Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pokupih danas još ponešto,
Morala sam da probam i ja to Žensko veče u hotelu Finbar pa evo , čeka da se skuva kafa i da se zasedne.
konačno sam se odlučila da pročitam nešto od Amanitija - Poslednja nova godina
te malo da nastavim sa italijanima,
Luiđi Malerba - Salto mortale
 
Čitam Nevina samoubistva, Jeffrey Eugenidees. U nekom od prošlih postova rekla sam se da volim da me knjiga emotivno dodirne i da mi se to sve ređe događa. Ko ono reče, pazite šta želite, možda vam se želja ostvari. Ili tako nekako.

Evo samo prve dve rečenice iz opisa knjige sa nekog hrvatskog sajta, jjer kod nas nije izdata.
"Kultni prvi roman dobitnika Pulitzerove nagrade za književnost 2003 Jeffreyja Eugenidesa “Nevina samoubojstva” dojmljiva je, duhovita i nježna priča o kratkom životu pet zanosnih sestara Lisbon, prema kojoj je Sofia Coppola snimila i zapažen film. Što je najpotresnije, djevojke su se doimale gotovo normalnima kad ih je majka prvi i posljednji put u životu pustila da izađu s dečkima."

Čitam i ne dišem od muke, steglo mi se srce od teskobe. Ne znam kako neko može za ovu knjigu da kaže da jje duhovita, svašta jeste, duhovita nije. Jeste nežna, jeste tužna i tegobna, jeste jaka i vrlo upečatljiva i jeste dobro napisana. Ali je i pomalo bolesna i muči me onoliko.

Prešla sam trećinu, ne dozvoljava mi da je smandrljam.
 
Oooo, vidim ja poznat mi pisac. Kad ono Midlseks.
Ide prva na listu za čitanje :)

- - - - - - - - - -

Inače Nevina samoubistva je kod nas vidim izdala Booka.
Ima ih moja biblioteka kao Samoubistvo nevinosti.
 
Ovaj Civer nikada i nije bio u Evropi, pisao je tako kako je negde nesto citao
Ако никада није био у Лондону, како је онда могао да напише ово:

Покупио је торбе и понео их према реду за такси, а онда је Естела застала и покушала да отвори једна врета на којима је на свим познатим европским језицима, чак и на ћириличном писму, писало ЗАБРАЊЕН УЛАЗ.

Ово стварно личи на рај, Чивер
 
Rayela, nije baš da ne čitaju, moja ćerka se baš načitala. I ne čitaju se samo klasici, to je bilo u početku. Ove godine je čitala sve nešto što ovde niko nikad nije spomenuo, tipa Jare u mleku, Medeja i njena deca, Vreme noć, Kis (od neke Tatjane Tolstoj za koju nikad nisam čula), zatim, dobro, ajde, Peljevina smo svi čitali, Sorokina... i tako...
На факултету професори као да бирају оне књиге које нису обимне. Медеја и њена деца од Улицке уопште није њена репрезентативна књига, барем мени тако изгледа; ко хоће да се упозна са Улицком нека чита Данијел Штајн, преводилац или Случај Кукоцки, много су боље.
 
На факултету професори као да бирају оне књиге које нису обимне. Медеја и њена деца од Улицке уопште није њена репрезентативна књига, барем мени тако изгледа; ко хоће да се упозна са Улицком нека чита Данијел Штајн, преводилац или Случај Кукоцки, много су боље.
Koliko sam ja shvatila ( ali nemoj da me drzis za rec jer me to sve uopste i ne zanima) danasnji docenti
i profesori imaju i sami 40-50 godina zivota , a to bi znacilo da ni sami nisu bas mnogo citali tako da su
preporuke za ove "tanke" knjige savrseno logicne.
 
На факултету професори као да бирају оне књиге које нису обимне. Медеја и њена деца од Улицке уопште није њена репрезентативна књига, барем мени тако изгледа; ко хоће да се упозна са Улицком нека чита Данијел Штајн, преводилац или Случај Кукоцки, много су боље.

Kupila sam joj Slučaj Kukocki. Ali, čujem da je još bolja Jakovljeve lestve...
 
Ja nemam preteranu volju da čitam Ulicku. Nije moj senzibilitet, iako je moja ćerka hvali.
Приметио сам да нам се интересовања што се писаца и дела тиче тотално ратликују (изузимајући Чика Петроса). Додира имам једино с Рахелом, ако ништа друго волимо да читамо (и) велике романе, затим, донекле, али само донекле сличан укус ми је с Бодријаром и Биљом. Бодријар чита филозофска дела (Хамваш, Сиоран и др.) и ту се налазимо.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
„Ко год пише латиницом чини грех према Српству."
„Што је више деце, стари ће мирније умрети.“
 
Poslednja izmena:
Приметио сам да нам се интересовања што се писаца и дела тиче тотално ратликују (изузимајући Чика Петроса). Додира имам једино с Рахелом, ако ништа друго волимо да читамо (и) велике романе, затим, донекле, али само донекле сличан укус ми је с Бодријаром и Биљом. Бодријар чита филозофска дела (Хамваш, Сиоран и др.) и ту се налазимо.

Dosta knjiga sa onog spiska što si postavio sam pročitao. Vidim da si čitao Ponor od Gončarova, pošto mi je Oblomov vrlo drag
roman, zanima me kakav je Ponor? Da li je podjednako dobar?
 
Одличан роман! Мени још и више одговара, иако је Обломов познатији. Љубавна је тема па књигу препоручујем овде свима. Читао сам и његову књигу Обичан догађај, и та је за мене боља од Обломова
Иначе, где сам оно прочитао да је писац у Обломову показао не како човек треба да живи, већ како не треба да живи.

.
 
Wild od Amanitija ti preporučujem da pročitaš Zabava može da počne, izuzetno dobra knjiga.:)

Hvala Bodrijar ,
utefterena :)

Zavrsila sam Zensko vece u hotelu Finbar i nazalost utisak je vrlo mlak ( tri zvezdice).
Sama ideja mi se mnogo svidja, 7 irskih knjizevnica, svaka pise po jedno poglavlje i tako u 7 paralelnih prica zena u hotelu Finbar u toku jedne noci.
Podsetilo me na jednu igru koju smo igrali kao klinci, kad neko nacrta glavu, pa presavije papir te neko drugi na slepo doda ramena, trup, treci noge itd....odlicna ideja ali rezultat nikada nije bio bas onoliko dobar koliko smo ocekivali.

Sve u svemu citljiva knjiga, zgodna za neko krace putovanje ili za plazu.
Nista vise od toga.
 
Poslednja izmena:
Одличан роман! Мени још и више одговара, иако је Обломов познатији. Љубавна је тема па књигу препоручујем овде свима. Читао сам и његову књигу Обичан догађај, и та је за мене боља од Обломова
Иначе, где сам оно прочитао да је писац у Обломову показао не како човек треба да живи, већ како не треба да живи.

.
Ja se svake prestupne godine setim da Oblomova nisam citala, a onda padne u zaborav.
Sada sam i kupila i to najnoviji prevod ( ovde se knjige prevode ispocetka svakih deset-dvadeset godina),
a kosta samo 0,50 centi ( Kindle).
 
Zapisi iz podzemlja se mnogima svidja i vazi za jednu od boljih knjiga Dostojevskog ali meni se nije dojmila. Kako bese ide: on je bolestan covek, nesrecan covek, uvek prvi skine pogled, srece se slucajno(ili ipak namerno, kao kada ide kod Razumihina u Zlocinu i kazni) sa nekim drugom gde saznaje da njihov zajednicki drug organizuje proslavu povodom zaposlenja(?)pa se raspituje jer mu je krivo sto nije pozvan(?), na veceri sa tih par prijatelja dozivljava omalovazavanje, ne secam se tacno svega ali cini mi se da je on setao u nekoj prostoriji u krug li stajao dalje od stola (neko vreme, pred kraj), zatim su njegovi drugovi otisli, on je posao za njima pozurivajuci kocijasa da bi na mestu, koje mu je prethodno rekao lakej u restoranu gde su vecerali, zatekao nepoznatu devojku kojoj je kasnije upucivao pateticne reci odgovaranja od prostitucije. Prijatelji su tu samo svratili ili su spavali pijani u susedbim sobama(manje moguce). Secam se da je njemu kasnije bilo krivo zbog tih reci i knjiga se zavrsava bez dalje radnje, u kukanju protagoniste, cini mi se?
 
Krojcerova sonata nece te bas oduseviti. Poznija dela Tolstoja zahtevaju i vece citalacko iskustvo sa Tolstojem. Ja sam je citao u pogresno vreme i nisam je shvatio, mada sumnjam i da bih sad. Trenutno imam iz biblioteke Anu Karenjinu i bio sam odusevljen knjigom ali se sada nakon nekoliko produzavanja vise i ne secam utiska. Mogu da citam iskljucivo u odredjenom raspolozenju. Verovatno nije nista komplikovano i vredno studiranja ali ja imam situaciju da nekada mogu da shvatim rec a nekada ne, nekada sam u redu a nekada glup. Na pocetku sam upijao svaku rec a danas pokusavam preko nekih slabijih knjiga da povratim adekvatnu citalacku pozornost za Tolstoja. Uzeo odabrana dela Mese Selimovica koje sam dobio za poklon i zakocio posle 15 strana Dervisa i smrti. To sam citao u srednjoj i svidelo mi se, ali nisam daleko stigao, kao i sa ostalim knjigama tokom celog skolovanja. Ako se secate pripovedac ide kod dobrotvora tekije u kojoj je, tu od njegove cerke saznaje zasto je pozvan: da nagovori njenog brata da se odrekne nasledstva. Vracajuci se u tekiju cuje zenski kikot, te veceri kasaba obelezava paganski obicaj van crkvenog obicaja, devojke se kupaju u reci a verovatno dolaze i momci pa zajedno blude. Nakon toga covek prica tri strane u metaforama ni o cemu. Taj Mesa izgleda bas voli da tupi. I pocetak je razvucen do beskraja: pisem ovu svoju svedodzbu ni za sta, bez koristi, iz potrebe koja je jaca od razuma, da ostane zapis moj o meni. Drhtim pred praznom hartijom, predstoji mi sudjenje; pobuna, kakva je to rec?, ako sam je rekao namerno ne valja akk sam slucajno jos gore. Je li to misao ili rec? Covek je u cetrdesetim mlad da nema ideje a suvise star da ih ostvaruje. Dokle. Dokle, Mešo:). Tolstoj, recimo, napisao bi sve to u jednom pasusu. Mnogo je nedisciplinovan taj Meša u izrazavanju i misao mu je mnogo razvodnjena. Anu Karenjinu sam u prvom roku od 20 dana procitao do nekoliko glava drugog toma i sad je produzavam do beskraja da bih zavrsio, imam jos 100 strana. Doduse, imao sam takvo radno vreme, ali svejedno sam morao da je zavrsim. Ne znam vise sta da radim, eto vam moje muke.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top