Procitah ja nocas knjigu" do kraja" i ne znam da kazem dal sam odusevljena ili nisam.
Odusevljena svakako nisam jer je knjiga mogla da ima barem 400 stranica manje, ali
je verovatno ni sam autor nije zamisljao ovakvom kakva je.
Ima tu genijalnih bisera , ali ima i delova koji su s oprostenjem dosadni jer kako
je draga Mrs.Bi lepo primetila on pocne pricu o nekim sprorednim likovima i onda
prica njihov zivot ( ovde i na 50 stranica), a citalac uopste i ne razume zasto je vazan
njihov zivot sa njegovim i onda ocekuje da se neko iz te price nakada i pojavi, ali to
je palo u zaborav i kod autora, ali i kod citaoca.
Ja volim americke romane pa zato uzivam i u opisima Amerike, a i inace
me zanima pocetak dvadesetog veka, zivot ljudi, skolovanje, ko koliko zaradjuje
i sta mu se moze od te zarade, a pola knjige je to sve, ali sada u Engleskoj i Francuskoj
I ovaj je roman 100% autobiografski jer je on stvarno bio i u Parizu i u Engleskoj
1924 ( imao je 24 godina), mene je fasciniralo njegovo poznavanje i knjizevnosti i umetnosti
jer on odlazi u Luvr dan za danom i studira tamo recimo samo jednog slikara cija dela
detaljno i opisuje.
U nekim svojim razmisljanjima o americkoj knjizevnosti tvrdi da su dva najveca dela
Babbit i Wyoming Ohio.

On je sa 23 godine zavrsio studije na Harvardu, diskusije studenata ( knjizevnost)
vodile su se uglavnom oko Dostojevskog i Cehova, dobio je mesto docenta sa svojih
23 godina zivota u Njujorku, ali je samo godinu dana kasnije poceo sa evropskim
putovanjima.
I da, knjiga je nastavak
Pogledaj dom svoj andjele, ja sam uzivala citajuci je
iako recimo na pocetku knjige opisuje na 100 stranica cekanje na zel. stanici
sa majkom i sestrom, a i samo putovanje koje traje 48 sati. Na sto stranica opisuje
i smrt oca do koga mu nije bas bilo mnogo stalo, vise opisuje svoju porodicu, lekara
o kome napise citavu biografiju sa sve svalerkom, ali je covek ( ne lekar, nego autor, lekar
i umre od srcane kapi i alkohola i pre pacijenta) genjalan.
On je kasnije putovao nekoliko puta i u Nemacku, cak je bio i na Hitlerovoj Olimpijadi
ne kao njegov gost, a to je bilo 1936, samo je dve godine kasnjije i umro.