I treba da bude zahtevan, a ne ko naši, a još gore svetski izdavači: sve je super, divno, krasno, epohalno, nikad viđeno.
Ja da i dalje osećam prevarenom posle "kritike" Guardiana za Moju genijalnu prijateljicu „Baš ništa slično ovoj knjizi nikada ranije nije objavljeno.“
Posle toliko dobrih i onih drugih knjiga koje smo pročitali, zahtevamo ipak nešto više, drugačije, originalnije i ne padamo pod uticaj "popularnosti" nekih knjiga i ne prihvatamo da su dobre samo zato što mnogi to ponavljaju.
Sve teže i ređe nailazim na knjige koje me ispunjavaju, koje mi pružaju veliki užitak, a kad naiđem na neku koja me oduševi srećna sam mesecima.
Rayela, toliko lepo pišeš o Zlatnom runu da opet razmišljam da pokušam. Samo što ja nisam tako skoncentrisan čitalac. Ti si to čitala kao da spremaš ispit. Verovatno i mora tako da bi se shvatilo kako treba. To nije knjiga za razonodu za šta meni uglavnom služe knjige.
Ma zahtevna sam i ja , al ne bas tako strogo i iskljucivo kao on

I treba biti zahtevan, slazem se s tobom, i nisu samo srpski izdavaci podlozni tom besmislenom
hvaljenju knjiga koje veze s mozgom nemaju. Nisu ni te "svecke" nagrade neki reper po kome
bi trebalo da se vladamo i da mislimo isto kao i ziri koji dodeljuje te nagrade.
Zlatno runo stvarno je 1 veliko remek delo, ti ces uzivati u citanju jer ti jezici nisu strani,
ali sad to poznavanje jezika i nije najvaznije jer Pekic citaoca zamajava sa nekim grckim,
sa latinskim, nemackim, francuskim ( ali stvarno ne preteruje, sve je na prvi pogled jasno i bez
poznavanja jezika), mene fascinira njegova doslednost u slovu V koje uvek pise sa F.
" Cujem, neki djeneral piso u nofine da se nista sa pobedom ne moze meriti. Ja mislim da
moze djenarale. Sa pobedjnjackim infalidom sasvim se razmenjo moze meriti zdrav
i snazan porazenik" kaze jedan u nizu Njgovana.
Svaka mu je misao ka u Njegosa , mene je osvojio ovom:
To je grad kroz koji se uvek prolaziti moralo, jer se na svakom putu preprecio.
Kad god se kroz taj Beograd prolazilo, uvek je bio u drugim rukama.(

)
Srpskim, ugarskim, austrijskim, turskim... A izmedju izgleda nicijim...
I uvek, kao da je to bio neki drugi grad, a ne onaj o kome se od pretka slusalo.
U takvom gradu nema nasledjivanja. Sto za zivota zgrabis, to ti je. Samo tebi.
Deca sve iz pocetka moraju.