Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ако си већ ишла на на тај сајт, што ме замајаваш?

E, kako si ti težak čovek... :manikir:
Naravno da sam išla godinama ranije, ali u poslednje vreme nisam uspevala. Zato sam te i pitala. Kad si me poslao tamo gde treba, slučajno proverih svoje stanje i videh da me i dalje duže sa jednom knjigom koju sam vratila. Onda sam se naljutila i pozvala biblioteku, gde mi rekoše nakon provere da je jesam vratila, a da im sajt nije radio dve nedelje. Je l' ti sad jasno? :azdaja:

- - - - - - - - - -

Inače, završila sam Čika Petrosa, vratila ga danas u biblioteku, i zamislite, ništa nisam uzela. Bravo za mene...:zskace:
Sad ću na miru da čitam svoga Oza.
 
E, hvala ti što videh šta je kibuc. ;) Nekoliko puta sam se pitala tokom čitanja, a mrezelo me da ustanem i guglam, posle sam zaboravila... :sad2:

Meni je nekako neverovatno da nisi znala sta je kibuc, a znam da si citala Singera, mada to ni sa njim bas nema mnogo veze, samo ga onako
usput pominje u svojim romanima, narocito u novelama.

Kibuc je jedna cudna "institucija" koja je na neki nacin i izgradila tu mladu drzavu Izrael.

Mozda bi taj kibuc mogao da se uporedi ( ali je to kod nas samo bleda senka kibuca) sa radnim akcijama posle WWII, zeljom i voljom ljudi
da im drzuava bude uspesna, napredna. Nema poredjenja sa tim kibucima. Mladi ljudi, deca, ( a tu je i OZ) sanjaju da odu u kibuc, da pomognu
da se izgradi jedno demokratko drustvo, Oz provodi u kibucu 30 godina zivota, materijalne vrednosti njih nisu zanimale, samo izgradnja i napredak
Izraela. Danas je sigurno i tamo sve drugacije, ja vec odavno nisam ni rec o tim kibucima cula, verovatno vise i ne postoje.
Ali su u pravom trenutku sa pravom omladinom bili genijalni, a tu je i sa autor.
 
A kad smo kod običaja, da sam danas umrla, ne bih znala za novu modu kod nas...
Naime, vraćajući se danas s pijace, prođe pored mene svadbena povorka. Na čelu je beli oltajmer, okićen naravno velim ružama, a unutra mladoženja sam sa dve malecke deveruše. Upitah momka koji je kao i ja čekao na semaforu da pređe raskrsnicu, gde je mlada, a on kaže da ne smeju da se vide pre oltara...:dash: Šta sve ne primimo sa Zapada. Pitam se samo da l' je i mlada nevina...:think: Mada, ako je to sledeća moda, restauracija himena je rutinska operacija...
 
Ja od kad znam za običaje, mlada i mladoženja ne idu zajedno na venčanje. Po mladu dolazi dever i već ko od familije. Bude tu i mladoženja, ali nema nikakva posla. Brat (ili otac, deda), predaje mladu deveru. Negde ima i neke fiktivne kupovine, uglavnom mlada i maldoženje ne idu istim kolima na venčanje. Tek posle venčanja sede zajedno. Bar je tako bilo kad sam se ja udavala.
A te malecke deveruše, to ne znam šta je... da li je neki običaj ili mladoženja ima neke sestrice ili sestričine pa su im dali neku ulogu.
 
Stvarno prvi put čuješ?
Da, dever i moja kuma su bili sa mnom u kolima. Ali, znaš da kod nas svaki kraj ima svoje običaje... Možda se i kod nas nešto promenilo u medjuvremenu. Slabo idem na svadbe.


Onomad, pre dve nedelje, vracajuci se iz Francuske zanocim u jednom francuskomn gradu, bilo rano posle podneva ( mozda 14.00 h) i tu u centru prolazi kolona
sa brat, bratu trijes mercedesa , bmw-a, pa i nekoliko ferariTa, dok ja ne shvatih da su to neki likovi arapskog porekola, ali je nevesta bila
u prvom autu sa mladozenjom. Ja samo tako znam te svadbe.
A ja licno sam se udavala bez ljudi, bio neki 13.decembar ( ako nije i petak:zcepanje:) ziv covek nije hteo da se vencava tog dana
( ovde u Nemackoj nije moguce da se vencavas subotom i nedeljom kada maticari ne rade), na muku sam nasla dve kume ( muzevi normalno rade petkom)
i tako se svadba i zavrsila.
 
(ODLOMCI KNJIGA koje volimo):
Млада се води покривена булцем и на коњу, а са обеју страна иду девери који је пењу и скидају са коња. Млађи девер обично води коња а старији држи невесту. У вароши младу носе у колима покривеним са свих страна платнима. Младу сваки гост дарује новцем а младожења дарује родбину девојачку као и она њега. Увођење младе у нову кућу скопчано је са многим ситним обичајима потеклим из предрасуда.
Првих дана у кући, невеста не ради никакав већи посао; већ се упознаје са кућом и дочекује госте. Осим тога, тих дана она пере свим укућанима ноге.
Нушић, Косово
 
Ali, Kosovo, Nautiluse! Nije Kosovo do Zemuna...
Elem, ja nikada u životu nisam prisustvovala venčanju na koje su mlada i mladoženja stigli odvojeno. Ni u Istočnoj Srbiji, ni u Šumadiji, ni u Vojvodini. Za druge krajeve ne znam...
 
Ja sam poznavala osobu koja je imala dijagnozu šizofrenije. Viđala sam je povremeno i tačno se videlo kako bolest napreduje :(
Dugo već nemam priliku da je vidim i ne znam šta je sa njom. A volela bih da je dobro (što je verovatno nemoguće), jer je osoba u osnovi bila dobra duša.
Mnogo je to teško i tužno. Jednom sam u gradu čekala da se otvori semafor da pređem ulicu, a žena do mene je vikala i svađala se sama sa sobom. Shvatila sam o čemu se radi, i baš je to strašno.
I meni se dopala knjiga Tamo gde mesec nije.
Posebno zbog tematike.
Meni se nije svidela zbog tematike, jer je tema preteška, već zbog tog opisa unutrašnjeg doživljaja sveta ljudi sa tim problemom (ne svih, naravno), šta je realno a šta nije, i kako se s tim nose.

A počela sam Plavi grom, ali ću je ostaviti po strani za sada, jer mi je jako dosadna za prvih pedesetak stranica. Kao da čitam samo podatke iz biografije dvojice ljudi oko kojih će se radnja odvijati, pa još i neka objašnjavanja oko nekih pronalazaka vezanih za elektricitet i neke skalamerije u fizici. Nisam sad za to raspoložena. Možda ću da uzmem Igru anđela (Karlos Ruis Safon), a imam još i neke tuđe koje treba da pročitam u skorije vreme.

A što se svadbi tiče, na ovih nekoliko na kojima sam bila, mlada i maldoženja su dolazili zajedno. A ne dopada mi se običaj sa kupovinom mlade, kao ni gađanje jabuke (čula sam da se to još zadržalo u nekim seoskim sredinama). To mi je potpuno bezveze. A što se deveruša tiče, ja koliko znam kod nas toga nema. Ali, bila sam na jednom venčanju gde je devojka odavde a mladoženja iz Australije, i tada su bile i deveruše. Verovatno su hteli da obe strane budu zadovoljne (pošto je svadba bila ovde).
 
Moja koleginica s posla, ali mogu da je nazovem i svojom prijateljicom, drugaricom, bolovala je od te sizofrenije, njena je dijagnoza ( zvanicna) bila
shizoidna paranoja ili obrnuto, vise se i ne secam. Jedna jako prijatna osoba koja je savrseno izlazila na kraj sa tom svojom dijagnozom, cak je i viceve
parvia na svoij racun i na racun svoje bolesti. Medjutim, znala je, osecala kada ce to sve da se pogorsha pa je nekako i sama odlazila bas
tada na terapije ( citaj psihijatrija zatvorenog tipa), vratila se u Sbiju, nedavno je i umrla, ali u snu, od srca. Ko Vasa Ladacki.

To je u njenoj porodici bilo nekako genetski, i brat i deca od sestre su se samoubili i to sa 19-20 godina i sama sestra boluje od te iste bolesti.
Uglavnom je najvaznije da se otvoreno o tome govori, da se uvek uzimaju lekovi, a kad nema izlaza onda u bolnicu na nekoliko nedelja.
 
Najgore od svega je sto ljudi nemaju pojma o tome a misle da znaju :roll:(kao i mnogo stosta) i sto su takvi ljudi izlozeni stigmatizaciji, ali ne samo oni.(i dr.psih. poremecaji, a i bolesti koje nisu psihicke)

Sizofrenija se uspesno moze drzati pod kontrolom i ziveti normalno, da tako kazem.
 
Najgore od svega je sto ljudi nemaju pojma o tome a misle da znaju :roll:(kao i mnogo stosta) i sto su takvi ljudi izlozeni stigmatizaciji, ali ne samo oni.(i dr.psih. poremecaji, a i bolesti koje nisu psihicke)

Sizofrenija se uspesno moze drzati pod kontrolom i ziveti normalno, da tako kazem.

Svi se boje uopste i da pomenu tu sizofreniju, to je nesto gore od kuge, ali nije, ljudi su kao i ti i ja, ili bilo ko drugi, potrebno je da imaju dobrog terapeuta
koji ce ih nauciti da se ne stide svoje bolesti, da slobodno kazu sta im "fali" i svet je onda u redu.
Ova moja "ludija" bila je toliko drska da se vozila bez karte metroom i kad je kontrola "uvanja", mrtva ladna izvuce iz tashne " dijagnozu",
ovi se izvine i tiho se povuku, ona umire od smeha:zcepanje:
 
Naravno..
Moze zvucati paradoksalno ali pojedine osobe sa tom dijagnozom zive normlanije nego drugi sa nekim neuroricnim oboljenjima.
To zavisi od mnogo faktora
Elem, zar film Blistavi um nije o tome? Nisam gledala jer generalno ne volim teske price, bolesti bilo koje
pa ne gledam ni takve filmove a i knjige takve tematike izbegavam.
Gledala sam jednom Lorencovo ulje i sita sam se isplakala..

Elem, Rayela kad pominjete kibuc, msm u Izraelu i danas ima kibuca i mnogi Jevreji koji ne zive tamo, ipak salju svoju decu
da provedu odredjeno vreme u kibucu.
 
Čitam Palmin pirinač, za sada mi se dopada. Sećam se da je neka od vas nedavno čitala i da jse pohvalno izrazila. Ja inače uglavnom zapamtim šta je ovde rečeno, ali ne i ko je rekao. :rumenko:
Pročitala sam Prijatelji, ljubavnici, čokolada Aleksandra Mekol Smita, onako, izgleda da sam ga se zasitila.
Kupila sam En iz Grin Gejblsa (iliti Anu iz Zelenih zabata) Lusi Mod Montgomeri pre neki dan i baš sam bila srećna. Nisam je još čitala u ovom izdanju (već samo ono od Narodne knjige kojeg više nema).
A, da, pročitala sam i Konstantinovo raskršće. Nije mi bilo loše, dopada mi se sklop rečenice, ali zameram što su poglavlja nekako sva iscepkana i zbrda-zdola.
Moguće je da sam još nešto pročitala u poslednjih par nedelja, dopisaću ako se setim.

Da dodam da smo mm i ja došli odvojeno na venčanje tj. on me je sačekao ispred crkve. Pošto smo poslednjih godinu i po dana naše veze živeli u različitim gradovima (i državama), bilo mi je baš uzbudljivo što ću ga tamo videti.
S druge strane, moja sestra je išla zajedno s verenikom na venčanje, u istim kolima. Mislim da to nema veze, svako neka radi kako mu više odgovara.
 
Naravno..



Elem, Rayela kad pominjete kibuc, msm u Izraelu i danas ima kibuca i mnogi Jevreji koji ne zive tamo, ipak salju svoju decu
da provedu odredjeno vreme u kibucu.
Ima naravno kibuca jos uvek, ali to vise nije " to". Ovi kibuci o kojima Oz pise iz ranijih su vremena, a posle WWII mladi ljudi su bili ocharani idejom da doprinesu
razvoju i uspehu svoje zemlje i svog naroda, materijalne vrednosti ih nisu zanimale ( bilo je tog pionirskog duha i u Evropi, pa i bivsoj YU),
danas je svuda druga prca, pa i u Izraelu.
 
Pročitala sam Prijatelji, ljubavnici, čokolada Aleksandra Mekol Smita, onako, izgleda da sam ga se zasitila.

A, da, pročitala sam i Konstantinovo raskršće. Nije mi bilo loše, dopada mi se sklop rečenice, ali zameram što su poglavlja nekako sva iscepkana i zbrda-zdola.
Moguće je da sam još nešto pročitala u poslednjih par nedelja, dopisaću ako se setim.

Ti Prijatelji, ljubavnici, čokolada su mene smorili. A ja se sigurno nisam bila zasitila tog pisca, ali je on sve u svemu bezveze. D'izvinu oni koji ga vole.
Konstatinovo raskršće uzeh od prijateljice pre neko veče, ali uopšte nisam sigurna da ću da ga čitam. Mislim, probaću...ali ...

Ne čitam, stavljam turšiju..
 
Ja davno kupih Konstantinovo raskrsce, vec se i raskupusala od silnog citanja-pozajmljivanja, a ja nikako da je pocnem...ali...
sam zato upravo zavrsila Istina o slucaju Harija Keberta, Zoel Diker (Laguna, 715 str), triler, ali dosta neobican, neverovatno citljiv. Pisac je 85 to godiste, bas sam iznenadjena. Drzi paznju, odem na posao i jedva cekam da citam kada se vratim kuci...Nema dosadnih delova, nema krvavih momenata, nema jurnjave i pucnjave....jednostavno upaznajemo stanovnike Orore, ljubav izmedju zrtve i opuzenog, i borbu mladog pisca da resi slucaj i spasi prijatelja koji ga je naucio kako se pisu knjige, ima obrta, neverovatnih, inetligentno napisan triler, za svaku preporuku. Ima samo jedan detalj koji mi je suvisan ali je bitan za radnju, pa da ne navodim ako neko bude citao.....
I moram da navedem moj omiljeni odlomak iz knjige, jer je toliko istinit, barem u mom slucaju:

" Dobra knjiga se ne meri samo po poslednjim recima, vec po ukupnom efektu svih reci koje su im prethodile. Oko pola sekunde posto je zavrsio knjigu, posto je procitao poslednju rec, citalac mora da oseti kako ga preplavljuje jedno snazno osecanje, jedan tren mora da misli samo o onome sto je procitao, da gleda korice i smeska se sa trunkom tuge zato sto ce mu nedostajati svi likovi. Dobra knjiga je knjiga za koju nam je zao sto smo je zavrsili ".
 
Da, kada sam bila u Laguni i pitala onako nonsalantno sta se od trilera najvise cita, pomenuse mi bas tu knjigu o kojoj je Damajante napisala sjajan komentar, Farmu i Vranu Erika Aksa Sunda.
Kazu, kupuju se kao alva.
A Istina o slucaju Harija Keberta preko 1.500,00 dinara. Uh.
 
E, kako si ti težak čovek... :manikir:
Naravno da sam išla godinama ranije, ali u poslednje vreme nisam uspevala. Zato sam te i pitala. Kad si me poslao tamo gde treba, slučajno proverih svoje stanje i videh da me i dalje duže sa jednom knjigom koju sam vratila. Onda sam se naljutila i pozvala biblioteku, gde mi rekoše nakon provere da je jesam vratila, a da im sajt nije radio dve nedelje. Je l' ti sad jasno? :azdaja:
Ово нема везе. Да је стварно то разлог, ти би једноставно проверила за неколико секунди да ли је сајт прорадио. А шта ја да кажем за неког колико је он тежак, кад годинама гледа овај мој потпис - и ништа!
А притом је још и професор!
 
Najgore od svega je sto ljudi nemaju pojma o tome a misle da znaju :roll:(kao i mnogo stosta) i sto su takvi ljudi izlozeni stigmatizaciji, ali ne samo oni.(i dr.psih. poremecaji, a i bolesti koje nisu psihicke)

Sizofrenija se uspesno moze drzati pod kontrolom i ziveti normalno, da tako kazem.

Moze, moze...

Nas komsija je bolestan od mladosti, igrom slucaja je kasnije meni predavao na fakultetu dva predmeta (i to teska, upravno pravo), on je sada pred starosnom penzijom, proziveo je ceo vek kao cenjen profesor i vrlo inteligentan covek, u mnogo cemu svetla tacka skole u kojoj radi kao profesor.

Lep je Zaboravljeni vrt ali su mi se Davni sati daleko vise svideli.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top