Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nista ne citam :mrgreen: tj procitala sam jednu knjigu u poslednjih mesec dana a ni ne secam se vise o cemu se radi. Neka japanka, tj ne bas neka nego cerka Osamu Dazaia, i dopalo mi se dok sam citala, a sad pojma nemam o cemu je i sta je.
Sad gledam koje dve tanusne knjizice da ponesem na put, bar da ne vucem ako vec ne ide citanje i koncentracija.

A pomisao na 1000 i vise strana me trenutno plasi! Haha. Super Bi, necu jos da citam A. kvartet, neka je. Mada mislim da moja knjiga nema toliko strana :think: mozda imam samo jedan od tomova.
 
Ima raznih izdanja, meni su u biblioteci nudili i neki iz dva toma. Ovo je jako lepo opremljeno izdanje Red box-Obradović, Beograd 2011. Ja bila prvi čitalac. Kao da su moje. Tvrde korice, debeo papir, malo žućkast, ali ne bih rekla da je recikliran, mada se ne razumem u to.
575514
 
Nisam htela više da ga ocrnim da ne iznerviram one kojima se svideo. Opet sam, kao kod svih hvaljenih knjiga koje na mene nisu ostavile naročit utisak, imala dilemu uzroka i posledice. Obično ih razvučem, pa onda i nepostojanje kontinuiteta u čitanju doprinese lošem utisku. A razvučem ih, malo zato što nemam vremena da im se posvetim, a malo više zato što nemam neku naročitu želju i potrebnu dozu radoznalosti da ih uzmem u svakom slobodnom trenutku.
Prvi tom - Justina, mi je bio potpuna zbrka likova. Nisam uopšte mogla da ukapiram ko je ko, ko šta radi, ko je s kim u kakvim odnosima. Kasnije se to malo popravilo, valjda sam ih upoznala, da bih neke vremenom ponovo zaboravila ili se pokazalo da uopšte nisu ono za šta su se izdavali. Do pred kraj kao da se ništa nije ni dogodilo. Svi su nešto muvali, izlazili družili, ljubavisali. U drugom tomu - Baltazar, kao da su objašnjeni likovi i događaji iz prvog pa mi je postalo malo jasnije. Treći - Mauntoliv, i četvrti- Klea, imaju čvršću strukturu, likovi su dobili jasnije karakteristike, pa mi je bilo lakše da ih pratim, ali je opet bilo dosta delova koji su me smarali.
Nekad mi se čini da kroz neke knjige prolazim kao kroz maglu, samo se na momenat malo razbistri. Način pisanja je takav da mi je teško da ga pratim.
Mislim da je ovo jedna od onih knjiga koje treba pročitati više od jednom. Kad bih opet krenula od početka, sad kad znam sve, sigurno bi mi bilo mnogo lakše i jasnije, i verovatno bi mi se više i svidelo. Ali kako kad još toliko knjiga čeka da bude pročitano.

Pitaj ako te nešto konkretno zanima, jer mi se čini da opet nisam napisala bogznašta.
 
Ima raznih izdanja, meni su u biblioteci nudili i neki iz dva toma. Ovo je jako lepo opremljeno izdanje Red box-Obradović, Beograd 2011. Ja bila prvi čitalac. Kao da su moje. Tvrde korice, debeo papir, malo žućkast, ali ne bih rekla da je recikliran, mada se ne razumem u to.
Pogledajte prilog 575514
Bas lepo izgledaju. Ja sam kupila ovde neko americko izdanje, jedna knjiga, jeste malo podeblja ali ne verujem da ima 1000 strana, mozda 500 ili 600 max. Mora da su usitnili i zgusnuli tekst, cemu se unapred "radujem".
 
Računaš da će ti zbog psihe biti lakše, da ne vidis onoliku knjižurinu, vec tanacak kindle? :D

@Mrs.Bi bravo za tebe, zbog istrajnosti i tvrdoglavosti da je ipak završiš.
Ako je vec bila toliko mučenje, možda je bilo bolje da si ostavila i prešla na nešto drugo.
 
Aleksandrijski kvartet, Lorens Darel, beskonačno strana (nešto više od hiljadu!!!) i činilo mi se da sam ga beskonačno dugo čitala. Ali prema mojim beleškama, nešto manje od 4 meseca, što, s obzirom na 4 toma i da me skoro uopšte nije zainteresovao, i nije loše.
Dakle, nije mi se svideo. Nije me, privukao, niti mi je pružio bilo kakvo zadovoljstvo ni uživanje. Odradila sam ga, kao neke lektire koje sam, kao dobar đak (štreber) čitala. Meni je to jedna zbrka likova i događaja iz koje se izdvojilo nekoliko interesantnih momenata.

Tako je kod prvog, drugo je citanje uzivanje:D
I ima sigurno barem hiljadu strana.

Ja sam zavrsila Semper idem, knjigu bi trebalo obavezno procitati, ali ne zato ( kako u predgovoru T.Pancic pise
da je to jedno od najvaznijih dela moderne srpske knjizevnosti jer tu mnogo knjizevnosti i nema) nego su meni
neke stvari i pojave iz nase srpske istorije posle citanja mnogo jasnije, imam utisak kao da je neko namerno
skrivao istoriju od nas , a pri tome ne mislim na nekakve komuniste i partizane.
Prosto nisam mogla da zamislim da Madjari u Vojvodini uopste nisu bili takvi zlikovci za kakve smo ih smatrali
jer su imali neki, aj da kazem relativno normalan odnos prema Jevrejima, ako imamo u vidu da su bili
saveznici Hitlera. Ko knjigu cita "izmedju redova" shvata da su Jevreji u Srbiji ( Vojvodina tada nije bila Srbija)
za kratko vreme bili do poslednjeg unisteni.
 
Računaš da će ti zbog psihe biti lakše, da ne vidis onoliku knjižurinu, vec tanacak kindle? :D

@Mrs.Bi bravo za tebe, zbog istrajnosti i tvrdoglavosti da je ipak završiš.
Ako je vec bila toliko mučenje, možda je bilo bolje da si ostavila i prešla na nešto drugo.

Onda ne bi mogao da mi kažeš "Bravo!". A ni ja sama sebi.
Nije knjiga bila toliko mučenje, samo mi nije pružila užitak kakav sam očekivala. I na kraju krajeva, volim da pročitam knjige koje se smatraju važnim, da ne kažem kultnim.

Tako je kod prvog, drugo je citanje uzivanje:D
I ima sigurno barem hiljadu strana.
I ja mislim da bi mi drugo čitanje bilo lakše i da bih više uživala. Možda jednog dana....
Mada ja kod nekih knjiga, čim ih završim imam želju da počnem ispočetka, jer onda odmah mogu da smestim stvari na svoje mesto. Naravno, to nikad ne radim, jer uvek toliko drugih kniga čeka na red. Uvek je prvo čitanje upoznavanje sa sadržajem, a posle, kad znamo šta će se dogoditi, možemo da se posvetimo nekim detaljima.
Ovo izdanje koje sam ja čitala ima 233+224+300+268 = 1.025 strana.
 
Ćao ljudi, samo da se javim:)

Slabo čitam.. mislila sam da ću više čitati u ovom periodu ali zasad ništa od toga. Imam baš puno posla i dođem mrtva umorna pa onda legnem i spavam ili tako umorna odem da kafenišem ili šetam negde ne bih li se malo povratila.. Čitala sam malo juče neki triler (Tajna Grobnice Stiva Berija) i danas možda nastavim, ali imam u planu kafu neku kasnije, pa to ako stignem:lol: Počela sam i Kleopatru Karen Eseks, ali to ću da nastavim kad završim ovaj triler. Ne treba da kažem da nemam koncentraciju za teže štivo. Kad se sastavim, onda ću da se latim težih knjiga, a zasad laganice.

Bi, svaka čast, izborila si se sa 1000 strana knjige koja ti je bila dosadna:ok: Dosta sam slušala o Kvartetu ali nije me zainteresovalo. Možda ću se nekad latiti (ne skoro:lol:).
Čitam redovno šta pišete, ali ne stižem ni da se javim. Iskreno, ne sećam se ni koja je poslenjda knjiga koju sam pročitala i napisala ovde da sam čitala ili čitam. Ali dobro, i to će da prođe.

Nisam bila na Noći knjige. Ubili su me troškovi koji su samo iskakali a idem i na more u avgustu (i radujem se jer nisam bila 8 godina i prijaće mi (nadam se)) pa će knjige malo da sačekaju.
 
Bravo, Bi, na istrajnosti! Moj kvartet je u dva toma i kupila sam ga davno od jedne naše forumašice. Ponovo je nema, nadam se da je dobro. Meni se svideo, nadam se da ću uskoro čitati i kvintet. On je u pet knjiga, pa mogu i od septembra. Samo, nikako da mi neko napiše redosled... :(
Pecam intenzivno i slabo čitam. Danas je padala kiša, pa sam se vratila Nelici. :heart:
 
Danas sam bila u biblioteci i uzela nešto što nije Aleksandrijski kvartet. :D.
Lepo sam sinoć pregledala elektronski katalog Biblioteke grada Beograda sa svim njenim opštinskim bibliotekama i ograncima, u kome se lepo vidi koja knjiga ima u kom ogranku i da li je slobodna ili zauzeta. Sve lepo zabeležim što ima u mom ogranku i odem da tražim, a ono ispade da skoro ništa nema. Da li taj katalog ne vode kako treba ili ova ne zna da ga koristi ili je mrzi. Neke knjige, koje je našla u katalogu, nisu na polici gde treba da budu, a i na ovim policama pored pulta koje obično malo pregledam je sve izmešano. Olafa Olafsona sam našla pored Frenzena u Američkoj književnosti.
Dakle, uzela sam Dan zaljubljenih. Sad sam pregledala tema i vidim da se Lamar najviše svidela od svih njegovih knjiga.
Uzela sam i Ako dugo gledaš u ponor Enesa Halilovića, ali kad sam sad pročitala o čemu se radi, nekako mi se ne čita.

Ako dugo gledaš u ponor – Enes Halilović, Albatros plus 200 str. 8/10
http://www.delfi.rs/knjige/90752_ako_dugo_gledas_u_ponor_knjiga_delfi_knjizare.html

Iskoristila bih jednu rečenicu moje bake kao komentar za ovu knjigu: „ Eh, sirotinjo i bogu si teška“.
U prikazu knjige se spominju nekakve komične epizode. Ja ni jednu takvu videla nisam.

Kada sam počela da je čitam jako me je obradovao povratak kući posle onog izleta u Japan sa prethodnom knjigom.
Pročitala sam i neke komentare po netu o piscu, videla da se lepo kotira kod na si u svetu, da je dosta prevodjen...
A najviše me je obradovalo što je autor sa prostora Novog Pazara , a sa tog prostora koliko znam ni jednog pisca čitala nisam.

Elem. Knjiga je dobra a sudbine likova su beskrajno teške.
Nisam ja Alisa u zemlji cuda, ali sam se skoro pa šokirala kada sam saznala kako funkcionišu kanali sa drogom u ovom konkretnom slučaju. Uvozi se teksas iz Turske i Pakistana a u rolnama teksasa je droga. Teksas je samo maska. Onda ti trgovci teksas prodaju bud-zašto, a pravi pošteni uvoznici i krojači polako propadaju jer svoju robu moraju prodavati po realnoj ceni.

I propadaju svi i sve što nije u direktnoj sprezi i vezi sa glavnim bajama ovog „biznisa“, i „biznisa“ sa striptiz barovima i sličnim "poslovima".
A u središtu priče porodica nesrećnika koji bi i u drugim uslovima imali pretešku sudbinu a kamoli u ovom strahotnom okruženju.

Knjiga za otvaranje očiju onima kao što sam ja.
Pod hitno moram da pređem na nešto veselije jer mi je to sve previše ostalo u glavi.
Zaglavilo se i ne mrda.
Ali pročitaću, svašta sam pročitala pa ću i to. I ja se tako šokiram kao moja drugarica. A baš sam i ja htela nešto veselije. I nešto čemu je Lamar dala 11/10, a ne samo 8 ;)
 
Данас сам поново прочитао Платонов кратки дијалог (петнаестак страна) Теаг. И овде Платон говори о Софистима у негативном смислу, а дијалог је леп као и сви његови списи.

Демодок: Сократе, треба да насамо с тобом
по разговарам о нечему, ако си докон. И, ако
ниси баш у неком великом послу, ипак мене
ради нађи времена.
Сократ: Али и иначе сам докон, а посебно ради
тебе. Ако хоћеш нешто да говориш, изволи.
Демодок: Желиш ли да одемо одавде до трема Зевса
Ослободиоца?
Сократ: Ако желиш ...
Демодок: Хајдемо, дакле.
Сократе, чини се да се свим биљкама, што
расту из земље, а и човеку и осталим животи
њама, исто догађа. Наиме, нама који обра-
ђујемо земљу лако је припремити све за са-
ђење а и само сађење је лако; но, кад већ
то што је посађено заживи, нега оног што је
узрасло постане и велика и тешка и мучна. Слич-
но томе је и с људима. Из властитог искуства
закључујем и за све остале. Наиме, мени је
код овог овде сина, најлакше од свега било
сађење или рађање, било како да то треба зва-
ти, а одгајање ми је било мучно и увек сам
био у страху за њега. Могло би се о много
чему другом говорити, али његова садашња
жеља ме много плаши, јер није неплеменита, а
опасна је. Овај ту, Сократе, жели да нам, како
каже, постане мудар. Чини ми се да су га збу-
нили неки његови вршњаци из деме који силазе
у град. Они му приповедају некакве приче, за
којима он чезне. Одавно ми ствара неприлике
тражећи да се побринем за њега и да дам но-
вац неком софисти који ће га учинити мудрим.
Теаг, Платон
 
Данас сам поново прочитао Платонов кратки дијалог (петнаестак страна) Теаг. И овде Платон говори о Софистима у негативном смислу, а дијалог је леп као и сви његови списи.


Чини ми се да су га збу-
нили неки његови вршњаци из деме који силазе
у град. Они му приповедају некакве приче, за
којима он чезне. Одавно ми ствара неприлике
тражећи да се побринем за њега и да дам но-
вац неком софисти који ће га учинити мудрим.
Теаг, Платон
Sve isto, semper idem:)
 
Tako je kod prvog, drugo je citanje uzivanje:D
I ima sigurno barem hiljadu strana.

Ja sam zavrsila Semper idem, knjigu bi trebalo obavezno procitati, ali ne zato ( kako u predgovoru T.Pancic pise
da je to jedno od najvaznijih dela moderne srpske knjizevnosti jer tu mnogo knjizevnosti i nema) nego su meni
neke stvari i pojave iz nase srpske istorije posle citanja mnogo jasnije, imam utisak kao da je neko namerno
skrivao istoriju od nas , a pri tome ne mislim na nekakve komuniste i partizane.
Prosto nisam mogla da zamislim da Madjari u Vojvodini uopste nisu bili takvi zlikovci za kakve smo ih smatrali
jer su imali neki, aj da kazem relativno normalan odnos prema Jevrejima, ako imamo u vidu da su bili
saveznici Hitlera. Ko knjigu cita "izmedju redova" shvata da su Jevreji u Srbiji ( Vojvodina tada nije bila Srbija)
za kratko vreme bili do poslednjeg unisteni.
mene je kvartet odusevio i legao mi jos na prvo citanje :heart: i svako sledece bio je cist nepomuceni uzitak. justina pogotovu
 
I mene je Kvartet ( a narocito Justina ) odusevio pa sam zato Justinu citala i dva puta, ove
sledece takoddje citala po drugi put, ali ne sa tolikom ljubavlju kao Justinu.
Nego da ovde obznanim da sam pre neki dan pocela da citam Zlatno runo:)
Cita ono mene vise nego ja njega, ali je stvarno 1 veliko remek delo a kojim bi pravi ljubitelj
pisane reci morao kako zna i ume da izadje na kraj. Naporno je za citanje, cak i mnogo napornije
od dobrog prevoda Prustovog remek dela jer Pekic kao pise na srpskom, al je to neki cincarskisrpski,
ja taj njegov jezik i razumem i volim ( moram da guglam tu i tamo), ne znam kako i koliko bi se svideo
nekom da tako kazem prosecnom citaocu pri cemu kod izraza " prosecan" uopste ne msilim na pamet
i inetelekt nego na ljubav, zelju i volju da to sve razume, a znamo da se danas brzo zivi i tako..
 
Bravo Rayela za Zlatno runo. Pričam s bratom pre neko veče, znam da je i on to čitao, kaže stigao negde do 3. ili 4. dela, pa posustao. Verovatno će nastaviti u nekom momentu.

Ja sam počela Halilovića, Ako dugo gledaš u ponor, sinoć pred spavanje i jedva sam se u neko gluvo doba naterala da je ostavim da malo spavam. Eto, to ja pričam, neke knjige mi legnu, nekako me uhvate i ne puštaju, što sa Kvartetom nikako nije bio slučaj.
 
Ja prosto ne bih znala ni kako da objasnim ovo Zlatno runo, a znate da sam sve i svasta citala i da
sve volim :D
Quentin je ( ako sam dobro razumela) poceo da ga cita, mada se ne javlja da kaze svoje utiske;)
Ja sam licno odusevljena, ali to odusevljenje traje samo 20-30 stranica knjige dnevno, a delo
ima 3500 stranica. Vise i ne moze da se cita , a vi znate da ja umem da smazem i 100 na dan:D
Moram tu i tamo da guglam ( ne zbog jezika, nego nekih sitnih istorijskih detalja) a onda se
zanesem kao onaj sto zanosi mooda u kosidbi pa i zaboravim da uopste i citam Pekica.

A jezik je prica za sebe. Taj je Pekic genije nad genijima, ova prva knjiga ( petsto i kusur strana)
obiluje nekakvim jezikom za koji citalac ne zna koji je to jezik, ali sve razume:D
Ja cu se sa ovim delom ( knjigom se ne usudjujem da ga nazovem) zanimati stalno jer tu sama
radnja ne igra nikakvu uilogu ( trecu knjigu i nemam , imam zato 2 komada IV) tako da moze
da se cita stalno.
 
Nije da već nisam pisao o svojim utiscima o prvoj knjizi Zlatnog runa, ali, ako treba, evo malo opširnije verzije, koju sam ostavio na Goodreads.

Iako i dalje smatram da je Pekić sebe sam najbolje opisao kada je rekao da je on čovjek ideje koji u umjetnosti samo gostuje, a imajući u vidu da su moje čitalačke namjere prije estetske nego saznajne prirode, moram priznati da sam pomalo neočekivano uživao čitajući prvu knjigu Zlatnog runa. Erudicija i enciklopedičnost ne mogu nadomjestiti književni stil, ali očito posjeduju neku ljepotu koja me natjerala da ostavim po strani uobičajeni spisak čitalačkih zamjerki koje inače imam, kad je Pekić u pitanju. Osim toga, tu je i struktura knjige, kompleksna, koja zahtjeva koncentraciju, ali zapravo poticajna i savršena da se izloži priča koja bi linearnije postavljena bila zamorna i teško prohodna.

Jer, Zlatno runo je saga o trgovačkoj porodici Njegovan, ili cincarski Njago, njenom putovanju kroz vrijeme, carstva, sisteme i identitete u traganju za mitskim zlatnim runom, koje je možda samo trgovački profit, a možda i nije. Uvijek uronjeni u središte društvenih prilika, Njegovani su svjedoci i akteri balkanske istorije, pa tako u ovoj knjizi odgovarajuće generacije Njegovana osvjetljavaju teške i značajne trenutke kakvi su protivotomanske pobune u Grčkoj, obnova srpske države u devetnaestom vijeku, pad Beograda 1915. godine i stanje u Jugoslaviji pred Drugi svjetski rat. Naravno, Pekić, nesumnjivo čovjek ideje, književno transponuje vlastita gledišta, ali čini to bez dociranja, nenametljivo i sasvim uklopljeno u opšti tok radnje romana. Ali nisu istorija i politika, ili istorija politike, jedino što je pisac imao u vidu. Dosta tu ima misli o čovjekovoj prirodi, o umjetnosti, sjećanjima i, uopšte, o smislu života, jer Pekić je ipak filozof i esejista u koži romanopisca, koži za koju je u ovoj knjizi pronašao savršeni kroj i mjeru.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top