jerohinac
Legenda
- Poruka
- 50.074
BOKYSTAMY
Re: BIBLIJA...KOLIKO ZNAMO O NJOJ...
Ne bih se složio da je cilj čovekaq da zadobije duha svetoga.Zašto...zato što se samim krštenjem zadobija duh sveti a poznato ti je da u hrišćanstvu crkva krsti kako i bebe tako i malu decu.Znači...nema čovekovog cilja u smislu da zadobije duha svetoga.
U smislu mitskih simbola ovo mi je na neki način prihvatljivo.Mitovi i mitski simboli imaju svoje izuzetno mesto i značaj u svakoj religiji pa i u hriščanstvu.I da ti napišem kako ja mislim o tome.
Izuzetno je zanimljiv odnos vere i verovanja u mitove.Vera na neki svoj način podrazumeva verovanje u mitove a koji su ništa drugo do predanja.U smislu vere obavezno je verovanje u teogoniske mitove koji objašnjavaju nastanak sveta i božanstava.Isto tako je obavezno verovanje u antropološke mitove koji govore o nastanku i razvoju čoveka.Obavezni za verovanje su i eshatoločki mitovi koji govore o projekciji kraja ćoveka i sveta.
Verovanje i mitove nije svojstveno samo primitivnim ljudskim zajednicama.U svojoj suštini uloga mita ima neku metafizičko-mističku funkciju da čovekovu svest uskladi sa potrebom verovanja u datim okolnostima životnih uslova.Pri tom je veoma bitna i ona kosmološka funkcija mita koja u verovanju oblikuje tačno odredjene slike i pojmove sveta.Sama po sebi je bitna i ona psihološka funkcija mita kojom čovek uskladjuje sebe sa idealima moralnosti.
Svi mitovi imaju veoma jasno naznačene simbole ali se ti jedni te isti simboli ne prihvataju na isti način u smislu njihovog značenja kod različitih religijskih verovanja i doktrina.Tako naprimer jedne te iste mitske simbole hriščanstvo tumači na svoj a recimo blisko istočne religije na svoj način.
Hriščanstvo mitološke simbole prihvata u istorijskom smislu a blisko istočne religije u psihološkom.A u vezi sa tim, skromno mislim da to insistiranje mitskih simbola na istoriji nužno dovodi do zastarevanja samih simbola i njihovo obesmišljavanje.
Zastarevanje samim mitskih simbola u kontekstu sa vremnom i storijom dovodi dotle da sve ono ritulano u vezi sa mitskim simbolima postaje samo ogoljena forma koja se čini po navici.Zato je neka druga priča u vezi sa blisko istočnim religijama gde nema istorijskog prihvatanja simbola.Mnogo buda nema istorijsku osnovu jer se na tom ne insistira.Tako u budizmu simboli nisu u nekom davnom dogadjaju već su u samom verniku sada i ovde.Po budizmu buda je mitološki simbol po kojem se bez klanjanja tom simbolu u samom čoveku trebaju dogoditi neke promene uz preduslov da se veruje u učenje budizma.
Suština onog šta želim da kažem,uprošćeno se svodi na to,da verovanje ne sledi onaj putokaz koji usmerava u datom pravcu,već se doslovno uhvati za taj putokaz bez kretanja u pokazanom pravcu,čineći vernike uverenim da je to suština vere.
A kako je religija sama po sebi organizovano učenje koje se prvenstveno zasniva na tumačenju mitskih simbola,očito je da mitologija i religija prožimaju jedna drugu.Pri tom nije od nekog posebnog značaja što je mitologija prethodila religiji.A valjda ti je poznato da kako hriščanstvo kao religija,tako i sve druge religije,ne bi mogle ni da postoje bez uporišta na mitologiji i mitskim simbolima.
A kako je ono hriščansko insistiranje na istorijskom prihvatanju i tumačenju mitskih simbola u današnje vreme postalo malo problematično,nije nejasno zašto je biblija kao reč božija data čoveku...teško shvatljiva.Ali ne teško shvatljiva zbog poruke,već načina na koji je i kako napisana.U vreme kada je biblija pisana ljudi su bili na onom da kažem obrazovnom nivou koji je bibliju prihvatao kao mističnu upravo zbog nejasnoća u njoj a u koje nejasnoće ondašnji ljudi nisu ni pomišljali da se upuštaju.
Re: BIBLIJA...KOLIKO ZNAMO O NJOJ...
cilj coveka je da zadobije duha svetoga ,jer ko nema duha taj nije boziji, a sredstva za ,zadobijanje su molitva.post ,milostinja ,pokajanje ,ispovest, post,itd
Ne bih se složio da je cilj čovekaq da zadobije duha svetoga.Zašto...zato što se samim krštenjem zadobija duh sveti a poznato ti je da u hrišćanstvu crkva krsti kako i bebe tako i malu decu.Znači...nema čovekovog cilja u smislu da zadobije duha svetoga.
a onda posle vaskrsenja ,duh sveti u obliku ognjenih jezika silazi na apostole, kasnije na sve koji su se krstili , taj duh koji su ljudi izgubili zbog greha ,ponovo se dobiva krstenjem,
U smislu mitskih simbola ovo mi je na neki način prihvatljivo.Mitovi i mitski simboli imaju svoje izuzetno mesto i značaj u svakoj religiji pa i u hriščanstvu.I da ti napišem kako ja mislim o tome.
Izuzetno je zanimljiv odnos vere i verovanja u mitove.Vera na neki svoj način podrazumeva verovanje u mitove a koji su ništa drugo do predanja.U smislu vere obavezno je verovanje u teogoniske mitove koji objašnjavaju nastanak sveta i božanstava.Isto tako je obavezno verovanje u antropološke mitove koji govore o nastanku i razvoju čoveka.Obavezni za verovanje su i eshatoločki mitovi koji govore o projekciji kraja ćoveka i sveta.
Verovanje i mitove nije svojstveno samo primitivnim ljudskim zajednicama.U svojoj suštini uloga mita ima neku metafizičko-mističku funkciju da čovekovu svest uskladi sa potrebom verovanja u datim okolnostima životnih uslova.Pri tom je veoma bitna i ona kosmološka funkcija mita koja u verovanju oblikuje tačno odredjene slike i pojmove sveta.Sama po sebi je bitna i ona psihološka funkcija mita kojom čovek uskladjuje sebe sa idealima moralnosti.
Svi mitovi imaju veoma jasno naznačene simbole ali se ti jedni te isti simboli ne prihvataju na isti način u smislu njihovog značenja kod različitih religijskih verovanja i doktrina.Tako naprimer jedne te iste mitske simbole hriščanstvo tumači na svoj a recimo blisko istočne religije na svoj način.
Hriščanstvo mitološke simbole prihvata u istorijskom smislu a blisko istočne religije u psihološkom.A u vezi sa tim, skromno mislim da to insistiranje mitskih simbola na istoriji nužno dovodi do zastarevanja samih simbola i njihovo obesmišljavanje.
Zastarevanje samim mitskih simbola u kontekstu sa vremnom i storijom dovodi dotle da sve ono ritulano u vezi sa mitskim simbolima postaje samo ogoljena forma koja se čini po navici.Zato je neka druga priča u vezi sa blisko istočnim religijama gde nema istorijskog prihvatanja simbola.Mnogo buda nema istorijsku osnovu jer se na tom ne insistira.Tako u budizmu simboli nisu u nekom davnom dogadjaju već su u samom verniku sada i ovde.Po budizmu buda je mitološki simbol po kojem se bez klanjanja tom simbolu u samom čoveku trebaju dogoditi neke promene uz preduslov da se veruje u učenje budizma.
Suština onog šta želim da kažem,uprošćeno se svodi na to,da verovanje ne sledi onaj putokaz koji usmerava u datom pravcu,već se doslovno uhvati za taj putokaz bez kretanja u pokazanom pravcu,čineći vernike uverenim da je to suština vere.
A kako je religija sama po sebi organizovano učenje koje se prvenstveno zasniva na tumačenju mitskih simbola,očito je da mitologija i religija prožimaju jedna drugu.Pri tom nije od nekog posebnog značaja što je mitologija prethodila religiji.A valjda ti je poznato da kako hriščanstvo kao religija,tako i sve druge religije,ne bi mogle ni da postoje bez uporišta na mitologiji i mitskim simbolima.
A kako je ono hriščansko insistiranje na istorijskom prihvatanju i tumačenju mitskih simbola u današnje vreme postalo malo problematično,nije nejasno zašto je biblija kao reč božija data čoveku...teško shvatljiva.Ali ne teško shvatljiva zbog poruke,već načina na koji je i kako napisana.U vreme kada je biblija pisana ljudi su bili na onom da kažem obrazovnom nivou koji je bibliju prihvatao kao mističnu upravo zbog nejasnoća u njoj a u koje nejasnoće ondašnji ljudi nisu ni pomišljali da se upuštaju.

