Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kom testu, bilo je vise?
Videla sam sinoć dok sam pešačila preko mosta reklamu na bilbordu nešto kao svakodnevno testovi u Blicu

Sto se tice te bolesti, borbu sa njom opisuje sjajan film ``Lorencovo ulje``, sa Nik Noltom i Suzan Sarandon.
I treba da se nastavi ``polivanje hladnom vodom`` i u znak secanja na tog mladica koji se toga setio.
Ima ovih dana na nekoj televiziji, videla sam reklamu, a možda je bio sinoć.

Juče naiđoh na trafici na Gloriju s knjigom Otkad si otišla, zajedno 199 dinara. Naravno, kupila sam... Vidim, reklamiraju još 4 naslova, Tvrđeva sa devet kula, Ulica Šanel 5, Begunac i Sakrij me, sve Evro Đunti..
kupila i ja

- - - - - - - - - -

Njena zemlja, Sarlot Perkins Gilman Strik, 200 str.

Roman utopija (plus feministicka), o tri prijatelja Amerikanca koji dolaze u Njenu zemlju gde zive samo zene i njihova deca zenskog pola. Prijatelji su razlicitih profesija, materijalnog statusa i pogleda na svet i zene, pa se potpuno razlicito snalaze u Njenoj zemlji.
Nije lose ako se knjizi ne pridje kao beletristici vec se dozivi kao svojevrsni eksperiment. Kao npr Renoove Stilske vezbe kod kojih se autor igrao sa stilom. Ovde se autor igra sa idejom. I naracija i deskripcija su u sluzbi te ideje i nema neke velike price van toga.
Ima kritike naseg drustva i osvrta na nesto sto posebno nama zenama moze biti zanimljivo - pitanje davanja imena deci, pitanje prihvatanja prezimena muza, svrha i opstanak institucije braka...
Knjiga je pisana u prvom licu ali iz uloge jednog od prijatelja, znaci zenski pisac a stavlja se u poziciju muskarca, rekla bih dosta uspesno.
I ono sto me iznenadilo jeste zaista moderan stil, nema se osecaj da je autorka zivela i pisala na pocetku 20. veka.

Sad da li je za preporuku, procenite sami...
Ja sam naisla na preporuku u ovom clanku City Magazina http://citymagazine.rs/clanak/neobavezna-neskolska-letnja-lektira/
Citale su mi se neke druge predlozene knjige, naravno njih nema u mojoj biblioteci, a ova me gledala sa police pa je uzeh.

Deluje zanimljivo
 
Ipak se potrudih:

Umro pokretač akcije polivanja ledenom vodom
Beta – pre 10 sati

Beta: Umro pokretač akcije polivanja ledenom vodom Beta
LOS ANDJELES, 21. avgusta 2014. (Beta) - Amerikanac Kori Grifin koji je pokrenuo akciju "polivanja ledenom vodom" na Fejsbuku za prikupljanje novca protiv amiotrofične lateralne skleroze (ALS) umro je za vreme ronjenja u Masačusetsu, prenose u četvrtak američki mediji.

Policija je navela da se 27-godišnji Grifin udavio tokom ronjenja jer ga je struja uvukla u dubinu ostrva Nantaket u američkoj saveznoj državi Masačusets.

Iznenadna smrt Grifina dogodila se nekoliko sati nakon što je prikupljeno nekoliko stotina hiljada dolara za istraživanje ALS-a.

Grifin je pokrenuo tu akciju na društvenim mrežama pošto jedan njegov prijatelj boluje od te retke bolesti.

Tu akciju su u poslednjih nekoliko nedelja prihvatile poznate ličnosti poput Bila Gejtsa, Opre Vinfri, Marka Zakerberga, Sidnija Krozbija, Marte Stjuart, Džesike Albe, Novaka Djokovića i drugih, koje su se polivale ledenom vodom.

Akcija je postala svojevrsni fenomen na društvenim mrežama, a prema časopisu Forbsu, do sada je u njoj učestvovalo više od milion ljudi.

Strašno...:( Neka mu je laka zemlja. :heart:

- - - - - - - - - -

Управо Ђукановић на радију (Други програм) говори о тесту који је био у Блицу.

I, šta je rek'o? Da je netačan? ;)
 
Listala Fajront u Sarajevu i dvoumila se da li da kupim, mislim da upak hocu.
Pocela danas 'Price o noci' Peter Heg.
Ma meni kad nesto zapadne za oko odmah kupim. Obicno su to neke cipelice, cizme, kod knjiga je vec druga prica:D
Ja te autobiografije nekih meni nepoznatih ljudi nikada ne bih citala. Pa i ja bih mogla da pisem svoju, ali
valjda moja nije zanimljiva jer nisam deo raje iz Sarajeva kao nekakav Goran Bregovic, Kusta ili ovaj dokror.

Meni padne mrak na ochi kada vidim recimo ovakvu recenicu:

Dr. Nele Karajlić je jedan od insajdera još neispričane priče o Jugoslaviji, koja je cijela igrala rokenrol, čak i u nedelji kad je otišô Hase i kada je crkô maršal i kada nam se ženio Vukota!

"Fajront u Sarajevu" je jedan od onih rok-koncerata na kojima je Karajlić sa sebe skinuo sve, bacio se među raju i ostavio na stejdžu i posljednju kap svog koševskog znoja, poručeno je na promociji knjige.

Govoreći o razlozima zašto je napisao knjigu, Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić rekao je da onaj koji misli da napiše autobiografiju treba to da učini onog trenutka kada ga život prvi put opeče i kada počne da misli.

"Nikad ništa teže nije bilo od pisanja, nema većeg ambisa od praznog lista papira koji moraš smisleno ispunit", naveo je on i dodao da je kasnije kada ga je pošlo pisanje osjetio je uzbuđenje slično onome dok je skakao po binama regiona.






 
Njena zemlja, Sarlot Perkins Gilman
Strik, 200 str.

Roman utopija (plus feministicka), o tri prijatelja Amerikanca koji dolaze u Njenu zemlju gde zive samo zene i njihova deca zenskog pola.
Prijatelji su razlicitih profesija, materijalnog statusa i pogleda na svet i zene, pa se potpuno razlicito snalaze u Njenoj zemlji.
Nije lose ako se knjizi ne pridje kao beletristici vec se dozivi kao svojevrsni eksperiment. Kao npr Renoove Stilske vezbe kod kojih se autor igrao sa stilom. Ovde se autor igra sa idejom. I naracija i deskripcija su u sluzbi te ideje i nema neke velike price van toga.
Ima kritike naseg drustva i osvrta na nesto sto posebno nama zenama moze biti zanimljivo - pitanje davanja imena deci, pitanje prihvatanja prezimena muza, svrha i opstanak institucije braka...
Knjiga je pisana u prvom licu ali iz uloge jednog od prijatelja, znaci zenski pisac a stavlja se u poziciju muskarca, rekla bih dosta uspesno.
I ono sto me iznenadilo jeste zaista moderan stil, nema se osecaj da je autorka zivela i pisala na pocetku 20. veka.

Sad da li je za preporuku, procenite sami...
Ja sam naisla na preporuku u ovom clanku City Magazina http://citymagazine.rs/clanak/neobavezna-neskolska-letnja-lektira/
Citale su mi se neke druge predlozene knjige, naravno njih nema u mojoj biblioteci, a ova me gledala sa police pa je uzeh.
Podseti me na naš film Čarlston za Ognjenku. Meni je bio odličan :D

- - - - - - - - - -

Fajma stigla do pola. Utisci kad završim.
Jer čim napišem komentar pre nego što završim, utiasak mi se na kraju totalno promeni.
 
Cela firma moje sestre ce se politi u ponedeljak.

Mene sve to nervira, jer je to neka moda, trend, svi se zalivaju i slikaju. Nesto ne cujem da se bas daju prilozi, zbog cega je sve i zamisljeno i zapoceto. Obesmisljeno do kraja. Ili se varam?
Ваљда у тој фирми има и неко паметан. Само ограничен човек може тако нешто да уради, па то је опасно, може да се умре. Добије се запаљење мозга и више нема спаса.
 
Ваљда у тој фирми има и неко паметан. Само ограничен човек може тако нешто да уради, па то је опасно, може да се умре. Добије се запаљење мозга и више нема спаса.

Naravno da vecina zna koliko to moze biti opasno, ali ne mogu da biraju. Robovlasnistvo...
 
Čitam Šlinka, Čitača, i tako mi je sve čudno. Znam da je u našoj Biblioteci dosta dobro prošao, al' ja nešto nisam sigurna koliko mi se sviđa. Ajd', da otresem još ovih 20 stranica, da mi malo odleži, pa ću videti gde sam.
 
Podseti me na naš film Čarlston za Ognjenku. Meni je bio odličan :D

- - - - - - - - - -

Fajma stigla do pola. Utisci kad završim.
Jer čim napišem komentar pre nego što završim, utiasak mi se na kraju totalno promeni.


I nemoj da pises. mene nekako inficiras pa i ja sve vidim tvojim ochima:zcepanje:

- - - - - - - - - -

Kamenita, ako ti se ne dopada Slink i njegov Citac, nisi jedina.
Citala sam je, ali ja tu nisam videla nista specijalno.
Odnos starije zene i mladica, samo.

Meni je za divno cudo ( a ne volim te bestselere i neke filmove snimane po romanima koji dobijaju i oskara)
taj Citac ostao u jako lepom secanju. Neobicna knjiga, tema, suptilno i sa puno ljubavi pisana.
 
Kamenita, ako ti se ne dopada Slink i njegov Citac, nisi jedina.
Citala sam je, ali ja tu nisam videla nista specijalno.
Odnos starije zene i mladica,samo./QUOTE]
Samo?!
Svako doživljava svaku knjigu na svoj način.
Meni se Čitač svojevremeno jako, jako dopao da ne bude zabune.
Sa Linejnom često imam sličan ukus, ali očito da Čitač nije naša zajednička knjiga.
Kao i King naravno :lol:

[/B]
I nemoj da pises. mene nekako inficiras pa i ja sve vidim tvojim ochima:zcepanje:

- - - - - - - - - -



Meni je za divno cudo ( a ne volim te bestselere i neke filmove snimane po romanima koji dobijaju i oskara)
taj Citac ostao u jako lepom secanju. Neobicna knjiga, tema, suptilno i sa puno ljubavi pisana.
Koliko puta ja neku knjigu stavim i izbrišem sa spiska. I nepitaj!
Neko je pohvali ja ajd na spisak, pa onda neko kaže ne valja ja brišem, pa kaže dobra...
I tako neka knjiga doživi puno, puno upisivanja i brisanja sa spiska :)
 
Nemam pojma, jedino da pitam svekra, on ga baš voli.
Čitajući ''Ljubav u doba kolere'', s vremena na vreme poželim da podvučem neku misao koja mi se dopadne, a onda se setim da je knjiga iz biblioteke. Videla sam je juče u Vulkanu, košta preko 1000 dinara (mislim da na Sajmu na Sezamovom štandu košta 750). A u Vulkanu nisam kupila ništa (sebi), vodila sam trinaestogodišnju rođaku koja je dobila knjigu o bontonu. Ona inače ima običaj da čita knjige koje čitaju i njeni roditelji, pa se tako potresla čitajući Kolibu i danima nije mogla normalno da spava. Mislim da ne treba deci davati da čitaju baš sve i tako joj uvalih Harija Potera, to je mnogo prikladnije za njen uzrast.

Šlinkovog Čitača sam čitala tj. tako kaže moja sveska u koju upisujem naslove pročitanih knjiga, ali se ja toga uopšte ne sećam :(
 
Pitaj svekra, Elefteria, i meni predstoji Borhes, ali ja ga jos necu.
Ta Koliba je pre par godina bila bas popularna, na sve strane se citala. Ja nisam htela. Kazu da je neko preispitivanje čoveka o bogu i religiji, a mene bog ne zanima, a ne zanima me ni da citam nesto potresno, tako da sam imala dvostruko protiv. Naravno da deca ne treba da citaju ono sto i odrasli. Uvek je bilo lepih knjiga za tinejdzere, ima ih i sada, pa bolje to da citaju.

A onaj Projekat: sreca, koji ja citam ima bas korisnih stvari. Nisam daleko odmakla, ali vec vidim da bih nesto mogla i da primenim. Sredila je svoj orman, pobacala i poklonila ono sto ne nosi, pobacala razne sitnice, casopise, sto se vuku po stanu! To je ono sto mi svi uvek planiramo da uradima, a vecina nas je boleciva, pa uvek ostaje previse stvari. Bar je kod mene tako. A tek sto je mm boleciv prema svojim kompjuterskim casopisima od pre par godina i samo reži kad pomenem bacanje. Izvestavacu vas o svim dobrim idejama kojih bude. :)
 
Trazeci nesto mudro i pametno o Borhesu i u nadi da cu moci da preporucim i vama ( a i sebi) neku njegovu knjigu nadjoh
ovaj genijalan clanak u komje stoji da su dugacke knjige dobre samo ako presakcemo desetak, dvadesetak stranica, a da je
to radio i Borhes:;)

Literatura| Život
Deset NAJBOLJIH romana na svetu, čemu?
vladimir petrovic RSS / 24.10.2010. u 14:22
[/B]


Sutra se otvara Beogradski sajam knjiga. Eh, te knjige!

S tim u vezi, moram ispričati da sam pre nekoliko dana, navratio u jednu veliku antikvarnicu knjiga, što mi uvek pričinjava zadovoljstvo. Skoro do perverznosti.

I tako, preturajući stara izdanja, udišući miris požutele hartije i već izlapelog lepila, kao i miris crvotočnih drvenih polica i prašine sa potamnelih tapeta, naletim na jednu knjigu na engleskom jeziku, koja me odmah zaintrigira. Nosi eksplicitan naslov, kakav samo Amerikanci mogu dati: „W. SOMERSET MAUGHAM SELECTS THE WORLD'S TEN GREATEST NOVELS". Pogledam malo bolje i vidim da se radi o jednom starom njujorškom izdanju, iz daleke 1958. godine.

Gde me nadje?

Nije da ja baš volim da čitam sve tzv. naj-liste. Ali me svako rangiranje knjiga interesuje. Znam ja da je nezahvalno govoriti o najboljim knjigama, možda je čak i besmisleno, jer takve liste mogu zbuniti čoveka, a i napraviti da se nekako oseti budalom. Šta ako on voli nešto sasvim drugo, nešto što nije ni nalik onome što figurira na naj-listama?

S druge strane, znatiželjnici sa nekoliko klikova na Netu mogu naći svakojake liste - od deset, dvadeset, pedeset i sto najboljih knjiga, pa čak i više od jedne hiljade! Lepo sam naišao na listu sa prilično provokativnim naslovom: „1001 KNJIGA KOJE TREBA PROČITATI ZA ŽIVOTA" (1001 Books You Must Read Before You Die). Vidi se da je uloženo truda u sačinjavanju te liste u kojoj ima od svega po malo; u tom mnoštvu 13 knjiga je iz perioda pre XVIII veka, 46 iz XVIII veka, 157 iz XIX veka, 716 iz XX veka i 69 iz ovog, XXI veka. Pa ko voli, neka izvoli.

Da se vratim na knjigu koju sam našao. Lista Samerseta Moma (W. Somerset Maugham, 1874-1965) izgleda ovako:

1. Rat i mir, od Lava Tolstoja (Лeв Никола́евич Толсто́й: Война и мир)

2. Čiča Gorio, od O. de Balzaka (Honoré de Balzac: Le Père Goriot)

3. Tom Džons, od T. Fildinga (Henry Fielding: Tom Jones)

4. Ponos i predrasude, od Džejn Ostin (Jane Austen: Pride and Prejudice)

5. Crveno i crno, od Stendala (Stendhal: Le Rouge et le Noir)

6. Orkanski visovi, od Emili Bronte (Emily Brontë: Wuthering Heights)

7. Gospodja Bovari, od G. Flobera (Gustave Flaubert: Madame Bovary)

8. Dejvid Koperfild, od Č. Dikensa (Charles Dickens: David Copperfield)

9. Braća Karamazovi, od F. M. Dostojevskog (Фёдор Миха́йлович Достое́вский: Братья Карамазовы)

10. Mobi Dik, od H. Melvila (Herman Melville: Moby Dick)



Pada u oči, naravno, da su u pitanju - klasici. Dobre knjige iz starih, dobrih vremena.

Mom je napisao duži predgovor, kao i tekst o svakom pomenutom piscu, odnosno romanu. Dakle, deset romana - deset kraćih eseja o značajkama dela i pisca. U pitanju je pristup pisca - drugim piscima (kažu da pesnik piše pesme prvenstveno za druge pesnike, he, he, he), što mi je nekako milije nego kada književne naj-liste prave kritičari.

U predgovoru, Mom trezveno naglašava: "Nema savršenog romana. Od deset koje sam ja odabrao nema ama baš nijednog za koji se ne može reći da mu ništa ne fali... Medvedja usluga se čini čitaocu kada se nekontrolisano pohvali neki od romana koji se smatraju klasičnim.... Jedan roman treba čitati sa uživanjem. Ako vam njegovo čitanje ne pruža uživanje, nemojte ga čitati. Prema tome, svaki čitalac je svoj najbolji kritičar, jer on zna šta mu donosi uživanje a šta ne. Uostalom, nije obavezno čitati romane... " . Nije, kažem i ja sebi u bradu, ja koji čitam i čitam.

M

[/B]
Ima onih koji kažu (to sam naknadno čuo) da preskakanje u čitanju nije ništa novo. Da svi preskaču, neko manje neko više, Medjutim, onaj koji preskače treba da vodi računa da ne napravi sebi veću štetu nego vajdu. Jer, odrediti šta je to što treba preskočiti u jednoj debeloj knjizi - nije lako. Neko je prirodno darovit za to, a neko nije, premda kažu da se to može naučiti. A neko nikad ne nauči. Bilo kako bilo, izgleda da se ne isplati insistirati na čitanju neke debele knjige od početka do kraja, he, he, he... Opet, s druge strane, mrmlja moje drugo Ja, kome je naporno da čita knjige, neka ih ne čita.

Da li ja preskačem kada čitam? Hm. Teško mi je da direktno odgovorim, ali mislim da ne preskačem. Uglavnom je to zato što još nisam dobro savladao veštinu preskakanja, a da to bude korisno. Stoga, kad čitam ja čitam od korice do korice. I loše pasaže, polazeći od toga da je normalno da jedan dobar pisac ima i takve delove, ne može sve biti genijalno. A onda, ponovo se vraćam, ako stignem, na delove koji su mi se svideli, ali ne i na delove koji mi se nisu svideli.

Medjutim, dogadjalo mi se ono što se verovatno dogadja još mnogima, da u nekoj knjizi naidjem na više uzastopno loših delova, pa me to smori i ja ostavim knjigu "za kasnije", a onda je naprosto zaboravim i nikada ne pročitam do kraja. O da, ima dosta knjiga koje nisam uspevao da pročitam do kraja.

Ovo kažem s ponosom i sa setom, jer sam ja, u duši, veliki bibliofil. Skoro kao Umberto Eko! (Jedna od stvari koje me čine da budem veliki poštovalac Umberta Eka, pored njegove visoke učenosti, jesto njegovo bibliofilstvo; evidentno je da on srcem i dušom oseća knjigu, biblioteku, antikvarnicu! Ipak, moram priznati da postoji jedna mala razlika: Eko voli i strip, dok je kod mene odnos prema stripu prilično nerazvijen. Moja Monika, koja ponekad olako ima objašnjenja za moje slabosti i poroke, kaže da sam ravnodušan prema stripu - zato što me je Bog obdario tankim smislom za humor!).

Ali ja radim na tome da pronadjem načine kako da brže čitam; o tome sam već govorio na nekom od svojih prethodnih blogova (U Americi je bilo nekakvih priručnika u stilu "Čitati brzo i pamtiti", u kojima se pominje, izmedju ostalog i "unakrsno čitanje"), ali nisam baš sa njima zadovoljan, pa tražim i dalje. A u medjuvremenu će mi se verovatno, sama od sebe, usavršiti veština preskakanja o kojoj govori Mom.

Da se opet vratim na Momovu listu najboljih knjiga. Ta lista nesumnjivo sadrži izvanredne knjige, mada nije sve u njima overeno pečatom genijalnosti. Ipak, ti romani se s pravom i danas smatraju istinski velikim, iako se poneki čitalac ovog bloga možda neće s tim složiti. Naravno, ovde ne mislim na one čitaoce koji po naravi - nisu skloni divljenju. Pa ne uživaju u čitanju dobrih knjiga.

Da li se ja slažem sa Momovom listom? Da i ne.

Naime, ja uglavnom poznajem sve navedene romane, ali ako bi trebalo da ja, u svojstvu dobrog čitaoca, napravim svoju listu deset najboljim romana, ja bih donekle postupio drukčije.


- - - - - - - - - -

Na primer, ja koji veoma cenim Balzaka, ne smatram da je u mnoštvu njegovih knjiga baš "Čiča Gorio" najbolji. Meni se, recimo, više svidja "Rodjaka Beta" (La Cousine Bette). (Svaki put kada pomenem "Rodjaku Betu" setim se, kao i mnogi poklonici Balzaka, onog dela, pri kraju knjige: "Stari baron Ilo je pobegao od žene i živi u nekom ćumezu sa jednom prostitutkom. Adelina, njegova supruga, najzad ga pronalazi u toj rupi i pokušava da ga vrati kući, medju svet. Kaže mu: ‘Hajde, naša sreća će biti potpuna. Evo, ima gotovo tri godine kako te tražim, i bila sam uverena da ću te naći, pa je tvoja soba potpuno spremna za tvoj povratak. Oh, izidji odavde, izidji iz te strašne sredine u kojoj si sada'. ‘Hoću', odgovara baron otupelo, ‘ali mogu li povesti i malu?'"). Zatim, ja volim Stendala, ali umesto njegovog "Crvenog i crnog" radije bih se odlučio za njegov "Parmski kartuzijanski manastir" (La Chartreuse de Parme). Umesto "Ponosa i predrasuda" radije bih u prvih deset najboljih knjiga (obavezno) stavio Prustovu "Potragu za izgubljenim vremenom", bez obzira na njenu obimnost; ja volim i Manconijeve "Verenike" (Alessandro Manzoni: I promessi sposi). A nekako bih voleo da se u prvih deset svakako nadje i "Don Kihot" (El ingenioso hidalgo don Quijote de la Mancha), i pored toga što je i to dugačka knjiga i ima mnogo umetaka koji nemaju veze sa Don Kihotom, kao i delova koji su skoro apsurdni i teško čitljivi; ipak, to je remek-delo.

Naravno, ne smatram da bi moja lista bila dobra za druge, kao što ni Mom nije ubedjen da se njegova lista svakome svidja. (On lično, pri kraju predgovora, iznosi da ima i rezervnu listu deset najboljih romana, medju kojima nema nijednog iz one prve liste. Medju tim rezervnim najboljim knjigama on pominje "Anu Karenjinu", "Zločin i kaznu", "Vašar taštine", Sternovog "Tristama Šendija", Džejmsove "Ambasadore", Lesažovog "Žila Blasa" i još neke. Medjutim, ostao je pri onoj prvoj listi, jer je ona odgovarala i izdavaču knjige.

Eto, tako. Šta vi mislite o pomenutim knjigama? Da li ih sve već imate na policama vaših biblioteka? Ili ste prednost davali nekim drugim knjigama? Kojim?

Na kraju, da ponovim ono što je bilo i osnovno merilo kod Moma: treba voleti samo one knjige čije čitanje predstavlja uživanje. Drugim rečima, ne čitajte knjige koje vam se ne svidjaju, čak i ako su one na kojekakvim listama naj-knjiga.

Kupujte knjige na Sajmu knjiga! Makar ih i ne čitali. Važno je posedovati ih, a uvek će se naći neko, kad-tad, ko će ih čitati. A i vi ćete, valjda, kasnije imati više vremena za čitanje, ako ga sada nemate
 
A ja da dosolim prichu?
Da li preskacete i vi stranice koje vam nisu mnogo zanimljive?
Ja Rat i Mir nisam citala taklo sto sam svaku stranicu citala, samo sam citala gde nije bilo postrojavanja za ratovanje i na stro stranica
detaljan opsi stratigije, logistike sa sve lakom i teskom artilljerijom. Tako da sam jedva procitala 2/3 knjige.
 
Mene kao uvek nesto grize savest kad preskacem, ali Rat i mir sam citala isto kao ti. Ne mogu to o bitkama, a ovamo jedva cekam da vidim sta ce biti dalje s Natasom... :)
A treba to cesce da praktikujem.
Ovaj dugacki tekst sto si stavila cu procitati drugi put.
 
Ja ne tvrdim da imamo svi isti citalacki ukus, daleko bilo da je tako, o cemu bismo onda i raspravljali?
Ja samo hocu da kazme da se u romanu Čitač ne radi samo o ljubavi izmedju tinejdzera i starije zene.

Roman je mnogo kompleskniji. Gde su ostale veoma vazne komponente? Sudjenje zenama cuvarima zloglasnog koncentracionogo logora, gde je pocinjen uzasan zlocin za koji je okrivljena i glavna junakinja romana koja priznaje da je kriva, zapravo glavni krivac, ali to nije istina ili nije potpuna. Naravno, za takvo prizanje sledi presuda. Kako njenu krivicu dozivljava bivsi tinejdzer sada vec odrastao muskarac, kako ona sama, da li je kazna zaista ispravna? Da li stid nad neznanjem moze biti jaci od straha od smrti?

Inace, roman sadrzi i biografske elemente iz zivota samog pisca (inace Nemca, pravnika i filozofa).......
To sam htela reci, i kad bi se postavilo pitanje kako bismo se mi recimo postavili prema svemu tome, "krivice" bez krivice, a onaj ko je citao roman zna o cemu pricam.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top