dakle-procitala sam
otmenost jeza
nije me odusevila, cak me je razocarala, jer sam ocekivala toliko od te knjige, na osnovu onoga sto sam cula i (ovde) procitala i cak na osnovu odlomka koji se daje na sajtu
stil je lep, koncept gde vise licnosti prica jednu pricu je nesto sto ja volim, razmisljanja jednog starmalog deteta takodje (mada su ga tu malo preterali), ali mi je licnost kucepaziteljke totalno nerealna, razumem i poznajem ljude sirove inteligencije, ali u samoobrazovanje do ovog nivoa koji ona pokazuje-ne verujem..i to tako siroko i na tom nivo..ne, nikako...elem, knjiga mi je jedna od onih koje "treba da se procitaju", ali je ne bih kupila, sada nakon citanja, niti verujem da cu ej citati ponovo..e, da, samo da pohvalim kraj..sve drugo, sem kraja kakav jeste bi bilo bljutavo, razocaravajuce i svelo bi roman na fazon danijele stil
procitah do kraja i
molim te, pazi na mamu -to mi ej bilo super, kao sto sma i imala osecaj na polovini knjige da ce biti, zbog svega onoga sto sma vec napisala a i vwerovatno zbog toga sto ja sa mojom mamom imam cudan i tezak odnos, a knjiga vas tera bukvalno da majci kazete koliko je volite i koliko vam znaci, te sam, evo, pod uticajem knjige vec dve nedelje prema mami mnogo razumnija i bolja no inace

..e, da i knjiga ima onaj aspekt koji vas tera da se setite koliko je sve u zivotu lako prolazno, lomljivo, gubljivo i da treba ceniti svaki trenutak, al nije melodramaticna na tu notu, sto ej retkost...
takodje procitah i
svih sedam talasa, bez da sam pre toga citala
kad duva severac, al sma pohvatala lako sta i kako je bilo...svidja mi se stil, mada ja ne bih tako vodila virtuelnu ljubav

, vec maaaalko drugacije, ali volim da citam te brze i visprene dijaloge...medjutim, kraj mi se ne svidja, svodi se sve na obican ljubavni roman, nesto sto bi citala moja mama na odmoru, tako da je sva sreca stop sam je kupila za 299 din, inace bih se gorko kajala zbog bacenog novca (a, imama vec sijaset takvih laguninih knjiga, kad se saberu, mogla sma na jedno doooobro letovanje)
vidim da neko spominje i
korekcije dzonatana frenzena, vec sam pisala mislim o njoj, ali da ponovim-najbolja knjiga koju sma procitala u zadnjih deset godina, NE PROPUSTITI! ima sve - radnju, psihologiju, dubinu, ostrinu, razradjene likove do perfekcije, ljuti ste dok je citate, zelite da vicete na ucesnike, da razgovarate sa njima, da ih prodrmate, tera vas da analzirate sebe, svoj zivot, svoje odnose sa ljudima, a pri tome ne moze da se ispusti iz ruku...uvela bih je u lektiru, tamo nedge za 4tu godinu srednje...