Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pesme - Milena Markovic, Lom 330 str. (zbirka njenih pesama), 8/10

Opora je, ostra, realna... Procitala sam pola i od mene dosta. Ne cini mi uzitak.
Vise bih volela da pogledam neku njenu dramu.
 
Upravo sam završila Ostrvo ispod mora Evro djunti, 476 strana.
Obožavam Izabelu Aljende. Ova knjiga me malo podseća na Kći sreće. Ima svega: istorije, avantura, borbe za slobodu, Napoleona, patnje i, naravno, ljubavi. Iznad svega je zanimljiva i teško se pušta iz ruku. Preporuke od sveg srca.
 
Ljudi čiste savesti – Ana Kozlova, Akademska knjiga 170 str. 8/10
http://www.delfi.rs/knjige/11307_ljudi_ciste_savesti__knjiga_delfi_knjizare.html

Osvrt na današnje rusko društvo u celini.
Mladi ruski političari (sigurna sam da su naši isti istijaciti), njihova praznjikavost, besciljnost i beskrupuloznost... njihov pad u alkohol, drogu...
A nešto malo i o isto toliko besciljnom običnom čoveku u ovim putinovskim vremenima.

Izdavač je kao što vidite Akademska knjiga.
Pa mogli su zaista da opravdaju svoje ime a ne da ima ovoliko raznih stilskih, štamparskih i svih ostalih mogućih grešaka :rtfm:
 
Masem vam iz Elade :bye: Stigli smo u Solun u subotu. I raspakovala sam se i sad imam vremena za zivot :)
U medjuvremenu sam procitala Olafsonov 'Odlazak u noc' i Gorderovu 'Cerku direktora cirkusa'.
Za obe preporuka.
Ovako, Olafson odlicno pise, a ovde je bas malo pominjan. Jednom sam citala lep clanak o Djampi Lahiri, naslov je bio 'Tihi laureat' ili tako nekako, sto zaista opisuje njen nenametljiv stil pisanja. Olafson me u tom smislu podseca na nju, pise nekako jednostavno i neusiljeno a efektno, bas onako talentovano. I oboje pisu o iseljenicima, ona iz Indije, on sa Islanda. Mislim da mu treba dati sansu, mada mi je ova knjiga onako malo komercijalnija, a vise su mi se svidele price u knjizi 'Dan zaljubljenih', to je bilo bas divno iskustvo.
Gorder mi je neverovatan, zapravo nije moj stil pisca, ali kad saberem sve od njega stvarno je fascinantan jer ume tako dobro da barata stilovima i temama, sve mu se knjige razlikuju. Ova je jednostavno savrsena, glavni lik prezanimljiv, a sama radnja divno upakovana. I bas je nekako knjiga za knjigoljupce, malo mi zalicila na Stilske vezbe, ali samo onako kao ideja.

Sad sta da citam ne znam, ponela sam tacno 20 knjiga iz otadzbine i trazili mi da otvorim gepek na Evzoniju, ali knjige ih nisu ic zanimale pa se sve mislim da je ona fama o iznosenju knjiga iz zemlje nepotvrdjen trac.
 
Masem vam iz Elade :bye: Stigli smo u Solun u subotu. I raspakovala sam se i sad imam vremena za zivot :)
U medjuvremenu sam procitala Olafsonov 'Odlazak u noc' i Gorderovu 'Cerku direktora cirkusa'.
Za obe preporuka.
Ovako, Olafson odlicno pise, a ovde je bas malo pominjan. Jednom sam citala lep clanak o Djampi Lahiri, naslov je bio 'Tihi laureat' ili tako nekako, sto zaista opisuje njen nenametljiv stil pisanja. Olafson me u tom smislu podseca na nju, pise nekako jednostavno i neusiljeno a efektno, bas onako talentovano. I oboje pisu o iseljenicima, ona iz Indije, on sa Islanda. Mislim da mu treba dati sansu, mada mi je ova knjiga onako malo komercijalnija, a vise su mi se svidele price u knjizi 'Dan zaljubljenih', to je bilo bas divno iskustvo.
Gorder mi je neverovatan, zapravo nije moj stil pisca, ali kad saberem sve od njega stvarno je fascinantan jer ume tako dobro da barata stilovima i temama, sve mu se knjige razlikuju. Ova je jednostavno savrsena, glavni lik prezanimljiv, a sama radnja divno upakovana. I bas je nekako knjiga za knjigoljupce, malo mi zalicila na Stilske vezbe, ali samo onako kao ideja.

Sad sta da citam ne znam, ponela sam tacno 20 knjiga iz otadzbine i trazili mi da otvorim gepek na Evzoniju, ali knjige ih nisu ic zanimale pa se sve mislim da je ona fama o iznosenju knjiga iz zemlje nepotvrdjen trac.
Srećno ti nama stigla :D :zag:

U jednom delu moj spisak izgleda ovako:

76. Povratak kuci–Olaf Olafson, Samizdat 260str,(Sweet,Island)
77. Dan zaljubljenih–Olaf Olafson, Samizdat 170str,(Kanela, priče)
78. Odlazak u noć – Olaf OLAFSON, Samizdat, 170 str, (---)
79. Iskupljenje – Olaf OLAFSON, Samizdat, 170 str, (---)

Ali kad god se setim da ga potražim u biblioteci, na čitanju je :confused:
 
Kad sam ja pre godinu dana napisala da mi se Vita Brevis ne svidja, isto mi je Rada pretila Mirkom. :rtfm:
Gorder definitivno nije moj pisac. Kći direktora cirkusa mi se svidela, Vita Brevis i Zamak u Pirinejima nisu. Još mi je ostalo da pročitam Devojku s pomorandžama, ili kako se već zove. Mada već pomalo gubim želju za tim.
Danas stojim pred onim policama u biblioteci i ništa mi se ne uzima. Bio je Murakami Norveška šuma, ali mislim da nisam raspoložena za njega, onda gomila onih tralalajki, od kojih mi ništa nije privuklo pažnju. Muziku i tišinu, navodno nisu imali. Mislim da ona smotana bibliotekarka nije znala da nadje, ako je uopšte tražila. A trebalo je jutros da bude moja stara bibliotekarka.
U stvari, žao mi je što sam završila Ostrvo ispod mora, Izabele Aljende. Mnogo smo se lepo družili i baš sam uživala.
Ionako nisam htela ništa značajno da uzmem iz biblioteke jer imam Zimski dvorac.
Sve ste oduševljene Maraiem Sveće gore do kraja, a ja je se uopšte ne sećam. Nikakav utisak nije ostavila na mene.
 
Ja sam od Gordera čitala "Zamak u Pirinejima" i svidela mi se knjiga,
a bila sam krenula da čitam i "Kći direktora cirkusa" ali mi se nije svidela, pa sam odustala.
Od onih koji su čitali "Misteriju pasijansa" i "Devojku sa pomorandžama" (nisam sigurna da li se
tako zove knjiga, ispravite me), sam čula da su dobre knjige.
 
Ja sam od Gordera čitala "Zamak u Pirinejima" i svidela mi se knjiga,
a bila sam krenula da čitam i "Kći direktora cirkusa" ali mi se nije svidela, pa sam odustala.
Od onih koji su čitali "Misteriju pasijansa" i "Devojku sa pomorandžama" (nisam sigurna da li se
tako zove knjiga, ispravite me), sam čula da su dobre knjige.

Da, zove se Devojka sa pomorandžama. Ja je u šali zovem Devojka sa agrumima:lol:

Meni lično se knjiga nije svidela, što ne znači da tebi neće. Mnogima je za srce prirasla. Stvar ukusa. I trenutka. Namerno dodajem faktor trenutka u priču pošto nam neke knjige "legnu" u momentu kada smo srećni, tužni, ravnodušni, umorni a neke nam se dopadnu tek na drugo čitanje. Meni je Sabatov "Tunel" prvi put bio čudan, drugi put genijalan. A "Zen i umetnost opravljanja motocikla" na prvo čitanje zanimljiv, na drugo deprimirajuć roman. Kao što rekoh stvar raspoloženja.
 
Pile, baš volimm što si ovo napisala, ispadoh ja ovde neki negativac jer mi se Gorder (uglavnom) ne svidja. Onda neću da jurim ni Devojku s pomorandžama. Ako mi naleti, možda je uzmem. Nisam znala da ima i film.
Počela sam Zimski dvorac, Džona Bojla i već mi se dopada.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top