Zato što oni istoriju kao što rekoh uopšte ni ne poznaju niti se za nju interesuju. Oni zamišljaju istoriju kao stvar konvencije, dnevno političkih potreba oko kojih se možemo dogovoriti. Zato npr. često kažu da su pripovedački izvori očuvani uglavnom u prepisima prepisa i to im je argument, skoro pa fomenkovski, da zapravo o drevnoj prošlosti mi uopšte ništa ni ne znamo, niti možemo da saznamo. I onda je istorija pitanje konvencije; stvari oko koje se dogovori 10 ljudi i aklamativno odluči da će biti. I što se, po potrebi, može menjati.
I onda, u toj interpretaciji, pošto se o prošlosti ništa li gotovo ništa uopšte ne može znati, svi drugi narodi izmišljaju; Italijani, Grci, Francuzi, Hrvati, Nemci,...a jedino Srbi, navodno, nisu skapirali da se prošlost kroji po potrebi iz propagandnih razloga i drže se kruto kritičke istoriografije, dok je ono što je norma zapravo, izmišljanje prošlosti. I onda Srbija ima i političke konsekvence zbog takvog istinoljubivog stava, pa gubi teritorije i živote u velikom formatu; ostaje bez Makedonije, a sad evo i Kosova i zbog toga se dešavaju Jasenovci i narod bespotrebno strada u velikim brojkama; jerbo svi lažu, a Srbi još uvek nisu naučili nikako da lažu o svojoj prošlosti, a što moraju jerbo to svi rade sem njih.
Eto, to je cela ta suština, ogoljena i prevedena na najjednostavniji jezik i kada se sve uvijeno i što bi
@kentaur Nesh kazao muljanje ukloni i kaže šta je suština u punom svetlu.