Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Једно питање за Раду, математичарку (овде може да се разговара о свему, јел' тако?). Наиме, Гомбрович у свом Дневнику нема назначене датуме већ су наведени само дани, али је ипак на једном месту уписан датум 10. X, уторак (1962). Међутим, кад сам то проверио испало је да је под тим датумом била среда! :think: Па ако би Рада хтела да протумачи ту разлику, да ли је била нека преправка у календару или тако нешто.
Можда би Квентин могао да помогне, како је датум назначен у његовој књизи? јер ако се узме да је то датум по јулијанском календару, онда се слаже – тачно уторак.
 
Greška je svakako. Sad sam gledala Večiti kalendar.Možda je počeo da piše pre a završio posle ponoći, pa pobrkao...:)
Par stranica ispred (6. X ) je rekao da su mu ti dani postali dosadni. To objašnjava njegovu rasejanost...
 
Poslednja izmena:
Greška je svakako. Sad sam gledala Večiti kalendar.Možda je počeo da piše pre a završio posle ponoći, pa pobrkao...:)
Par stranica ispred (6. X ) je rekao da su mu ti dani postali dosadni. To objašnjava njegovu rasejanost...
Да, била му је грешка. У априлу следеће године је написао неколико датума и ту се слаже. Хвала.
Иначе, имам утисак да је Витолд Гомбрович помало мрзео људе. Али су га волеле жене, а он се правио (пред самим собобом) да то не види.
 
Један цитат из његовог Дневника:

Кекен
Сантјаго Ачавал, Хуан Сантамарина, Пако Вирасоро и Пепе Урибуру – младеж из олигархије, богата. Колико имају браће и сестара? Пако најмање – само шесторо. Укупно на њих четворицу – преко четрдесеторо браће и сестара.
Ниаки Субербилер има осамдесет рођака и рођакиња првог степена. Та аграрна реформа обавља се у кревету.
Дневник, Витолд Гомбрович
:)
 
Kad Nautilus pomenu braću i sestre, moji roditelji očekuju sedmo unuče (inače imaju nas troje dece, pa smo svi doprinelo pomalo).

E, ne može ova izolacija da potraje koliko ja imam nepročitanih knjiga. Plus one koje nameravam da čitam ponovo.

Taj Bakman svakog meseca izbacuje novu knjigu? Čitala sam Uvea, nije loš, ali nije ni toliko poseban da bi me podstakao da dalje istražujem tog pisca.
 
Isti stav imamo po pitanju Bakmana. U jednom momentu sam gledala Laguninu listu ono top 20, pola je bilo njegovih knjiga. Dobro, ne baš pola, ali neprimereno mnogo. Postao je kao Danijela Stil. Ja sam isto čitala samo Uvea, početak mi se svideo dok je bio namćor, posle je otišao u patetiku. Nemam ambicija da čitam ništa više od njega. A ni meni neće ponestati knjiga koliko god da ovo potraje. Nisam pravo ni počela da "trošim" karantin. Da radim ono što nikad ne stignem. Jer i dalje imam posla što nisam očekivala, ali je lepo.

I lepo je, Elefteria, što svi doprinosite sa unučićima i što će vaša deca imati puno rođaka za druženje. Ja imam jednog brata i on se nije ženio, pa nema ni dece, tako da su moji jedini. Slaba nam agrarna reforma bila. :zcepanje:
Mog muža sinoć njegovi rođaci širom sveta uključili u viber grupu, pa je njih 7-8 koji su sada u Nemačkoj, Švajcarskoj, Americi, Holandiji, Hrvatskoj, Srbiji, pričalo smejalo se, prisećalo dogodovština iz detinjstva. Kakvo je to bogatstvo i zabava.
 
Poslednja izmena:
Ljudi, javljajte se malo sad kad ste svi kod kuće. Kako podnosite ovu situaciju?
Ja radim od kuće od utorka, što uopšte ne znači da manje radim. Valjda će od ove sedmice malo da jenja posao.
Čitam onog slovenačkog anarhistu (Vitomil Zupan: Menuet za gitaru), odavno preporučenog na forumu. Odlična je knjiga, nadam se da ću je završiti ove sedmice.
Pozdrav svima.
 
Čovek po imenu Uve – Fredrik Bakman, Laguna 350 str, 10/10
https://www.laguna.rs/n3366_knjiga_covek_po_imenu_uve_laguna.html

U ovom trenutku mi je savršeno prijala ova „topla ljudska priča“.
Na momente pre-ležerno pripovedanje na momente malo patetike, ali ja sam uživala.
Videću šta ću dalje u ovim okolnostima.
To svakako neće biti ni Besnilo ni Slepilo. Na njih često pomislim ovih dana :confused:
Knjiga srećom imam koliko ti duše ište :D
 
I ja radim od kuće, ali to je više "radim" nego radim. Prvo, i muž radi od kuće, tako da kao treba oboje uz dvoje još uvek male dece kao da radimo 8 sati. Nemoguća misija. Nikola ima prepodne onu nastavu na RTS-u - to mu je zabavno a i prepodne je koncentrisan. Međutim kad oko podneva njegova učiteljica pošalje nekoliko stranica koje treba da se rade (u svesci, udžbeniku, e-udžbeniku, pa tako iz bar dva predmeta) to ume da se rastegne skoro do uveče. Za to vreme ja kao treba da njega kontrolišem, pomognem malom, sredim kuću i po koći, spremim sve obroke i kao da radim. Jako teško.
Nešto me ne drži da čitam, valjda jer sam preoterećena svime o čemu u ovako skučenim uslovima u 4 zida moram da mislim. To mi se ne dešava često, ali i ova situacija u kojoj smo (nadam se) jednom u nikad.
Čitam serijal ruske savremene fantastike, autor je Sergej Lukjanjenko. Zanimljivo je kako tretira žanr. Jutros sam počela treću knjigu "Straža Sumraka", drugu sam pročitala prošle nedelje, a prvu nekad davno. Kupila sam ih pre jedno 10 godina. Paralelno čitam zbirku Alis Manro "Igra srećnih senki" - ona mi prija ujutru kad je tišina, posle u toku dana ne mogu da je čitam jer traži mir kakvim se nižu njene rečenice i da bi se primetile i cenile te promene koje doživljavaju njeni likovi a koje su uvek na površini suptilne, a u suštini duboke.
Čitam i onu "Beograd kroz ključaonice 100 kuća" onako kad sam skroz bez mozga. Otprilike je tako i pisana, kao nekad feljtoni u Ilustrovanoj Politici. Neke se zgrade-priče ponavljaju iz "Vodiča kroz ljubavnu istoriju Beograda" i, kao i tamo, mnogo šta od interpretacija moraš da baciš u vodu (ko kome šta rekao, ko je šta mislio, sanjao, osećao, ko je kakav bio), ali opet, o mnogim zgradama sam se ranije pitala ko ih je, kada tačno i zašto sagradio.
Kad budem mogla planiram da se bacim na šesti deo Knausgorove "Borbe", svakog dana je merkam na polici. Nego ne smem, kad to čitam na malo šta drugo mislim a sad nemam taj luksuz.
Mnogo vas sve pozdravljam:cao:
 
Vitomil Zupan: Menuet za gitaru

Na jednom nivou ovo je odličan ratni roman za svakoga koga interesuju dinamični opisi oružane borbe. Na drugom, ideološki neopterećena i neuljepšana slika partizanskog pokreta u Sloveniji. Na nekom trećem razmišljanje o prirodi rata, o čovjeku, sjećanjima i samom životu. Pri tom, knjiga je dobrim dijelom autobiografska, pripovjedač Berk je neskriveni Zupanov alter ego, partizan koji je u rat otišao vođen idealima slobode i solidarnosti, ali previše apolitičan da bi bio pravi anarhista. Ima tu i Švejka i Hemingveja, a i Tolstoja, boga mi. Kompletna knjiga!
 
Vitomil Zupan: Menuet za gitaru

Na jednom nivou ovo je odličan ratni roman za svakoga koga interesuju dinamični opisi oružane borbe. Na drugom, ideološki neopterećena i neuljepšana slika partizanskog pokreta u Sloveniji. Na nekom trećem razmišljanje o prirodi rata, o čovjeku, sjećanjima i samom životu. Pri tom, knjiga je dobrim dijelom autobiografska, pripovjedač Berk je neskriveni Zupanov alter ego, partizan koji je u rat otišao vođen idealima slobode i solidarnosti, ali previše apolitičan da bi bio pravi anarhista. Ima tu i Švejka i Hemingveja, a i Tolstoja, boga mi. Kompletna knjiga!

Hvala, upravo sam skinula e-knjigu :)
Vidiš imao je i život nalik onoj rubrici u Zabavniku "Život piše romane". Oplovio svet kao mornar, boksovao, putovao, ceo rat proveo u partizanima, pa posle godine na robiji na osnovu montiranog procesa i tek posle, po izlasku sa robije, počeo da piše knjige.
 
Putovanje kući – Rouz Tremejn, Laguna 430 str, 10/10
https://www.laguna.rs/n1328_knjiga_putovanje_kuci_laguna.html

„Roman pun duboke ljudskosti“ – iz recenzije na kraju knjige. To bi bio najsažetiji opis.
Čitala sam je noćas do kasno, nisam mogla da je ostavim. Sve još malo, pa još malo, pa tako ostadoh do 3-pola4.
Puna događaja, dijaloga, likova... osećajna, dinamična, savremena...

Od nje sam poodavno pročitala knjigu Muzika i tišina. To je knjiga sa istorijskom podlogom i neverovatno interesantnim likom kraljice Danske u XVII veku.
Obe knjige su mi se jako dopale. Postoji još jedna njena knjiga izdata kod nas, Restauracija. Probaću i nju da nadjem.
 
Putovanje kući – Rouz Tremejn, Laguna 430 str, 10/10
https://www.laguna.rs/n1328_knjiga_putovanje_kuci_laguna.html

„Roman pun duboke ljudskosti“ – iz recenzije na kraju knjige. To bi bio najsažetiji opis.
Čitala sam je noćas do kasno, nisam mogla da je ostavim. Sve još malo, pa još malo, pa tako ostadoh do 3-pola4.
Puna događaja, dijaloga, likova... osećajna, dinamična, savremena...

Od nje sam poodavno pročitala knjigu Muzika i tišina. To je knjiga sa istorijskom podlogom i neverovatno interesantnim likom kraljice Danske u XVII veku.
Obe knjige su mi se jako dopale. Postoji još jedna njena knjiga izdata kod nas, Restauracija. Probaću i nju da nadjem.

Meni se isto mnogo dopalo "Putovanje kući" ali mi je najdraža njena "Restauracija". Ima i odličan film po toj knjizi, ali knjiga je punija i tu je taj glavni lik koji priča u prvom licu, čija duhovita inteligencija i karakter više dolaze do izražaja u knjizi.
 
Zupan je izuzetan pisac, ja sam bio oduševljen kad sam pročitao prve dve knjige od njega, Klement i Levitan.

Čitaću i te sigurno. Kupio sam prije izvjesnog vremena Izabrana djela Vitomila Zupana u šest knjiga. Izdanje iz 1985. godine. Rashodovano iz biblioteke nekadašnjeg Republičkog centra za obrazovanje kadrova unutrašnjih poslova. Ko bi rekao da su budućim policajcima dozvoljavali da čitaju takve knjige. Mada, sudeći po kartonu, ova moja je bila izdana samo jednom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top