Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mogle smo se sresti, i ja sam sinoć bilaz:D. I uzela Svet posle rođendana, Lajonel Šrajver i Ime ruže, Umberto Eko.
Završila sam Drhtaj, preporučujem svima, Čimamanda u njenom stilu sija kao i uvekz;)
Sad počela Povratak kući, Bernhard Šlink.
I da ne zaboravim, Giovana hvalaaaaa puno, sad su se reči i slika spojili u jedno.
A evo vam malo i :grudvanje3::zimag:

Nema na čemu, mama koja inače ne čita, nema vremena, kaže da se seća tog slučaja Nikole Kaluđerovića, pisale novine tada dosta o tome.
Inače trenutno ne čitam ništa, nešto me svašta pritislo, nemam volju ni za čim...Bolesna ovih nekoliko dana.
 
Završila sam Dušu citre. Citra je instrument tuge koji se svira u osami. Moje je mišljenje da je najslabiji od svih romana Šan Sa. U poslednje vreme kao da je moda da se u svaki roman unese malo naučne fantastike. Tako i ovde.
Paralelno pratimo dve radnje, jednu iz V, a drugu iz Vi veka. Iz V je carica, u VI majstor koji izrađuje citre. Najbolje citre prave od drveta starog čak 1000 godina. Zato on pohara manastirsko groblje, da bi izradio citru od poklopca njenog sarkofaga. Ona mu se priviđa, postaje mu žena. Na kraju romana je vreme sadašnje, devojci koja svira citru, priviđaju se oboje.
Krajnje mlako. Ne preporučujem.
 
Hvalim se najstrasnije i verovatno zvuci vrednim citaocima banalno ali - procitala sam Rat i mir:zskace:. Mesec dana, jedna knjiga nedeljno i toliko mi se svidelo da se pitam sta mi je trebalo aman zaman da je seckam ranije i preskacem rat:zstidljivko:...
Idemo na Americku tragediju pa na Fukoovo klatno! Naravno iz biblioteke, deru za Ekove knjige derikoze izdavaci, ili su samo meni skupe ili su zbilja preskupe:(
 
Hvalim se najstrasnije i verovatno zvuci vrednim citaocima banalno ali - procitala sam Rat i mir:zskace:. Mesec dana, jedna knjiga nedeljno i toliko mi se svidelo da se pitam sta mi je trebalo aman zaman da je seckam ranije i preskacem rat:zstidljivko:...
Idemo na Americku tragediju pa na Fukoovo klatno! Naravno iz biblioteke, deru za Ekove knjige derikoze izdavaci, ili su samo meni skupe ili su zbilja preskupe:(

I meni su skupe, ako ti je za utehu. I rat sam preskakla, ako ti je za utehu. A i ja treba da pročitam Američku tragediju, ali kaaadaaa?:rida:
 
Rat redovno preskakala, ili onako - preletala bih ocima i gurnula negde u neki kutak zaborava:(

Prelistala sam knjigu (to uvek cinim kad zelim da je uzmem, neretko ono sto pise na koricama, ili je previse slabo ili prvise jako...) i upade mi u oci ovo (parafraziram): Kad nam srce zalupa, kad preskoci, dobijemo vrtoglavicu, znojimo se...onda je to znak da moramo odmah kod lekara, kad nam se to sve desi pri pogledu na neko sasvim nepoznato lice koje se tu naslo tako, iznenada... mi znamo da ne treba ici lekaru i da je srce zdravo...Zanimljivo:)
Govorim o romanu: Melodija mog zivota
 
Nego, da vas zamolim za uslugu: Setih se jedne davno procitane knjige i svaku bih stranicu mogla (cini mi se da prepricam) ali naslova - ni da me ubijete...

Radnja se desava u Kini...Mlada devojka se zaljubila...prosi je neko ona ne zna ko (kakva strasna greska) razboli se i umre...Treba joj upaliti neke stapice cini mi se (obred vencanja se vrsi na grobu) da njena dusa nadje mir....Igrom slucaja ti stapici ili sta vec zavrsavaju u ostavi i tu stoje..godinama..

Ona je sada u svetu mrtvih, ona gleda, ona sve vidi, ali je gladna, ona ne moze da uzme nista od svega sto se ostavlja za dan mrtvih (nesto kao kod nas Zadusnice) i jezivo je to opisvianje otimanja...Sve vreme prati dragog, on se zeni, ona i dalje cuci negde na gredi,, gleda ga, voli, ali je gladna...itd.
Na kraju nekako ON zapravo zapali te stapice na njenom grobu i ona odlazi srecna i kaze da ce ga cekati kad njegovo vreme dodje...

U grubim crtama...

Tuzna, dirljiva, neverovatna, ali kako se zove, MOLIM vas i VOLIM vas:heart:
 
I ja sam preskakala rat, ali mi se mir svidao. Možda ću jednog dana pročitati Война и мир u originalu. Nabavila sam knjigu još u školi, kad sam intenzivno učila ruski, ali sam ga medjuvremenu prilično zaboravila. Mislim da sam pročitala Američku tragediju davnih dana, ali mi se tefter sa spiskom pročitanih knjiga do 1990. negde zagubio pa ne mogu da proverim. A ne sećam se.

Nego, završila sam večeras Knjigu o groblju. Pa šta reći. Kad mi je već došla u ruke, po preporukama odavde, inače mi ne bi palo na pamet. Prihvatila sam ja da dečaka odgajaju mrtvi ljudi na groblju. Čitala sam i gledala seriju Prava krv, pa sam prihvatila postojanje vampira i njihovo mešanje sa živim ljudima, pa sam prihvatila i ovo. Ali ona neka bića gulovi i noćnici što sam već pominjala ovde i njihov podzemni svet je nešto za mene neprihvatljivo. Pa recimo da knjiga ima neki blagi i naivni krimi zaplet, pa me je na momente zanimalo šta će biti dalje. Ako smo već kod tinejdžerske literature, onda je bolje od Tračare :babamrazica: a tu je negde u rangu sa Pravom krvi. To je od toga što sam u poslednje vreme čitala. Mada, sve u svemu, ne znam šta mi je to trebalo. Ja je ne bih preporučila. Bar ne Lamar. Imaš onoliki spisak, pa kad pročitaš sve zanimljivije i primerenije našem uzrastu onda možeš i ovo. Kad podetinjiš u nekim poznim godinama.
Malo mi je zbrkan ovaj post, ali takav mi je i utisak. Šta je pisac hteo da kaže!?
 
Poslednja izmena:
Nego, da vas zamolim za uslugu: Setih se jedne davno procitane knjige i svaku bih stranicu mogla (cini mi se da prepricam) ali naslova - ni da me ubijete...

Radnja se desava u Kini...Mlada devojka se zaljubila...prosi je neko ona ne zna ko (kakva strasna greska) razboli se i umre...Treba joj upaliti neke stapice cini mi se (obred vencanja se vrsi na grobu) da njena dusa nadje mir....Igrom slucaja ti stapici ili sta vec zavrsavaju u ostavi i tu stoje..godinama..

Ona je sada u svetu mrtvih, ona gleda, ona sve vidi, ali je gladna, ona ne moze da uzme nista od svega sto se ostavlja za dan mrtvih (nesto kao kod nas Zadusnice) i jezivo je to opisvianje otimanja...Sve vreme prati dragog, on se zeni, ona i dalje cuci negde na gredi,, gleda ga, voli, ali je gladna...itd.
Na kraju nekako ON zapravo zapali te stapice na njenom grobu i ona odlazi srecna i kaze da ce ga cekati kad njegovo vreme dodje...

U grubim crtama...

Tuzna, dirljiva, neverovatna, ali kako se zove, MOLIM vas i VOLIM vas:heart:


Pogledaj link, mislim da je ovo knjiga koju trazis:

http://en.wikipedia.org/wiki/Peony_in_Love

Peony in Love by Lisa See
 
Vidim da svi vi negodujete oko Knjige o groblju.
Slažem se. Dečiji roman. Prvo razočarenje naišlo je kada sma to shvatila.
Međutim, meni je bio nekako, drag.
Nipošto nije bio sjajan, ali mi se Niko dopao.
Dopala mi se ideja o lokalizaciji. Groblje.
Dopada mi se što dete koje odrasta na istom poseduje moć prelaska i življenja iz jednog prostora u drugi. Graničnog prostora.
Svet živih, svet mrtvih.
Opstajanje.
Razgovor sa dušama. Mrtvi, zanimljivo prisutni, i nekako spontani.
Bilo mi je interesantno.
Niko kao dete ovog i onog sveta.
Živo, sa mrtvim odbrambenim mehanizmom, i navikama.
Obučen da bude odsutan i kada to nije.

Bilo je svakako i boljih knjiga. Ali i lošijih.


z:poz:
 
...nisam odavno nista kvalitetno citala...tu i tamo neko limunada izdanje, jer sam se oporavljala dugo, dugo od fakulteta...:D
Medjutim, pozitivno me iznenadila Stingova autobiografija, koju sam skoro zavrsila...pa preporucujem, posebno ljudima koji imaju neki cilj u zivotu...onda sam se bacila na Heseovog Sidartu, i procitala...nikad nisam bila zaljubljenik filozofije, ali moze se pronaci u Sidarti...zivotan je... ;)
 
đe ovaj narod?...mislim, ima li vas iđe?
ja sam opravdano bila odsutna
nosila sam makinu na osvježenje
em je kočila, em bagovala, em krašovala (što god to značilo) em se zavirusila

i, i...juče mi bio rođendan
i dobila sam od mlađeg djeteta knjigu, oduševila me
otišla sama u knjižaru i rekla čiku ...mojoj majki je rođendan i hoću da joj kupim knjigu, ona to voli
i čovjek joj odabarao...Marina...Karlos Ruis Safon
majkino srculence

i tako
 
Poslednja izmena:
đe ovaj narod?...mislim, ima li vas iđe?
ja sam opravdano bila odsutna
nosila sam makinu na osvježenje
em je kočila, em bagovala, em krašovala (što god to značilo) em se zavirusila

i, i...juče mi bio rođendan
i dobila sam od mlađeg djeteta knjigu, oduševila me
otišla sam u knjižaru i rekla čiku ...mojoj majki je rođendan i hoću da joj kupim knjigu, ona to voli
i čovjek joj odabarao...Marina...Karlos Ruis Safon
majkino srculence

i tako

Jarčice moja, srećan ti rođendaaaaan!!!!!!:poklon::veseljaci: (a meni sutraz:dm3:).
Mala ti je carica, nadam se da će i ovaj moj tako kad poraste:super:
 
Esteeer! Srecan rodjendan :zag:

1751536pwpwfqp1up.gif
342936pe8tmve3tw.jpg
 
@Bi, ipak necu uzimati Knjigu o groblju. Neka je za to kad skrozzzz podetinjim :lol:


Inace @Moonlight, Knjiga o groblju je ovde (na ovoj temi) veoma rado citana. Mmnogi su je procitali i mnogima se dopala.
Ali mi ovde dobro poznajemo medjusobne citalacke ukuse, pa je Bi meni s' pravom ne preporucuje z:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top