Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
A mene uhvatilo veliko spremanje - kako da sačekamo Novu godinu sa neopranim prozorima i sl. I tako je počelo... Završilo se kićenjem jelke. ... U stvari nije se završilo, imam danas još svašta.

U pauzama sam čitala Rusku zimu. Knjigu koju sam započela pre nekih mesec dana, pročitala na silu možda i 100 strana, nešto me nije ponela i, bez namere da je ostavim nedovršenu, ostavila je. Juče je uzmem, ajde da probam ponovo, i krenula me. Doduše, morala sam sve ispočetka, kao da je nisam čitala, barem taj početak. Potpuno mi je sve novo, dokaz da sam prošli put čitala bez volje.

Uz goooomilu toga što sam uradila spucala sam 180 stranica. Dobar, plodan dan. Zadovoljna sam.
 
Dobro doslica Dusici i od mene :)

Sta radite danas?
Dobar dan svima, ja se odmaram od prezderavanja u petak, juce sam samo pila limunadu,
a sto se knjiga tice "navadila" sam se na Stiven Kinga, medjutim dovoljno je da covek procita dve, tri,
i on se ponavlja , a i preteruje sa tim nekakvim cudnim avetima ( ja volim samo prave
vampire koje jos iz detinjstva dobro poznajem) tako da cu ga bataliti uskoro iako sam
se dala u " troshak" pa kupila jos deset njegovih knjiga.
Neke sam i maznjavala po hotelima i recepcijama, pisao je pod pseudonimom ,
nisam ni znala da je to on. Al kakav pseudonim, takve su i knjige.
 
Rayela, kad si vec pomenula prejedanje..Dobila sam od prijateljice vagu juce i stanem na nju - imam sta da vidim..:eek: Vise prva cifra nije 6 nego 7..:eek : :dash:
Katastrofa!

Auu, ima te bijemoz:D
Pa tebi nije jos ni Bozic, ni Nova Godina, ni Sv.Jovanz:D
Gadno me to sve to nervira ( ne kod tebe naravno), nego budi oprezna sa tom vagom, lazu vage :lol:
Ja kad stanem na vagu, prvo se pridrzim za "nesto" ( nazalost ne za onu stvar) i onda sama sebi kazem da sam nesto pila,
oduzmem jedno kilo pa je onda kao sve u redu, a naravno znam da nije.
 
Waterfall, sad brzo na onu temu Podrška za dijetu. Začas se to pomeri, a teško se vraća.

Ne valja preterivati ni u čemu, kako u hrani, tako ni u Stivenu Kingu. Da se napravim pametna. A ja prva ne umem da stanem kad mi se nešto svidi. Da ne pričam sad o hrani, neko kako sam čitala Izabelu Aljende jednu za drugom, sve što sam mogla da nadjem kod nas, pa mi se sve pomešalo, nisam znala ni šta sam pročitala ni šta nisam. Ali uvek ima ovde nekih koje dobro pamte. U jednom momentu me je Esterita ubedjivala da sam čitala Evu Lunu, a ja sam mislila da nisam. Zaista sam se uverila - dva, najviše tri dela jednog autora za redom.Sa više ili dodje do zasićenja ili se pomeša.
 
Waterfall, sad brzo na onu temu Podrška za dijetu. Začas se to pomeri, a teško se vraća.

Ne valja preterivati ni u čemu, kako u hrani, tako ni u Stivenu Kingu. Da se napravim pametna. A ja prva ne umem da stanem kad mi se nešto svidi. Da ne pričam sad o hrani, neko kako sam čitala Izabelu Aljende jednu za drugom, sve što sam mogla da nadjem kod nas, pa mi se sve pomešalo, nisam znala ni šta sam pročitala ni šta nisam. Ali uvek ima ovde nekih koje dobro pamte. U jednom momentu me je Esterita ubedjivala da sam čitala Evu Lunu, a ja sam mislila da nisam. Zaista sam se uverila - dva, najviše tri dela jednog autora za redom.Sa više ili dodje do zasićenja ili se pomeša.
Da, tako je. Kad zaboravis da i imas knjigu i da si je citala pa je ponovo trazis( a meni se to stalno dogadja) onda nesto nije u redu,
ja bih rekla sa autorom jer o sebi imam visoko misljenjez:lol:
Zao mi je sto je Rada u nekom gadnom stresu ( nadam se da ce se dan,dva i to nekako normalizovati) ona bi mogla
i enciklopediju da pise.
 
Здраво људи :uja:

Не могу да верујем да је већ крај године. Мени се ова година окренула, малтене је нисам ни осетила. А била је сасвим фина. Пуно догађаја али нисам урадила све што сам замислила јер просто нисам имала времена, тако да неке ствари остају као домаћи за наредну годину. Ето, то ја радим сада, сумирам претходних дванаест месеци. Ваљда то тако иде. :)

Нисам читала ништа претходних дана, а нећу ни ових пар дана ништа читати. Један дан кад уграбим времена морам да видим списак шта сам прочитала и да напишем и поставим овде листу. Једва чекам да видим и ваше листе да се подсетим наслова који су били помињани.

Имам и један предлог, али не знам да ли ће да се усвоји. Каменита има идеје за анкете, па би ово било слично, рецимо. Знате како постоје фазе да не знамо шта да читамо уопште, или не знамо шта бисмо пре од оног што имамо поред себе. Пало ми је на памет да свако напише пет или десет књига (како се договоримо) које би желео да чита, а да неко други одреди једну књигу коју та особа сигурно мора да прочита, рецимо сад у јануару. Шта мислите? :)

Каменита, каква је била представа? :)

А што се тиче дијета, подржавам, само да се пази да нема гладовања да се не наруши здравље, већ да постоји самоконтрола око намирница које нам кваре слику у огледалу... И физичка активност. Сад док је ово дивно време треба шетати (ја волим да шетам, што и радим па ми и на то оде део слободног времена које имам). :)

И само једна ситница, у последње време, једино читам форум (и то кад стигнем), што због мало времена а што због тога што пуно времена на послу проведем за рачунаром па ми се компјутер онда и не пали. :) Заправо, слободно време у вези са компјутером користим за оно што волим и што ми прија из овог виртуелног света, а то би био форум :)
 
Poslednja izmena:
Auu, ima te bijemoz:D
Pa tebi nije jos ni Bozic, ni Nova Godina, ni Sv.Jovanz:D
Gadno me to sve to nervira ( ne kod tebe naravno), nego budi oprezna sa tom vagom, lazu vage :lol:
Ja kad stanem na vagu, prvo se pridrzim za "nesto" ( nazalost ne za onu stvar) i onda sama sebi kazem da sam nesto pila,
oduzmem jedno kilo pa je onda kao sve u redu, a naravno znam da nije.

:sad2: Ne znam samo odakle..da sam nesto krkala pa bar da ne zalim..nego ovako..ni kriva ni duzna :sad2:

Za Nov. godinu cu ocigledno da jedem samo jabuke, klementine..:aha:

- - - - - - - - - -

Waterfall, sad brzo na onu temu Podrška za dijetu. Začas se to pomeri, a teško se vraća.

Meni je lepse ovde s' vama, ne mrdam :zag: ) Necu mnogo gnjaviti, I promise.
 
I ja prihvatam al da napisem 5 ovih na koje imam pik nakon zavrsenog Slepila. :)

Knjiga mi se veoma svidela, kao i stil pisanja Saramaga sa kojim sam se tek sad upoznao. Jedinstven stil, bez izdvojenih dijaloga i sa naizgled pogresnom interpunkcijom. Malo ume da bude naporno ali u sustini brzo se udje u stos. Pisana na nacin gde su vrlo pazljivo birani likovi, autor je dobro promislio koga sve da ukljuci u radnju. Puno puta se naglašava činjenica da se ničije ime ne zna jer u tako bizarnim situacijama kada ljudi izrazavaju svoje ubilacke zivotinjske porive radi opstanka, je potpuno nevažno ko se kako zove. imena su nevazna, svakome se sudi na osnovu njegovih dela. Ali se Saramago zato odlicno dosetio da likove oslovljava njihovim profesijama. Vesto odabrani pripadnici profesija upotpunjuju ironiju u čudnom spletu okolnosti da medju njima ima lekara, očnog, specijalizovanog za jedinu boljku za koju im ne moze pomoci. Lopov i kriminalac, zatvoren u 4 zida a opet nikad bezbedniji od zakona i kazne a u stvari vec i kaznjen oslepljenjenjem! Jedina svetla tacka na kraju mracnog tunela, nada da ipak svet nije otisao totalno u nepovrat, mrznju, zlo, je lekareva zena, cija profesija je nebitna jer ona je spas i izuzetak i simbol prkosa zbog svoje borbenosti, plemenitosti i najmanje iskvarenog morala!

Delo koje definitivno ostavlja jak utisak na svakoga ko ume da spozna jaku poruku koja se na svakoj strani prozima. Da li je svet postao toliko los i nepodnosljiv, da li su ljudi zaista u tako velikoj meri ogrezli u mrznju, netrpeljivost, bezobzirnost, besramnost...gori i od najgorih predatora?!
 
Poslednja izmena:
Samo troje se oglasilo u vezi s mojim predlogom, što znači da se ne usjajaz:hm: Ili da pustim glasanje do 31. mozda bi još neko.:) Ima mi smisla igrica ako je većina za.. Ako ne, čitamo kao i pre:)

Mislila sam da ću stići do Doma sindikata do kraja godine da odem, ali ću ipak ići u januaru. Namerila sam se da sebi kupim nešto za poklon (gle čuda). Sigurno ću kupiti Mrtve duše, a videću da li će još nešto da upadne.

Danas sam bila na kafi ali nidam stigla ni da je popijem. Naime, kelner je kafu prolio po meni. Krilo, dzemper... Najžalije mi je što mi je prosuo i po kaputu.. Baš me je iznerviraoz:((
 
E, bre, Pahuljice, bas si baksuz. Gde da prospe kafu po tebi i po kaputu... baš te je zalio komplet. Kolika je to kafa bila?

Zanimljiva ti je ta ideja da jedni drugima biramo knjige. I nema veze što je malo ljudi reagovalo. Dovoljno je i troje-cetvoro. Znam kad smo pokušavali da se okupimo i izaberemo neku knjigu za Čitalački kutak. Pa to su muke. Ako se i nadjemo dvoje-troje ne možemo da izaberemo knjigu. Neki su čitali davno, neki ne mogu da je nabave, neki neće tog pisca..... Hoću da kažem da ne treba očekivati neki masovni odziv.
Ja prosto ne mogu da se priključim jer jako malo čitam i to malo uvek znam šta ću. Ali mogu da biram za druge i da komentarišem z:lol::zimag:
 
Ja sam se danas počastila nekim finim čajevima u Kući čaja. Čaj za ljubavnike: "Mешавина црног чаја, јабуке, бадема, цимета и ђумбира" (to sam kopirala sa sajta, zato je ćirilica. I Dablin krem: "Црни чај, пржено зрневље кафе, латице јасмина. Арома јасмина и кафе".
Jedva čekam da sutra ujutru pijem ovaj Dablin krem.

- - - - - - - - - -

A onda kad sam posle duge šetnje sela u bus za kući, stavila naočare i izvadila Dikensa, pozvala me koleginica i torokala sam (tačnije, slušala) skoro do svoje stanice ...

Nikako da se zaista zaletim s Dikensom. Stalno pravim velike pauze, a i on nikako da kaže šta hoće, cas o ovom, čas o onom, nikako da uhvatim vezu
 
Ma nemoj, ujutro... A večeras, šta piješ? ;)

Inače, mami je zakazana operacija vrata za sredu, imaju materijal. Daće Bog da bude sve ok. Grudi se stabilizuju, nogu niko i ne pominje... Gips stoji. Ona je vrlo jaka mentalno a boga mi i fizički, stojički izdržava ovo neprekidno nepomično ležanje. Od petka joj je malkice uzdignuto uzglavlje, msm krevet, za jedan nivo. Sada nešto može i da proguta,

NNČ, normalno...:(

- - - - - - - - - -

Meni je jako krivo što sam Dikensa ovoliko razvukla. Dođe mi da ga počnem iznova... :sad2:
 
Večeras za ljubavnike z:D u stvari kuvano vino. To je najbolje za prehladu.
Dobro je da mamino stanje ide na bolje.

Mene sad sramota da priznam da mi Dikens ne prija. Ispašće da mi se dopada samo laka literatura
 
Hvala za mamu, ljubim vas.

A ja mislila da meni Dikens ne prija zbog stanja u kom se nalazim... Nekako mi je razvučen, usporen, već sam zaboravila ko je ko i šta je šta. Rasejana sam strašno.
 
Ma nemoj, ujutro... A večeras, šta piješ? ;)

Inače, mami je zakazana operacija vrata za sredu, imaju materijal. Daće Bog da bude sve ok. Grudi se stabilizuju, nogu niko i ne pominje... Gips stoji. Ona je vrlo jaka mentalno a boga mi i fizički, stojički izdržava ovo neprekidno nepomično ležanje. Od petka joj je malkice uzdignuto uzglavlje, msm krevet, za jedan nivo. Sada nešto može i da proguta,

NNČ, normalno...:(

- - - - - - - - - -

Meni je jako krivo što sam Dikensa ovoliko razvukla. Dođe mi da ga počnem iznova... :sad2:

:zag:

NNC faza ...
 
Drzimo palceve mami da sve prodje kako treba!


Sta mislis Bi kako je meni, uvek kad se javim prijavim samo Agatuz:cry:

I ja sam kupila skoro sve koje su izlazile uz Blic ženu. Ti si me podsetila za ovu poslednju. Pa kad navalim i ja ću prijavljivati samo Agatu. Mada, kao što sam napisala u nekom nedavnom postu neću da gomilam jednog pisca, presecaću je Aleksandrom Poter ili tako nekim z:lol:

Znači, složile smo se da nam Dikens ne prija. Ja jesam usporena osoba, nisam puna energije (kakav sam utisak stekla o Radi) da radim 300 stvari istovremeno i brzo, stižem svuda.... ali mi očigledno ne leže takve knjige. Dikens 100 strana (od 320) u Priči od dva grada pravi neki uvod, nikako da nešto počne da se dešava, da poveže te likove. Ali potrudiću se da istrajem, neću da odustanem. Pa pročitala sam trećinu.

Danas sam planirala da kitim jelku i stan (mada me nešto mrzi), ali mi stigao neki materijal za prevod :zskace: što mi je mnogo važnije od kićenja, pa možda neću ni ukrašavati. Mislim, ono pravim sebi dva nepotrebna posla i da kitim i da posle raskićujem. A mogu lepo da izbegnem sve. Jeste, volim ja novogodišnju atmosferu, sav taj kič, šareniš, šljaštenje, ali može se preživeti i bez toga. Evo malo ovde :zjelka3:

Razočarala sam se u čaj Dablin krem: ("Црни чај, пржено зрневље кафе, латице јасмина. Арома јасмина и кафе".), slab mi je i ništa od tih aroma nije izraženo. Miriše, ali nema jačinu. Možda je star, dugo im stajao. A kad za 50 g čaja platim 250 dinara, očekujem mnogo više od običnih kesica nekih domaćih proizvođača. Mada i njih ima raznih pa kutija nekog našeg čaja od 30-50 dinara bude bolja od onih izvikanih teekane od 200-250. Ovo sad ispade traktat o čaju.

- - - - - - - - - -

E, zaboravih: prijatan dan kolegama koji redje navraćaju Predsedniku odeljenja i Hogaru blagom. Nemojte da vas obeshrabre ova naša ćaskanja van teme :veseljaci:
 
Rado, mnogo mi je žao zbog tvoje mame! Nadam se da će se uspešno oporaviti. Nažalost iz ličnog iskustva iz najbliže okoline znam kako je to kad se život i pojedinca i čitave porodice tako u sekundi potpuno preokrene. Drži se :cmok2:

Mene mrzi da kuckam prikaze za sve knjige ove godine pa sam smislila sledeće a vi recite da li se slažete (pošto je već u modi i glasanje i spiskovi): okačim ja ovde spisak pročitanih knjiga sa ocenom od 1 do 5, kao na goodreads-u a ako nekoga zanima više o bilo kojoj knjizi, negativno ili pozitivno ili uopšteno, kažete, pa ja napišem. Može?

- - - - - - - - - -

A sad samo poslednje dve koje su ostavile utisak (jednu dugujem Kaneli, a druga je knjiga aktuelne Nobelovke pa će možda zanimati više vas). Naravno uvek imajte na umu da nije to nikakva kritika, to su samo moji utisci.

Nezaboravno kolektivno samoubistvo, Arto Pasilina (Odiseja). Jedan propali biznismen reši da počini samoubistvo u ambaru na nekom napuštenom imanju pored svoje vikendice. I taman bi tamo ušao kad vidi da ga je unutra izvesni pukovnik (prepoznao čin po epoletama jer je ovaj bio propisno odeven, kako i dolikuje) skoro pa pretekao u toj nameri. Skine ovaj prvi drugog sa improvizovane omče, izjadaju se jedan drugom (usput napiju), i zaključe da ne samo da možda još nije vreme nego da ko zna još koliko ima sličnih nevoljnika i nevoljnica u diljem Finske. Te tako dadnu oglas u novinama da se pozivaju da se pismom jave oni koji se prepoznaju. Javi im se preko 600 ljudi i oni reše da organizuju okupljanje, seminar i na kraju proputovanje koje se ima završiti spektakularnim kolektivnim samoubistvom. Uskoro se knjiga pretvara u svojevrsan crnohumorni književni pandan road movie-a.
Čini mi se da ova knjiga odražava sve stereotipe o skandinavskoj književnosti koje imam – hladnoća (napolju), u ljudima spolja se čini hladnoća u međuljudskim odnosima pa se naravno ispostavi da je ispod te površine sve i svašta, velika ljubaznost u ophođenju, tolerantnost i razumevanje, sklonost ka prekomernoj konzumaciji teškog alkohola (i izvesna opsesija u jurnjavi za prodavnicama koje isti prodaju), sklonost ka depresiji i samoubistvu. Simpatična je i mada sam nekad bila na granici da pomislim da je preterao, da ne shvata želju za samoubistvom ozbiljno (a mislim da ne shvata iako to jeste ozbiljan problem, ne samo u Skandinaviji), nije da knjiga nema poentu, a lepo sam se i zabavila.
Naročito topla preporuka za ljubitelje Erlenda Lua (koji je, sigurna sam, bila dobro upoznata sa Pasilininim delima – em je ovaj veoma poznat, em je roman objavljen 1990), s tim što mi se Pasilina značajno više sviđa – kod Lua mi se neke stvari čine prilično pozerske, Pasilina mi je topliji.

Rat nema žensko lice, Svetlana Aleksijevič (Čarobna knjiga). Pretpostavljam da je većina vas pročitala u novinama nešto o njenom stilu - da je novinarka po profesiji, da stvara "romane-glasove" sastavljene od svedočanstava kategorija ljudi koji su joj u fokusu (žene u Drugom svetskom ratu u Rusiji - konkretno u ovoj knjizi, deca u ratu, vojnici u Avganistanu, itd).
Šta ga razlikuje od drugih na sličnu foru "mnogo glasova običnih, malih ljudi": autentičniji glasovi, dokumentarni aspekt, a opet ga ona romaneskno usmerava tako da se dobije čvrstina romana a uverljivost dobrog novinarskog dokumentarnog stila. S jedne strane, o konkretnom, Drugom svetskom ratu sovjetskih žena, o sitnim i krupnim stvarima (menstruaciji, odrastanju, lutkama, rečima, ali i ljubavi, smrti, dragocenosti života ili njegovoj bezvrednosti). S druge strane, zapravo je o velikim pitanjima – smislu života, koliko god to otrcano zvučalo, šta je to što nas veže za život, kako shvatamo smrt u različitim životnim dobima i ekstremnim i mirnodopskim situacijama, ljubav, mržnja, sećanje i zaborav. Mnogo se nauči baš o najintimnijem, onome što nas čini ljudima, o ljudskoj duši.
Uspešno našla pravu meru između onog koji pita i komentariše i onog koji odgovara. A glasovi uverljivi, čuješ ih i dok čitaš tamo si, sa njima.
Liči mi na neku vrstu pandana kolaža iz likovnih umetnosti u književnost. I tamo se delo sastavlja od manjih ili većih delova već postojećih stvari a autor ih preslaže tako da im da novu celinu, novi kontekst i novo značenje.
Evo i nekoliko citata koji su se meni dopali, koga mrzi da čita neka preskoči, naravno.
"Nikad ne znaš kako će reagovati tvoje srce. Jedne zime su vodili pored naše čete zarobljene nemačke vojnik. Išli su smrtnuti... a mraz je bio takav da su ptice padale u letu. Ptice su se smrzavale. U toj koloni je bio jedan vojnik... dečak... Na licu su mu se zamrzle suze... A ja sam na ručnim kolicima vozila hleb u trpezariju. On nije mogao da skine pogled s tih kolica, mene uopšte ne vidi, samo ta kolica. Hleb... Hleb.. Uzimam i od jedne vekne mu iodlomim veliki komad. Uzima ga. Uzima i ne veruje. Ne veruje... Ne može da poveruje! Bila sam srećna... Bila sam srećna što ne mogu da mrzim. Sama sam se sebi tad začudila... "
"Sa ratom su se romenile i reči i zvuci... Kažeš 'mama', i to je sad već sasvim druga reč, kažeš 'dom' – i to je druga reč. Kao da se još nešto za njih zalepilo. Više ljubavi, više straha. Još nešto..."
Pred razgovor sa ćerkama heroja: "Pred mojim očima, legenda će oživeti i pretvoriće se u ljudski život, spustiće se na zemlju. Veliko će postati malo. Ma koliko volela da gledam u nebo ili more, ipak me više privlači zrno peska pod mirkoskopom. Svet jedne kapljice. Taj veliki i neverovatni svet koji tamo otkrivam. Kako da nazovem malo malim a veliko velikim kad je i jedno i drugo tako beskrajno? Odavno ih već ne razlikujem. Za mene je jedan čovek – toliko mnogo. U njemu je sadržano sve – možeš se izgubiti."
"A kad gledam film o ratu – nije bilo tako, čitam knjigu – nije tačno. Nije to... to... Nije tako bilo. Počnem da govorim naglas – nije tako. Nije tako strašno i nije tako lepo. Znate kako je lepo u ratu jutro? Pre bitke.. Gledaš i znaš: možda ti je ovo p'oslednje. Tako je lepa zemlja.. I vazduh... I sunašce..."
"Ljubav je jedini lični događaj čoveka u ratu. Sve ostalo je zajedničko – čak i smrt."
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top