Pročitala si Don Kihota? Ja sam u jednom momentu svog života, ambiciozno uzela da ga čitam, pošto sam uspela da ga izbegnem tokom školovanja, ali nisam mogla... mnogo je dosadan.
Konstantinovo raskršće sam uzela od prijateljica, ali nisam još pokušala da ga čitam. Sve mislim da me ne zanima ta tematika. Ali uzeću je odmah sutra jer sam taman pročitala
Ovo liči na kraj, Džulijana Barnsa, Geopoetika, 160 strana. Prvi deo knjige mi je bio zanimljiv. Mladost, školovanje, drugari, kako je upoznao Adrijana, a zatim i Veroniku.. e, ali kad je posle u starosti počeo da sumira svoj život to mi je bilo razvučeno i dosadno. Jeste da na kraju dolazi do veoma neočekivane pojave/objašnjenja/činjenice...ne znam kako to da nazovem, ali tek to mi je neverovatno isforsirano.
I tako, da zakljuccim: Džulijan Barns je pisac koji na mene ne ostavlja nikakav utisak. Čitala sam Troje, Sto od limunovog drveta, Cepidlaka u kuhinji, i ništa me nije navelo na razmišljanja, ništa u meni nije izazvalo neka osećanja.
Don Kihota sam pročitala pre jedno milion godina, to nam je bilo u lektiri. A sad da me pitaš
teško bih se ičega setila. Sećam se samo likova kao kroz maglu - Don Kihot, Sančo Pansa,
Dulčinea del Tobozo, konj i magarac i, naravno, vetrenjače.
Bi, pročitaj još i Bodljikavo prase, mislim, kud si sve to mo'š i ovu jednu, čisto da udariš pečat
na utisak.
Zna li neko šta se događa sa Radom? Vidim da je nema pa me to brine.



Ja ću tebi Korekcije.

Onda sam čekala da vidim kako će da se snađe. Hvala Bogu, dobro je prihvaćena od psa, mačor se nije pojavio...
nema veze ako ništa ne čitaju, zanimaju nas i druge stvari.






To, srećo!Treba raditi na sebi stalno... 

