Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jesam, citala sam, i da znas da sam i ja pomislila na Baba jagu kada sam pisala prethodni post :D
Lep provod ti zelim kod Rajke u Citalackom kutku.
Citacu vas :D
Pratim tu temu, ali samo kao citalac.
 
Mene nekako to ne privlači.
Zanimljivo je obići svet na taj način, i zanimljiva ideja, ali ne bih jurišala na knjige.
Prosto, nisam sigurna da bi kod svake zemlje našla knjigu koja bi me zainteresovala, a ne bih čitala baš po svaku cenu. Niti čitala jer mi je važan broj.
Volim svoj tempo, i volim svoja mala čitalačka putovanja.
Nekada volim da se zalepim za jednog pisca, pa ga protresem po većini dela.
To bi me usporavalo u obilascima.
 
Završila sam roman Ben, u svetu-D.Lesing, i mnogo bolje shvatila Peto dete. Iako nastavak ovog romana, može da se čita i solo. Nesvakidašnji, kratak sadržaj, pisan razumljivim jezikom. Bavi se atavistom, čovekom nalik jetiju. Drži pažnju od početka do kraja, kao kad čitate novinski tekst. Pokazuje kako je malo ljudi u svetu koji žele da prihvate različitost, da pomognu nemoćnima, nasuprot masi prevaranata, koji ne biraju sredstva zarad ličnih intresa. Koliko se sećam, Petim detetom nisam bila oduševljena, ali ovaj preporučujem od srca. :heart:
 
Lamar ti već počela putovanje? Super.
Ja se priključila Čitalačkom kutku (kod Rajke moderatorke), pa sad čitam Buku i bes za lektiru. Dosta mi jedna akcija tog tipa. Ali ovo izgleda zanimljivo, čisto imaš neku ideju kad odeš u biblioteku šta da tražiš.
E, sad sam se setila, u Bugarskoj se dešava deo Baba jaga je snijela jaje. Ne znam jesi ti to čitala i jel se računa kad je neki deo romana.

Ja ću da počnem sa čitanjem Buke i besa sutra sabajle, čim svane.:lol:

Ovo, "kod Rajke moderatorke" me podseti na "Miru šoferku", moju pokojnu komšinicu. Niko je nije zvao samo Mira :rotf:
 
Poslednja izmena:
Elem , šetala sam malo forumom , dok sam tražila Srpski prevod filma ( Otmenost Ježa) i evo utisaka :
Kamo sreće da su samo alapače.

Obrati pažnju na njihove lepljive teme.Tema Biblioteka,jer savremena žena i čita, je otvorena 2006. a ima 691 stranu za celih 6 godina.Dok je dubiozna tema Dobro jutro,dobar dan i laku noć otvorena prošle godine i to u septembru a već je spičila za samo pola godine 800 strana :hahaha:

dr7f50.jpg

Rešio čovek da napravi slučajni uzorak ;)
Vala baš.Da bacim pogled šta trenutno čitaju ,sigurno je neki latinoamerički nepoznati romantični pisac.
I doneo zaključak :lol:
Almodovarova teorema – Antoni Kazas Ros
:rotf:

Za one koji ne znaju, postavljam ovo: :tajna:
Antonio Kazas Ros rođen je u francuskoj Kataloniji 1972. godine, od majke Italijanke i oca Katalonca. Posle saobraćajne nesreće koju je doživeo prekinuo je studije matematike i povukao se u osamljenički život pišući svoj prvi roman, Almodovarova teorema. Trenutno živi u Perpinjanu i Rimu i radi na svom narednom romanu. Ljudi iz njegove izdavačke kuće ga nikada nisu upoznali.


Da ne spamujem temu i dalje se družim sa Aljendeovom i mislim na Bi... U ovoj knjizi nijedna žena nije bila zlostavljana od strane supruga. Svaki muškarac je završio sa tiganjem posred čela :tiganj: ;)
 
Poslednja izmena:
Uzeh da čitam Buku i bes. Pročitah piščev predgovor, i kao da nisam. Ludilo. Valjda je nadalje čitljivije. Lepo reče ED, potrebna je koncentracija. Lele...

I ja sam pomislila da možda nije trebalo da čitam ni piščev ni kritičarev predgovor, samo su me uplašili. Dalje je zbrkano jer prvo poglavlje priča taj retardirani brat, pa je sve zbrda-zdola. A ja nisam odmah ukapirala da ne treba da se trudim da shvatim i povežem šta se dešava. Jer ko zna kako ih on pamti, shvata, vidi...
A iako na nekoliko mesta u predgovorima piše ko je ko, morala sam nekoliko puta da se vraćam da to ponovo pročitam. I ja se nadam da će biti smislenije kasnije.
 
Uzeh da čitam Buku i bes. Pročitah piščev predgovor, i kao da nisam. Ludilo. Valjda je nadalje čitljivije. Lepo reče ED, potrebna je koncentracija. Lele...

I ja sam pomislila da možda nije trebalo da čitam ni piščev ni kritičarev predgovor, samo su me uplašili. Dalje je zbrkano jer prvo poglavlje priča taj retardirani brat, pa je sve zbrda-zdola. A ja nisam odmah ukapirala da ne treba da se trudim da shvatim i povežem šta se dešava. Jer ko zna kako ih on pamti, shvata, vidi...
A iako na nekoliko mesta u predgovorima piše ko je ko, morala sam nekoliko puta da se vraćam da to ponovo pročitam. I ja se nadam da će biti smislenije kasnije.
Mozete vi to :zag:
 
Antonio Kazas Ros Almodovarova teorema.

Roman o čoveku koji živi životom senke.
Matematičar, koji se nakon saobraćajne nesreće koja je odnela njegovu saputnicu i njegovu lepotu, i ozbijlno unakazila njegovo lice, povlači se u samoću.
U život u mraku, u nesusretanju, u krijuće življenje.
Čovek koji od tada mahom čita autobiografije, te je ovaj roman takođe jedna malo imaginarizovana autobigrafija.
Kroz susret sa Almodovarom, i kroz imaginarnu razmenu ideja za film koji bi Almodovaro snimio o Antonijevom usudu, on prikazuje naziranje svetlosti u mraku i samoći njegovog života.
Mraku iz kojeg, kasnije se saznaje, ipak ne želi da pobegne.
U kojem ipak želi da bude, jer to mu omogućuje njegovu nametnutu originalnost.
Što je, jasno je svima, neretka potreba većine ljudi.

Antonio me je istinski podsetio na Ivana Galeba.
Violiniste, ne baš genijalnog umetnika koji se u bolnici usled povrede ruke, predaje pisanju.
I Antonio i Ivan Galeb uprkos svojim zanimanjima predaju se pisanoj reči, nalazeći u pisanju svoje olakšanje.
Antonio ističe svoju odsustnost u svetu, u svetlosti, u danu, usled unakaženog lica.
Kao da stoga ni ne postoji, kao da poseduje nevidljivost.
Da biste imali život, potrebno Vam je lice... Čovek bez lica je neodređena zamenica.

On upoznaje Lizu, muškarca transseksualca sa kojim uspostavlja čudnovatu, pikantnu vezu.
Liza u njemu nalazi posebnost, ono staro lice Antonija koji je iščezao nakon te noći udesa.
Ona ga nazire, upoznaje, spoznaje.
Sa Lizinim viđenjem Antonija možemo povezati i Almodovarovu teoremu, koju sam pisac i navodi.
Dovoljno je dugo gledati da bi se užas pretvorio u lepotu.
Nije li svako posmatranje ustvari odgonetanje, razumevanje, upoznavanje?
Sve što nam je poznato, manje nam je užasno.

Kroz čitav roman pojavljuje se jelen. Životinja zanimljive simbolike.
Simbol smrti i ponovnog rađanja (nije li ljubav sa Lizom, i maska koju mu Liza sačinjava ujedno i novi početak, obnavljanje?).
Jelen koji je najava lošeg, najava dobrog.
Jelen koji znači obnavljanje.
Koji obnavlja Antonijevu dušu, budi nove emocije, ali i inspiraciju.

Zanimljive su Antonijeve misli.
Istinite, a nekad apstraktne ali zvučne.
Podstiču na razmišljanje, na zapitanost, onu istinsku.

Čudno je zbižavanje čoveka nagrđenog lica i žene u telu muškarca.
Ujedno i pomalo vrcavo, necenzurisano.
Odlomak koji mi se dopao:

Šta ostaje od naših ljubavi?
Tragovi raspadnutih lica u ushićenim ili bolnim trenucima. Fragmenti, kolaži.
Onda, možemo li voleti biće čije je lice već kolaž?
možemo li gledati dovoljno dugo da bi ljubav šiknula poput reke koja izvire u steni?
Ne, to je tragična posledica Almodovarove teoreme:
Potrebni su nam geometrija i harmonija jer nema nikakvog zadovoljstva u uništavanju onoga što je već pretrpelo uvredu apstrakcije.
 
Meni nije jasno, ako se radnja knjige dešava u više zemalja, šta onda? Mogu da biram? Ili ako se dešava u nekoj izmišljenoj zemlji (npr. Narnija) ili drugoj planeti?

Ni ja ne bih čitala ništa posebno za Kosovo jer to nije država. Po toj logici mogu da čitam knjige iz Provanse, Toskane, Kornvola...
 
Poslednja izmena:
Meni nije jasno, ako se radnja knjige dešava u više zemalja, šta onda? Mogu da biram? Ili ako se dešava u nekoj izmišljenoj zemlji (npr. Narnija) ili drugoj planeti?

Ni ja ne bih čitala ništa posebno za Kosovo jer to nije država. Po toj logici mogu da čitam knjige iz Provanse, Toskane, Kornvola...

Potpisujem.
Mene nema jer ni ne čitam. Ne znam šta mi je. Očekujem neke životne promene pa ne mogu da se koncentrišem ni na šta.
Ali zato čitam vas.
Rado šta bi za one knjige? Sutra putujem, javi ako ti trebam.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top