Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
a Ćarobni breg sam čitala na plaži...nekad davno
mislim, niko me nije tjerao..., nije te godine čak ni za lektiru bio
priznajem da sam preskakala ponešto :rumenko:..
ustvari, uredno sam preskakala one rečenice od jedne strane..ono..počne na početku strane sa crticom i završi se na kraj strane sa tačkom
a jes' ga čovjek razvukao..

i tako
 
Potraga zasrecom – Daglas Kenedi, Laguna, 600 str.

Na 186. str. odustala. Ostatak procitala “na preskokce”. Jel se tako kaze Ester? :D

Nije mi se bas ni malo dopala ova knjga. Tipicna, stereotipna, savremena americka knjiga. Nista mi nije leglo.
Ni stil, ni radnja, ni recnik… Recimo tetka kaze bratanici nesto tipa “dobrodosla medju obicne ljude seceru”. Msm zeludac mi se prevrne :dash: od tog zargonskog americkog govora koji je kao prenet iz istih takvih stereotipnih filmova.
Sve je nekako vec 100 puta vidjeno, bez duse, prazno, bez cilja, bez poente…
Osetila sam ja od pocetka da se ja i ova knjiga necemo sloziti, ali sam mislila da sam mozda ipak u zabludi. Medjutim…

Dakle, samo jos da napomenem da se meni veoma retko dopadne nesto od te savremene americke i latinoamericke literature. Izuzetak su Kanadjani.
To se ja sada vama pravdam zasto se to meni nije svidelo ;)

Sedi, jedan!
Šalim se, naravno :) Mada se meni dopala - pre svega priča, slažem se u vezi sa upotrebljavanim izrazima..ali to je Amerika...Dočarani su u pravom svetlu.
 
ma jasno je to meni, zato mi je i zao sto ne mogu da sa vama ucestvujem u diskusijama jer mi nista od te tzv new age literature ne "pase". npr, verujem da cete se zgroziti na ovo, ali meni se, recimo, ona katedrala na moru uopste nije dopala...
da, verovatno ste svi sokirani...
ali, sta cu... kad sam zagrizeni klasik...
hm, s obzirom da se leto blizi nije prikladno da vam predlazem neke od tih tezih, zimskih :) knjiga... ali, evo, recimo kao laku letnju literaturu procitajte "najbolje za muskarca" nije u pitanju nikakav prirucnik, vec jedan duhovit romancic, naravno bez vece literarne vrednosti, ali , eto to mi se dopalao od te gorepomenute vrste "knjizevnosti"
za ono teze, ali i mnogo vrednije, obavesticu vas kad dodje vreme, sad smo svi za leprsavije stvari
pozdrav!

Najbolje za muškarca sam davno dobila od najboljeg prijatelja i još onda i pročitala.Onako, prisećam se radnje...simpatično, poslužilo bi za snimanje neke komedijice...U rangu Kinsele...
 
Zdravo, dame
Ja se ovih dana slabo javljam jer ne čitam ništa novo već ponovo čitam neke knjige koje imam, a koje su mi se svidele (a i zašto sam ih kupovala, ako ne da bih ih čitala više puta), i tako sad uživam u Svetkovini ruža. Mada, pročitala sam pre par dana jednu koju nisam ranije čitala, zove se ''Leva strana druma'' Dejana Stojiljkovića (poznatog kao ''onaj lik što je napisao ''Konstantinovo raskršće''), s tim što mu je ovo prva knjiga. Dugo nisam čitala knjige pisane ovim stilom (to je kao neka zbirka urbanih priča, ukupno 5, radnja se dešava u Nišu početkom dvehiljaditih), pa mi je prijala. Sve u svemu, ima dosta vickastih zapažanja koja su mi se svidela, mada na momente nije preterano zanimljiva. Nazivi priča su ''Leva strana druma'', ''Heroji ulice'', ''Das ist winjak'', ''Lopuže poput nas'' i ''Kume, izgore ti džamija'', pisane u prvom licu (u 4 priče je glavni junak Nikola, a u jednoj Dule).

citala u vozu u cugu (u vozu nemas sta drugo da radis nego da citas) a drugu polovinu knjige sad za vikend i to takodje u cugu.
Hvala na preporukama, Dano, a ovaj deo me je baš nasmejao jer se inače voz na nemačkom kaže 'cug' (Zug) :D
 
Poslednja izmena:
Završila sam Autoportret sa Milenom. Jako mi se dopada, lagano, nežno, lepo... Malo mi je čudno da se tako živelo u ono vreme, ustvari, kao da je juče bilo. Sve me podseća na sadašnjost. Nisam do sada mnogo znala o njoj osim da je bila slikarka iz Požarevca, nisam čak ni znala kom pravcu je pripadala, ali da je bila super žena, u to sam se uverila. Žalosno je što svi veliki ljudi žive kratko.
 
Cao devojke :cao:

Nesto slabo citam ovih dana...tj..citam dve istovremeno, Razum i osecajnost i Nasledje Bolenovih, ali ih obe razvlacim maksimalno.
Ide, ali kilavo. Valjda dodjem s posla umorna, glava mi prepuna raznih gluposti, pa ne prima mnogo informacija.

Kupila sam Dorijana Greja pre neki dan na ulici za 100 din, citala sam ga, ali mnogo davno...doci se i on na red, jednog dana
 
Cao devojke moje drage!
Zao mi je sto se nisam javila, ali zapravo nisam imala prilike. Imala sam nekih zdravstvenih problema, pa mi prvo nije bilo ni do cega, a posle sam malko odlezala i u bolnici, no evo me nazad cila i vesela :)
Ljubim vas sve sto ste mislile na mene, sigurno sam zato sada dobro:cmok2::zag::heart: :kiss:
Van Zandt, zao mi je za "Cekajuci sneg...". Moram priznati da mene glavni lik nije nervirao i nisam primetila to, da kazemo uzdizanje Amerike, ali jeste da sam prvu polovinu knjige gnjavila strasno, cak i ostavila knjigu na neko vreme, a posle je lepo procitala "u komadu", tad mi je nesto legla. I negde sam mogla lako da se poistovetim s njim po pitanju mrznje prema komunistima i unistavanju jednog sveta koji je njemu bio drag i blizak, tako da mi nije ni cudno da voli Ameriku kad ima osecaj da ga je prihvatila onda kada vise nije imao zemlju koju je mogao zvati domovinom. No, sigurno da ti imas drugi odnos prema tome posto i nisi ovde i sigurno bolje poznajes Ameriku nego ja.
Lamar, sad mi je lakse, nisam jedina sa tim utiscima o "Potrazi za srecom" mada ce me Ester i ostale cure ubiti :rumenko: Sreca pa vas sve volim :cmok2:
Citala sam "Katedralu na moru" koju je cini mi se Santa spominjao/la i bila mi je zivi ocaj, zavrsila sam je "napreskoke" da citiram nasu "morsku" drugaricu ;) Nisam posle nista njegovo htela da citam.

E sad o onome sto sam skoro procitala:
Voleo sam je, Ana Gavalda (Paideia). "Otkrila" sam francusku Megi O'Farel. Cinjenica da mi Evropljani kontinentalci imaju nekog posebnog smeka cak i kad pisu bestselere, a Gavalda svakako jeste bestseler pisac. Sve je tu - pitka ljubavna prica, dopadljivi likovi, savremene teme, ali zaista ima neku finu atmosferu i ne gusi. Prijala mi je, iako je u sustini limunada (ali fina, zacinjena kako treba pa prija na vrucini bolje nego ne znam sta:)). Videla sam da ima i film po knjizi, a nije mi to tesko da zamislim, prica je vrlo filmicna.

Pegavi ljudi, Hjugo Hamilton (Clio). Autobiografski roman o odrastanju u Irskoj posle Drugog svetskog rata kao jedno od dece od oca irskog nacionaliste i majke Nemice. Vrlo neobicno i lepo, mada na sam tesko dosla do toga da mi bude lepo. Prvo me je mnogo nervirao, jer se pisac sve vreme, pisuci u prvom licu, trudi da podrazava govor deteta (cela knjiga se zapravo dogadja u detinjstvu), a i nema radnje kao takve. Medjutim, posle sam se navikla i zaista uzivala. Upecatljive su slicnosti izmedju nekih republika Juge i Irske, nazalost meni se cini pre svega negativne. Ali ume dobro da prenese atmosferu, poenta mu je dobra i na kraju, mislim da sam dosta naucila i razmisljam o knjizi od kad sam je procitala (a to je uvek plus).
 
Mmmmmmmmm Glembajevi....Moj maturski rad u gimnaziji - Glebajevština kao nečista krv

zanimljiva tema za maturski rad...
doduse, malo diskutabilan je taj pojam neciste krvi u knjizevnosti uopste, no da vas ne davim
evo predloga, drage dame, kome su se glembajevi dopali neka procita od tomasa mana budembrokove, pa uporedi te dve knjige. videcete kakvo je majstorstvo nacinio krleza u naletu inspiracije dok je i sam proucavao mana
pozdrav!
 
Super da si opet ovde, bas si nedostajala :)

A inace i ja pravim pauzu od snega u Havani, stigla sam negde do trecine pa cu da nastavim kasnije. Slicna je tema kao u Dreaming in cuban, koja mi je mnogo mnogo lepsa. Ima neki balans pa i likovi koji su za revoluciju kao i oni koji su protiv su jako verno opisani. I stil mi vise odgovara. Ako je nadjes i procitas bas bi me interesovalo kakvo je tvoje misljenje.
 
Super da si opet ovde, bas si nedostajala :)

A inace i ja pravim pauzu od snega u Havani, stigla sam negde do trecine pa cu da nastavim kasnije. Slicna je tema kao u Dreaming in cuban, koja mi je mnogo mnogo lepsa. Ima neki balans pa i likovi koji su za revoluciju kao i oni koji su protiv su jako verno opisani. I stil mi vise odgovara. Ako je nadjes i procitas bas bi me interesovalo kakvo je tvoje misljenje.

Hvala draga, i vi ste meni sve nedostajale, pa sam gladno procitala nekoliko poslednjih stranica rasprava, zafrkancija i citanja :)
Zapamtila sam "Dreaming in Cuban" jos prvi put kad si pricala o njoj ali kod nas nije prevedena, u English Book knjizari je nema, a meni pravo da ti kazem ponestaje motivacije da trazim dalje od svog dvorista pored tolikih knjiga na spisku (izgleda da smo sve pomalo opsednute spiskovima;)) Ali prvom prilikiom kad mi padne saka, bacicu se nju, tu nema govora. Ima jos jedna o Kubi koju zelim da procitam, "Oci uragana" Berte Sare Mansanares (Berta Serra Manzanares, Los ojos del huracan), ali ne znam da li je prevedena na engleski.
A i inace, memoari odnosno autobiografska proza su stvarno posebna kategorija. Retko mi se desavalo da me narator ne nervira, pa cak i kad je prica zanimljiva i kad su drugi elementi u redu. Malo sam i ja komplikovana, priznajem...
 
zanimljiva tema za maturski rad...
doduse, malo diskutabilan je taj pojam neciste krvi u knjizevnosti uopste, no da vas ne davim
evo predloga, drage dame, kome su se glembajevi dopali neka procita od tomasa mana budembrokove, pa uporedi te dve knjige. videcete kakvo je majstorstvo nacinio krleza u naletu inspiracije dok je i sam proucavao mana
pozdrav!

g.dine Santo, profesore
ko je pročitao Glembajeve, pročitao je i Budenbrokove, budite sigurni
pozdrav
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top