Odavde vidimo geografsku distribiciju, tj. područje od Soluna do Rujna (od Bugarske do "Lugarske") na kojem se, prema inačici zvanične indogermanistike gotovo jednovremeno, kao udar meteora o Zemlju, na prelazu 8. u 9. vek odigrala tzv. "metateza likvida u slovenskim jezicima". Ma koliko razboritom umu ovo samo po sebi bilo teško prihvatljivo, verovali ili ne, ovo jeste prihvaćeno kao zvaničan naučni stav.
Dakle, šta zaključujemo na osnovu gornje pločice koja ukazuje da se samo u istočnoslovenskih jezika odigrala glasovna promena tzv. "pleofonije (mnogoglasja)" u početnom konsonantskom slogu?
Zaključujemo da su svojim širenjem ka severoistoku, dolazeći u kontakt sa mnogim plemenima, a posebno uralskim narodima, čiji su današnji jezički predstavnici mađarski i finski jezik, istočnoslovenski jezici pretrpeli glasovne promene, analogne ili gotovo jednake promenama posvedočenim mnogo kasnije, pri dolasku ugarskih plemena u Panoniju prilikom njihovog usvajanja slovenskih reči: srp. brazda → mađ. barazda, srp. knjiga → mađ. konjig, srp. sliva, šljiva → mađ. silva, srp. stol → mađ. astal, srp. sreda → mađ. serda, srp. škrinja, skrinja (od skriti) → mađ. sekrenj, srp. grad → mađ. Gardoš, srp. blatno → mađ. Balaton, spr. Zlatan → mađ. Zoltan itd.
Time zaključujemo da je južno- i zapadnoslovenska vrednost početnih slogova koji sadrže likvidu etimološki originalna (polazna, ortoteza) i da su oblici na koje danas zvanična indogermanistika gleda kao na etimološke originale (walh, berg, helm, wolke itd.) izvedeni iz slovenskih (vlah, breg, šlem, obvlak itd.) tj. kod germanskih i italskih oblika došlo je do metateze likvida.
Moj propali pokušaj razumevanja revolutivne metateze likvida u južnim i zapadnoslovenskim jezicima krajem 8. veka, imao je za posledicu pokušaj objašnjenja istočnoslovenskog mnogoglasja (pleofonije) izvan konteksta razvoja od tzv. "nemetateziranih" oblika korena (CvrC/CvlC, gde v stoji umesto vokala a, e ili o) . Zato predlažem nacrt modela razvoja mnogoglasovnih oblika iz tzv. "metateziranih" (CrvC/CrlC), a realno ortoteznih, tj. realno izvornih oblika korena.
Što se mnogoglasja tiče, stvar izgleda ovako.
1.a. Mnogoglasovna reč prestaje to da bude kada se akcenat prebacuje sa mnogoglasovnog sloga (берег:безбрежный, ворот:возврат, город:Волгоград, голова:возглавить, сторона:пространство, через:чрезвычайный, оборот:обращение, молоко:млекопитающее, перед:предмет, середина: средний) i obratno, reč postaje mnogoglasovna kada je akcenat na početnom slogu korena (zovi ga "mnogoglasni" ili "Anlaut" slog).
b. Ovde stvar nije prvoočigledna zbog prisustva staroslovenizama koji zamagljuju rusko jezičko svojstvo paralelizma mnogoglasja i ortoteze (realnog praslovenizma) opisano pod 1.a.
2.a. Različiti korenovi koji bi mnogoglasovnim razvojem bili u homonimnom paru međusobno su kompetitivni dok svako značenje ne dobije jedinstven oblik - jedan ostaje u južnoslovenskom (originalnom) stanju, dok se drugi razvija u mnogoglasovni oblik. Na primer: брат (brat):бороться (boriti se)
b. Ovde stvar nije prvoočigledna zbog prisustva staroslovenizama koji zamagljuju rusko jezičko svojstvo ortoteze (realnog praslovenizma) opisano pod 2.a.
3.а. Postojanje slovenskih reči bez izvesnog neslovenskog (nebaltoslovenskog) kognata (hram:хором, Sloven:соловей, glagoljati:голого́лить) kojim bi se mnogoglasje date reči objasnilo kao pojava nastala od CvrC/CvlC tzv. "nemetatzirane" forme.
b. Nepostojanje mnogoglasovnog oblika reči koja ima tzv. nemetatezirani kognat u neslovenskim jezicima (?).
4.a. Podudarnost ruskog mnogoglasja sa mađarskim realnim mnogoglasjem koje nastaje posle 9. veka: борозда:barazda, болото:Balaton i
b. podudarnost ruskog mnogoglasja sa mađarskom realnom metatezom koja nastaje posle 9. veka: Zoltan:золото, Gardos:город, serda:середина
upućuju na zaključak o vremenski trajnim fonološkim svojstvima zapadno- i južnoslovenskih dijalekata odslikanih u realnoj ortotezi i
vremenski trajnim fonološkim svojstvima neslovenskih jezika koji usvajaju slovenske oblike. Ulogu u nastanku pleofonije istočnoslovenskih dijalekata mogu imati
uralski jezici čiji su govornici poslovenjeni na istočnoslovenskom području, a to je grupa jezika kojoj pripada i mađarski jezik. Kako vidimo iz priloženih primera, ovi jezici imaju tendenciju razbijanja početnih konsonantskih klastera tzv. anlaut-vokalizmom, što je, praktično, drugo ime za pleofoniju, a koristi se u objašnjenju nastanka mnogoglasnih oblika u mađarskom jeziku.
5. a. Značajnu analogiju sistemne jezičke pravilnosti sa tzv. mnogoglasjem nalazim u vokalizaciji samoglasnog r [er] (вернуться, держать, первый, смерть, терпеть), dok smatram da analogiju ne treba tražiti u naoko izvornim ali zaista zavodljivim CvrC/CvlC oblicima.
b. Analogno gledam na problem (funkcionalno mnogoglasovnog) oblika челове́к, gde se onda u eksplikaciji rekonstruiše dodatni praslovenski oblik *čelověkъ pored *čьlověkъ.
6. Gledište da su svi nemnogoglasovni oblici u istočnoslovenskom jeziku
naknadni staroslovenizmi jeste
mit stvoren da potkrepi indogermanističku dogmu o prvenstvu svih germanskih i latinskih reči. Ovde iznetim nacrtom objašnjavam suprotan proces: usvajanje slovenskih reči od strane Germana i Romana, pri čemu dolazi do realne metateze (CvrC/CvlC oblika) što je demonstrirano na
zasvedočenim primerima mađarskog (
Gardos, konyiv, Zoltan), albanskog (
gardinе) i drugih neslovenskih jezika (
Malden, Eflak). Nemnogoglasovni oblici u istočnoslovenskim jezicima izvorni su praslovenski oblici koji su u istočnoslovenskim dijalektima naporedo preživljavali sa mnogoglasovnim oblicima. Metateza likvida u južnim i zapadnim slovenskim jezicima jeсте mit stvoren sa istom svrhom.
7. Postojanje dogmatski slepog ubeđenja o iskonstvu CvrC/CvlC oblika dovelo je do besomučnog traganja za odgovarajućim kognatima koje je, kada kognata nema u litavskom jeziku, što nije retko, urodilo najneverovatnijim (re)konstrukcijama i bizarnim oblicima čija je kako fonološka tako i semantička veza sa polaznim pojmom prenategnuta da bi je zdarv razum mogao prihvatiti. Ali, eto, ma koliko jalova bila, ponuđena je u cilju potkrepljenja vladajuće dogme.