Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
To mora da je ova:
Iza božjih leđa
https://www.knjizare-vulkan.rs/roman/26422-iza-bozjih-leda
Nisam je pročitala, ali po opisu mislim da bi nam svima na Balkanu trebala biti obavezna lektira.
I sada pogledam, ima je moja biblioteka :zskace:
Nisam obratila pažnju na njegova druga dela i zato Rayela hvala, hvala!
smilie_girl_183.gif

Ja prepricavam sta sam jel saznala, ali cu i ja na licu mesta pazariti obe knjige.
 
Pogrebni običaji, Hana Kent, Laguna, 350 str.
Jedna na više načina neobična i nesvakidašnja knjiga, surova, a lepa i nežna.
Prvo je neobično što je autorka savremena Australijanka (1985.) a piše o događaju na Islandu početkom 19. veka. Bila je na studentskoj razmeni na Islandu gde je čula priču o Agnes Magnusdoutir, zainteresovala se, puno istraživala i napisala sasvim lepu knjigu.

Godine 1829, na severu Islanda, Agnes Magnusdoutir osuđena je na smrt zbog saučesništva u svirepom dvostrukom ubistvu.
Agnes je poslata na farmu sreskog službenika Jouna Jounsona, njegove žene i dveju kćerki da tamo sačeka datum određen za pogubljenje. Užasnuti time što su im vlasti u kuću dovele ženu osuđenu na smrt zbog ubistva, članovi porodice izbegavaju da razgovaraju s njom. Samo Touti, mladi đakon imenovan za Agnesinog duhovnog savetnika, oseća potrebu da je razume dok pokušava da joj spase dušu. Dok se letnji meseci lagano pretaču u zimu, a tegoban seoski život primorava sve u domaćinstvu da rade rame uz rame, na površinu počinje da izranja Agnesina zlosrećna priča o životu obeleženom čežnjom i izdajama. A kako se približava dan određen za njeno pogubljenje, sve glasnije ječi nemo pitanje: da li je zaista kriva?


Početno nepoverenje počinje da se gubi, jer Agnes odlično poznaje poslove na farmi, vredno radi, često više od svih, poznaje trave i meleme, zna kako da gazdarici olakša kašalj, da pomogne u porođaju, da isplete.... Priča svoju priču neiskusnom svešteniku nedoraslom tom zadatku, koji uz nju sazreva i stiče iskustvo, a svi oko nje se polako otkravljuju da bi na kraju bila ispraćena na pogubljenje sa posebnim dostojanstvom.

Čim sam pročitala sadržaj, znala sam da priča nije vesela i da neće "živeti srećno do kraja života", ali privukla me je krajnje neobična tema i nisam nimalo pogrešila. Mlada književnica je vešto obradila događaj, provela nas kroz život i sudbinu Agnes, ali i mnogih drugih slugu i sluškinja, kao i vlasnika farmi, među kojima i nije bilo velikih razlika. Svi su morali mnogo da rade, da prežive u surovom podneblju Islanda, sa previše zime, hladnoće i tame, a premalo sunca i svetlosti i toplote u večitoj borbi za opstanak. Toliko dobro, živopisno i verno opisuje scene, npr. klanja ovaca, neopranih ljudi, loženja balege isl. da sam na momente skoro mogla da osetim smrad koji se širi celom tom dolinom. Osobine junaka, kao što su nadmenost sreskog načelnika, nesigurnost đakona Toutija, ograničenost starije i ružnije ćerke i oholost mlađe i lepše, rivalitet među slugama su tako jasno prikazane da nam izgleda kao da ih poznajemo. Vešto su prikazini Agnesino detinjstvo, majka koja ju je ostavila, neizvesnost ko je otac, brat s kojim se povremeno sretala, ali nisu bili bliski, potucanje od farme do farme i svuda težak rad.
Sve pohvale za Hanu Kent.
 
Ovde ćemo, izgleda, kao u stara, dobra vremena da napravimo čitalački kutak. Ja malopre bila u biblioteci i uzela Priručnik za inkvizitore, Antonia Loba Antuneša.
Baš mi se lepo nadovezuje na upravo pročitane Pogrebne običaje. ;)
 
I vi znate, a ja jos bolje i vise, sta sam sve citala ( a citala sam i filozofe koje bas
nisam razumela i raznorazne epove, pokusavala i poeziju da citam sa ljubavlju
i razumevanjem), ali je ovaj Fose nesto novo kao sto je to za mene bio i Knausgor
pri cemu je Fose nekako zahtevniji jer se citalac zamisli tu i tamo,kod Knausgora
to nije slucaj. Jako neobican stil pisanja, videh da se to zove "redukcija" jer je i silne
knjizevne nagrade dobijao za tu svoju " redukciju" koja je zaista genijalna.
Ta " redukcija" odnosi se na jako skroman recnik koji koriste glavni junaci
( a ima ih samo troje), neprestano ponavljanje, ali ne bas kao kod Bernharda
jer u ovom delu nema ni sarkazma ni cinizma, glavni je junak priprost i neobrazovan
covek,humor i sarkazam i ne razume.

Glavni junak zivi u nekom selu sa 5 stanovnika i toliko kuca, dobar je slikar jer i zivi
od prodaje svoji slika, ima kontakt samo sa jos " rustikalnijim" susedom koji i nije bas
bio u skoli, ali sad pocinje zaplet. U manjem gradicu gde je i neka galerija u kojoj
on izlaze svoje slike, zivi njegov Alter Ego koji je totalni alkoholicar, ali dobar slikar
i sve vreme ( znaci 450 stranica) citalac ne zna tacno da li autor pise o jednom ili
drugom, sta je kome od njih dvojice u glavi, sta je proslost jednog, a sta drugog,
kao dve verzije 1 istog coveka ili 1 zivot u dve verzije.
Na jedan zaista neobican ( neobican jer koristi mozda tridesetak reci, ali zato uvek ispocetka
iste reci) autor opisuje muke, nevolje, beznadje,ljubav, usamljenost, a posto je glavni junak slikar onda
i njegove predstave o slikarstvu koje se zasnivaju na svetlosti i senkama.
Delovi knjige posveceni su Veri ( to je prilicno dosadno jer glavni junak, katolik, barem
tri puta dnevno izgovara molitve na latinskom).
Sam je autor ( kao i glavni junak) kao odrastao covek presao u katolicku veru
i sada je strastven katolik.

Neodoljiva je knjiga, ovo su sada kao dve knjige u jednoj, a ima nameru da ih bude
ukupno sedam.

weniger
 
Ne pamtim da sam u posljednje vrijeme manje čitao. Nemam vremena, a ako imam vremena, nemam koncentracije, a ako imam jedno i drugo, onda sam upravo čuo da je neko iz okoline fasovao kovid, pa se zabrinem, i tako dalje.

Kako sam davno bio i najavio, počeo sam čitati Grosmanov monumentalni roman Život i sudbina, ali sam ubrzo shvatio da nema šanse da zadržim dovoljan fokus za tako dug tekst, a isto se može reći i za ovog Tomasa Vulfa kog je Rayela čitala.

Na kraju sam pročitao Noću ispod kamenog mosta Lea Peruca.
Sve do pred kraj imao sam utisak da čitam zbirku povezanih priča, ali na kraju sve se sklopi u roman zanimljive nehronološke strukture. Sve povezuju dva glavna lika, car Rudolf II i praški Jevrejin Mordekaj Majsl - inače, obojica su istorijske ličnosti, prilično zanimljive i ne manje misteriozne (kako čujem, Peruc je volio da knjige gradi oko takvih likova). Istorijsku osnovu Peruc je obogatio sa dosta fikcije, fantastike, jevrejskog predanja, ali iznad svega sa mnogo veoma lijepih prikaza starog Praga, grada koji je treći, a možda i prvi glavni lik knjige. S druge strane, knjiga nije literarno uprošćena do nivoa bajke. I car i Majsl i neki drugi likovi su kompleksni, trodimenzionalni karakteri koji ne bi trebalo da budu drugačiji ni u nekom tekstu pisanom u sasvim realističnom ključu.
Uglavnom, knjiga je uspješna fuzija istorije i fantazije, legende i modernističke proze. Preporučujem.
 
Deluje zanimljivo. Pa još Prag :heart:

U onom Rayelinom ja se ne bih snašla.

I sa Lamarinim Portugalcem se mučim. Rečenice bez tačaka i velikog slova mi nisu problem, postoje pasusi, ali to čas ovo, čas ono, čas ovaj priča, čas se ona seća, pa se jedna rečenica ili opis ponavlja nekoliko puta, to mi baš nije privlačno, a ne vidim ni smisao, osim da se bude drugačiji
 
Ne pamtim da sam u posljednje vrijeme manje čitao. Nemam vremena, a ako imam vremena, nemam koncentracije, a ako imam jedno i drugo, onda sam upravo čuo da je neko iz okoline fasovao kovid, pa se zabrinem, i tako dalje.

Kako sam davno bio i najavio, počeo sam čitati Grosmanov monumentalni roman Život i sudbina, ali sam ubrzo shvatio da nema šanse da zadržim dovoljan fokus za tako dug tekst, a isto se može reći i za ovog Tomasa Vulfa kog je Rayela čitala.

Na kraju sam pročitao Noću ispod kamenog mosta Lea Peruca.

Meni ta knjiga (Leo Peruc) nekako nikako nije legla, a kratka knjiga.
Ja citam kao da sutra nece biti knjiga, briga me za koronu, jedno vreme sam se brinula
( covek se brine da njega licno ne uFati, ali naravno i za svoje bliznje), sad sam presla
u fazu Udri brigu na veselje jer sam ( ali onako sama za sebe) shvatila da bi ta zaraza
bila neki kismet i nekako odbijam da ce to i mene zadesiti. Moguce je da je i ova vakcina
koja je na vidiku tu doprinela nekoj opustenosti pri cemu ja mogu licno da se opustam kolko
hocu, al izvan svojih cetri zida opustanja nema.
Dobila sam danas prvu knjigu Portugalca " Kolo ukletih, prokletih" pa veceras pocinjem
sa citanjem.
Ova knjiga Tomasa Vulfa mene je malo i poremetila u smislu da cu na nju misliti jako dugo
pa cu cak poceti i da druge knjige uporedjujem s njom, a sve u prilog bas te knjige.
Ja sam stvarno u tom glavnom junaku sebe videla iako smo on i ja iz savrseno drugacjih
vukoyebina, ali su nam zelje, radoznalost, osecanja, vidjenje svoje okoline, roditelja, brace,
pa i rodjaka , prijatelja, jako, jako slicne. I taj nemir koji valjda svaki mlad covek oseca, zelja
da svakog dana bude nesto novo, jos lepse, intenzivnije, snaznije, mozda i tragicnije
tera coveka u neke nove avanture za koje mozda i unapred zna da su jalove.
 
Svemirski anđeli - Enjar Mar Gudmundson, NK 210 str. 9/10
https://leo.rs/prodavnica/romani/svemirski-andjeli-enjar-mar-gudmundson/
https://hena-com.hr/knjige/cijena/svemirski-andeli


Dobra knjiga, opet NK iz edicije Antologija svetske književnosti.
I opet loša lektura i korektura npr. (...predsednik vlade i njegova supruga su se osmeškivali...).

Meni su već ova dva citata dovoljna da mi knjiga bude vredna čitanja:

„Ne znam zašto nisam uspio spretnije koračati tom klizavom stazom koju zovemo život, zašto neki ljudi kroz njega prolaze kao pravocrtnom ulicom, dok drugi beskonačno tumaraju slijepim puteljcima.“

Ili

„Sada, kada se bliži kraj, kada se ruše zidovi i zavesa spušta, reći ću vam iskreno: živeo sam pod punim mesecom i proputovao nebeskim svodom i bezdanom.
Voleo sam, smejao se i plakao, i sada, kada teku suze i sve me ovo zabavlja, kažem vam: živeo sam i radio po svome, I did it my way.“

Kroz ovu knjigu smo makar na kratko mogli da zavirimo u makar delić mozga osobe sa psihičkim problemima. Da barem na trenutak, barem po nešto, pokušamo da razumemo od svega toga. Da upoznamo nekoliko likova od kojih su neki bili na granici ludila i genijalnosti.
Dala sam link i ka hrvatskom izdanju jer mi je recenzija daleko bolja.
 
Ne pamtim da sam u posljednje vrijeme manje čitao. Nemam vremena, a ako imam vremena, nemam koncentracije, a ako imam jedno i drugo, onda sam upravo čuo da je neko iz okoline fasovao kovid, pa se zabrinem, i tako dalje.
Isto. :( Zbog toga me i nema ovde. I što sam čitala, nije vredno pomena.
Trenutno čitam moj prvi ovogodišnji novogodišnji poklon od koleginice, Vedrana Ruden, Zašto psujem. Kaže, čim je ugledala, znala je da mora da mi je pokloni... :D Luda baba, ko da smo bliznakinje. :zcepanje:
 
Izdrzite jos malo, bice uskoro vakcine, doci ce valjda u januaru/februaru i u Srbiju.

Danas je dobra vest za Oksfordsku vakcinu jer ce kostati 1-2 dolara, testovi su OK
(90% uspesna) drzi se u normalnim friziderima i sto je najvaznije proizvodjac
Asta Zenica ima 5-6 fabrika po Evropi pa ce se proizvoditi u milijardu primeraka.

Ove druge dve su komplikovane jer je jedna jako skupa, a druga mora da se
hendluje na minus70 stepeni.

DDNpWik.png
 
Ja se bojim da će naše biti iz Kine ili Papua Nove Gvineje
smilie_girl_189.gif

A jel i ja trebam da primim iako sam preležala?
Vidim da se ti Rayela razumevaš pa da ne lutam okolo :D
Jjer se ništa i ne informišem.
Jer ako počnem da se informišem ću da poludim.
Ako i pre toga ne poludim.
PoludimO.
 
Zanimljiv opseg uspešnosti, od 62 do 90%, baš obećavajuće, nema šta... :roll:

Ja završio Tatarsku pustinju, Dina Bucatija. Na momente vrlo zanimljiva, na momente sam hvatao sebe da odlutam i čitam mehanički, bez fokusa. Ima i dobrih sekvenci, aluzija na to kako nam život prolazi u iščekivanju, dok nemamo hrabrosti da napravimo korak ka promeni.

Iz kategorije može da prodje, ocena 3+.
 
Читао сам Татарску пустињу. Свиђала ми се, роман је без радње али је ту пуно трансцедентног. Барем сам га ја тако доживео.

Што се тиче вакцине, за мене долази у обзир само руска (ако Бог да, јер какво је време не знамо шта нам сутрашњи дан доноси). Само, предвиђам ја да ће опет да баце милионе вакцина!
 
Meni je Tatarska pustinja bila dosadnjikava. Ne mogu da kažem da je slaba knjiga, ali nije mi bila po ukusu tada kad sam je čitao. Sjećam se da je to bila prva knjiga koju sam pročitao na ebook readeru.
Zanimljivo da je ova knjiga mnogo uticala na Kucija dok je pisao Čekajući varvare. Meni se u sjećanju te dvije knjige preklapaju, pa se i utisci koji su ostali odnose i na jedni i na drugu.
 
Zanimljivo da je ova knjiga mnogo uticala na Kucija dok je pisao Čekajući varvare. Meni se u sjećanju te dvije knjige preklapaju, pa se i utisci koji su ostali odnose i na jedni i na drugu.
Да, сличне су. Мени се, међутим, Куцијева није свиђала, чини ми се да нема ону атмосферу коју има Татарска пустиња.
 
Ja se bojim da će naše biti iz Kine ili Papua Nove Gvineje
smilie_girl_189.gif

A jel i ja trebam da primim iako sam preležala?
Vidim da se ti Rayela razumevaš pa da ne lutam okolo :D
Jjer se ništa i ne informišem.
Jer ako počnem da se informišem ću da poludim.
Ako i pre toga ne poludim.
PoludimO.

Ne, ti ces licno dobiti ( najverovatnije) ovu oksfordsku jer je jeftina, proizvodi
se na tone i jednostavna je za hendlovanje, zapravo ista kao sto su i obicne vakcine.

Ruska vakcina je prema pisanju medija dobra, uspesna, ali se ne proizvodi
jer Rusija nije u stanju da tu proizvedenu vakcinu utovari u neki transport i da
je salje dalje, Cetiri fabrike u Rusiji je proizvode, ali za sada logistika
za transport ne postoji, ali sto je najvaznije Rusija nije poslala elaborat, rezultate
testova, nije podnela zahtev za registraciju nekoj recimo Svetskkoj zdravstvenoj organizaciji
tako da ce i Rusija koristiti ovu oskfordsku, najverovatnije.
 
Ja sam sinoc pocela da citam Kolo prokletih , a posto sam upravo zavrsila Norvezanina
uporedjujem ( i jedan i drugi autor relativno su isth godina, savremeni pisci) karaktere,
misli, nacin pisanja, izmedju 1 evropskog Severnjaka i 1 evropskog Juznjaka.
To razlicitije ne moze da bude, kao da su totalno razliciti svetovi u pitanju, a tema i
i junaci su slicni, ovaj je iz Portugalije stomatolog, norveski je junak slikar, umetnik.
U portugalskoj knjizi svadja i raspravljanje od jutra do sutra, misli i recenice koje
se istovremeno upucuju i zeni i ljubavnici, a u norveskoj tisina, mir, spokoj, dijalozi
su svedeni na da i ne, hocu, necu.
 

Nista se ti ne sekiraj. Imaju oni drzavne ustanove , a u kojima rade naucnici koji
ce odluciti da li ce se i kada, pod kojim uslovima toj vakcini dati zeleno svetlo.
Uostalom, i u ovom tekstu ne stoji da nisu sigurne ( niko nije imao i nema nekih posledica)
nego je pitanje jacine doza.

Ti bi mogao da sacekas rusku, kad se Putin smiluje pa kroz tri godine pocnu stvarno
i da je proizvode. Ja se samo bojim da ce Vucic uzeti za Srbiju kinesku, a to je jedina
sa kojom ja ne bih zelela da budem pelcovana.
Ameri pocinju sa vakcinacijom 11.decembra.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top