 
Čitam 
Fajma - Amos Oz.
		 
		
	 
Kad procitas, a mozes i sada, javni kako ti se cini.
Ja sam se odusevila njegovom knjigom 
U svetu svetla i tame ( mislim da sma potrefila naslov), posle sam uzela i njegovu tanku knjizicu 
( a mnogo mrzim tanke knjige

) Moj Michael ( opet neki moj prevod) i nesto mi je delovala bledo, ali on meni bas nekako lezi sa svojim pisanijem.
Danas sam se muvala po nekim knjizarama, bila sam izgubljena u svemiru, nit ja nekog poznajem, nit mene neko poznaje.

U beogradskim je drugacije, mene prepoznaju, narocito u Laguni.
Silne neke zene sada pisu nekakve bestselere, to sve nije za mene.
Zadnje dve nedelje sam preko neta kupila valjda i petnaestak knjiga, sada cu mesecima da ih citam, jedno vreme necu kupovati knjige.
Dobih upravo i Remarka ( nebo sto ne voli ili nema miljenike) i shvatih da sam nekada citala knjigu, ali se nicega ne secam pa cu je opet citati.
Sinoc sam zavrsila Forsterovog Morisa ( Maurice) i nekako me ta knjiga ne ostavlja na miru.
Prvi put sam citala probleme mladih muskaraca kako da izadju na kraj sa svojom (homo) seksulanoscu,
cela knjiga je samo zapravo njegova borba sa samim sobom, ali i okolinom, nesrecno zaljubljivanje,
prva ljubav koja zaborava nema, jednostavno genijalno. Nema tu nikakvih eroticnih detalja, uglavnom
se radi o ocaju glavnog junaka koji pokusava da se na bilo koji nacin reshi tog "zla", da zivi normalno,
da se ozeni, ima decu, ali no way. Meni je bilo blesavo da je u Engleskoj to bilo kao najgora moguca
izopacenost pa su savetovali ljudima da idu da zive u Francusku ili Italiju

Danas je verovatno dijametralno suprotno.
U jednom momentu je glavni junak ljubomoran i besan na svoju sestru, svashta joj govori i vredja je jer
njegova velika ljubav planira da se ozeni njom. Zaista neverovatno.