Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni Mišima prija.
I meni, a ja i Pamuka obozavam, a za Murakamija ne znam ni sama, rekoh da sam jednu samo knjigu citala,
a knjiga jeste simpaticna ( Norveshka shuma).
Verovatno cu procitati barem jos jednu njegovu knjigu pa cu onda znati da li mi se svidja ili ne.

- - - - - - - - - -

Ja nikako da uđem na njihov sajt, ima tome mesec dana...:( Pošalji mi link, molim te.
Ova У кафеу изгубљене младости


izgleda da mu je i najbolja, najpopularnija, vidim da je prevedena poodavno na sve jezike.
 
Oz je jednostavan za citanje i od onih autora od cijih knjiga ne mozes da se odvojis dok je ne procitas.

Meni u ovom trenutku nije legla Prica o ljubavi i tami. Procitala sam 120 strana za dve nedelje, prema tome nije bas da nisam mogla da se odvojim.
Vidim i na Goodreads'u komentare da je knjiga koja se sporo cita i da je potrebna koncentracija.
Pokusacu ponovo kad budem imala vise vremena i koncentracije ili kada kupim svoj primerak pa mogu da ga razvucem.

Moj Mihael sam citala pre neku godinu, to jeste jednostavno za citanje, barem meni.
I svidela mi se, vrlo lepo opisan Hanin unutrasnji svet.

- - - - - - - - - -

Murakamija obozavam, Pamuka volim, opet me iznenadio dobitnik Nobela...

I pocela sam Fajront u Sarajevu ;)
 
Ja sam citala pocetkom ove godine "Missing person", Patrick Modiano. Koliko se secam bila mi je interesantna prica, ali se ne secam zasto mi nije bilo privlacno da dalje trazim njegove druge knjige :think: Mozda zato sto je opet drugi svetski rat u pitanju, meni je tih tema dosta posle xy knjiga slicne tematike. Mada je knjiga bas kao neki stari crno beli film, neko davno proslo vreme i price kojih se secamo kad gledamo stare fotografije.
 
Meni Mišima prija.

I meni :heart:

Nego zaleteh se danas do knjizara i ko debil se vratim sa 5 knjiga a nisam ih bas jeftino platila. Al uhvatio me neizdrz.

A posto ja uglavnom kupujem samo knjige koje bas ocu da imam i koje sam vec citala...

1. Mark Haritonov - Studija o maskama ( u Dereti), izdao Clio. ZA ovo sam bas zadovoljna posto polovne na Kupindu kostaju 600 dinara a ja sam kupila novu ( doduse korica izgleda ko da ju je krava zvakala pa cu je baciti) za 470 dinara.
2. Gari Romen ( iliti Emil Azar ) - Zivot je pred tobom, u PLatou.Na Kupindu sam nasla drugo izdanje, ( hrvatsko, drugi naziv), 400 dinara a ja sam ovo svoje doduse meke korice platila 250.
3. Toma Akvinski, Bice i sustina. Da me seces ako znam zasto sam ovo kupila. Volim fax i rado ga se secam.
4.Vladimir Odojevski -Salamander, Plato. Odlicna knjizica.

I zapravo ostaje mi samo jedna koju nisam citala, od Antala Serba - Legenda o Pendragonu, Dereta a izdali Stubovi kulture. Inace posle Serbove ' Putnik i mesecina' zaljubih se naprasno u covekovo pisanije....pukla sam nenormalnih 900 dinara na nju, vredece ima da vredi!

Inace sam dosta pozitivno bila iznenadjena u Dereti, imaju mnogo bolji i raznovrsniji izbor od Platoa plus im knjige zapravo deluju uredno a ne u Platou gde su sve ko da su njima tiskali kupus....
 
Ja sam odustala od Oza, vratila u biblioteku juce. Pokusacu jednom ponovo, kad budem imala vise vremena. Teska odluka, jedva sam prelomila.
Procitala potom za par sati jednu Francuskinju, sa Francuzima ne mogu da omanem. Mislim da ona nije prevodjena kod nas, gugl mi nista ne izbacuje.

Ove telemarketing smarace uvek u startu odbijem sa - ne zivim ovde, samo sam na odmoru i odlazim sutra... Posle toga nema sta da mi kazu.

Jeste citale nesto od ovog pisca? Ja ni cula za njega.
http://www.vesti-online.com/Scena/Kultura/439327/Ugljesa-Sajtinac-dobitnik-Nagrade-EU-za-knjizevnost

Videh da je jedan Grk dobio istu nagradu ove godine pa preko tog linka saznam da je i predstavnik nase zemlje nagradjen :)

Kanela a ko je ta Francuskinja i sta si citala?
 
Ja sam citala pocetkom ove godine "Missing person", Patrick Modiano. Koliko se secam bila mi je interesantna prica, ali se ne secam zasto mi nije bilo privlacno da dalje trazim njegove druge knjige :think: Mozda zato sto je opet drugi svetski rat u pitanju, meni je tih tema dosta posle xy knjiga slicne tematike. Mada je knjiga bas kao neki stari crno beli film, neko davno proslo vreme i price kojih se secamo kad gledamo stare fotografije.

Da, to je verovatno razlog ( tematika WWII) da je covek ostao nekako "incognito".
Medjutim, to sto je on Francuz, a jel iz Francuske bi trebalo da ocekujuemo uvek samo genijalne ljude tipa Prust, u danasnje vreme
ne znaci nista.

Postoji neki pattern po kome genijalni ljudi ( pa neka su i knjizevnici) dolaze iz Francuske, a Nobelov komitet ima nekie druge repere,
pri cemu ni jedno ni drugo ni danas, a i nikada nije imalo veze.

Zao mi je sto neki Amer ( Roth recimo) nije dobio tu nagradu, ali citacu i citam ga sigurno vise od nekih Nobelovaca pa neka su i Francuzi.
 
Meni u ovom trenutku nije legla Prica o ljubavi i tami. Procitala sam 120 strana za dve nedelje, prema tome nije bas da nisam mogla da se odvojim.
Vidim i na Goodreads'u komentare da je knjiga koja se sporo cita i da je potrebna koncentracija.
Pokusacu ponovo kad budem imala vise vremena i koncentracije ili kada kupim svoj primerak pa mogu da ga razvucem.

Moj Mihael sam citala pre neku godinu, to jeste jednostavno za citanje, barem meni.
I svidela mi se, vrlo lepo opisan Hanin unutrasnji svet.

- - - - - - - - - -

Murakamija obozavam, Pamuka volim, opet me iznenadio dobitnik Nobela...

I pocela sam Fajront u Sarajevu ;)

Mene bas zanimaju te price, romani, istorija Jevreja, narocito tih "pionira" koji su dosli gladni, zedni i proterivani iz Istocne Evrope ( uglavnom)
negde pocetkom dvadesetog veka, Oz je prvi stvarno izraleski knjizevnik koji pise bas o sebi, detetu rodjenom jos i pre stvaranja drzave, o svojoj majci, ocu, babama, dedama
koji su dosli iz raznih krajeva, kultura, doneli svoje navike, obicaje iz zemalja iz kojih se dosli, cudlili se arapskom way of life, ali se deo toga i sami prihvatili, ukljucujuci
i razne reci ( za biljke, cvece, neke situacije u emotivnom zivotu) jer su hebrejski znali samo iz religioznih knjiga.

Ali koga to sve ne zanima, kome Singer nije jedan od omiljenijih knjizevnika, verujem da su mu ovakve knjige i radnje malo i zamorne.
Svi oni citaju samo ruske klasike i medjusobno govore ruski:) da ih deca ne razumeju.
 
Moj Mihael::)

U tom romanu prvi put pominjete smrt majke. Imali ste šezdeset godina kad je objavljen. Dugo vam je trebalo da pristupite toj temi.

Dugo mi je trebalo jer se moja majka ubila kad mi je bilo dvanaest godina. Bio sam veoma ljut na nju jer se ubila, kao da je pobegla sa ljubavnikom ne ostavivši ni poruku. Bio sam ljut na oca zato što ju je izgubio. Bio sam ljut na samog sebe jer sam mislioda sam bio nevaljao dečak. Zato sam svoje roditelje izbrisao iz svog novog života. Ali s godinama, došao je i oproštaj. „Priču o ljubavi i tami” pisao sam ispunjen mešavinom saosećanja, humora, znatiželje i strpljenja. U njemu nema ni trunke ljutnje niti gorčine.

 
Mene je blam da kazem ali kasnim vec 10ak dana sa knjigama iz biblioteke :rumenko: :rumenka: (to mi inace nije svojstveno ali sad ne stizem da odem)
Koliko ste vi najduze kasnili sa vracanjem knjiga?

Pocela sam polako da citam svoju Anci Min - Kuca velikog krova mada mi se vise dopada orig. naslov Pearl of China.
 
Mene bas zanimaju te price, romani, istorija Jevreja, narocito tih "pionira" koji su dosli gladni, zedni i proterivani iz Istocne Evrope ( uglavnom)
negde pocetkom dvadesetog veka, Oz je prvi stvarno izraleski knjizevnik koji pise bas o sebi, detetu rodjenom jos i pre stvaranja drzave, o svojoj majci, ocu, babama, dedama
koji su dosli iz raznih krajeva, kultura, doneli svoje navike, obicaje iz zemalja iz kojih se dosli, cudlili se arapskom way of life, ali se deo toga i sami prihvatili, ukljucujuci
i razne reci ( za biljke, cvece, neke situacije u emotivnom zivotu) jer su hebrejski znali samo iz religioznih knjiga.

Ali koga to sve ne zanima, kome Singer nije jedan od omiljenijih knjizevnika, verujem da su mu ovakve knjige i radnje malo i zamorne.
Svi oni citaju samo ruske klasike i medjusobno govore ruski:) da ih deca ne razumeju.

Kad već voliš takve teme, preporučujem ti Elijasa Kanetija (ako već nisi čitala :) ), Igra očiju , Baklja u uhu i Glasovi Marakeša.
Prve dve su Kanetijevi memoari, a treća je putopis.
 
Poslednja izmena:
Kad već voliš takve teme, preporučujem ti Elijasa Kanetija (ako već nisi čitala :) ), Igra očiju , Baklja u uhu i Glasovi Marakeša.
Prve dve su Kanetijevi memoari, a treća je putopis.
Nisam ga citala, a dugo mi je na spisku. Kao i Fuentes i Paz.
Zanimljivo je da na frankfurtskom sajmu knjiga postoji jedna jako prestizna nagrada ( neka vrsta Nobela nemackih izdavaca)
i obavezno da onaj ko sada u nedelju dobije tu nagradu bude sledece godine dobitnik i stvarne Nobelove nagrade.
Tako je bilo sa trojicom ( gore) sa Pamukom, sa Markesom i jos nekima.
Naravno da se zeznu ( a mozda se i Nobelov komitet zezne) pa umesto Kinezu disidentu 2012 daju drugom Kinezu iste godine
Nobela.

Autori koji pisu na nemackom nisu u ovoj prici, imaju neku svoju.
 
Bila sam u Gradskoj biblioteci i nisam probila rok vraćanja jer sam od one Kuće prašine i snova odustala, a Nevestu iz Mumbaja bzo pročitala.
A uzela sam dve, čini mi se, potpuno različite knjige: Zato što te volim, Gijom Muso, koji mi stoji na spisku odavno (čitala i hvalila MajaVA) i Hamam Balkanija, Vladislava Bajca, koju je u više navrata hvalila i preporučivala Lamar.

E, kao što gorepomenuh, pročitala sam Nevestu iz Mumbaja, Karen Fosum i moram da priznam da mi je bila zanimljiva, lepo napisana, vukla me da čitam, ali nisam baš nešto pala u nesvest od oduševljenja, jer ne volim kad tako ostane nejasno na kraju. Volim kad znam tačno šta je bilo. Već sam više pomenula da ja taj žanr (krimi, triler) ne poznajem baš dobro, pa je možda takav kraj i uobičajen.
Najupečatljivije su mi bile scene o bolesnom psu onog inspektora. Zbog jedne su mi se čak napunile oči suzama. Valjda sam osetljiva zbog psa koji je ovih dana pao samo na moju brigu, a ja nemam dovoljno vremena za njega.
I cela situacija sa tom ženom mi je tako malo mučna. Ali kako bi napravili krimić ako nema žrtve.

Ostalo ću da pišem i komentarišem po dogovoru na pp sa znaju one ko su, da ne bismo odavale dogadjaje potencijalnim čitačima.
 
Licidarske cipele, Džoana Haris. Ovo je kao nastavak Čokolade. Sada su Vijan i Anuk u Parizu, s tim što je Vijan rodila još jednu devojčicu Rozet (ona je ćerka Rua, onaj tip sa brodom iz Čokolade, igrao ga je Džoni Dep u filmu). U njihove živote ulazi izvesna Zozi, uz koju se neke stvari pokreću, ali ona ima svoj cilj zbog čega kao pomaže Vijan. Neizostavan deo su razne čokoladne bombone koje Vijan pravi i prodaje. Tu je upletena i magija, tako da ima malo fantastike. Iako bi ovo trebalo da bude nastavak Čokolade, meni se neke stvari ne uklapaju, pre svega vreme dešavanja. Mrzelo me je sad da opet čitam Čokoladu da vidim da li se spominje period u kojem se radnja odvija, jer se u Licidarskim cipelama govori o savremenom dobu (spominju se evri, ajpodovi i sl.), a Čokolada mi je nekako odgovarala periodu od pre 50, 60 godina. A pošto Rozet ima četiri godine, onda je tu malo napravljena zbrka. Svako poglavlje priča različita osoba (Vijan, Anuk, Zozi), ali u naslovu poglavlja to nije naznačeno, tako da treba par redova da se pročita da se vidi ko priča priču dalje iz svog ugla, ali to naravno,nije ništa strašno, sve se brzo pohvata. Iskreno, Čokoladu sam čitala baš davno i ne mogu sad da poredim koja je bolja, ona ili ova, ali uopšteno gledajući, ovo je fina knjiga. Meni se dopala, sa eto jednom zamerkom koju sam već navela.

A zbog vaših komentara o Ozu, ja ga stavih na spisak za kupovinu.
 
Poslednja izmena:
I meni :heart:

Nego zaleteh se danas do knjizara i ko debil se vratim sa 5 knjiga a nisam ih bas jeftino platila. Al uhvatio me neizdrz.

A posto ja uglavnom kupujem samo knjige koje bas ocu da imam i koje sam vec citala...

1. Mark Haritonov - Studija o maskama ( u Dereti), izdao Clio. ZA ovo sam bas zadovoljna posto polovne na Kupindu kostaju 600 dinara a ja sam kupila novu ( doduse korica izgleda ko da ju je krava zvakala pa cu je baciti) za 470 dinara.
2. Gari Romen ( iliti Emil Azar ) - Zivot je pred tobom, u PLatou.Na Kupindu sam nasla drugo izdanje, ( hrvatsko, drugi naziv), 400 dinara a ja sam ovo svoje doduse meke korice platila 250.
3. Toma Akvinski, Bice i sustina. Da me seces ako znam zasto sam ovo kupila. Volim fax i rado ga se secam.
4.Vladimir Odojevski -Salamander, Plato. Odlicna knjizica.

I zapravo ostaje mi samo jedna koju nisam citala, od Antala Serba - Legenda o Pendragonu, Dereta a izdali Stubovi kulture. Inace posle Serbove ' Putnik i mesecina' zaljubih se naprasno u covekovo pisanije....pukla sam nenormalnih 900 dinara na nju, vredece ima da vredi!

Inace sam dosta pozitivno bila iznenadjena u Dereti, imaju mnogo bolji i raznovrsniji izbor od Platoa plus im knjige zapravo deluju uredno a ne u Platou gde su sve ko da su njima tiskali kupus....

Dugo imam Život je pred tobom, stigla je u nekom lotu preko Limunda, i sve mislim da je za tinejdžere... Nije li? :think: Imam i Salamander, sramota da je nepročitan onolicki...:rumenka:
 
Poslednja izmena:
Kucam kasnije malo i o piscu i o knjizi, samo da mi momak vrati misha. Jedan nam je crka pa je sad otimacina oko drugog....sreca pa imamo laptop mada sam ja na ovom...kako se vec zove ovo sto menja misa ko invalid pa mi jemrsko da se sad cimam oko dugog posta :lol:
 
Kucam kasnije malo i o piscu i o knjizi, samo da mi momak vrati misha. Jedan nam je crka pa je sad otimacina oko drugog....sreca pa imamo laptop mada sam ja na ovom...kako se vec zove ovo sto menja misa ko invalid pa mi jemrsko da se sad cimam oko dugog posta :lol:

Tako sam i ja bila kad sam kupila laptop. A onda se nešto desilo sa sva tri ulaza za miša, i sad sam naučila bez njega... Muka na sve natera čoveka, pa i da nauči nemoguće...:aha:
 
Ja sam danas pročitala Tamo gde mesec nije, Nejtan Fajler. Priču priča Metju koji ima šizofreniju. On govori o tome kako on, kao neko ko ima tu bolest živi i sa čime se suočava, šta ga opseda. Njegova percepcija stvarnosti nije uvek prava, ali za njega u tom trenutku jeste, ali u određenim situacijama on razume da je bolestan i ponaša se u skladu sa tim. Tema knjige je izuzetno teška, i dok se čita to se baš oseti. Knjiga se brzo čita (ja sam uspela od popodne do sad da je završim). Nisam skoro čitala nešto na ovu temu (a mislim da i neću nešto slično uskoro), i baš me je nekako prodrmalo. Nije to šok kao kad se čita Moramo da razgovaramo o Kevinu, nego je više onaj osećaj da uhvatiš sebe da ne razmišljaš o neki stvarima dok, kao u ovom slučaju, ne pročitaš knjigu, pa onda gledaš kako se to dešava, šta to sve donosi i oduzima. Meni je ova knjiga baš dobra. Iako je tema takva kakva jeste, u pojedinim momentima ima blagog humora, pa možeš i da se osmehneš. Moja preporuka za čitanje.
 
Ja sam poznavala osobu koja je imala dijagnozu šizofrenije. Viđala sam je povremeno i tačno se videlo kako bolest napreduje :(
Dugo već nemam priliku da je vidim i ne znam šta je sa njom. A volela bih da je dobro (što je verovatno nemoguće), jer je osoba u osnovi bila dobra duša.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top