Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...ево једног цитата Џона Чивера:

Једне ноћи док су водили љубав, на грамофону се вртела плоча с неким романтичним клавирским концертом, који се завршавао дугим низом снажних извештачених и вулканских климакса. Сваки пут када би пијаниста стигао на домак врхунца, суновратио би се отуда у читав спектар нижих октава и онда поново – а управо то се догађало и Сирсу. На крају га је Рене с огромном нежношћу упитала: ''Хоћеш ли икада свршити?'' ,,Не, док не сврши овај пијаниста'', одговорио је Сирс. Било је то сасвим тачно, па су њих двојица своје наступе окончали истовремено. Никада није сазнао да ли га је том приликом разумела.
Ово стварно личи на рај, Џон Чивер

Eh, šta li sam ja čitala, kad se ne sećam ovog citata? :think: Sreća da knjiga nije obimna i da je imam, pa ću morati da ponovim. ;)
 
Ja završavam Mogla bih to biti ja.
Autorka je luda, ali me svet iz knjige podseća jako na svet koji se nama dešava.
Internet dostupnost omogućava i razne zablude, varijante, laži, uhođenja.
Interesantno je jer je povezivo sa nekim događajima koje znam(o) i drži napetost, mada sam u jednom trenutku bila u fazi dosade.
Ipak, trajalo je kratko. :)

Wild, baš ću zaviriti u knjigu, a ti ćeš, verujem, dalje izveštavati. :)
 
Najzad sam pročitao knjigu Žorža Pereka Život uputstvo za upotrebu.

Život uputstvo za upotrebu (ili Život način uporabe, kako glasi naslov hrvatskog izdanja koje sam čitao) je obimna, mada prije neobična, nego komplikovana knjiga Žorža Pereka. Ovaj pisac sklon je poigravanju sa čitaocem i enigmatici (jednom je napisao roman bez slova e, a potom i kompenzacijski roman u kome je to bio jedini samoglasnik), pa je Život zamislio kao roman-slagalicu, puzzle u prozi u kome se fragmenti životnih priča stanara jedne pariske zgrade smjenjuju kroz ukupno 99 poglavlja knjige. Osovina je priča o milioneru Bartlbutu koji život posveti izradi pet stotina akvarela morskih luka s raznih strana svijeta. Slike potom poseban majstor pretvara u komplikovane slagalice od po 400 elemenata koje Bartlbut, po povratku sa putovanja, slaže i tako obnavlja djelo koje je naslikao decenijama ranije, ali samo da bi potom, opet, specijalno angažovani saradnik, određenim hemijskim procesom, sliku vratio u početno ništavilo bijelog platna.

Međutim, priča o ovom bizarnom projektu nije jedino o čemu u knjizi čitamo. Životi ostalih stanara, koji su se u manjoj ili većoj mjeri nekako okrznuli o Bartlbuta, prava su enciklopedija ljudskih sudbina. Uvijek na sličan način, bez mnogo emocija, sa ironičnom distancom, ali ne i zlonamjerno, Perek opisuje živote, koji su, onako, šekspirovske/foknerovske tragikomedije, pune buke i bijesa, a ne znače ništa. Iza njih ostaje uglavnom gomila namještaja u pustom stanu, zbirka nasumičnih ličnih predmeta, odjeće, neotvorenih boca pića ili slika po zidovima, koje Perek redom opisuje sa krajnjom minucioznošću, ulazeći u detalje detalja, znajući o njima mnogo više nego što bi zapazio i najoštrumniji posmatrač, pa nas tjera da se zamislimo nad odnosom materijalnog i duhovnog u ionako efemernom ljudskom životu i krhkom svijetu.

Zbog mojih privatnih okolnosti, uostalom prilično perekovskih, čitanje ove knjige trajalo je mnogo duže nego što je trebalo, te sam se, uz česte periode nečitanja i duge intervale između čitalačkih faza, pomirio s tim da knjigu doživim više kao niz fragmenata, nego kao cjelinu. Tako sam dao za pravu podnaslovu (romani), ali neizbježno sam propustio da sasvim sagledam i neku veliku sliku koju je pisac slagao.
 
Eh, šta li sam ja čitala, kad se ne sećam ovog citata? :think: Sreća da knjiga nije obimna i da je imam, pa ću morati da ponovim. ;)
Јеси ли је прочитала поново? Шта кажеш за крему, је ли стварно та најбоља за лице? :hahaha:
Молим те само, ако си у могућности сними 56, 57 и 58 страну и прикажи овде, тако те молим, не могу да преписујем. Нека схвате људи каквим нас очима виде англосаксонци.
 
Јеси ли је прочитала поново? Шта кажеш за крему, је ли стварно та најбоља за лице? :hahaha:
Молим те само, ако си у могућности сними 56, 57 и 58 страну и прикажи овде, тако те молим, не могу да преписујем. Нека схвате људи каквим нас очима виде англосаксонци.

Ja coveka i ne poznajem, upravo sam se "upoznala" s njim i kako mi se " na prvu loptu" cini prikladan je naziv za njega Cehov iz predgradja :D
 
Ja coveka i ne poznajem, upravo sam se "upoznala" s njim i kako mi se " na prvu loptu" cini prikladan je naziv za njega Cehov iz predgradja :D

Čitao sam od Čivera roman The Wapshot Chronicle, ali nije mi se nešto dopao. Istina, on je poznatiji po pričama, koje još nisam čitao.
A to za Čehova i ne mora nešto da znači. U svakoj generaciji ima po par američkih pisaca koje su zvali američkim Čehovima.
 
Therion je izvrstan bend, ali nisam po njima označio svoj nik. Oni su (kao i ja) preuzeli to ime od magijske titule kojom se ''kitio'' i predstavljao Alister Krouli (pored Mega Theriona, što znači Velika Zver, umeo je da u svojim radovima se potpisuje i da se pred ljudima proglašava pod ezoterijskim imenom Master Therion).

Ono što je zanimljivo u vezi Kroulija i Makena (kog sam spomenuo ranijom prilikom) je da su obojica pripadala mističnom redu Zlatne zore. Maken nije dogurao daleko u toj ezoteričkoj avanturi, dok je Krouli stigao do nivoa ipsisimusa. Krouli se divio Makenovim radovima, ako se ne varam u svojoj knjizi: ''Magika'' ga je naveo na spisku ljudi koji su izvršili uticaj na njega, a svojim sledbenicima je Makenove novele stavio na listu ''must read'' radova.

Alister u svojoj knjizi opisuje kako prodati dusu djavolu u praksi.Prvi korak je tri dana zamraciti prostoriju da sunceva svetlost ne prodire unutra uopste npr..Satanista je jer takve stvari samo satanista moze da napise.
Takodje,njegova poruka kojom se vodio je satanisticka.
Satanisti okrecu sve naopako -on je prvi uveo poruke unazad u pesmama.Sve su satanisticke i cuju se tako.
Mnostvo satanistickih simbola pokazuje svuda gde je predstavljen ili predstavljao sebe.

Svi treba da prouce kako se odbraniti od zla.Najveca trik djavola je laz da on ne postoji.
 
Iskopah negde knjigu Nevina samoubistva, Jeffrey Eugenidees, vidim da je on autor hvaljenog Midleseksa. Blurb mi je malko jeziv, pa ajd da se malo prokonsultujemo. Čini mi se da ovu knjigu niko nije čitao, barem je pretraga ne pominje.
 
Izgleda da u pravom času pomenusmo Čivera. Koga zanima, može da skokne na tribinu 1. juna... ;)

Evo ti, Nautiluse, tvojih stranica, ako nam je isto izdanje:
33769785_1281115695356128_3422197999781019648_n.jpg

33898036_1281115692022795_4837946351574581248_n.jpg

33889404_1281115688689462_5398800141912113152_n.jpg

Moram da priznam da me Hemingvej zainteresovao za Muža, moraću da pročitam tu priču pod hitno.
 
То је, хвала ти. Колико само лажи и наглашавање лошег на три странице. У хотелу нема никакве воде, конобарица ружњикава (читај: просечна Балканка тј. Србкиња), нико не говори енглески – катастрофа, новине од првог до последњег слова износе једино лажи а све у циљу пропаганде (а не види новине своје земље, које су још горе), за кафу Балканци скоро да и не знају јер су вековима били у ропству, и откуд то да нас је ослободио Александар Други, цар руски (један такав ништаван народ није умео да се сам ослободи – а тлачитељ га је преклињао да то уради – него су га силом прилика ослободили други).
Радо, поводом кћерке могу да кажем благо теби и набаци који списак или барем појединачан наслов што по програму читају студенти руског језика и књижевности. Да више читам праву литературу. Што је неко рекао како деле књижевност овако и онако, а постоји само једна подела: на руску књижевност и осталу.
 
То је, хвала ти. Колико само лажи и наглашавање лошег на три странице. У хотелу нема никакве воде, конобарица ружњикава (читај: просечна Балканка тј. Србкиња), нико не говори енглески – катастрофа, новине од првог до последњег слова износе једино лажи а све у циљу пропаганде (а не види новине своје земље, које су још горе), за кафу Балканци скоро да и не знају јер су вековима били у ропству, и откуд то да нас је ослободио Александар Други, цар руски (један такав ништаван народ није умео да се сам ослободи – а тлачитељ га је преклињао да то уради – него су га силом прилика ослободили други).
Радо, поводом кћерке могу да кажем благо теби и набаци који списак или барем појединачан наслов што по програму читају студенти руског језика и књижевности. Да више читам праву литературу. Што је неко рекао како деле књижевност овако и онако, а постоји само једна подела: на руску књижевност и осталу.
Verovatno spisak mozes da nadjes na sajtu katedre za ruski, ali studenti ne citaju i ne bave se nekom mnogo modernom knjizevnoscu nego moraju
da analiziraju price, romane, poeziju nekih klasika, a koje si ti vec odavno i po drugi put procitao.
Ovaj Civer nikada i nije bio u Evropi, pisao je tako kako je negde nesto citao, u stvari to nikoga i ne zanima.
Nije ni Karl Maj mrdnuo iz svog sela poret Drezdena, a opisivao je svet onako kako ga je zamisljao
 
Rayela, nije baš da ne čitaju, moja ćerka se baš načitala. I ne čitaju se samo klasici, to je bilo u početku. Ove godine je čitala sve nešto što ovde niko nikad nije spomenuo, tipa Jare u mleku, Medeja i njena deca, Vreme noć, Kis (od neke Tatjane Tolstoj za koju nikad nisam čula), zatim, dobro, ajde, Peljevina smo svi čitali, Sorokina... i tako...
 
Čitam Jarčevu feštu.
Knjiga mi se baš sviđa ali me nervira što malo-malo pa ne znam tačno koji lik govori ili o kom vremenu je reč (radnja se dešava u tri vremena).
Da li je do prevoda ili je tako i u originalu ne znam.
Samo znam da mi smeta.
 
Rayela, nije baš da ne čitaju, moja ćerka se baš načitala. I ne čitaju se samo klasici, to je bilo u početku. Ove godine je čitala sve nešto što ovde niko nikad nije spomenuo, tipa Jare u mleku, Medeja i njena deca, Vreme noć, Kis (od neke Tatjane Tolstoj za koju nikad nisam čula), zatim, dobro, ajde, Peljevina smo svi čitali, Sorokina... i tako...
Ovaj je Kis ( od Tatjane Tolstoj) preveden na sve jezike, ali nije to za naseg kolegu. Tatjana je zivela u USA deset godina, ima neku kao "intelektualnu"
emisiju na ruskoj drzavnoj TV sa nazivom School of Slander" ;)
 
Као дечака ме је одушевљавала књига њеног деде - Аелита Алексеја Толстоја (НФ).

Sve mogu da zamislim, al da si ti bio decak:D
Decaci ( moji vrsnjaci, a i ja sam zaboravila kad sam bila devojcica;) citali su Tvena , ali uglavnom ovog polupismenog
coveka iz okoline Drezdena.
Karl Maj je bio cetrnaesto dete, da si to znao verovatno bi ga jos kao decak i citao.
A ovaj Aleksej ( deda) nema veze sa Lavom?
 
Ljosa piše tako da često ne možeš da pohvataš koji lik govori ili u kojem se vremenu događa radnja.
Kao kod Foknera recimo, a ja ne volim kad moram previše da "lomim" glavu.:confused:
A ko voli... :lol:

- - - - - - - - - -

Sve mogu da zamislim, al da si ti bio decak:D

Au... :lol: Ja verujem da je on i sad dečak, samo malo stariji. Ako grešim, onda je mnogo star, kao Uve. :D Našoj generaciji garantovano ne pripada. :lol:
 
Poslednja izmena:
Ja pomislih da je Henri Miler, a ne volim ga, tek sam guglajuci shvatila da je Ljosa u pitanju.
Ne volim ni njega.
Danas nikoga ne volim:D
Kakav namćor.
Neka, neka. Doći ćeš ti ovde sutra :manikir:


Ljosa piše tako da često ne možeš da pohvataš koji lik govori ili u kojem se vremenu događa radnja.
Kao kod Foknera recimo, a ja ne volim kad moram previše da "lomim" glavu.:confused:
Aha. Mislila sam da je možda do prevoda a onda sam se setiala da je možda i do mene.
Ali ako je tako onda je tako.
Sviđa mi se knjiga i zato ću ja ipak lomiti glavu :D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top