Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Baš zbog ovakvog sadržaja, koji vama nije jasan, jer bi neki radije da čitaju Hemingveja, najlakše vam je reći da "Hazarski rečnik" nema sadržaj.
A što se tiče jezika i nekakvog nazivi barokrnog stila, ja nemam šta drugo reći nego da je jezik čist srpski, jasan i bogat.

Фини утисви заиста. Само, нема потребе за љутњом :). Свако има право да каже своје мишљење колико год се не слагало са нечијим. Мислим да је баш због тога ова тема један сјајан кутак интернета.

Ako ti se Korekcije nisu dopale nemoj vise nista od njega da citas.Jamerika je zemlja velika:D
Uzmi Stajnbeka ( to sam ti valjda vec tri puta do sada savetovala), ja sam Jameriku, zemlju veliku, razumela tek citajuci njega.

Citala sam i ja ovaj dvajessedmi grad, prosto nisam mogla da verujem da ga je Frenzen pisao, a procitala sam podeblju knjigu za dva-tri dana,
ali sam imala utisak kao da citam neki zanimljiv triler.

Sa Frenzenom sam zavrsila posle mucnog citanja njegove najnovije knjige, a koja obuhvata raznorazne politicke dogodovstine od Berlina do San Franciska,
preko ( mislim da Moskva nije bila upetljana u radnju, barem ne direktno, a i knjigu sam citala stvarno preko qrtza) raznoraznih tajnih sluzbi, smaranje do zla Boga.

Да, да, Стајнбек је стављен на листу за читање, ал никако да дође на ред. :D
 
Фини утисви заиста. Само, нема потребе за љутњом :). Свако има право да каже своје мишљење колико год се не слагало са нечијим. Мислим да је баш због тога ова тема један сјајан кутак интернета.



Да, да, Стајнбек је стављен на листу за читање, ал никако да дође на ред. :D


Može da postoji pogrešna interperetacija nekog dela.
Može da postoji i argumentovana, negativna kritika dela.
Može da postoji i argumentovana afirmativna kritika umetničkog dela.
Ali ne treba olako davati sudove o delu koje čitalac nije razumeo, pa reći da je knjiga lišena sadržaja.
Svaka knjiga ima sadržaj, ali su učesnici diskusije hteli reći da knjiga iza sadržaja nema nikakav idejni krug.

I možda se ne bih ljutila da je to jedan učesnik foruma napisao, ali kad se više njih pridruži jednom pogrešnom mišljenju, onda to izaziva revolt kod onog ko se sa tim mišljenjima ne slaže.

Pošto se ovde, sa punim pravom dosta pažnje poklanja književnoj kritici, očekujem da će neko od onih koji to praktikuju, pročitati obimnu sekundarnu literaturu napisanu o "Hazarskom rečniku".
 
Ako ti se Korekcije nisu dopale nemoj vise nista od njega da citas.Jamerika je zemlja velika:D
Uzmi Stajnbeka ( to sam ti valjda vec tri puta do sada savetovala), ja sam Jameriku, zemlju veliku, razumela tek citajuci njega.

Citala sam i ja ovaj dvajessedmi grad, prosto nisam mogla da verujem da ga je Frenzen pisao, a procitala sam podeblju knjigu za dva-tri dana,
ali sam imala utisak kao da citam neki zanimljiv triler.

Sa Frenzenom sam zavrsila posle mucnog citanja njegove najnovije knjige, a koja obuhvata raznorazne politicke dogodovstine od Berlina do San Franciska,
preko ( mislim da Moskva nije bila upetljana u radnju, barem ne direktno, a i knjigu sam citala stvarno preko qrtza) raznoraznih tajnih sluzbi, smaranje do zla Boga.

- - - - - - - - - -

@ Antigona

Lepim srpskim jezikom pisala je u novije vreme Svetlana Velmar-Jankovic, a ako cemo za primer da uzmemo neki perfekt onda je to Crnjanski.
Doduse ima ih jos, ne bih nikako da zaobidjem Ducica, ali koga osim nas nekolicine uopste i zanimaju njegova dela?
Najlepsim je srpskim jezikom pisao vladika Nikolaj Velimirovic , ali knjige citamo uglavnom u nekim prevodima, a u nadi da su prevodi savrseni.

Inace su ta traganja za vecitom istinom u svojim delima "tretirali" mnogo veci igraci od njega.
Faust, Gete ( samo kao primer).

Verovatno sam ja i jedina koja je igrom slucaja citala Velimirovica.

"Faust" je grandiozno delo. U njemu je Gete tragao za istinom poput nekog alhemičara, ali naši savremenici tragaju za istinom u skladu sa najnovijim saznanjima na planu psihologije i nauke. Tako na primer, postoje pretpostavke da ljudski mozak, (koji će biti "gorući" predmet izučavanja 21. veka) ima informacije o našim davno preminulim precima jer nosi genetske zapise onih od kojih smo genetiku nasledili. Ukoliko bi se svi kapaciteti mozga stavili u funkciju, onda bismo imali fantastične baze podataka. Ovako imamo samo takozvano "kolektivno nesvesno" koje može biti ključ nekih spoznaja.

To kolektivno nesvesno jeste jedan od segmanata tematike "Hazarskog rečnika" i zato se stremljenja junaka iz IX veka, ponavljaju kod junaka iz XVII veka da bi se to isto ponovilo 1984. kada ponovo ožive isti, ili slični junaci koji sastavljaju rečnik.

U "Faustu" samo jedna ličnost traga za istinom, ali ga đavo vodi na pogrešne puteve, u "Hazarskom rečniku" je čitav svet greškom, ili smišljeno, okrenut protiv ljudske spoznaje koja je u suštini skoro pa nemoguća.
 
, ali kad se više njih pridruži jednom pogrešnom mišljenju, onda to izaziva revolt kod onog ko se sa tim mišljenjima ne slaže.

Pošto se ovde, sa punim pravom dosta pažnje poklanja književnoj kritici, očekujem da će neko od onih koji to praktikuju, pročitati obimnu sekundarnu literaturu napisanu o "Hazarskom rečniku".

Pre neki dan sam usao u diskusiju u vezi kriticara i izasao iz nje bez zelje da produbljujem raspravu... Potrebno je i pozeljno citati kritike nekog umetnickog dela ali kao i za sve u zivotu umerenost je kljuc. Treba reci NE onog trenutka kada to preraste u opsesiju. Konstantno citanje kritika visoko skolovanih knjizevnika kojima je to posao, dovodi do direktnog uticaja na misljenje citalaca tj. direktno formira konacni utisak nakon zavrsenog citanja neke knjige.

Kao posledica toga se desavaju stvari kao ova koju si napisao: ljudi imaju pogresno misljenje o delu. Kako je moguce da neko ima pogresno misljenje o umetniku i umetnickom delu? Jel to neka prirodna nauka pa postoji samo jedan II Njutnov zakon pa ne moze drugacije da se tumaci...ili hemijska reakcija koja se objasnjava samo i jedino na jedan jedini nacin? Car i lepota umetnosti je upravo to sto nudi konzumentu da je tumaci onako kako zeli, kako je oseca, kako je u tom trenutku dozivljava...Ne mogu da ja kazem da neko ima pogresno misljenje jer mu se ne dopada Pavarotijeva numera Nessun dorma npr.! Svako je valjda dovoljno svestan da proceni sta mu se svidja a sta ne. Retroaktivna pamet nakon bljutavog dojma citanjem kritike dovodi do odusevljenja i uereke: Hej, pa meni se u stvari ovo svidja, vidi sto ga nahvali kriticar!

Zbog takvih stvari dolazi do situacija da je neko prinudjen da prizna da je odusevljen knjigom Na Drini cuprija...jer je to opste prihvaceno misljenje, tako kazu kvalifikovani kriticari i sramota je da ti priznas da te nije dojmila.
Ovde se iznose misljenja pojedinaca, njihovi licni utisci i sta je to ostavilo jak utisak i doprlo do njihove svesti, srca itd. i sta im se to nikako ne dopada...svi su dovoljno inteligentni i skolovani da umeju da prepoznaju sta im prija a sta ne....zato nema potrebe tako olako deliti ljudima kvalifikacije da imaju pogresno misljenje jer smatraju da Pavic nije napisao delo koje ih je duboko dirnulo i odusevilo.


Mladic skoro drzao koncert u Njujorku, na violini vrednoj 3,5 mil.dolara, u prepunoj hali koja je rasprodata u rekordnom roku po abnormalnim cenama, svi su bili odusevljeni i utrkivali se ko ce vise da nahvali. Dan, dva kasnije isti mladic sa istom violinom svirao na ulici ispred hale...niko mu nije prisao niti rekao lepu rec.
Misli svojom glavom, to je sustina...ne daj te neko tera i navodi na formiranje misljenja!
 
Poslednja izmena:
Volim da pročitam kritiku ili tumačenje knjige koja mi se svidjela, jer mi to može omogućiti da u nečemu što mi se dopada uživam i na nekom drugom nivou. Međutim, ako me knjiga nije privukla kao običnog čitaoca, glupo mi je da čitam kritike da bih naučio zašto nešto treba da mi se sviđa. Mislim da svaki pisac treba u knjigu da ugradi neku osnovnu privlačnost i pristupačnost, bez obzira na kompleksnost ideje. Ako u knjizi to nisam pronašao, završio sam s njom. Nije mi književnost profesija, pa da da moram da se bavim knjigama koje mi se ne dopadaju.

Naravno, ovo, kao i sve drugo što pišem, je moj lični stav koji ne pledira da bude opšti zakon za sve, tako da se nadam da neće naići na nečiji revolt i ogorčenost.
 
Volim da pročitam kritiku ili tumačenje knjige koja mi se svidjela, jer mi to može omogućiti da u nečemu što mi se dopada uživam i na nekom drugom nivou. Međutim, ako me knjiga nije privukla kao običnog čitaoca, glupo mi je da čitam kritike da bih naučio zašto nešto treba da mi se sviđa. Mislim da svaki pisac treba u knjigu da ugradi neku osnovnu privlačnost i pristupačnost, bez obzira na kompleksnost ideje. Ako u knjizi to nisam pronašao, završio sam s njom. Nije mi književnost profesija, pa da da moram da se bavim knjigama koje mi se ne dopadaju.

Naravno, ovo, kao i sve drugo što pišem, je moj lični stav koji ne pledira da bude opšti zakon za sve, tako da se nadam da neće naići na nečiji revolt i ogorčenost.
Kako ti kratko i jasno objasniš sve što bih i ja, da sam samo malo elokventnija... :)

Antigona, da pre par postova nisi spomenula muža (u nekom kontekstu, nije važno kom), pomislila bih da si Jasmina Mihajlović lično.:lol: S takvim žarom ti braniš Pavićevo delo. :lol:
Kao što reče Quentin, ako me nešto ne privuče na prvu loptu, ne zanima me dalje šta je pisac hteo da kaže. Ima toliko drugih dela koja čekaju da neko u njima uživa... To ti je kao apstraktno slikarstvo. Svako može da doživi delo na svoj način, teško da će se taj osećaj poklopiti s autorovim. Ali, niko ne može da mi ospori mišljenje, jer niko ne zna moj utisak. Ako će se baviti egzaktno nečim, neka pređe na prirodne nauke.

Diskusija se rasplamsala, neki su pobrkali pdf. :)
Književnost je dole desno... :malav:
 
Kako ti kratko i jasno objasniš sve što bih i ja, da sam samo malo elokventnija... :)

Antigona, da pre par postova nisi spomenula muža (u nekom kontekstu, nije važno kom), pomislila bih da si Jasmina Mihajlović lično.:lol: S takvim žarom ti braniš Pavićevo delo. :lol:
Kao što reče Quentin, ako me nešto ne privuče na prvu loptu, ne zanima me dalje šta je pisac hteo da kaže. Ima toliko drugih dela koja čekaju da neko u njima uživa... To ti je kao apstraktno slikarstvo. Svako može da doživi delo na svoj način, teško da će se taj osećaj poklopiti s autorovim. Ali, niko ne može da mi ospori mišljenje, jer niko ne zna moj utisak. Ako će se baviti egzaktno nečim, neka pređe na prirodne nauke.

Diskusija se rasplamsala, neki su pobrkali pdf. :)
Književnost je dole desno... :malav:

čuj ona nije elokventna. nisam primetila to ali tolerisaćemo tvoju skromnost.
Zdravo Krasuljak, :zag:
Evo na ovoj temi nisam nikad pisala, pa se nadam da nećete da me kao novog i nepoznatog člana izignorišete svi redom.
Pročitah tog dobitnika Ninove nagrade, Dragana Velikića, jer me je zaista zanimalo šta i na koji način piše. Inače, ranije mi nisu bili poznati njegovi lik i delo, mada iskreno verujem da ima bolja ostvarenja od ovog ,Islednika,.
Po meni prvo je naslov šokantan zbog svega što se dalje u romanu dešava.
Drugo fabula je toliko tanka na momente čak i na nivou petparačke priče.
Jedino što mu priznajem je to što ima kratke suštinske misli koje se mogu svugde upotrebiti kao parole...
Ali one ne drže roman na okupu, jer sam iako je kratak gubila pažnju s vremena na vreme zbog preopširnih pisanija o sasvim običnim događajima, ništa se ne događa i onda opet ništa se ne događa (kao u filmu strave i užasa kad očekuješ krvoproliće i taman misliš saće monstrum sve da ih pocepa kad ono ćorak:lol:).

Šta vi mislite o njemu, ne znam da li se pominjao ovde nisam pregledavala strane unazad?
Da li je Islednik najbolji njegov roman ili ima nešto originalnije obzirom da u recenzijama pišu samo hvalospeve o njemu.
 
Poslednja izmena:
Po meni prvo je naslov šokantan zbog svega što se dalje u romanu dešava.
Drugo fabula je toliko tanka na momente čak i na nivou petparačke priče.
Jedino što mu priznajem je to što ima kratke suštinske misli koje se mogu svugde upotrebiti kao parole...
Ali one ne drže roman na okupu, jer sam iako je kratak gubila pažnju s vremena na vreme zbog preopširnih pisanija o sasvim običnim događajima, ništa se ne događa i onda opet ništa se ne događa (kao u filmu strave i užasa pred kad očekuješ krvoproliće i taman misliš saće monstrum sve da ih pocepa kad ono ćorak:lol:).

Šta vi mislite o njemu, ne znam da li se pominjao ovde nisam pregledavala strane unazad?
Da li je Islednik najbolji njegov roman ili ima nešto originalnije obzirom da u recenzijama pišu samo hvalospeve o njemu.

Ja sam sve njegove knjige procitala i tvrdim da je Islednik njegov najbolji roman.
Ako ti se nije dopao onda je nepotrebno da citas bilo koju drugu njegovu knjigu jer je Islednik i neki rezime celog njegovog opusa.
 
Volim da pročitam kritiku ili tumačenje knjige koja mi se svidjela, jer mi to može omogućiti da u nečemu što mi se dopada uživam i na nekom drugom nivou. Međutim, ako me knjiga nije privukla kao običnog čitaoca, glupo mi je da čitam kritike da bih naučio zašto nešto treba da mi se sviđa. Mislim da svaki pisac treba u knjigu da ugradi neku osnovnu privlačnost i pristupačnost, bez obzira na kompleksnost ideje. Ako u knjizi to nisam pronašao, završio sam s njom. Nije mi književnost profesija, pa da da moram da se bavim knjigama koje mi se ne dopadaju.

Naravno, ovo, kao i sve drugo što pišem, je moj lični stav koji ne pledira da bude opšti zakon za sve, tako da se nadam da neće naići na nečiji revolt i ogorčenost.


Da nisam pratila svog omiljenog ( sada i pokojnog) nemackog kriticara ja ne bih danas znala da Bernhard i postoji.
Slava mu i Hvala:D
Ma nije potrebno da se covek zamajava kritikama, ali ako ti bas dopadnu do ruke ( ili ociju i ushiju) zasto da ne cujes, citas
sta neki pametan covek misli o nekome, a u njegov ukus imas poverenja.
 
ć
čuj ona nije elokventna. nisam primetila to ali tolerisaćemo tvoju skromnost.
Zdravo Krasuljak, :zag:
Evo na ovoj temi nisam nikad pisala, pa se nadam da nećete da me kao novog i nepoznatog člana izignorišete svi redom.
Pročitah tog dobitnika Ninove nagrade, Dragana Velikića, jer me je zaista zanimalo šta i na koji način piše. Inače, ranije mi nisu bili poznati njegovi lik i delo, mada iskreno verujem da ima bolja ostvarenja od ovog ,Islednika,.
Po meni prvo je naslov šokantan zbog svega što se dalje u romanu dešava.
Drugo fabula je toliko tanka na momente čak i na nivou petparačke priče.
Jedino što mu priznajem je to što ima kratke suštinske misli koje se mogu svugde upotrebiti kao parole...
Ali one ne drže roman na okupu, jer sam iako je kratak gubila pažnju s vremena na vreme zbog preopširnih pisanija o sasvim običnim događajima, ništa se ne događa i onda opet ništa se ne događa (kao u filmu strave i užasa kad očekuješ krvoproliće i taman misliš saće monstrum sve da ih pocepa kad ono ćorak:lol:).

Šta vi mislite o njemu, ne znam da li se pominjao ovde nisam pregledavala strane unazad?
Da li je Islednik najbolji njegov roman ili ima nešto originalnije obzirom da u recenzijama pišu samo hvalospeve o njemu.
Zdravo, PerfectOne, (da odgovorim u tvom stilu...:lol:) ihvala, u svakom slučaju.
Skromnost je moje drugo ime. :rotf: Laprdam mnogo, ali malo toga pametnog kažem.
Elem, čitala sam Islednika, dopao mi se utoliko što pominje moju Sićevačku klisuru... :lol: Inače, obična biografija, ništa posebno da bi dobilo NIN-ovu nagradu (a kad je pa nešto posebno i bilo nagrađeno... ;)).Čitala sam i Bonaviu baš u putu za Budimpeštu, tako da mi je u tom trenutku bila intereanatna, ali je ipak vodič odradio svoje... :) Imao je on, Velikić, bogat život, pa sa malo dara za pisanje sada rasprodaje porodičnu intimu. Možda bih i ja, da sam, ko što već rekoh, malo elokventnija. Ne znam smem li, a da nekog ne povredim, davati svoj sud, ali osim prijatno provedenog vremena, ništa meni od tih romana nije ostalo...
 
Poslednja izmena:
čuj tvoja sićevačka klisura da nemaš neki sertifikat ili posedovni list...:lol:
da, da, naravno pominje i da znaš da me je nagnalo na sećanja jer sam tom trasom uvek išla na neke divne izlete i neka lepa druženja u prirodu ili na more ....naročito jer su mi đed i tatko rođeni gore na vr planine u selu sićevu tako da ja u sebi nosim oštre vrhove i magično zelenilo tog divnog predela...
ali godinama ne prolazim tuda, zato je bolje da o tome ne mislim jer evo krenuše mi suze na oči.

slažem se eto za Velikića sa tobom i zaobići ću čitanje ostalih naslova. Recenzije su u tom slučaju sasvim dovoljne.:lol:
Čitamo se na temi

Ako nisi još pročitala mesečevu palatu, videh negde da je pominješ da ti kažem da sam je ja čitala na nekom letovanju pre par godina i da mi je osto utisak osim raskupusane knjige u izdanju geopoetike, (verovatno imaju mašinu za povez iz XIX veka, još i gorak ukus promašenosti u ustima...
ako već hoćeš da te neko nokautira svojim lošim životnim izborima pročitaj onog olaf olafsona -odlazak u noć.
i dan danas me štrecne kad se setim šta je tip uradio sebi...


*
Hvala Rajela na odgovoru
 
Meni su rani Velikićevi romani (Astragan, Severni zid...) bili odlični, sve tamo do Danteovog trga, koji mi je bio posljednji dobar. Iz Slučaja Bremen, Dosijea Domaševski i Ruskog prozora pamtim samo razdirući osjećaj dosade, neki od tih nisam mogao ni da dovršim. Zbog tih loših iskustava ne mogu ni da se natjeram da pročitam ova dva posljednja romana.
 
Opa, znači zemljakinja. Samo su moji koreni još malo uzvodno... :lol:
Mesečeva palata sigurno neće skoro na red, bar posle ovih tvojih reči, možda pre Knjiga opsena koju takođe imam, jer ja jako verujem Quentinu.
Hvala na prepouci, potražiću Olafsona, priznajem da prvi put čujem za njega, možda već kad budem vraćala Apdajka u biblioteku.

- - - - - - - - - -

Meni su rani Velikićevi romani (Astragan, Severni zid...) bili odlični, sve tamo do Danteovog trga, koji mi je bio posljednji dobar. Iz Slučaja Bremen, Dosijea Domaševski i Ruskog prozora pamtim samo razdirući osjećaj dosade, neki od tih nisam mogao ni da dovršim. Zbog tih loših iskustava ne mogu ni da se natjeram da pročitam ova dva posljednja romana.

Valjda se istrošio u međuvremenu. :)
 
Meni su rani Velikićevi romani (Astragan, Severni zid...) bili odlični, sve tamo do Danteovog trga, koji mi je bio posljednji dobar. Iz Slučaja Bremen, Dosijea Domaševski i Ruskog prozora pamtim samo razdirući osjećaj dosade, neki od tih nisam mogao ni da dovršim. Zbog tih loših iskustava ne mogu ni da se natjeram da pročitam ova dva posljednja romana.

On ( Velikic) stallno se ponavlja. Ko nista od njega nie citao preprucujem ovog Islednika jer je to neka kompilacija njegovog celog stvaralastva.
Usput, i meni je taj deo oko i sa Sicevom bio nekako najdirljiviji:)
 
"Faust" je grandiozno delo. U njemu je Gete tragao za istinom poput nekog alhemičara, ali naši savremenici tragaju za istinom u skladu sa najnovijim saznanjima na planu psihologije i nauke. Tako na primer, postoje pretpostavke da ljudski mozak, (koji će biti "gorući" predmet izučavanja 21. veka) ima informacije o našim davno preminulim precima jer nosi genetske zapise onih od kojih smo genetiku nasledili. Ukoliko bi se svi kapaciteti mozga stavili u funkciju, onda bismo imali fantastične baze podataka. Ovako imamo samo takozvano "kolektivno nesvesno" koje može biti ključ nekih spoznaja.

To kolektivno nesvesno jeste jedan od segmanata tematike "Hazarskog rečnika" i zato se stremljenja junaka iz IX veka, ponavljaju kod junaka iz XVII veka da bi se to isto ponovilo 1984. kada ponovo ožive isti, ili slični junaci koji sastavljaju rečnik.

U "Faustu" samo jedna ličnost traga za istinom, ali ga đavo vodi na pogrešne puteve, u "Hazarskom rečniku" je čitav svet greškom, ili smišljeno, okrenut protiv ljudske spoznaje koja je u suštini skoro pa nemoguća.

Знам да није битно за тему, али морам само да исправим ово болдовано :). Сви ми већ користимо сваки делић мозга и то пуним капацитетом, а за многе делове се већ и зна за шта су задужени; одавно је у науци срушен мит да користимо само 10% капацитета. Сви мозак користимо са 100% капацитета.
И да, сећања предака се не наслеђују генетским путем. То је згодно за парапсихологију и/или књижевност (и немам ништа против тога да се у књижевности и обрађује на тај начин), али тако нешто у реалности не постоји. Уосталом, данас се психијатрија све мање базира на фројдовским објашњењима.

Evo na ovoj temi nisam nikad pisala, pa se nadam da nećete da me kao novog i nepoznatog člana izignorišete svi redom.
Pročitah tog dobitnika Ninove nagrade, Dragana Velikića, jer me je zaista zanimalo šta i na koji način piše. Inače, ranije mi nisu bili poznati njegovi lik i delo, mada iskreno verujem da ima bolja ostvarenja od ovog ,Islednika,.

Šta vi mislite o njemu, ne znam da li se pominjao ovde nisam pregledavala strane unazad?
Da li je Islednik najbolji njegov roman ili ima nešto originalnije obzirom da u recenzijama pišu samo hvalospeve o njemu.

Ја сам од Великића читао, поред Иследника још и Руски прозор. Као што је то лепо Квентин рекао, памтим само осећај досаде док сам то читао. Иследник ми је ипак за класу бољи, има ту стварно финих мисли. Мени је и на моменте пријао, а и свидело ми се приповедање у више временских и просторних равни.
 
Čičak, mora da su "preteške" kad si stigla sve da ih pročitaš pored dvoje male dece... Ili si tamo bila mesec dana... ;)
Prošle nedelje sam na Studiu B gledala neku reprizu, gostovali su Vesna i još jedan mladi Talijan, pisac i profesor italijanskog na Filološkom u N. Sadu, neki Mario.
Žali se Vesna kako njih sa fakultetom nipodaštavaju dok pisce bez škole dižu u nebesa.

Njena knjiga je stojala u ostavi, sa papiricem na kojem je moja majka napisala citko "Vratiti bratu", mesecima. Dok sam se pakovala, ugledah je i onako entuzijasticno ubacih u kofer, misleci ako je procitam ili bar uspem da zapocnem smatracu ovo letovanje odmorom. Uzela sam da je citam iz ocaja, jer je letovanje bilo katastrofa, pa sam iz inata kupila i procitala jos dve njene knjige. Nisu teske naravno, nisam u fazi zivota za teske knjige. Ali nisu ni budalastine kao one motivacione i ostale tres knjige kojih me bude sramota, sto otvorih korice... Za razbibrigu, da ih citas sa jednim okom, dok kao ja cuvas decu su idealne. :) Na plazi, uvece na terasi, u krevetu, uz kafu...
 
Знам да није битно за тему, али морам само да исправим ово болдовано :). Сви ми већ користимо сваки делић мозга и то пуним капацитетом, а за многе делове се већ и зна за шта су задужени; одавно је у науци срушен мит да користимо само 10% капацитета. Сви мозак користимо са 100% капацитета.
И да, сећања предака се не наслеђују генетским путем. То је згодно за парапсихологију и/или књижевност (и немам ништа против тога да се у књижевности и обрађује на тај начин), али тако нешто у реалности не постоји. Уосталом, данас се психијатрија све мање базира на фројдовским објашњењима.



Ја сам од Великића читао, поред Иследника још и Руски прозор. Као што је то лепо Квентин рекао, памтим само осећај досаде док сам то читао. Иследник ми је ипак за класу бољи, има ту стварно финих мисли. Мени је и на моменте пријао, а и свидело ми се приповедање у више временских и просторних равни.
Sve se slažem. Samo Ninova nagrada za knjigu koja prija na momente...
slažem se oko finih misli kratkih formi i rečenica koje ko što rekoh mogu da se koriste kao moto ili parola.
tek, da Velikić može bolje i jače, sigurna sam da bi :lol:
 
Poslednja izmena:
Ne citam bas domace pisce pa nisam mjerodavan ali onako losa knjiga kao sto je Veliki rat od tog nekog Gatalice da dobije najprestizniju knjizevnu nagradu u zemlji mi govori da tu i nema sta da se probere.
 
Ne citam bas domace pisce pa nisam mjerodavan ali onako losa knjiga kao sto je Veliki rat od tog nekog Gatalice da dobije najprestizniju knjizevnu nagradu u zemlji mi govori da tu i nema sta da se probere.


Da, to je katastrofa, ali od Velikica bi trebalo procitati neku knjigu ( nikako Ruski prozor)
, ali recimo Astragan i ovog Islednika.
Od tih "Ninovaca" preprucujem samo Kovaca i S.Selenica.
 
NIN-ovu nagradu svojevremeno su dobijali i Crnjanski i Kiš i Krleža i drugi veliki pisci, ali sad je stanje takvo kakvo je. U konkurenciji bude i po tri puta više romana nego šezdesetih (a zemlja je tri puta manja), ali među njima često nema dobre knjige. Od novijih dobitnika, sjećam se da mi se dopala ona romansirana biografija Nikole Tesle (Tesla - Portret među maskama Vladimira Pištala).
Nekog smisla bi imalo da se nagrada dodjeljuje svakih pet godina, recimo. Tako bi se mogla probrati jedna dobra knjiga. Međutim, ova nagrada je uz Sajam knjiga najveći književni događaj godine i potrebna je kao promocija i reklama, ne samo dobitnika, nego i čitave književno-izdavačke industrije. To je trenutak kad knjige, pisci i izdavači dolaze u glavne vijesti u medijima, kad se o njima bar malo priča, pa se i poneka knjiga više proda, i to ne samo dobtnika nagrade.
 
NIN-ovu nagradu svojevremeno su dobijali i Crnjanski i Kiš i Krleža i drugi veliki pisci, ali sad je stanje takvo kakvo je. U konkurenciji bude i po tri puta više romana nego šezdesetih (a zemlja je tri puta manja), ali među njima često nema dobre knjige. Od novijih dobitnika, sjećam se da mi se dopala ona romansirana biografija Nikole Tesle (Tesla - Portret među maskama Vladimira Pištala).
Nekog smisla bi imalo da se nagrada dodjeljuje svakih pet godina, recimo. Tako bi se mogla probrati jedna dobra knjiga. Međutim, ova nagrada je uz Sajam knjiga najveći književni događaj godine i potrebna je kao promocija i reklama, ne samo dobitnika, nego i čitave književno-izdavačke industrije. To je trenutak kad knjige, pisci i izdavači dolaze u glavne vijesti u medijima, kad se o njima bar malo priča, pa se i poneka knjiga više proda, i to ne samo dobtnika nagrade.

Selimovica si zaboravio ( ne bih ni ja znala, malo sam guglala sada).
Raznorazni su pisci dobijali tu nagradu ( usput i Z. Pavlovic , meni jako drag, ali je samo za neku lokalnu upotrebu).
E, nisam znala da je i Krleza bio srecni dobitnik te nagrade:D
 
Da li je neko čitao knjigu Oblomov - Ivan A. Gončarov? Zanima me vaše mišljenje o njoj. Meni se veoma dopala,
čini mi se da se ta knjiga potpuno izdvaja iz korpusa Ruske književnosti 19. veka.
Mislim da je "oblomovština" danas aktuelnija nego ikad.
 
Нисам љубитељ Павића, читала сам Предео сликан чајем и Уникат. Хазарски речник почела и баталила (ни мени није био у склопу лектире, а ишла сам у Филолошку гимн.). Не лежи ми, шта ћеш. Јес' мало китњасто и набацано, можда ме 10-15% његовог писанија одушеви, али ми то није довољно да бих читала све.
Јоој Дедићка, гарант је пуна црногорских веза, не чуди ме што је нашла посао чим је дошла у Бг. Не могу да гледам њену емисију јер има врло непријатан глас, иначе се јежим жена с мушким, промуклим гласовима и мислим да послови где има много приче нису за њих. Књиге јој нисам читала, претпостављам да их одликује новинарски стил.
 
Poslednja izmena:
Ја будала дошла да кажем да сам прочитала Госпођу Бовари, па заборавила. Допала ми се, веома. Има разрађенију фабулу у односу на Флоберов Новембар, тамо преовлађују описи (што уопште није лоша ствар јер је ухватио и пренео поенту јесени). Сад читам Мавров последњи уздах (Салман Ружди), подсећа ме мало на Сто година самоће.
 
Ja sam se nekako mučila s tim Uzdahom. I mene je podsetilo na Markesa, koga mnogo volim, pa mi ovo nekako izgledalo kao imitacija. Sećam se da je bilo svega i svačega, opšta gužva, izgradnja nekog zamka. Mislim da bi mi se više svidelo da npr. nisam čitala Markesa.
Moja drugarica je čitala Vesnu Dedić, kaže da ima toliko psovki da joj je bilo neprijatno.

Inače, te "književnice" za gostovanje po gradovima Srbije, koje uglavnom organizuju tamošnje gradske biblioteke, traže po 30.000 dinara, dok se pravim piscima plaća 4-5.000.
Jednostavno, one su "zvezde" i lokalna samouprava koja to uglavnom plaća i odobrava (jer biblioteke nemaju para), se "loži" na takve.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top