Upravo sam završila Moramo da razgovaramo o Kevinu, Lajonel Šrajver, Laguna 452 strane. Al sam to sad sve zvanično napisala, a ne onako prisno samo Kevin, kao dok sam čitala. Davno nisam ovako u cugu, kao večeras pročitala poslednjih 100 strana i to sedeći za stolom.
Primetila sam da niko od vas, koji ste je ranije pročitali, niste ulazili ni u kakve detalje, analize, komentare. Uglavnom se sve svodilo na ocene tipa: snažno, potresno, tragično... I sad mi je jasno - nema šta da se kaže. S jedne strane da se ne otkrije onima koji nisu čitali, a nameravaju, a s druge, što bi sve što bi se reklo bilo bledo i neubedljivo.
Već sam rekla da sam glavnu junakinju zavolela od samog početka i ostala mi je pozitivan, ali i i istinski tragični lik do kraja. Mislim da je dala sve od sebe da učini sve kako treba. S druge strane, Frenklin me nervirao što je uvek na sve gledao pozitivno, bio je prepopustljiv. Ali na kraju, više ne mogu da se ljutim na njega.
I izgleda da ispada da je glavni krivac moderno društvo, prezasićenost svim i svačim, kako i objašnjavaju na jednom mestu da su njegovi dobrostojeći roditelji postigli sve, veliku kuću, dobra primanja, sve sebi i njemu mogu da priušte, deca više nemaju za šta da se trude, nemaju više šta da učine, otkriju, pronadju, naprave, nemaju za šta da žive. Malo surovo, ali očigledno može i tako da se posmatra. Pa sve dosadašnje civilizacije su uništile same sebe, propale zbog sopstvene bahatosti i prezasićenosti. Sad sam otišla možda malo predaleko. Ali u knjizi ima odličnih kritičkih slika američkog društva. I ne samo američkog, jer je njihov uticaj na ostatak sveta nezaustavljiv. Milom ili silom...
Još o jednoj stvari sam razmišljala tokom čitanja: vidjenje dogadjaj iz ugla krivca. Ipak je Eva krivac. I sa sopstvene i sa tačke gledišta sredine, bez obzira na oslobadjajuću presudu. To se ne sreće baš često u literaturi i u umetnosti uopšte (filmu), a slično sam čitala u Sramoti noboelovca Džona Maksvela Kucija. Univerzitetski profesor ima vezu sa studentkinjom, optužuju ga da ju je zaveo, iskoristio, prognan je sa univerziteta, obeležen. I sad treba da skupi krhotine svog života i nastavi ga kako zna i ume... tako i Eva.
Da li posle ovoga da čitam Slepog ubicu? Da mi ne bude previše?