Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sinoc sam pocela da citam Calibana i u 2 ujutru sam ipak morala da uzmem tableticu za spavanje
jer bih produzila do sedam ujutru kada moram i da ustajem. Banvill je prosto i naprosto genijalan.
Ova njegova knjiga podseca i na More, ali kod mene izaziva neku tesku dusevnu i srcanu teskobu
kao sto je to bio slucaj sa romanom Hercog. Mator covek, mrzovoljan, genijalan, surov i sirov u ponasanju
obracunava se u prvoj liniji sam sa sobom, ali i svojom okolinom, a tu je i podneblje, drustveni ( manje politicki)
sistem. Ja mnogo volim ovakve knjige:think:
 
Citam vase utiske o procitanim knjigama i kako vi to detaljno i da kazem - strucno (bar za mene)
opisujete da me sramota da ja uopste pisem posle vas..

Ja tebe ima da bijem, ali onako sa uzivanjem ,strastveno:D
Nego te prvo mora uvatim, a ne brini, uvaticu te;)
Ja sam razumela da ti iz nekih razloga citas neke druge knjige, a ocigledno
to radis vec nekoliko godina i sada mislis da kao nisi dovoljno "pametna" da se upustas u diskusije,
a savrseno dobro znas da bi trebalo i jos bolje znas da (h)rdja ( a narocito korov) sve hvata i da kako
vreme prolazi sve je teze i teze vratiti se na neki svoj predjasnji nivo. To i nema veze sa nivoima nego ima
veze sa nekim licnim osecajem za recimo hrabrost pa i drskost ili tvojim osecanjem i
ceznjom za nekom harmonijom.
 
Hvala ti Bi :cvet:
Ja sam posle ne-znam-ni-ja koliko vremena (a zapravo mislim da znam..:rumenka:) procitala knjigu...i jako sam srecna zbog te cinjenice :) :)
Knjigu sam dobila kao preporuku za citanje a nisam htela da je vratim neprocitanu.
Rec je o knjizi vladike Grigorija Preko praga.
https://www.laguna.rs/n3439_knjiga_...vY-YcV-j2SOcAytSL1RpxjzixdRAUWFYaAig0EALw_wcB
Zbirka kratkih prica sto iz njegovog zivota, sto prica koje su mi drugih ispricali..Stil je jako jednostavan ali meni se dopao,
topao i meni se cinilo kao da on sedi ispred mene i prica...Uvek se kroz price provuku i religiozni momenti ali nisu dominantni a mislim da vladici to nije bila ni namera. Brzo se cita, a meni je posebno draga jer me, iskreno zelim da verujem u to,
vraca ponovo u svet citanja i knjiga..
 
Ja tebe ima da bijem, ali onako sa uzivanjem ,strastveno:D
Nego te prvo mora uvatim, a ne brini, uvaticu te;)
Ja sam razumela da ti iz nekih razloga citas neke druge knjige, a ocigledno
to radis vec nekoliko godina i sada mislis da kao nisi dovoljno "pametna" da se upustas u diskusije,
a savrseno dobro znas da bi trebalo i jos bolje znas da (h)rdja ( a narocito korov) sve hvata i da kako
vreme prolazi sve je teze i teze vratiti se na neki svoj predjasnji nivo. To i nema veze sa nivoima nego ima
veze sa nekim licnim osecajem za recimo hrabrost pa i drskost ili tvojim osecanjem i
ceznjom za nekom harmonijom.


Dobro je da ce da bude strastveno :lol: :rotf:
Nisam citala iz raznih razloga, i objektivnih i subjektivnih, ima tu i moje krivice ali eto..
Nadam se da sam 'ponovo u sedlu ' :D
Hvala ti Rayela :cvet:
 
Hvala ti Bi :cvet:
Ja sam posle ne-znam-ni-ja koliko vremena (a zapravo mislim da znam..:rumenka:) procitala knjigu...i jako sam srecna zbog te cinjenice :) :)
Knjigu sam dobila kao preporuku za citanje a nisam htela da je vratim neprocitanu.
Rec je o knjizi vladike Grigorija Preko praga.
https://www.laguna.rs/n3439_knjiga_...vY-YcV-j2SOcAytSL1RpxjzixdRAUWFYaAig0EALw_wcB
Zbirka kratkih prica sto iz njegovog zivota, sto prica koje su mi drugih ispricali..Stil je jako jednostavan ali meni se dopao,
topao i meni se cinilo kao da on sedi ispred mene i prica...Uvek se kroz price provuku i religiozni momenti ali nisu dominantni a mislim da vladici to nije bila ni namera. Brzo se cita, a meni je posebno draga jer me, iskreno zelim da verujem u to,
vraca ponovo u svet citanja i knjiga..

To je sada moj nemacki Vladika, sharmantan , pametan covek ( iako je Vladika ;) ) kupicu i ja ovu knjigu.
Kad budem bila u Srbiji.
 
Lamar, srećan rođendan :heart:
S malim zakašnjenjem.
Slabo čitam (trenutno je to Handke i Popodne pisca, lepo otegnuto pisanje koje se gustira natenane), zatrpah se obavezama (ne znam da li sam vam prijavila, upisah IT akademiju da se zanimam dok sam na porodiljskom i malo sam se zeznula jer mi pored bebe i učenja slabo ostane vremena za nešto drugo tj.treće). Ne stižem da čitam kao ranije, ali ide polako. Poslednje što sam pročitala je Dvostruka odšteta, pre neki dan. Kao neki noar roman, držao mi je pažnju iako više volim „monumentalne“ romane s temeljno opisanim i razvijenim likovima. Suviše su mi brzi preokreti u stavovima glavnog junaka, ali mi se dopada dinamika. Nisam čitala Kejnovog Poštara (kog uskoro izdaje Laguna) niti gledala taj kultni film; svakako bih se pre pozabavila knjigom nego filmom, ako se već odričem spavanja zarad nečeg.
 
Uh, ala sve padate na tog Grigorija.
Sjećam se kad je bio u Hercegovini vladika, pa dolazio i u Sarajevo ponekad, sve žene odmah strogo vode djecu da vladiki poljube ruku. A mame (uključujući moju ženu) sve se dotjerale, helanke navukle, frizure nove...

Moracu i ja sa ovom knjigom da odem kod njega kao da mi potpise knjigu, al necu u helanke ( i ne nosim to nikad)
nego duga crna haljina kao da pevam u horu Branko Krsmanovic :D
I necu da mu ljubim ruku, izvinicu se , kao zbog virtusa, a i nije samo kao.
A stvarno je mnogo izgledan. Toplo coveku oko srca kad ga vidi. Kad vidim Amfilohija imam nocu koshmare.
unnamed (1).jpg
 
Poslednja izmena:
Čitam Ružijevu “Decu ponoći”. Obimom velika knjiga me još na svom početku razočarava. Duge rečenice u kojima umeće često nepovezane misli, čine ga lošim stilistom. Čitaću još šezdesetak strana, pa ako ne nađem lepotu, odustaću. Ipak nisam toliki mazohista.

Moju podrsku imas :D
Nisam se ni ja dugo mazohisala s tom knjigom.
 
Uh, Djeca ponoći su golema knjiga, u svakom pogledu. Mene je impresionirala, više nego što mi se na klasičan način dopala. Prezačinjena, prenaseljena, prepuna ideja, puca od znanja, talenta, energije i inteligencije svog pisca. Mene je gotovo iritiralo koliko vješto Ruždi sve konce u rukama. Gusto tkan tekst, kao da je uzeo jedno 10 ili 12 dobrih romana i nekako ih kompresovao u jednu knjigu.
 
Dobre su mu metafore, poređenja, ali treba se probijati kroz zbrkane rečenice da bi stilska figura konačno zablistala. Ili, dobar početak rečenice, a onda slede nabrajanja koja nisu povezana ili ih prevodilac nije jasno povezao. Sutra, ukoliko mi vreme dozvoljava, navešću primere. Sad me mrzi da prekucavam tekst.
 
"... I dok tako sedim kao neka prazna tegla za turšiju u krugu svetlosti koja pada tačno pod izabranim uglom moje pokretne radne lampe, dok mi pred očima lebdi vizija dede od pre šezdeset i tri godine, koja se mora zabeležiti, i dok mi se nozdrve pune oštrim zadahom unezverenosti njegove majke, zbog koje se isprištila, osećam kiselkastu snagu odlučnosti Adama Aziza da utemelji tako uspešnu lekrsku praksu da nikada više ne bude potrebno da se majka vrati u dućan s dragim kamenjem, kao i onu slepu ubuđalost velike hladovite kuće, u kojoj stoji mladi doktor, vrpoljeći se pred slikom jedne ne baš lepe devojke sa živahnim očima i jelenom koji stoji iza nje kao prikovan na horizontu strelom iz njenog luka."

Piše Salman Ruždi, a ja imam potrebu da mu razbijem misli razdvajajući crvenom olovkom umetnute rečenice.
A opet, divim se i uspešnim poređenjima koje sam boldovala.
 
Neko bi napisao ceo roman od te "jedne" rečenice.
Ja sam čitala samo Mavrov poslednji uzdah. Rekli su mi da je to najbolje za početak. I bilo mi je naporno kako je tu bili svega i svačega, pa nisam dalje ni išla. Što ne znači da neću. Ipak je izazov.
 
"... I dok tako sedim kao neka prazna tegla za turšiju u krugu svetlosti koja pada tačno pod izabranim uglom moje pokretne radne lampe, dok mi pred očima lebdi vizija dede od pre šezdeset i tri godine, koja se mora zabeležiti, i dok mi se nozdrve pune oštrim zadahom unezverenosti njegove majke, zbog koje se isprištila, osećam kiselkastu snagu odlučnosti Adama Aziza da utemelji tako uspešnu lekrsku praksu da nikada više ne bude potrebno da se majka vrati u dućan s dragim kamenjem, kao i onu slepu ubuđalost velike hladovite kuće, u kojoj stoji mladi doktor, vrpoljeći se pred slikom jedne ne baš lepe devojke sa živahnim očima i jelenom koji stoji iza nje kao prikovan na horizontu strelom iz njenog luka."

Kao što rekoh, gusto tkanje.
Ali ono što je fascinantno u ovoj rečenici (pretpostavljam da je sa početka romana negdje) je da sadrži razne reference na stvari koje se kasnije u romanu razvijaju. Djeca ponoći su sva takva - brdo likova, događaja, ideja, i istorija i fantazija i magija i politika, a sve je savršeno uvezano, bez ikakvih repova i nedorečenosti. Naprosto, štreberski napisana knjiga.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top