Elem, ja se od poslednjeg javljanja nacitala svega i svacega pa cu sad koliko stignem, a posle jos koliko stignem 
 LJuljaska daha
LJuljaska daha, Herta Miler (Laguna). Dopala mi se ali sam je mnogo sporo i tesko citala. Taj njen prepoetican jezik, kratke recenice, ponavljanja, sve mi je to bilo zamorno ali i lepo. I naravno, tema - teska ali opet mi se dopalo sto ju je obradila na drugaciji nacin iako se cini da je o logorima sve receno. I sto rece Lamar kad ju je citala, korica je predivna u kontekstu knjige. Veoma sam zadovoljna sto sam je procitala, ali nemam nesto preteranu zelju da se vratim Herti Miler. Morala bi da me nesto zesce kupi tematikom ili d ami se poklopi raspolozenje.
Strah i njegov sluga, Mirjana Novakovic (Laguna, a pre toga Narodna knjiga). Ovo mi je jedna od najboljih knjiga ove godine i poslednjih godina. Potpuno sam njome odusevljena. Volim i Petrovicevu "Sitnicarnicu" ali i d aje ova knjiga dobila NIN-a te godine ne bi bilo nezasluzeno, naprotiv. Ima svega - puno puno puno zaista dobrog humora (ne povrsnog, ali sam se glasno smejala maltene na svakoj drugoj strani), inteligentnog komentara sadasnjosti u kontekstu proslosti, triler-fantasticni-ironicni size... ma svasta. Ukratko, dogadja u vreme kad je Beograd nakratko presao iz ruku Turaka u ruke Austrougarske, ali sve se prica da samo sto ih nece vratiti Turcima u zamenu za nesto drugo. Na pojavu glasina da su se u Srbiji javili vampiri, Djavo (jeste, bas taj) sa svojim slugom, Srbinom dabome, se upucuje da ispita stvar jerbo ako jesu vampiri mozda je to znak smaka sveta i Strasnog suda a to bi po njega imalo strahotne implikacije. Inace taj odnos Djavola i sluge vam je kao Crni Gruja i Bole, fenomenalno. Svaka Djavolova recenica, komentar, vidjenje Biblije, pravde i nepravde, Srbije izmedju Turske (proslosti) i Austrougarske, tj. Evrope (moguce, prizeljkivane, mada daleke buducnosti) je zlata vredna - i tacna i duhovita. NIkad ne bih mislila da bi se knjiga sa ovakvim sadrzajem kupila ali sam se od prve stranice zalepila i nisam se smirila dok je nisam procitala skoro u dahu. Ujedno, ovo je preporuka i za 
Moonlight, mislim da je ona pitala.
Keltov san, Mario Vargas Ljosa (Laguna). Isto knjiga koja me ne bi mozda sadrzajem zainteresovala, ali sam veoma zadovoljna sto sam je procitala. Nije tako univerzalna tema kao “Avanture nevaljale devojcice” ali je dobra, spada u one njegove “politicke” (“Jarcev san”, “Razgovor u Katedrali”...) a ne “nevaljale” romane (“Pantaleon”, “Pomajka”, “Don Rigoberto” I sl). Dogadja se s kraja 19. I pocetka 20.veka I  govori o istorijskoj licnosti, Ircu koji je ceo zivot ulozio u jurenje ideala – u oslobodjenje robova u Africi I Amazoniji I ljudsko tretiranje radne snage, ispravljanje drustvenih nepravdi I na kraju, za samostalnost Irske od Britanije zbog cega je optuzen za izdaju I osudjen na smrt. Taj njegov zivotni put, nacin borbe, motivi, sve je to vrlo lepo opisano, cak I previse dokumentarno, na momente kao da se ne cita roman. Tema je teska, narocito kada govori o sakacenju ljudi u Africi I Amazoniji I svakojaka nedela koje su pocinili vlasnici, ali izrazito je informativna I puno sam razmisljala o njoj. NE znam da li bi se vama svidela ali meni jeste, mada sad moram opet da se malo odmorim od Ljose.
Koka-kola socijalizam, Radina Vucetic (Sluzbeni glasnik). Znam da nije beletristika ali ja sam je procitala kao da jeste. Mnogo je interesantna knjiga – o uticaju americke popularne kulture na kulturu Jugoslavije sezdesetih godina – film, pozoriste, popularna knjizevnost, stripovi, decje igre, mora... Veoma je dobro argumentovano, ozbiljnom istrazeno, nije sladunjavo nostalgicno, ali nije ni osudjujuce, pravo pogodjen ton I naravno zanimljiva tematika. Uzgred, jeste li znali (mozda sam to ovde vec pisala) da je ona cuvena decja razbrajalica em-a-esesa... zapravo iskrivljeno, decje, spelovanje reci Misisipi – to su klinci  pogresno culi od americkih vojnika posle rata. 
Timor mortis, Slobodan Selenic. Joj, volim Selenica ali me uvek ubije u pojam. Ova mi nije bila potrebna. Ostale su mi jos “Prijatelji” I “Pismo/glava” I zavrsavam njegov opus.
Kako upokojiti vampira, Borislav Pekic. E ovo mi je najbolja knjiga ove godine, definitivno I jedna od vrhunaca mojih citalackih iskustava uopste. Nije za svakoga ali ja sam uzivala u svakoj njegovoj recenici, u njegovoj cini se bezgranicnoj erudiciji, ironiji, umesnosti da vesto hoda po tankim zicama... ma u svemu. Malo je takvih knjiga koje mozes da citas na mnogo nivoa I uzivas u svakom a da opet nije mucno citanje. Ovo mi je prvi Pekicev roman, dosad sam citala I volela “Sentimentalnu povest Britanskog carstva” I “Pisma iz tudjine” (preporucujem 
Vanki) ali sa ovim sam se nepovratno odusevila Pekicem I odlucila da svake godine procitam bar jednu njegovu knjigu I nasladim se.
Zemljomorje, tetralogija, Ursula le Guin (Familet): Preporuka za Elefteriu I ko jos cita epsku fantastiku. Klasik tog zanra I ja sam mnogo uzivala. Imam I u digitalnom formatu na engleskom, ko hoce.
E ajde da vas ne smaram dalje, iscitajte ovo koga ne mrzi, pa cu sutra da nastavim.