Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Za mene je Auschwitz simbol za stradanje Jevreja , zato sam ga i pomenula. Ja ne shvatam da neko sa sedamdeset i kusur godina , rodjen u Kragujevcu
pise takvu knjigu. Ja sam se nacitala mnogo kvalitetnijih knjiga o stradanju jJevreja, verovatno sam zato ovako ladna kao spricer spram te knjige.
Imre Kertez, Nobelovac, preziveo je Auschwirtz, ko cita njegove knjige taj ne moze da se divi ovom nasem Davidu jer je to sve vec odavno napisano,.
cak su i Kish i Tishma to stradanje Jevreja mnogo bolje uklopili u svoje genijalne knjige.

O stradanju Jevreja u Novom Sadu sve znamo, zasto bi nam sada to Filip David po stoti put prepricavao?

Enivej, ovo je bio stvarno zadnji moj pokusaj da citam nekoga ko je dobio NIN-ovu nagradu.
Прошле године су много критиковали избор, мало буде понижавајуће за добитника награде, ал се говорило да можда не би било лоше неке године једноставно не додијелити награду.

Знамо много тога о много чему, па опет читамо и заинтересују нас. Мени је мало мука од ратних и страдалних прича, након Тихог Дона сам рекла да ратно више ништа не узимам у руке, колико год да је фантастичан, некако те затрује, мене је рецимо та књига самљела.
Потпуно сам заборавила да сам добила и негдје имам Кертеса и Досије К., ал га нисам читала јер ми је дјеловало да је ратна исповијест и поред те нетипичне форму, коју махом хвале. Док ми је Давид скроз легао. Психозе, људи са теретом, унутрашњи ломови, мени је то драго.

А зашто да не? Док год има људи које та тема тишти, писаће, и треба да пишу, и биће оних који ће их читати. Зар је то нешто шта застаријева? Шта досади?
Нисам разумјела најбоље зашто ти не одговара тема, с обзиром да је рођени крагујевчанин? Шта би било прикладније?
 
Rado, nadam se da će tati brzo biti bolje....
... ja jutros kod mog, a on prepričava priče iz čekaonica, kako hitna neće ni da dolazi kad čuje koliko godina imaju, nekoj devojci rekli da babi skuva čaj od kamilice i stavi C vitamin, i njega otaljaju kad ode na pregled... otprilike, šta biste Vi hteli, koliko godina imate (80)...
A što se štrajka tiče, kao da ga nije ni bilo, 30 minuta čas, taman. Uvek sam mislila da je 45 minuta previše. Znam da se nastavnici neće složiti, ali ko je neefikasan, takav je i za 30 i 45 minuta, a ko je efikasan, i 30 minuta mu je dovoljno. Ionako većina profesora i ne predaje, samo kaže šta da se nauči iz knjige, a ni ispitivanja baš nema, većina je prešla na testove. E sad, za test jeste kratko 30 minuta, ali nek daju manje pitanja...
Ne vidim problem.
Hvala, Bi, i mi se nadamo. :heart: Svi ga obilaze, imam najavu i za sutra...

Ovo si lepo rekla za časove. Ja dajem po tri zadatka kad su skraćeni časovi i pitam samo najbitnije. Sad se deca počela da se bune što ne štrajkujemo. :lol:
 
Samo da vam kažem da sam više očekivala od Bulgakova.
Onaj "Majstor i Margarita" nije nimalo uzbudljiv roman.:(

Meni je bio beskrajno interesantan i duhovit. Čitala sam ga tri puta.

Obaveštenje za forumaše iz Niša :
Ukoliko imate > 65 godina, članarina u Narodnoj biblioteci se ne plaća. Ja sam danas učlanila majku i uzela Palog anđela (pošto je mojoj ćerki istekla).

Rado, da se nisi ti navukla na Enkvista. :whistling:

Je li tati bolje?
 
Krasuljak, šaljem želje za brzo ozdravljenje tvom tati.

Dešava se i kod mene da me ponese nečija euforija oko određene knjige, i da budem kasnije ne baš razočarana, ali da se ne ispuni to očekivanje da bude fantastična knjiga. A gledam i ko mi knjigu preporučuje. Kad neko ima ukus sličan mom, mirne duše mogu da očekujem baš ono što mi ta osoba kaže. Avanturama nevaljale devojčice se ljudi oduševljavaju a već sam rekla ranije da se meni ta knjiga nije dopala. Moja sestra nije čitalica kao ja, pa kad je ona oduševljena, možda to nešto znači. Ne znam, videću već kad se budem latila Ničea:)

Ja sam konačno završila Tri musketara, i ne mogu da kažem ništa drugo nego da sam uživala u potpunosti u svakoj strani knjige. Igrom slučaja sam tek prošle godine kupila knjigu, a žao mi je što je ranije nisam kupila i čitala. Čitaću je opet sigurno.

S obzirom na to da ja kaskam za vama dobrano što se tiče nekih knjiga, zadala sam sebi da u najskorije vreme pročitam Sagu o Forsajtima, Ararat, Don Kihota i Američku tragediju, ali ne nužno jednu za drugom, i verovatno je da će upasti i neke knjige preko reda. U ponedeljak krećem sa Sagom o Forsajtima, samo treba da vidim da li ću je čitati od početka ili ću nastaviti tamo gde sam stala ranije (ako se ne sećam ničega krećem od prve strane, logično).

Bila sam juče sa društvom u gradu i tako nam je bilo lepo da nam je bilo žao što je moralo da se završi. Ponovićemo, nadam se:) Jedino što mi se spavalo čitav današnji dan pa sam sva bila usporena. A sad mi se ne spava. Sve naopako:lol:
 
П
А зашто да не? Док год има људи које та тема тишти, писаће, и треба да пишу, и биће оних који ће их читати. Зар је то нешто шта застаријева? Шта досади?
Нисам разумјела најбоље зашто ти не одговара тема, с обзиром да је рођени крагујевчанин? Шта би било прикладније?

Bilo bi , mozda ne prikladnije, ali recimo prikladno da jedan knjizevnik iz Kragujevca, ako vec pise o stradanju dece za vreme WWII napise roman o svojim
vrsnjacima streljanim bas u njegovom rodnom gradu. Ali ne, on pise o Novom Sadu.
O stradanju te decice , o patnji njihovoh roditelja mi ne znamo nista. Ja zaista ne razumem da niko, ali niko ( izuzimam Krvavu bajku, ali to je samo pesma)
nije mario za sudbinu te dece i njihovih roditelja, brace, sestara.

Imre Kertes pise genijalno, pa ne bi valjda tek tako dobio Nobela, nije patetican, cak u njegovim knjigama ima i humora.

Ja sam dan pre nego sto sam procitala Davida citala nekakvu Alimpichku;), a i tu Jevreji, al neki iz Virdzinije koji traze svoje korene opet u Novom Sadu.
I po stoti put citam jednu te istu pricu o novosadskim Jevrejima. Cekam da neko iduce godine napise Srpsku Anu Frank.
 
Rado, da se nisi ti navukla na Enkvista. :whistling:

Je li tati bolje?

Još se, nažalost, nisam navukla, nemam kad. Verujem tebi. :)

Tati pritisak varira od 160-180. Popio je jutros šaku lekova (njegova redovna terapija) i posle deset minuta konstatovao "Niste mi dali lekove da popijem". :(
Moraće Najti hitno da mi pozajmu I dalje Alis,,, :aha:
 
Rado, mene je ta knjiga potpuno pomerila, ne znam kako ce tebi biti ako tata zaista ima problem sa pamcenjem. Moja baka je umrla pre godinu i po, pre toga je godinama patila od Alchajmera :/ A njenoj rodjenoj sestri se pamcenje resetuje na 10 minuta...

Ja kasnim 3 dana sa vracanjem knjige u biblioteku (one sa lepim koricama), moram danas da se nateram da je zavrsim.
Pocela sam da radim ponovo, nemam vremena za sebe uopste.
 
Bilo bi , mozda ne prikladnije, ali recimo prikladno da jedan knjizevnik iz Kragujevca, ako vec pise o stradanju dece za vreme WWII napise roman o svojim
vrsnjacima streljanim bas u njegovom rodnom gradu. Ali ne, on pise o Novom Sadu.
O stradanju te decice , o patnji njihovoh roditelja mi ne znamo nista. Ja zaista ne razumem da niko, ali niko ( izuzimam Krvavu bajku, ali to je samo pesma)
nije mario za sudbinu te dece i njihovih roditelja, brace, sestara.

Imre Kertes pise genijalno, pa ne bi valjda tek tako dobio Nobela, nije patetican, cak u njegovim knjigama ima i humora.

Ja sam dan pre nego sto sam procitala Davida citala nekakvu Alimpichku;), a i tu Jevreji, al neki iz Virdzinije koji traze svoje korene opet u Novom Sadu.
I po stoti put citam jednu te istu pricu o novosadskim Jevrejima. Cekam da neko iduce godine napise Srpsku Anu Frank.
Али породица Филипа Давида је, како сам читала, можда и гријешим, била у логору у Срему. Па су се крили код српске породице која их је спасила, представљајући их као своје чланове.
Ово није била аутобиографија, али је обојен оним шта је он доживио, осјећао цијелог живота. Страдање које је њему блиско.
Није искључено да он, иако је рођен, можда није живио у Крагујевцу, па самим тим, ни гајио осјећања према њему, каква су га навела да пише о овоме о чему пише.
 
Могао је да пише шта хоће, нико му не брани, али што му доделише награду, то ми је да знам. Изгледа да је било по ономе четир' лоша убише Милоша. Михајло Пантић није гласао за његов роман.
Комисија: Владислава Гордић Петковић (председница), Мића Вујичић, Божо Копривица, Михајло Пантић и Јасмина Врбавац:
 
Могао је да пише шта хоће, нико му не брани, али што му доделише награду, то ми је да знам. Изгледа да је било по ономе четир' лоша убише Милоша. Михајло Пантић није гласао за његов роман.
Комисија: Владислава Гордић Петковић (председница), Мића Вујичић, Божо Копривица, Михајло Пантић и Јасмина Врбавац:
Ova knjizica ima brat bratu 70 stranica, stalno se ponavljaju neke pametne misli, recenice tako da ako si procitao tri stranice
onda si procitao i celu "knjigu".
Nego je ova brojka 70 danas jako na ceni;) ( jubilej, 70 godina od oslobadjanja Ausschwitza)

Filip David sme da pise o cemu god hoce, malo je samo cudno da neko sa 75 godina zivota opisuje vreme koga se ne seca i to posle 74 godina zivota,
pri tome zaboravljajuci da nisu samo Jevreji stradali nego je bilo i Srba koji su takodje u Novom Sadu odlazili pod led.

Ja sam jako slaba spram sudbina Jevreja i to od Katolickih kraljeva ( Spanija, petnaesti vek) do danasnjeg dana, ali ne volim ovakve romane, price gde neko ko je jako
cenjen i uspesan u jednom drustvu ( Srbija) stalno nesto kenjka protiv tih ljudi.Ti su ljudi bez ikakve empatije za decu svojih komsija, za ljude koji nisu Jevreji,
a za mene su to ( aj da se blago izrazim) ljudi sa kojima nemam niceg zajednickog i necu da im ulepsavam zivote kupujuci njihove knjige.
 
Mrzi me da pisem vise o Davidu, ko ga voli neka ga voli.
Ja sa velikom ljubavlju i zadovoljstvom procitah Jergovica ( Dvori od oraha), steta je sto se ta Ninova nagrada ne dodeljuje i ljudima
koji ne zive u Srbiji. Procitala sam je jos pre 7-8 dana, ali me knjiga zestoko drzi i drma.
Ne secam se da skoro citala tako divnu knjigu u kojoj ima i istorije i to ne malo, nekih biografija potpuno nevaznih
ljudi sto iz Hercegovine, Sarajeva, Dubrovnika, ali i sa Ravne Gore;), Pariza, uvek pisane na narecju i psovkama,
kletvama uobicajenih za taj kraj bivse nam drzave,a za mene je bio vrhunac razmisljanje glavne likinje koja na pocetku
romana ima devedesetikusur godina o seksu i erotici. A zena je polupismena , ali, jel zna da tu oko seksa ima nekih
zackoljica pa tako razmislja o tome:) Onda je mori necista savest jer nocu jel radi neke "perverzije" pa se pita
kako ce ujutru u crkvu:D
 
Ma jel citala neka
Jare-u-mleku-55540.jpg

Stalno se smejem kad je vidim u knjizari

Elem, ja procitala svoju hrpicu, dosta su mi se svidele ove sto sam poslednje uzela iz biblioteke.
Sad pravim listicu pa cu u cetvrtak na slobodan dan da se zaletim po novu turu...i usput da opet malo potrosim pare tamo na Bazaru rukotvorina gde je pre bila Robna kuca. I danas sam pokupovala razne sitnice -_-
 
Mnogo je, bre, nešto mirno u Biblioteci:ceka:

Pita me sestra juče kako to da nisam skoro nijednu knjigu kupila. Navikneš ljude na jedan tempo i posle ih baciš u razmišljanje šta ti se dešava :lol:

Koristila sam lepo vreme danas da malo izađem iz kuće i malo vidim sveta. A koliko sam čula i sutra će biti lepo, tako da je i moje čitanje sutra upitno. Ali mora tako, malo jedno pa drugo:) (I onda se pitam što je ovde mirno a ja evo prva lepo kažem da ću možda da zabušavam sa partijskim zadacima ovde :lol:)
 
Ja sam konačno završila Tri musketara, i ne mogu da kažem ništa drugo nego da sam uživala u potpunosti u svakoj strani knjige. Igrom slučaja sam tek prošle godine kupila knjigu, a žao mi je što je ranije nisam kupila i čitala. Čitaću je opet sigurno.

S obzirom na to da ja kaskam za vama dobrano što se tiče nekih knjiga, zadala sam sebi da u najskorije vreme pročitam Sagu o Forsajtima, Ararat, Don Kihota i Američku tragediju, ali ne nužno jednu za drugom, i verovatno je da će upasti i neke knjige preko reda. U ponedeljak krećem sa Sagom o Forsajtima, samo treba da vidim da li ću je čitati od početka ili ću nastaviti tamo gde sam stala ranije (ako se ne sećam ničega krećem od prve strane, logično).


l:
Ove musketare citala nisam nikad, ali sam zato sto iljada filmova na tu temu gledala pa me citanje nije zanimalo.
Aj ti se sada baci na Sagu o Forsajtima, ja cu na Americku tragediju, a Don Kihota cemo kao po obicaju prebaciti za sledecu godinu:D

Saga o Forsajtima meni je jako draga knjiga, prvu sam knjigu ( tako se i zove) citala dva puta, pre nekoliko godina i drugi put, ali lepo
sve ispocetka. Onda sam shvatila da je to neka trilogija, a to bi znacilo 3x 900 stranica, ali sam i sve procitala. Druga knjiga mi se takodje dopala,
treca nekako nije, bilo je nekako sve predvildljivo kao u holivudskim ( starijim ) filmovima koji obavezno imaju hepiend.
Nije mi samo jasno kako su ove knjige toliko jeftine. neverovatno:))
Idi pazari sve tri pa pocni da citas.

http://www.delfi.rs/knjige/43834_saga_o_forsajtima_i-iii_knjiga_delfi_knjizare.html
 
‚‚Vektor Trido‚‚ Juri Jurjevic.
Nasla sam konacno ‚‚Majka je samo jedna‚‚.
Procitala sam od Dejana Stojiljkovica ‚‚Leva strana druma‚‚. Meni se dopala knjiga. Smejala sam se kao luda.
Nesto slicno kao Cudo u Poskokovoj dragi i Letnji dan do podne. Samo smesnije.
Cak sam i koristila nisku mapu iz rokovnika da vidim gde se sta desava...
Imam i Sive duse o kojoj je pisano, a nasla sam i Brodekov izvestaj od istog pisca.

- - - - - - - - - -

E da... i ja sam videla po knjizarama Jare u mleku.
Nisam je citala, a kako nemam para - ne usudjujem se ni da krocim u knjizaru. :(
 
Linejna, Brodekov izveštaj napisao je Filip Klodel. Na koga si mislila kada si napisala da je od istog pisca? Uzgred, ako si mislila da ga čitaš, nemoj. Kjiga je dobro napisana, ali je atmosfera jako turobna i mučna, to su prave reči. Tebi smo ovde odavno zabranili da čitaš takve knjige, dakle ostavi. Ima toliko vedrijih, a boljih.

Rado, nadam se da ti je tata bolje. Demencija je strašna stvar, i za obolelog i za okolinu.
 
I meni je ''Leva strana druma'' bila ok, prijatno sam se iznenadila jer, zapravo, nisam ništa ni očekivala. A Konstantinovo raskršće me je malo razočaralo kad sam ga napokon pročitala prošle godine.

Imam ''Otrovno pismo'' Agate Kristi u elektronskom formatu pa čitam kad se probudim noću i ne mogu da zaspim.

Jao, Don Kihot, kako sam se samo dosađivala čitajući ga :whistling:
 
I meni je ''Leva strana druma'' bila ok, prijatno sam se iznenadila jer, zapravo, nisam ništa ni očekivala. A Konstantinovo raskršće me je malo razočaralo kad sam ga napokon pročitala prošle godine.

Imam ''Otrovno pismo'' Agate Kristi u elektronskom formatu pa čitam kad se probudim noću i ne mogu da zaspim.

Jao, Don Kihot, kako sam se samo dosađivala čitajući ga :whistling:

Pročitala si Don Kihota? Ja sam u jednom momentu svog života, ambiciozno uzela da ga čitam, pošto sam uspela da ga izbegnem tokom školovanja, ali nisam mogla... mnogo je dosadan.
Konstantinovo raskršće sam uzela od prijateljica, ali nisam još pokušala da ga čitam. Sve mislim da me ne zanima ta tematika. Ali uzeću je odmah sutra jer sam taman pročitala

Ovo liči na kraj, Džulijana Barnsa, Geopoetika, 160 strana. Prvi deo knjige mi je bio zanimljiv. Mladost, školovanje, drugari, kako je upoznao Adrijana, a zatim i Veroniku.. e, ali kad je posle u starosti počeo da sumira svoj život to mi je bilo razvučeno i dosadno. Jeste da na kraju dolazi do veoma neočekivane pojave/objašnjenja/činjenice...ne znam kako to da nazovem, ali tek to mi je neverovatno isforsirano.
I tako, da zakljuccim: Džulijan Barns je pisac koji na mene ne ostavlja nikakav utisak. Čitala sam Troje, Sto od limunovog drveta, Cepidlaka u kuhinji, i ništa me nije navelo na razmišljanja, ništa u meni nije izazvalo neka osećanja.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top