Ma to za Igru staklenih perli je bajka intelektualaca, da ne gresim dusu moguce je da Heseu nisam dorasla ali kako mi se Sidarta, Demijan, Stepski vuk, Roshalde i Gertruda prilicno dopadaju pre bih kazala da je probelem sa Igrom staklenih perli, kao da je pisana da bi bila nerazumljiva, elem potrebno je prilicno poznavanje sholastike da bi covek razumeo o cemu uopste govori, bogato stivo Tome Akvinskog i Aurelija Augustina bi bio preduslov..ja tome dorasla nisam...
...obzirom na to da mi je ujak bio nas jel pisac imam u kuci tomove, tomove i tomove...priznajem, bila sam previse radoznala pa sam se trudila da jel otvorim one knjige koje se nisu otvorile ispred mene, to da...ali nevezano za moju zurbu da sto pre uletim u ralje Kastanede, Mana, Zole, Tekerija, Bulgakova ni kasnije kao ponavljac nisam bila odusevljena...za mene je knjiga prijatan nacin da provedem vreme pa zato volim Dostojevskog, Igoa, Kisa, Aljende, Ljosu, Gordera, Kosidovskog, Odantjea, Balzaka, Tolstoja, volim pripovetke Laze Lazarevica i francuske simboliste, prija mi Gete a bogami i Miltonov Izgubljeni Raj...prijaju mi Zimske beleske o letnjim utiscima ali i Perl Bak...volim Miris kise na Balkanu ali i Sahranite mi srce kod ranjenog kolena (o pokolju americkih Indijanaca)...zasto moram da volim ono sto je "na glasu"? Slozicemo se da je knjizevnost umetnost a svi mi imamo licni dozivljaj iste...za mene je LJubav u doba kolere lepsa i prijatnija knjiga od Sto godina samoce a bogami nisam gadljiva ni na Den Brauna jer svasta ponovim iz istorije uz njega, prija mi Narnija ali i Mi deca sa stanice ZOO...to je licni dozivljaj...a Vidojkovic mi ne prija jer je agresivan i veoma trendy...Bukovskog sam kasno otkrila, tek sa 22 godine kada sam radila PR za neke njegove filmove, tada procitala i ono sto je prevedeno ali i nesto na netu, naucila mu napamet biografiju i ne svidja mi se...sta mogu kada mi se ne svidja...