Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:mrgreen: Ja neću da progovorim, ja ću da pišem, a ćutim ko zalivena :mrgreen:

Pročitala sam Kako da ubijete svog muža. Ima mesta gde sam se baš smejala, ali ima i par mesta koji su mi bili nezanimljivi ali sve u svemu sasvim ok za odmaranje mozga. Ja nemam muža pa još ne znam za probleme sa muževima, ali jaoooj čega tamo sve ima :lol: Šalu na stranu, sasvim dobar čiklit. Bilo mi je potrebno nešto što može da se čita s pola mozga i da me zabavi, i to sam i dobila:)

A kupila sam ipak juče uz Blic ženu Gospođu Dalovej. Videla sam da je svima bila dosadna i mislila sam da je neću kupiti ali onda sam je videla na kiosku.... Ostalo znate...:lol:

Ja odmaram još dva dana i pošto sam juče i danas obavila neke stvarčice koje sam imala, sledeća dva dana samo čitam. Biće neka šetnja ako bude lepo vreme (danas sam uživala u šetnji, bilo divno napolju), trening, ali ostatak vremena ću provesti sa knjigom. Sad ću da kopam da vidim šta ću dalje.
 
Mo Jen Umoran od života i smrti

Roman kineskog autora koji je dobio Nobelovu nagradu zapravo donosi priču o reinkarnaciji.
Zapravo, sam naslov upućuje na umor od života i smrti koja donosi neprestano obnavljanje, dakle, vraćanje u život.
Velik obimom, priznajem da i nije štivo za koje se grabe, ali među 700 stranica nalazi se beskrajni užita, prohod kroz mnoštvo likova, događaja i emocija.
Simen Nao, bogati zamljoposednik zaselka Simen je junak koji prolazi kroz reinkarnacije opisane u knjizi.
Od 1950. do 2000. godine on će proći kroz nekoliko života provodeći ih kao magarac, bik, pas, svinja, majmun, kako bi dobio priliku da na zemlji nanovo osvane kao čovek.
Šta ovog junaka navodi na životno-sudbinsko putešestvuje? Naravno, prvenstveno smrt, ona koja ga je zadesila u vreme vladavine Mao Cedunga, tokom sprovođenja agrarne reforme, kada i biva krivo optužen, i streljan.
Kako bi njegov prvi naredni život imao svrhu, on odbija da popije napitak zaborava i oprosta, i najpre kao magarac rađa se u istom okruženju pod savim drugim okolnostima.
Isto je okruženje i u drugim reinkarnacijama, ali drugačije vremenske prilike i relacije događaju se tokom njegovih životnih umora i obnavljanja, pa knjiga sasvim šarmantno i diskretno pokreće pitanja: može li se postojati u novim vremenima koja brišu postojanja? Koja je svrha ponavljanja kada malo učimo?
Koliko razara ideologija? Jede li zaista revolucija svoju decu? Kako se razvija čuveni problem psihologije mase?
Šta znači prestati postojati?
Kuda lete sećanja? Da li se zaista rađamo drugačiji, ili vulemo za sobom makuda išli teret svog prvobitnog postojanja?
Da li jednom nepravedno ubijen čovek, ukoliko životno obnavljanje postoji, može izbeći prvobitnu sudbinu?

Osim mnoštva informacija o kineskoj kulturi i tradiciji, narodnim običajima, i osim mnogo likova gotovo identičnih imena, roman obiluje dobrim humorom, Jen je nadareni pisac, lakokrilog stila.
On se autoironijski osvrće i na vlastito postojanje: sebe u roman upliće kao svedoka mnogih zbivanja, ne bi li opravdao svoju skribomaniju, i naziva se književnim šarlatanom, i drugim pošaličnim sugestijama.

Za roman valja izdvojiti vreme, ali sa ga pročitala sa zadovoljstvom!
 
Ponela sam na odmor samo jednu knjigu, jer ucimo...
Ipak,stižem i da citam i zao mi je sto nisam ponela nesto valjano.
Zapravo, hocu da se resim knjiga koje sam kupovala na akcijama da mi popune broj, pa kao hajde da ih malo pogledam, pre nego sto tradicionalno budu podeljene.
Ponela sam Bar kod mog zivota...ucinilo mi se da bi ipak mogla da bude simpaticna limunada.
Pogresila sam.
Knjiga je totalna glupost..prosto sam u cudu da je to neko objavio..cak i snimio film po njoj..
Jedva cekam da je se otarasim.


Kad smo vec kod filmovanih knjiga, pogledala sam nedavno film 3096 o devojčici otetoj u Austriji.Natasa Kampus, secate se?
Citava prica je na mene ostavila veoma snazan utisak.
Za knjigu ne znam, ali verujem da ne moze biti loša.

Inace, ovde je velika guzva...
Naci mesto u basti kafica je nemoguca misija...
Restorani prepuni..
Internet preopterecen...ulovim ujutru i kasno uvece...
Kombinujemo setnje sa gastronomskim uzivanjem....i učenjem, naravno....:roll:
 
Poslednja izmena:
Au, Kerefeko, al vi imate posla tamo. ;)

Ja sam pripremila literaturu:

rati i mir.jpg
rat i mir.jpg
 
Bi, čitaš u originalu Rat i mir? Svaka čast :klap: (Ja mogu jedino na engleskom da čitam.)

Izvukao mi se jučerašnji dan, a ništa pametno nisam radila. Rešila sam da čitam Amerikanu, Čimamande Ngozi Adiči. Pozajmila sam je pre izvesnog vremena, i pošto mi stoji u fioci da se ne ošteti, nekako je uvek skrajnem i opredelim se za neku drugu knjigu. U toj mojoj magičnoj fioci stoje knjige koje sam pozajmila i tu ih čuvam kao što rekoh. Pored ove tu su mi još tri na koje sam zaboravila (Obaveštajac, Želeo bih da me neko negde čeka i Elizabet Kostelo), tako da sam videla šta još imam za domaći. :) Ove tri će još da čekaju jer mi se sad ne čitaju, ali zato sam raspoložena za Amerikanu.

Gledala sam pre neki dan film I dalje Alis i dopao mi se. Knjigu nisam čitala, a nema je ni na voćkicama (da ima, kupila bih). A juče sam gledala i ovaj film nominovan za Oskara sa Lionadrom Di Kapriom Povratnik i moram reći da mi je spor. Videla sam da ste skoro pisali ranije da ima i film Soba rađen po knjizi. Nisam ni čitala ni gledala. Zaboravila sam da imam ovu knjigu i vi ste me podsetili. Kad ću sve stići....:huh:
 
Da se "pohvalim". Prošle sam nedelje, zaslugom sopstvene trapavosti; uspela sam da s.ebem nogu i sad imam gipsanu čizmu:sad2:. Prvo me bolelo, pa sam bila besna, a sad sam srećna jer sam napokon uspela da shvatim kako se koriste štake. Trebalo mi je pet dana:rumenko:. Polako mi se vraća i raspoloženje, naročito kad se setim da mi je bolovanje 100%. No, ne mogu da čitam, odnosno uglavnom ne mogu, pažnja mi je tako rasuta, nikako da je pokupim. Ali, mogu da vrtim kanale na TV :dash: u pokušaju da ulovim nešto što nije predizborna kampanja ili realiti, mada je i to predizborna kampanja.

Dakle, preksinoć ulovih Deset malih crnaca, verziju iz 1945. i šokirah se. Ladno su izmenili kraj. Do pred kraj su pratili radnju, jedino su umesto crnaca bili indijanci, a onda kada ih je ostalo troje cap-carap izmeniše sve, ubaciše ljubavnu priču i THE END. Posle sam čitala da je uprkos toj mutljavini film imao veliki uspeh.

Sinoć sam nahvatala Razum i osećajnost, verziju iz 1995. Gledala sam i ranije ko zna koliko puta, ali sinoć sam prvi put primetila scenu. Poslednja scena, pukovnik Brenon i Merion se venčavaju i puk. Brendon ustaje, vadi vrećicu sa novcem i baca sitniš ka gostima, a ovi sakupljaju. Kume izgore ti kesa :) - na engleski način. E, to mi je bilo skroz simpatično.

- - - - - - - - - -

Au, Kerefeko, al vi imate posla tamo. ;)

Ja sam pripremila literaturu:

Pogledajte prilog 374212 Pogledajte prilog 374213

Bogme Bi, svaka čast!

- - - - - - - - - -

Mo Jen Umoran od života i smrti

Roman kineskog autora koji je dobio Nobelovu nagradu zapravo donosi priču o reinkarnaciji.
Zapravo, sam naslov upućuje na umor od života i smrti koja donosi neprestano obnavljanje, dakle, vraćanje u život.
Velik obimom, priznajem da i nije štivo za koje se grabe, ali među 700 stranica nalazi se beskrajni užita, prohod kroz mnoštvo likova, događaja i emocija.
Simen Nao, bogati zamljoposednik zaselka Simen je junak koji prolazi kroz reinkarnacije opisane u knjizi.
Od 1950. do 2000. godine on će proći kroz nekoliko života provodeći ih kao magarac, bik, pas, svinja, majmun, kako bi dobio priliku da na zemlji nanovo osvane kao čovek.
Šta ovog junaka navodi na životno-sudbinsko putešestvuje? Naravno, prvenstveno smrt, ona koja ga je zadesila u vreme vladavine Mao Cedunga, tokom sprovođenja agrarne reforme, kada i biva krivo optužen, i streljan.
Kako bi njegov prvi naredni život imao svrhu, on odbija da popije napitak zaborava i oprosta, i najpre kao magarac rađa se u istom okruženju pod savim drugim okolnostima.
Isto je okruženje i u drugim reinkarnacijama, ali drugačije vremenske prilike i relacije događaju se tokom njegovih životnih umora i obnavljanja, pa knjiga sasvim šarmantno i diskretno pokreće pitanja: može li se postojati u novim vremenima koja brišu postojanja? Koja je svrha ponavljanja kada malo učimo?
Koliko razara ideologija? Jede li zaista revolucija svoju decu? Kako se razvija čuveni problem psihologije mase?
Šta znači prestati postojati?
Kuda lete sećanja? Da li se zaista rađamo drugačiji, ili vulemo za sobom makuda išli teret svog prvobitnog postojanja?
Da li jednom nepravedno ubijen čovek, ukoliko životno obnavljanje postoji, može izbeći prvobitnu sudbinu?

Osim mnoštva informacija o kineskoj kulturi i tradiciji, narodnim običajima, i osim mnogo likova gotovo identičnih imena, roman obiluje dobrim humorom, Jen je nadareni pisac, lakokrilog stila.
On se autoironijski osvrće i na vlastito postojanje: sebe u roman upliće kao svedoka mnogih zbivanja, ne bi li opravdao svoju skribomaniju, i naziva se književnim šarlatanom, i drugim pošaličnim sugestijama.

Za roman valja izdvojiti vreme, ali sa ga pročitala sa zadovoljstvom!

Izgleda sasvim zanimljvo i sad je prilika da uzmem da čitam, pošto 700 strana nema šanse da čitam u normalnom životu.
 
Au, Kerefeko, al vi imate posla tamo. ;)

Ja sam pripremila literaturu:

Pogledajte prilog 374212 Pogledajte prilog 374213
Ja sam skoro kupila ćerki Anu Karenjinu na ruskom, a na buvljaku za 100 dinara prve tri knjige Tihog Dona, takođe na ruskom. Treba samo da odnesem na koricenje jer je mek povez, malo prljav.

- - - - - - - - - -

Čitam Srpski psiho. Kakav užas posle Singera... :eek: Ipak ja nisam za ove moderne stvari.Vulgarnosti na pretek... :bljak: Meni je to glupo, što bi rekla Vrela Cica.
 
Opa, Mrs.Bi, svaka čast :ok:
Ja sam pročitala Doplera, kao što sam i najavila prošle nedelje (ili kad već beše). Bilo mi je interesantno, s tim što je pred kraj počeo malo da mi biva dosadan (ali samo malo). Za one koji nisu čitali, reč je o čoveku koji odlučuje da napusti posao, porodicu, prijatelje i sve ostalo i ode da živi u šumi nedaleko od grada. Dala bih mu možda 6/10.

Pogledala sam i ja film ''I dalje Alis'', ali je knjiga ostavila mnogo veći utisak jer imamo uvid u njeno psihičko stanje, a to je u filmu teško preneti bez ubacivanja dijaloga ili monologa (što retko kad uspe). Nekako je nedorečen.
Počela sam Osmicu Ketrin Nevil, pozamašna je pa ćemo se družiti nešto duže, rekla bih. Podseća me na Dena Brauna žanrovski, ali čini mi se da je bolja. Videćemo.

Kakav divan dan, mm nije radio pa smo se nas troje siti prošetali; sad Ogi spava, pa se možda dohvatim knjige. Ili ću da mu se pridružim :lol:
 
Konacno sam se nakanio i poceo da citam ovu knjigu...dogurao sam do 250. strane. Zanimljivo i napeto kao sve njegove knjige. Jos je genijalno uspeo da poveze neke Price iz drugih, starijih knjiga Koje je napisao. Nije lose...

61DUiM4MyAL__SX313_BO1,204,203,200_.jpg
 
Da, namera mi je da čitam u originalu Rat i mir. Da malo nateram "male sive ćelije" da rade. Čini mi se da sam počela da zaglupljujem. Tačno je 3 meseca kako ne radim i polako mi atrofira mozak. Uhvatim sebe da ne mogu da se setim neke reči ili izraza. Nemam genetske predispozicije za alchajmera (otac pre 3 dana napunio 81 godinu, izdaje ga srce, noge, glas, ali um netaknut), ali pod uticajem "I dalje Alis" i još više oca moje prijateljice (ispisnik mog oca), koji je bio vrhunski stručnjak - lekar, psihijatar (kakva ironija), a sada ne zna ko je ona. Pri tome ga obilazi 2-3 puta nedeljno.

Kamenita, žao mi je što ti se to desilo. Ali vidim da ćeš pametno iskoristiti vreme kod kuće.
 
Bi, tako sam i ja bila mesecima pod vrlo jakim utiscima te knjige (I dalje Alis). Samo sto kod mene u porodici postoje predispozicije (mamina mama i mamina rodjena tetka :/).
Inace vas redovno pratim ali nikako da pisem, nemam pojma zasto. Sve cekam da zavrsim pet nacetih knjiga pa da imam nesto da prijavim, a ko zna kad ce to biti :)
 
Megre i Motka, Žorž Simenon, 192 str.

"Nova istraga neće biti dodeljene komesaru Megreu u njegovoj policijskoj stanici već će biti započeta posetom Ernestine Žisjom, zvane Motka, stare Megreove „mušterije“. Pošto se uverila u Megreovu čovečnost i spremnost da oprosti, ona upravo njemu poverava tajnu zbog koje njen muž, Alfred, poznati obijač sefova, živi u strahu. Dok je pljačkao jednog zubara u Nejiu, otkrio je leš neke žene. Tako će Megre upoznati dr Gijoma Sera, kome je prva žena umrla, dok ga je druga, Holanđanka po imenu Marija, navodno napustila.

Da li se Marija stvarno vratila u Amsterdam? Kakve mračne tajne povezuju zubara i njegovu autoritarnu majku, kojoj on očigledno nikada nije umeo da se suprotstavi?

Megre se već sprema da odustane od istrage kad počinju da se pojavljuju pukotine u priči dvoje osumnjičenih. Ishod će biti zanimljiviji nego što je Megre očekivao..."

Solidno prikazana radnja. Žorž Simenon je novim, mladim naraštajima čitalaca verovatno manje poznat, ali je bio veoma popularan kod roditelja moje generacije. Lep, klasičan zaplet i lepo, uredno vođena priča, pravi krimi klasik. Glavni lik, inspektor Megre, pomalo nalikuje na ove moderne detektive, jer pije na svakoj stranici barem po čašu ili flašu nečega. :) Stil je lep i jednostavan, nema krvi, nema brutalnosti, nema neke psihodelije. Brzo se čita i sa zadovoljstvom.
 
Dakle, sa ovim završavam ciklus Krimići trileri. Baš mi je drago da sam ciklus od pet trilera završila sa Simenonom.

Megre u Pukratu, Žorž Simenon, 200 str.

"Pigal, četiri sata ujutru. Ana-Mari Trošen, zvana Arleta, striptizeta u baru Pikrat ulazi u policijsku stanicu na Monmartru. Slučajno je čula razgovor dvojice gostiju koji planiraju da ubiju neku groficu. Ne zna o kojoj se grofici radi, zna samo da se jedan od te dvojice zove Oskar. Pošto se u međuvremenu otreznila, Arleta izjavljuje kako je izmislila priču o dvojici nepoznatih muškaraca i grofici i odlazi kući. Nešto kasnije pronađena je zadavljena u svojoj spavaćoj sobi. Narednog dana u jednom stanu u istom kraju pronađeno je i beživotno telo grofice Fon Farnhajm. Megre odlazi u Pikrat da se raspita o gostima čiji je razgovor Arleta prisluškivala, ali se ispostavlja da te noći u baru nije bio niko ko odgovara njihovom opisu..."

Takođe, solidno opisana radnja. Stil je isti, knjiga je lepo pisana, lako se čita. Zanimljiva prča, nemam nekih zamerki. Ova mi se knjiga malo više dopala od prethodne, mada je kvalitet prilično ujednačen. Ono što mi je bilo zanimljivo je da i kod Megrea i Motke i kod Megrea u Pikratu imamo sliku Pariza i Pigala, tih prostitutki i lopova, a koja nije vulgarna. On piše kako je ta neka ženska bila gola i štatijaznam i kako prostitutke nahvatavaju mušterije i ples u striptiz klubu, ali to nije ni vulgarno, ni neumesno. Prava mera da scena bude u funkciji radnje. Lepo se vidi druga škola pisanja od ovih modernih krimi romana, nekako retro u najboljem smislu.

I zanimljivo mi je da sam oduvek mislila da je Simenon Francuz, tek sad saznah da je čovek Belgijanac. Pa se nasmejah, on kao Poaro. :)
 
Pocela sam sinoc da citam Nedelja na bazenu u Kigaliju, Zil Kurtmans,Laguna.
Uspela sam da procitam samo prvo poglavlje.Da li zbog umora i pospanosti, ali stil mi je naporan sa previse informacija...videcemo.
Tu knjigu sam kupila na onoj akciji 10 za 1000 rsd i iznenadila sam se kad sam videla da ima potpis pisca penkalom, sa sve Beograd 2004. Tako su mi je poslali..

U povratku sa Zlatibora smo svratili u TC Plaza u Kragujevcu i ideja mi je bila da odem do Lagune i pogledam knjige sa aktuelne akcije.
Medjutim, nasla sam samo Mladinsku knjigu i Vulkan.
Uzeh Budjenje, Stivena Kinga.

Sta kazete za knjige sa Lagunine akcije?
Neka preporuka?
Uzela bih Brajsona...
Deluje mi da je izbor solidniji nego inace.
 
Izvan vremena, David Grosman (prev. sa hebrejskog David Albahari), Arhipelag.
Predivna knjiga neobične, hibridne forme - jezik je sasvim poetski (za prevod 11 na skali do 10), forma liči na dramsku, ali nije sasvim ni drama već više meditacija, esej; ponešto ima i od romana jer se prate isti likovi, mada kroz radnju u tradicionalnom smislu, niti su dijalozi zaista razgovori, a sve to ima svoje opravdanje u sadržaju.
Nemam reči da objektivno prikažem ovu knjigu. Najviše zato što je reč o apsolutno najstrašnijoj stvari na svetu – bolu roditelja za mrtvim detetom. Tim pre, što se u startu zna da je Grosmanu poginuo sin u izraelsko-palestinskim sukobima. Imam osećaj da je ova knjiga otkinuta od njega. Tome u prilog govori i da je pisana oko dve godine a nevelika je obimom. I čita se tako, na sitne komadiće jer više od toga u jednom naletu ne može srce da izdrži. Ako čitalac nema dece, može jednostavno da uživa u njegovom predivnom izbrušenom virtuoznom jeziku. Ali isto tako, ako se ne unosi emotivno, možda nije dovoljno zanimljivo. Ne znam. S druge strane, ako ima dece, ne može da se ne unese emotivno (ja sam se branila koliko sam mogla, makar tim dugim pauzama između čitanja), i onda je sve vreme u stomaku uvezan čvor bola, straha, strepnje, saosećanja, neisplakanih suza. Nije to knjiga uz koju se plače jer je previše strašno i za suze. Nije nikakvo kukumavčenje ali se vidi da je svaka misao proživljena, i time se onaj čvor u stomaku prilikom čitanja još čvršće steže.
Rado bih prepisala mnoštvo citata ali bojim se da bih završila prepisujući svaku rečenicu.
Ne usuđujem se ni da je preporučim, jer je preveliki teret za dušu i osećanja, a ne mogu ni da je ne preporučim kad je jedna od najlepše napisanih, najstrašnijih, najupečatljivijih knjiga koje sam ikada pročitala.
Želim da je imam i kupiću je, ali ne želim da ikad dođem u situaciju da je pročitam jer se bojim da će to biti jedina knjiga koju ću biti u stanju da čitam ikada posle.
 
Pre pola sata odlucim da trknem do Lagune, da vidim ja tu akciju...
U stvari, krenula sam jos sinoc,ali sam sa kumom zavrsila na picu...
I upadnem ljudima 20min pred kraj radnog vremena.Bi mi glupo da sad tu davim i gnjavim, pa sam samo potvrdila da je popust 30%,pa 10% kolicinski i clanski popust...
Odmah iskoristim priliku da proverim clanski popust i kazu mi da je 15%
Na kraju ne uzeh nista....nisam bila nacisto sta zelim
 
Ja se veceras sita izrazgovarala...sama sa sobom...:cool:

Nisi sigurno, samo si imala mali monolog. Pošto u poslednje vreme nema previše aktivnosti u Biblioteci, merila sam dinamiku praćenja teme. Za prvih sat vremena oko 50 ljudi pročita poslednju poruku. Na dnevnom nivou broj je između 300 i 400. Da mi je samo znati zašto ćute?

Tako da, budi sigurna da nisi bila sama, nego u društvu nekih ćutljivih ljudi. Doduše, tu su i alapače, Rada i ja.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top