Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
''Fermin'' Sem Sevidž (Čarobna knjiga) - divna, alegorična priča o pacovčiću koji uživa u knjigama. Najpre da ih jede, a potom i da ih čita. Pitko, na momente tužno, na momente smešno. Više tužno nego smešno. Ovo nije knjiga za decu, mada bi se na prvi pogled (i posle prve strane) tako reklo. Dana vam je takođe pisala o ovoj knjizi.
Podsetila si me na jednu od najlepsih knjiga mog detinjstva.
Sudbina jednog Carlija
Koliko sam samo :rida:
 
I ja vise volim knjige iz biblioteke nego od drugarice. Kada uzmem od drugarice ja se opteretim time da moram da je pazim (mada isto pazim i onu iz biblioteke samo se ne opterecujem), da mi presedne citanje.

Evo sada sam od drugarice uzela Zarka. Izvadim je iz uvijaca da ga ne ostetim negde, kad ona bela belcata.
Ja je onda uvijem u 100 uvijaca da se ne isprlja, operem ruke pre citanja jos jednom bez obzira sto su ciste, i citam samo u krevetu.
Jedino sam posteljinu zaboravila da promenim :lol:

cccc, pa kako, lamar, da ti se to desi.

Jooj, žene, čitam onog Kevina.
došla sam do onog dela kad sestrica izlazi iz bolnice. Da ne otkrijem previše. Pa kad majka opisuje da je imala flaster preko oka boje mesa, pa je to izgledalo prazno. I moj sin je nosio te flastere, naši (Galenikini) su beli, ali smo povremeno nabavljali američke boje mesa i isto je bio još gori osećaj. Sva sam se rastužila, zbog svega.
Stvarno je sve strašnije. Znam da niko od vas nije bio ravnodušan posle čitanja.
 
Valja vratiti se katkad starim stvarima.
Čisto, na neki način da proverimo koliko se naš ukus promenio, a sa njim, i mi sami.

ja se uvek kad se vratim nekoj knjizi, pitam šta se meni tu toliko svidelo. Retko se vraćam knjigama koje mi se nisu svidele.

Podsetila si me na jednu od najlepsih knjiga mog detinjstva.
Sudbina jednog Carlija
Koliko sam samo :rida:
Sećam se Čarlija, mnogo tužno. To neću ponovo čitati
 
Samo ukratko sa posla, i ja sam pocela da citam Kevina sinoc, i ono malo sto sam procitala mi deluje bas odlicno napisano. Ne smem da otvaram ono sto je Bi stavila u spojler, ja sam jos tek na pocetku. Pozdrav svima :)
Lamar, pa ti kako uvijas i pazis tu pozajmljenu knjigu, to je bas bas retko. Sto ja nisam imala takve pozajmljivace, nego da ne pricam kakve su vracali (kad su vracali jel'te)
 
I ti bi je pazila draga moja samo da je vidis kakva je snezno-bela :)
Sto se Kevina tice, kako rece Mina, nemoj da viris. Strpi se, isplatice ti se :)

PS. I da te pozdravim umesto opravdano odsutne Esterke: "Đe si Vanka"! :lol:
 
Posto smo se ti i ja vratile tinejdz knjigama, mogle bismo sada i decijim :lol:

čekaj malo, nećemo odmah, tek za 2-3 godine. :zcool:

Neću da virim da vidim kraj. Nikad to ne radim. Volim da saznajem postepeno kako je pisac zamislio.
Ja sam već rekla ranije da mi se mnogo dopada kako Šrajverova vodi priču. Znamo šta se dogodilo, a kao da ništa ne znamo, nego postepeno saznajemo malo po malo.
 
čekaj malo, nećemo odmah, tek za 2-3 godine. :zcool:

Neću da virim da vidim kraj. Nikad to ne radim. Volim da saznajem postepeno kako je pisac zamislio.
Ja sam već rekla ranije da mi se mnogo dopada kako Šrajverova vodi priču. Znamo šta se dogodilo, a kao da ništa ne znamo, nego postepeno saznajemo malo po malo.
Da, ona stvarno bas to, "vodi pricu" :)
 
Upravo sam završila Moramo da razgovaramo o Kevinu, Lajonel Šrajver, Laguna 452 strane. Al sam to sad sve zvanično napisala, a ne onako prisno samo Kevin, kao dok sam čitala. Davno nisam ovako u cugu, kao večeras pročitala poslednjih 100 strana i to sedeći za stolom.
Primetila sam da niko od vas, koji ste je ranije pročitali, niste ulazili ni u kakve detalje, analize, komentare. Uglavnom se sve svodilo na ocene tipa: snažno, potresno, tragično... I sad mi je jasno - nema šta da se kaže. S jedne strane da se ne otkrije onima koji nisu čitali, a nameravaju, a s druge, što bi sve što bi se reklo bilo bledo i neubedljivo.
Već sam rekla da sam glavnu junakinju zavolela od samog početka i ostala mi je pozitivan, ali i i istinski tragični lik do kraja. Mislim da je dala sve od sebe da učini sve kako treba. S druge strane, Frenklin me nervirao što je uvek na sve gledao pozitivno, bio je prepopustljiv. Ali na kraju, više ne mogu da se ljutim na njega.
I izgleda da ispada da je glavni krivac moderno društvo, prezasićenost svim i svačim, kako i objašnjavaju na jednom mestu da su njegovi dobrostojeći roditelji postigli sve, veliku kuću, dobra primanja, sve sebi i njemu mogu da priušte, deca više nemaju za šta da se trude, nemaju više šta da učine, otkriju, pronadju, naprave, nemaju za šta da žive. Malo surovo, ali očigledno može i tako da se posmatra. Pa sve dosadašnje civilizacije su uništile same sebe, propale zbog sopstvene bahatosti i prezasićenosti. Sad sam otišla možda malo predaleko. Ali u knjizi ima odličnih kritičkih slika američkog društva. I ne samo američkog, jer je njihov uticaj na ostatak sveta nezaustavljiv. Milom ili silom...

Još o jednoj stvari sam razmišljala tokom čitanja: vidjenje dogadjaj iz ugla krivca. Ipak je Eva krivac. I sa sopstvene i sa tačke gledišta sredine, bez obzira na oslobadjajuću presudu. To se ne sreće baš često u literaturi i u umetnosti uopšte (filmu), a slično sam čitala u Sramoti noboelovca Džona Maksvela Kucija. Univerzitetski profesor ima vezu sa studentkinjom, optužuju ga da ju je zaveo, iskoristio, prognan je sa univerziteta, obeležen. I sad treba da skupi krhotine svog života i nastavi ga kako zna i ume... tako i Eva.

Da li posle ovoga da čitam Slepog ubicu? Da mi ne bude previše?
 
Rada vas je sve pozdravila iz drugog ćoška foruma,beži od biblioteke ,do daljnjeg. :telefon:


Ja čitam Nit lepote - Alan Holingherst;slova sitna,redovi gusti,i više od 400 strana....
...izgleda da se ni ja neću skoro javiti....
rolleyes_girl2.gif
 
Kako su vama setovane stranice? Meni je bilo po 15 poruka na strani pa je bila 1110 strana, onda sam promenila na 20 pa je bilo 800 i nešto. Sad je na 30, pa je 555 strana. !? Ali nikako mi nije 666.
Vraćam ja na 15 poruka na strani
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top