Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ma kad sam napisala shvatila sam da ces me to pitati, a zapravo evo zasto sam to pitala.
Dok nisam radila imala sam mogucnost da svakoga dana gledam Opru pa je tako u jednoj epizodi bila i ta neka Elizabet Gilber i pricala o tome kako je napisala knjigu o sebi i bla bla bla i kako je rasla razvijala se i bla bla bla, i cela prica je bila kao oni multilevel gurui da je bila na tankoj liniji izmedju mnogo mi je odvratna ova zena do svaka joj bre cast...

Naravno Opra odusevljena ( a ja cenim Opru jelte ) pa reko daj da vidim sta je to...i onda sam kupila knjigu i procitala i moje impresije sam jos tad napisala na temi i necu da se ponavljam nije to sad bitno, nego evo sta hocu da kazem....ja sam sve vreme citajuci tu knjigu imala pred ocima pravu Elizabet. I non stop sam trazila da mi se prevagne na neku stranu od dve gore navedene...i do kraja sam ostala tako nekako ispitivacki nastrojena prema njenoj prici i nisam se odredila prema njoj samo prema knjizi...

I dan danas mi je kad pomislim na to u stomaku neki osecaj da je tu nesto mnogo cudno, tj da nije pravo istinito nego skroz marketinski smisljeno za siroke narodne mase i da ta knjiga iako autobiografska nije potpuno iskrena. I zato mi se Elizabet ne dopada ni danas i zato te pitam jesi li je videla i zapravo sam htela da te pitam kakav je tvoj dozivljaj dok citas? Imas li utisak da je sve to ajd da kazem fejk, ili ti je sve ok?

I da dodam...ne bih imala problem sa svim tim da prica nije prodavana bas tako kao pad i uspon jedne zene- istinit dogadjaj, da je fikcija ne bih se bavila istinom i tim istrazivanjem istinitosti vec samo smislom i porukom...

Al sam opsirna j.bt :roll:
 
@ Mirka
Aha, pa nek si bila opširna da mi objasniš svoj stav. Vidiš, ja to sve nisam znala. Nisam je gledala kod Opre, nisam znala kako izgleda. Znam da je knjiga odjednom doživela planetarnu popularnost, ali se, pravo da ti kažem, nisam interesovala za nju. I skeptična sam prema knjigama koje tako postanu popularne i svi pričaju o njima. Kao sad to 50 nijansi siva. (A Dana nam je ovde pisala da ne zaslužuje takvu popularnost i mi svi verujemo Dani).
Nisam ni Jedi, moli, voli čitala kao da je autobiografija. Ja uvek mislim da se, čak i ako je inspirisano nečijim životom, to prilagodi ukusu i očekivanjima čitalaca ciljne grupe. Tako i ovo. Sad kad si me to pitala, ubedjena sam da je to sve smišljeno i planirano napisano i izvedeno, sa svim tim reklamnim kampanjama da bi privuklo čitaoce. Tako da, niti sam ja tu očekivala neku iskrenost, niti sam je osetila. Recimo da je solidno odglumljena, pa nekog može da ubedi, ali skeptika, kakav sam ja - ne. Ja sam joj prišla kao nekoj lakoj literaturi, kao da je tralalajka, što bi ti rekla. I drugarica od koje sam je uzela mi je rekla da nije mogla ni da je pročita. Toliko o preporuci mojih bližnjih. I onda ja zaista nisam očekivala ništa, pa se nisam ni razočarala.
Sad sam se ja raspisala, a kratka verzija bi bila : slažem se s tobom.
 
E to je ono sto ne volim kod autobiografija....tj modernih autobiografija- sto su pisane lazno i sto to ma koliko da je pisac dobar manipulator, negde duboko u sebi osetim.
Neke stvari ne mogu da se slazu....knjige su ogledalo necije duse i kad nesto nije kako treba kao i kod ljudi, to jednostavno osetis telom a ne umom.
Bar ja tako citam i primam sve sto se odasilja iz knjiga i ljudi.
Nekad ne umem da objasnim sta me zulja al imam taj osecaj o gotovo.

Kada bih pisala knjigu o sebi ili bih je pisala kako jeste onako 300% iskreno i otvorenog srca ili bih je pisala u formi koja nije autobiografska i tako mirna srca menjala cinjenice bez da osecam da lazem citaoca. E upravo na tom temelju je kod mene pala autorka ove knjige i diskreditovala se za vjek i vjekova.

Pa kad vidis laznu autobiografiju panisanu losim knjizevnim stilom i umecem onda to svakako nije za preporuku.
I nek izvine Opra al bas me razocarala :) od nje sam ocekivala najmanje da izadje i kaze "Alo Gilbert, sedi jedan" :lol:
 
Trenutno citam "Nice Work", David Lodge. Stigla sam do pola, interesantna je tema mada je pisano u proslom veku :) Doba Tacerke u Britaniji, smanjivanje fondova za Univerzitete i velika otpustanja u privredi, i sad ide neka akcija da se privreda i skolstvo bolje upoznaju, pa tako jedna profesorka engleske knjizevnosti (feministkinja i puna nekih savremenih shvatanja) dolazi jednom nedeljno u neku fabriku gde je 'senka' jednom od meadzera (inzenjer, naravno malo staromodnijih rezona) - naglas sam se smejala njenim reakcijama :)
Pogledala sam posle, to je u stvari treca knjiga iz "The Campus Trilogy: Changing Places; Small World; Nice Work", tako da cu i ove prethodne da potrazim.
 
Trenutno citam "Nice Work", David Lodge. Stigla sam do pola, interesantna je tema mada je pisano u proslom veku :) Doba Tacerke u Britaniji, smanjivanje fondova za Univerzitete i velika otpustanja u privredi, i sad ide neka akcija da se privreda i skolstvo bolje upoznaju, pa tako jedna profesorka engleske knjizevnosti (feministkinja i puna nekih savremenih shvatanja) dolazi jednom nedeljno u neku fabriku gde je 'senka' jednom od meadzera (inzenjer, naravno malo staromodnijih rezona) - naglas sam se smejala njenim reakcijama :)
Pogledala sam posle, to je u stvari treca knjiga iz "The Campus Trilogy: Changing Places; Small World; Nice Work", tako da cu i ove prethodne da potrazim.
Ovo bi mi se sigurno dopalo :lol:
Samo ne znam da li je izdata kod nas :think:
 
I meni, kao i svaka Remarkova.

Ja sam Remarka toliko davno citala, da se nicega vise ne secam :eek:
Samo se secam da sam ga rado citala :)

I ja sam ga nekada davno rado čitala i uživala. Toga se sećam. Možda je vreme da čitamo ponovo. A onda ćemo se, kako što pročitamo, prisećati da smo to već čitale, kao Esterita u najnovijem slučaju sa Midlseksom.
Wajld čajdl, baš lepo što si nas podsetila na Remarka.
 
Nema na čemu Mrs. Bi:)

Ja kasnim onda s Remarkom definitivno...ne znam zašto sam ga dosad izbegavala...imala sam potpuno pogrešnu percepciju o tome kako i šta piše, naravno naslepo...
A sada..uf!
Srećom pa nikad nije kasno da se nešto pročita i zavoli:)
 
Pekiceva Atlantida me nije razocarala. Buduci da ne spadam u ljubitelje SF knjizevnosti zbilja je cudo kako sam je uopste i odabrala za citanje. Nisam se pokajala. Verovatno svako u knjizi moze da izbunari deo za sebe buduci da je knjiga krimi prica, SF roman, na mahove horor sa snaznom simbolikom a posebno je snazna prognosticka sposobnost, meni inace vrlo dragog, pisca.

Filmska prica. Na svetu postoje roboti, androidi, i ljudi. Razliku izmedju njih cine emocije i slobodna volja coveka. U ime robota odluke donosi program. Kako knjiga odmice, na samom vrhuncu, postavlja se pitanje koliko sam covek nije android i koliko ljudska civilizacija nije unapred programirana. Zaplet predstavljaju masovna ubistva. Sporno je ko donosi odluku da se ubistva izvrse, covekov um ili program. Kao sto je bog stvorio ljude po ugledu na sebe, roboti su deo nas jer smo ih mi konstruisali, kada se pobune protiv tvorca to je slicno kao da covek pobuni protiv boga. I tada prestaje jedna civilizacija. Sadasnja Atlantida propada a uspinje se sledeca.
 
Ja sam od Remarka citala Nebo neme miljenike i Trijumfalna kapija i zakljucila da je on definitivno mnogo depresivan za mene :sad2:
Ili mu je neko tesko bolestan pa umre ili mu neko pogine i tako to :sad2:
Dodjoh da se pohvalim da sam procitala Kraljicina luda, i mnogo mi se dopala ali posto sam ja poznati sporocit naravno da sam je rastegla sa citanjem :mrgreen:
Volim vas sve puno :heart:
 
ja sam takodje sporocit, bar u posl. vreme...

presla sam 100ak str Sevastopljske ruze i jos uvek nemam neki utisak o knjizi..na momente mi se cinila zanimljivom
a sad..onako..
a nesto nemam strpljenja za neku dosadu a i za neke tmurne i otegnute price,
a opet ne volim da odustanem i ostavim knjigu..
 
Pekiceva Atlantida me nije razocarala. Buduci da ne spadam u ljubitelje SF knjizevnosti zbilja je cudo kako sam je uopste i odabrala za citanje. Nisam se pokajala. Verovatno svako u knjizi moze da izbunari deo za sebe buduci da je knjiga krimi prica, SF roman, na mahove horor sa snaznom simbolikom a posebno je snazna prognosticka sposobnost, meni inace vrlo dragog, pisca.

Filmska prica. Na svetu postoje roboti, androidi, i ljudi. Razliku izmedju njih cine emocije i slobodna volja coveka. U ime robota odluke donosi program. Kako knjiga odmice, na samom vrhuncu, postavlja se pitanje koliko sam covek nije android i koliko ljudska civilizacija nije unapred programirana. Zaplet predstavljaju masovna ubistva. Sporno je ko donosi odluku da se ubistva izvrse, covekov um ili program. Kao sto je bog stvorio ljude po ugledu na sebe, roboti su deo nas jer smo ih mi konstruisali, kada se pobune protiv tvorca to je slicno kao da covek pobuni protiv boga. I tada prestaje jedna civilizacija. Sadasnja Atlantida propada a uspinje se sledeca.
Tako si je lepo ispricala da ne moram ni da je citam...
A ipak mi se cita :think:
 
Nisam nasla bas ovu knjigu, ali ima prva iz te trilogije i neke druge:
Zamena mesta: priča o dva kampusa
http://www.superknjizara.hr/index.php?page=autor&idautor=2076
Ima i drugih linkova, ovde sam ansla najvise knjiga. Sigurno ima po bibliotekama.
Super. Bacam je na spisak :D
ja sam takodje sporocit, bar u posl. vreme...

presla sam 100ak str Sevastopljske ruze i jos uvek nemam neki utisak o knjizi..na momente mi se cinila zanimljivom
a sad..onako..
a nesto nemam strpljenja za neku dosadu a i za neke tmurne i otegnute price,
a opet ne volim da odustanem i ostavim knjigu..
Vecita dilema kada se zaglavimo tako u sred knjige :think:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top