrog isključivo vezano za sopstvenu dobrobit, po cenu da do te dobrobiti dođe gaženjem preko leševa.)
U osnovi, sve potiče od osećanja. Ne rađamo se neutralni, prazni ili zli. Kažu naučnici da se svako rodi sa deponovanim altruizmom, ali da se to skladište čovekoljublja vremenom smanjuje a kod nekih i nestane. Empatija je ključna reč. Zbog empatije se zamislimo/rastužimo/rasplačemo nad nesrećnom sudbinom nama nepoznatog čoveka na drugog strani planete. Zbog empatije smo u stanju da se, makar za trenutak, uvučemo u tuđu kožu i osetimo ono što oseća vlasnik te kože, sa potrebom – na duže staze – da tuđu kožu učinimo udobnijom. Tako nam nalaže savest – ono što je Šopenhauer nazvao unutrašnjom čašću. Empatija prema drugom biću, bilo da je ono čovek ili životinja, tek je pola puta do dobrote. Saosećajnost bez akcije je samo sentiment, ispiranje sopstvenog osećaja gorčine jalovim suzama ... jalovim u smislu dobrote jer ne pomažu nikome osim nama samima da se bolje osetimo a ne i da dobrotu, u vidu dobročinjenja, pošaljemo kome treba. U protivnom – ako se ništa ne učini – dobrota nije dobrota, već patetično lamentiranje nad nečijom tužnom sudbinom koju smo videli kao hipotetičku sudbinsku pretnju po nas same, i pred tom mogućnošću rasplakali se nad sobom, iz vrlo sebičnih, ličnih razloga (pri čemu su razlozi tipično ljudski).
Dakle, dobar čovek je onaj koji saoseća i stupa u akciju, po cenu da ispadne budala u očima svih koji tri puta mere i nikad ne preseku.
 
"Toliko dobar čovek da ga na hleb možeš namazati" - jedna od rečenica koju pamtim još iz detinjstva. Ili: "dobar kao hleb". Šta to znači? Da nečiju dobrotu treba pojesti? Da se nečijom dobrotom možeš okoristiti ... ili da nas tuđa dobrota može nahraniti i (trenutno) zasititi? :think:

Imali smo ovde (pa je prebačeno na Psihologiju kada se isti pdf odvojio od Filozofije i osamostalio) nekoliko tema o dobroti, pa iskopah jedan svoj post odatle:




Sa dobrotom je isto kao sa lepotom: nijedan filozof nije dao univerzalnu definiciju, ali je bilo pokušaja da se kategorija estetike izjednači sa kategorijom etike, što bi značilo da je dobro=lepo. Ali to je isuviše problematična tvrdnja, zato što, da bi se do iste došlo, zaista prvo treba definisati svaku od navedenih kategorija pojedinačno.

Normalnom čoveku, kome normalno funkcioniše amigdala, neće biti teško da razlikuje dobro od lošeg ili zla, pa će se ponašati u skladu sa tim. (Sociopati je, međutim, dobro ono što je dobro za njega pa je njegovo poimanje dobrog isključivo vezano za sopstvenu dobrobit, po cenu da do te dobrobiti dođe gaženjem preko leševa.)
U osnovi, sve potiče od osećanja. Ne rađamo se neutralni, prazni ili zli. Kažu naučnici da se svako rodi sa deponovanim altruizmom, ali da se to skladište čovekoljublja vremenom smanjuje a kod nekih i nestane. Empatija je ključna reč. Zbog empatije se zamislimo/rastužimo/rasplačemo nad nesrećnom sudbinom nama nepoznatog čoveka na drugog strani planete. Zbog empatije smo u stanju da se, makar za trenutak, uvučemo u tuđu kožu i osetimo ono što oseća vlasnik te kože, sa potrebom – na duže staze – da tuđu kožu učinimo udobnijom. Tako nam nalaže savest – ono što je Šopenhauer nazvao unutrašnjom čašću. Empatija prema drugom biću, bilo da je ono čovek ili životinja, tek je pola puta do dobrote. Saosećajnost bez akcije je samo sentiment, ispiranje sopstvenog osećaja gorčine jalovim suzama ... jalovim u smislu dobrote jer ne pomažu nikome osim nama samima da se bolje osetimo a ne i da dobrotu, u vidu dobročinjenja, pošaljemo kome treba. U protivnom – ako se ništa ne učini – dobrota nije dobrota, već patetično lamentiranje nad nečijom tužnom sudbinom koju smo videli kao hipotetičku sudbinsku pretnju po nas same, i pred tom mogućnošću rasplakali se nad sobom, iz vrlo sebičnih, ličnih razloga (pri čemu su razlozi tipično ljudski).
Dakle, dobar čovek je onaj koji saoseća i stupa u akciju, po cenu da ispadne budala u očima svih koji tri puta mere i nikad ne preseku.

ето, и ти си се усудила, и усуд прогласила добротом.
још да разјаснимо шта је шта и на коњу смо...

оно што и даље не успевам да схватим је зашто подржаваш милосрдне анђеле, одисејеве зоре... и остала саосећања и ступања у акцију...
 
ето, и ти си се усудила, и усуд прогласила добротом.
још да разјаснимо шта је шта и на коњу смо...

оно што и даље не успевам да схватим је зашто подржаваш милосрдне анђеле, одисејеве зоре... и остала саосећања и ступања у акцију...

Otkud ti to da ja podržavam "milosrdne anđele" itd? :eek:
 
ко није против... пресеко је и осудио оне који не секу.

Mislim da je potpuno izlišno da kao neko, kome su bombe padale po zemlji u kojoj sam se rodila, odrasla i gajila decu, pričam o svom stavu prema "milosrdnom anđelu". Izlišno je pričati i o bilo kojoj nameri, izuzev agresorske, sličnih "anđela", u bilo kojoj zemlji u kojoj žive bilo čija deca.
 
Mislim da je potpuno izlišno da kao neko, kome su bombe padale po zemlji u kojoj sam se rodila, odrasla i gajila decu, pričam o svom stavu prema "milosrdnom anđelu". Izlišno je pričati i o bilo kojoj nameri, izuzev agresorske, sličnih "anđela", u bilo kojoj zemlji u kojoj žive bilo čija deca.

сад прочитај последњу реченицу свог поста, поразмисли из другог угла и престани да примењујеш агресорске методе.
 
сад прочитај последњу реченицу свог поста, поразмисли из другог угла и престани да примењујеш агресорске методе.

Pa ovde govorimo o pojmu dobrog čoveka, a ne o agresorima. Kao što rekoh, preduslov za dobrotu je (iskreno) SAOSEĆANJE a ne ratna retorika, demagogija puna kobajagi žala za sudbinu naroda i ispravljanja ne-krivih Drina.
 
Pa ovde govorimo o pojmu dobrog čoveka, a ne o agresorima. Kao što rekoh, preduslov za dobrotu je (iskreno) SAOSEĆANJE a ne ratna retorika, demagogija puna kobajagi žala za sudbinu naroda i ispravljanja ne-krivih Drina.

колко човека себе не сматрају добрим човеком? и ко ради ишта а да није убеђен, и ако га убеђују у супротно, да је то добро?
имам право да се не сложим са твојим приказом и описом, и да укажем на то. као модератор имаш и одговорност а не само право.
 
колко човека себе не сматрају добрим човеком? и ко ради ишта а да није убеђен, и ако га убеђују у супротно, да је то добро?
имам право да се не сложим са твојим приказом и описом, и да укажем на то. као модератор имаш и одговорност а не само право.

Naravno da imaš pravo da se ne složiš sa mojim prikazom i opisom, ali prethodno imaš obavezu prema sebi i sagovornicima da razumeš taj prikaz/opis.
Takođe, poželjno je da daš sopstveno mišljenje o dobroti, tj dobrom čoveku na temi koja se time bavi, kako bismo mogli da sučelimo mišljenja.
Moje je pravo, naravno, kao i bilo kog korisnika, da svoje mišljenje argumentujem po cenu da se drugima isto ne dopada. Ne i da bude uvredljivo.
A što se tiče moderatorske odgovornosti za izrečeno - šta ti, tačno, bode oči u mom postu?
Ko je za tebe dobar čovek?:)
 
:D
колко човека себе не сматрају добрим човеком? и ко ради ишта а да није убеђен, и ако га убеђују у супротно, да је то добро?
имам право да се не сложим са твојим приказом и описом, и да укажем на то. као модератор имаш и одговорност а не само право.
Imaš i Ti odgovornost baš kao i Borac za delo reči svojih koje dejstvuju manje ili više,slabije ili jače...Ne znam motiv uplitanja Pasivnog,ali je bio izlišan-pojačavao je ,inače,jake stavove Borke...Nisam tu da sudim-to i običnom, emotivnom pameću lako uvideti...Ali,hajde...pravo na reč(ne zaboraviti odgovornost!)...
Sporno je što sve rasprave o dobroti zapinju na istom "mestu"...
Učenik do 4 razreda osnovne uči aritmetiku i nešto algebre,do 8 algebru i nešto više praktične matematike,u srednjoj infetitimalni račun več,determinante,vektorsku matematiku,na studijama analitičku matematiku,numeričku...
Ko će ustvrditi da se tako ne čini i s dobrotom...Samo što neki završe samo osnovnu,neki i srednju,a neki čak i fakultet,a Boga mi (simbolička uzrečica:))ima ih i s doktoratima,ali ne i na našim univerzama...Ti si negde zapeo u srednjoj,Borka se muči s onim ispitima (koje nikad do kraja nije htela da izuči jer je smarali,a da je imala mentora-taj joj to ne bi dozvolio),a ja se vračam nazad u obdanište jer mi je s dečicom ipak lakše sporazumeti se.A,da-Pasivni može nazad u kafanu koja kao Milićeva ni gore ni dole...
Jer o OBOŽENOJ DOBROTI ČOVEKA (koja nema nikavih dodirnih tačaka s aktuelnim religijama!) niko ni da KEVNE,kamo li da LANE...Ne što sam ja to izrekao (valjalo da neko s više staža u ovome),ali što to postoji!
Da ja u životu nisam učinio nekoliko puta "dobru glupost"-ne bih ni znao o čemu je reč...Ili ovde nema takvih sa sličnim pokušajima iza sebe...Ako nema,a izgleda-to je zaista TUŽNO...
Pre desetak godina sam bio na sajmu u Plovdivu i nekoliko dana nisam video da se neko nasmejao u tom gradu (sem u sajamskom prostoru i to pod uticajem grada-tek tu i tamo...).Pitao sam se :šta je tim ljudima...Sad se pitam:šta je ovde ljudima-kakve su to nesrećne misli u njima kad danima ne vidim osmeh,tek po koji kiseli na moje vratolomije!
 
Naravno da imaš pravo da se ne složiš sa mojim prikazom i opisom, ali prethodno imaš obavezu prema sebi i sagovornicima da razumeš taj prikaz/opis.
Takođe, poželjno je da daš sopstveno mišljenje o dobroti, tj dobrom čoveku na temi koja se time bavi, kako bismo mogli da sučelimo mišljenja.
Moje je pravo, naravno, kao i bilo kog korisnika, da svoje mišljenje argumentujem po cenu da se drugima isto ne dopada. Ne i da bude uvredljivo.
A što se tiče moderatorske odgovornosti za izrečeno - šta ti, tačno, bode oči u mom postu?
Ko je za tebe dobar čovek?:)

разумео и одговорио...
ти још ниси одговорила на мој опис доброг човека. ко не разуме, ондак?
увредљива си кад кажњаваш, тј не кажњаваш оно што је забрањено.
и ти си убеђена да си добра, то је погрешан почетак.
живе и даље буда, христос, алах... и још по неки. има и неких који су још у телу ал их обично пљују и прогласе .........., да не користим зазијавалов речник који само њему прашташ.
 
разумео и одговорио...
ти још ниси одговорила на мој опис доброг човека. ко не разуме, ондак?
увредљива си кад кажњаваш, тј не кажњаваш оно што је забрањено.
и ти си убеђена да си добра, то је погрешан почетак.
живе и даље буда, христос, алах... и још по неки. има и неких који су још у телу ал их обично пљују и прогласе .........., да не користим зазијавалов речник који само њему прашташ.

Kazna je skoro uvek uvredljiva po kažnjenog - ukoliko nije u stanju da samom sebi prizna svoju grešku pa kaznu smatra packama po ličnom dostojanstvu.
Gordost?

Nigde nisam tvrdila da sam dobra ... a i predaleko sam od bilo kakvih početaka.
Svako od nas ima dva lika, samo je pitanje u kom trenutku koje prevagne.
 
Postoji kratkovida i dalekovida dobrota,a uz to i božanska koju možemo otkriti (nije obavezno da je od Boga!)...
Kratkovidu dobrotu pokazuju budale i ludaci,dalekovidu dobrotu mudraci,a oboženu nesebičnu dobrotu roditelji svih živih bića...(Nije za raspravu!)
Kontraargumente za prva dva vida dobrote-može li neko da iznese?

Iako ti podrazumevas da samo budale i ludaci cine dobro koje u stvari steti, to nije tacno, jer cesto ljudi pogrese u dobroj nameri, gde moze da se ceni namera tumaceci da li je dobar ili los, ali i steta. kod procene stete si u pravu, ali ako se tumaci namera onda je taj covek dobar. Za ovo dalje se slazem.

"Toliko dobar čovek da ga na hleb možeš namazati" - jedna od rečenica koju pamtim još iz detinjstva. Ili: "dobar kao hleb". Šta to znači? Da nečiju dobrotu treba pojesti? Da se nečijom dobrotom možeš okoristiti ... ili da nas tuđa dobrota može nahraniti i (trenutno) zasititi? :think:

U ovom opisu prvenstveno se misli na obozenu dobrotu, dobrotu poredjenu sa svecima.

Dakle, dobar čovek je onaj koji saoseća i stupa u akciju, po cenu da ispadne budala u očima svih koji tri puta mere i nikad ne preseku.

Najmanja cena stupanja u akciju je ispasti budala, povrediti svoj ego, a najveca je naneti zlo drugome ili onome kome zelis da pomognes. To se desava ako u najboljoj nameri ne sacekas da se pomoc od tebe zatrazi, da ne sagledas sve argumente i motive, da nemas prave informacije, pa recimo da dete koje zaplace uzmes u ruke bez odobrenja roditelja ili povredjenog kome je povredjena kicma da pomazes, a nisi obucena.

ето, и ти си се усудила, и усуд прогласила добротом.
још да разјаснимо шта је шта и на коњу смо...

оно што и даље не успевам да схватим је зашто подржаваш милосрдне анђеле, одисејеве зоре... и остала саосећања и ступања у акцију...

Dobro si primetio, ali je komparacija van kategorije i stvara zabunu, jer si u smisao dobrog umesao i zle namere cega u datoj recenici nije bilo.
 
Kazna je skoro uvek uvredljiva po kažnjenog - ukoliko nije u stanju da samom sebi prizna svoju grešku pa kaznu smatra packama po ličnom dostojanstvu.
Gordost?

Nigde nisam tvrdila da sam dobra ... a i predaleko sam od bilo kakvih početaka.
Svako od nas ima dva lika, samo je pitanje u kom trenutku koje prevagne.

ајде постави постове због којих си мене казнила и оне због којих ниси другог па да знамо о чему расправљамо. овако си добра а ја горд. јер некима је нобелова награда увреда а некима је парада понос, дела говоре о свима.

описала си оба своја лика. трудим се да будем једно, савршени покаже...
 
Svako od nas ima dva lika, samo je pitanje u kom trenutku koje prevagne.

Kad si ga izrekla na ovoj temi, da ga upotrebimo, mozda nesto razjasni.
Recimo, da tako gledamo na ponasanje ljudi , mada bi neki rekli da nas ima i vise od dva lika. Mogao bih lako da ustvrdim da u tom smislu dobrar covek je onaj koji zna sta mu radi jedan , a sta drugi lik i da svoje likove moze da kontrolise, pa da mu los lik sluzi za odbranu od losih postupaka, a dobar lik za dobre postupke. Tada bi mogli za takvog da kazemo da je dobar. To je sasvim dobar primer kako egoist, gord ili cak zadrt covek moze da bude dobar.
 
6 osnovnih stvari

nenasilje (ne-ubijanje i ne-povredjivanje ljudi i zhivotinja, sem iz samoodbrane)
istina (ne-laganje, ne-manipulisanje, neshirenje glasina)
poshtenje (ne-pljachkanje, ne-kradenje, ne-varanje)
chednost (makar ne varati svog partnera i ne petljati se sa tudjim partnerima)
"dobra volja" (fin odnos prema drugima i pomoganje onima u nevolji)
umerenost
 

Back
Top