e, sad nadugačko i naširoko "Kako je Mrs.Bi išla u biblioteke".
Dodjem ja u glavnu zemunsku biblioteku, preko pijace, izmedju tezgi koje su nagurali na taj kraj jer drugi preuredjuju da bude pesnički trg kad se završi prodaja (to može da bude i posebna tema), pa se tu još nagurao neki što iz gepeka prodaje ćurke, sve u svemu - muka, nije lako stići do biblioteke. Sreća, pa tamo nije guzva. Retko idem u tu biblioteku, a to je stara zgrada, pa sa parketom, ne znam na šta se greju, ali tako mi je zamirisalo na detinjstvo, na moju staru osnovnu školu (nije da sam je nešto posebno volela, ni nju, niti neku drugu), na neku starinsku toplinu, pa valjda i miris silnih knjiga, na prašinu, budj, stari papir, ali onako u najlepšem smislu.
Ne znam jel me neko razume.
I tako ja tu izvadim moj spisak: Kad duva severac? ona nikad čula, kucka tamo na kompjuteru... nema. Crveni sari? opet kucka.. nema. Letnjikovac? ..kuc..kuc..kuc.. nema, Kinesko-engleski rečnik za ljubavnike? ..kuc..kuc....To su, keže, dobila samo dva odeljenja Gornji grad i Batajnica... dobro, taj Gornji grad mi je usput.... a to kucanje traje i traje... a meni otkucava .. već mi joga počinje a treba mi još 10 minuta da stignem do tamo. Nisam ja kasno krenula, nego sam se probijala do biblioteke duplo duže nego što bi bilo normalno, što kroz grad busom, što kroz pijacu peške.
I ja tu već uzimam svoj karton, a bibliotekarka potpuno razočarano kaže "Pa nije valjda da nemamo ništa sa Vašeg spiska?" A sećam se da je ona bila jesenas kad sam ja krenula u potragu za Vremeplovčevom ženom, pa, pošto oni nisu imali, baš je bila ljubazna i zvala drugu biblioteku da pita jel oni imaju.
I tako ja kažem, imam i
Slepi ubica, ali imam i saznanje da su sitna slova pa mi je to knjiga za leto. E s tom izjavom sam se proslavila!! Moja bibliotekarka ustaje da vidi da li možda imaju i neko drugačije izdanje. A druga me potpuno zaprepašteno pita Kakve veze ima veličina slova sa godišnjim dobom? A ja još više zaprepaštena kako to neko ne zna, pa bolje se vidi na jačem svetlu. Pa kaže kupite jaču lampu.
Ne čitam pod lampom, samo po danu. ((Mislim, nije to baš striktno i isključivo i nije s nekom namerom niti razlogom, prosto se tako dešava. (Uveče blejim na kompu ili gledam TV))).
Tu se i neki deda "probudio" pa pita o čemu se radi, kakva svetla leta? Zašto sitna slova leti. Pa bolje se vidi. Izgleda da me niko ne razume.
Uglavnom donese ona prva Slepog ubicu. A ja ne znam ni sama kad sam pitala za
Moramo da razgovaramo o Kevinu. Kad za baksuz ima i to. I tako sam uzela dve debele, raskupusane knjige, sa sitnim slovima. Ne zna se koja je gora što se toga tiče. Ipak Slepi ubica, ima 40-ak strana više.
I dok je ona išla tamo negde po knjige, ja proberem malo to što je stajalo na pultu. I šta nadjem!!??

sreća, sreća, radost, Nešto potpuno drugačije. Paisad, lamar: 150 strana, pristojna slova, mali format ko dve kutije cigara !! - Sarajevski marlboro.

Dušu dalo za autobus.
Eeee, al to nije kraj. Pita jel imamo mi Vas u bazi? fali mi smajli koji sleže ramenima. Pa jeste pozajmljivali knjige odavde? Nisam! ( I neću više! sad sam se za.ebala). Sad će potrajati dok Vas unesemo u bazu. Pa morate li? Ionako sam se predugo zadržala! U medjuvremenu je ona već ukucala moje ime i kaži ima pa reče moje prezime i ime mog sina. Ja sva srećna "To je moj sin!!" Jel on pozajmljuje knjige ovde?" Pozajmljuje ! Pa da unesem ove knjige na njegovo ime. "Unesite!" I tako me moj sin, ljubi ga majka, spasio dalje birokratsko-bibliotekarske gnjavaže.
I na jogu sam stigla, jer su i drugi malo kasnili.
A posle sam otišla u drugu biblioteku samo da vratim knjige. I oni su se prilično nepristojno obradovali kad sam rekla da neću ništa. Dobra im je biblioteka, ali su oni malo uzdržani. Ne znam zašto je meni normalno da ćaskam sa bibliotekarima.
I da zaključim. Ne volim velike biblioteke, gde u kompjuteru moraju da pogledaju šta imaju. Volim moju malu, u kojoj bibliotekarka zna za svaku knjigu da li je ima i da li je tu. Ne bih se iznenadila da zna i ko je tačno uzeo.
Preterala sam s ovim postom, pa ću u sledećem da pišem kako sam kupovala jabuke
