Bankari protiv čovečanstva

VILIJAM KAR: OPASNIJI OD GANGSTERA

williamguycarr.jpg

- William Gay Carr, autor knjige "Pijuni u igri" u kojoj razotkriva Iluminate kao tajnu organizaciju
koja pokušava da zavlada svetom kreiranjm novog svetskog poretka (organizacije koja po nekima
stoji iznad bankara).

"Al Caponee i njegovi gangsteri su gospoda u poređenju sa međunarodnim bankarima."
 
Obratite pažnju na kakvu smo glupost pristali prihvatajući novac kao robu:

VINSENT VIKERS: ONI KOJI UPRAVLJAJU EMISIJOM NOVCA, UPRAVLJAJU I EKONOMIJOM

"Dopustiti da emitovanje i ponuda novca regulišu proizvodnju i potrošnju robe, je isto kao kad bi dozvolili
da korpe za voće regulišu ponudu voća, ili kad bi recimo nedovoljna ponuda autobuskih karata izazvala
štrajk vozača autobusa. Ali ipak, aktuelni poredak u našim životima je vođen i kontrolisan upravo tako
da oni koji upravljaju emisijom novca određuju proizvodnju i potrošnju voća ili bilo koje druge robe i usluga.
Kada bi ekonomistima sa neke druge planete ili malom detetu prosečne inteligencije objasnili trenutnu
poziciju u kojoj se čovečanstvo nalazi, oni bi se valjali od smeha takvoj gluposti."
(Economic Turbulation - Vincent C. Vickers, nekadašnji guverner Bank of England)
 
DŽON GALBRAJT: EKONOMSKA NAUKA MASKIRA ISTINU

johnkennethgalbraithowi.jpg

kanadsko-američki ekonomista John Kenneth Galbraith (1908-2006)
"Izučavanje novca, više nego sve druge oblasti u ekonomiji, koristi kompleksnost
ne da otkrije istinu, nego da je zamaskira ili izbegne. "
...

"Proces u kome banke kreiraju novac je toliko jednostavan, da um to odbija da prihvati." –
 
A šta kažu bankari?

Neki su se svojim izjavama odali.
Citiraćemo dvojicu:

DEJVID ROKFELER: TREBA NAM VELIKA KRIZA DA BI FORMIRALI SVETSKU VLADU I NOVI SVETSKI POREDAK

attentiaquestuomorockef.jpg

David Rockefeller, Bilderberg sastanak, juni 1991 Baden, Nemačka

"Mi smo na pragu globalne transformacije Sve što trebamo je prava velika kriza i narodi će prihvatiti novi svetski poredak."
...

"Zahvalni smo Washington Postu, The New York Times, Time Magazine i drugim velikim publikacijama čiji direktori su
prisustvovali našim sastancima i poštuju svoja obećanja o diskreciji za gotovo četrdeset godina ... Bilo bi nemoguće
razviti naš plan za svet ako bismo smo bili podvrgnuti svetlu javnosti tokom tih godina. Ali, svet je sada sofisticiraniji
i spreman marširati prema svetskoj vladi. Nadnacionalni suverenitet intelektualne elite i svetskih bankara je zasigurno
poželjniji nego nacionalni u prošlim stolećima. "
 
MAJER AMŠEL ROTŠILD: DOZVOLITE MI DA IZDAJEM I KONTROLIŠEM NOVAC

rothschild.jpg

bankar Mayer Amschel Rothschild

"Dozvolite mi da izdajem i kontrolišem novac neke nacije i neće me brinuti ko donosi zakone"
...

NEVEROVATNO, GOTOVO SVE NACIJE SU MU TO DOZVOLILE! I MNOGO VIŠE OD TOGA!

Neverovatno je da su njegovim naslednicima i slugama gotovo sve današnj nacije dozvolile ne samo da
izdaju i kontrolišu novac, nego da kontrolišu kompletnu ekonomiju, medije, politiku i sav socijalni život,
pa čak i da donose zakone!

Mnogi od vas su verovatno svesni da je tako.
Ostali će se, verujemo, u to uveriti ako pročitaju ovu knjigu
do kraja i ako detalje pomnije sami prouče i istraže.
 
Ovo naravno nije sve. Kao vlasnici Monsanta, oni hoće da kontrolišu život na planeti zemlji. Da odluče ko će živeti , a ko ne.

Da.
Korporaciju Monstanto ne nazivaju badava ubicom čovečanstva.
Genetski modifikovana hrana, jedno od glavnih oružja tog čudovišta, zastupljena je na svetskom tržištu više od svih drugih proizvođača.

Drugi mehanizam koji u vezi proizvodnje hrane bankari koriste u borbi protiv čovečanstva jeste Codex Alimentarisu, osmišljen po
zamisli Frica de Mera, nacističkog zločinca koji se nakon izdržane kazne "udomio" u UN.

Evo samo kratko šta o tome kaže amerikanka dr Rime Lejbou:

"Jedan od ljudi koji je osuđen zbog zločina protiv čovečanstva bio je predsednik velikog industrijskog megalita zvanog I. G. Farben
(naslednik I.G. Farben-a je današnji Novartis).

I.G. Farben je proizvodio gas korišten u gasnim komorama – Ciklon B…proizvodili su čelik za logore smrti i železničke pruge… proizvodili
su municiju, hemikalije, proizvodili su svakakve stvari i proizvodili su LEKOVE.

Velika, velika, velika farmaceutska kompanija.

Dakle, predsednik I.G.Farben-a (Fric de Mer) je bio osuđen za zločine protiv čovečanstva. E sad…

On je neka vrsta umetničke duše i kreativac. On je bio odgovoran za slogan koji su ljudi videli kada su ulazili u Aušvic – obično po poslednji put.

ARBEIT MACH FREI – RAD OSLOBAĐA."
http://nemizr.wordpress.com/2009/12/19/codex-alimentarius/
 
KRATKA ISTORIJA BANKARSTVA

PRVE KOMERCIJALNE I CENTRALNE BANKE BILE SU ISKLJUČIVO PRIVATNE

Iako je novac nastao pre mnogo hiljada godina, banke u današnjem obliku se pojavljuju tek u srednjem veku.

Prve moderne komercijalne banke počinju se osnivati u Italiji u dvanaestom veku, a prva savremena centralna
banka osnovana je u Amsterdamu (u Holandiji) 1609. godine.

Po uzoru na centralnu banku Holandije kasnije su formirane centralne banke ostalih evropskih zemalja, a među
prvima Bank of England – u Londonu 1694. godine, Nacionalna banka Francuske - 1716. godine i Nacionalna
Banka Danske – 1736. godine.

Sve te centralne banke, uključujući i one kasnije osnovane, do dvadesetog veka bile su PRIVATNE institucije.

Shvatajući da je papirni novac daleko jeftiniji od kovanog i mnogo pogodniji za sve bankarske manipulacije,
nove poslove i ekstra profite, centralne banke još od srednjeg veka počinju izdavati sve veće emisije papirnog
novca bez pokrića i tako legalno pljačkati domaće građane, kao i strane zemlje koje su prihvatale njihov novac
kao sredstvo plaćanja.

U to početno vreme količina papirnog novca koji su centralne banke emitovale još uvek je morala je biti
u kakvoj-takvoj srazmeri sa vrednošću obaveznih rezervi plemenitih metala kojom su raspolagali, kao
pokrićem za izdavanje papirnog novca.

Međutim, ubrzo po osnivanju, centralne banke, koje tada (a ni u današnje vreme) nisu bile kontrolisane
od strane vlada i vladara, otkrile su da mogu emitovati mnogo veću količinu novca od vrednosti obaveznih
rezervi u plemenitim metalima i na taj način ostvarivati do tada nezamislive zarade.

Centralna banka Holandije među prvima je počela emitovati novčanu masu u znatno većoj srazmeri u odnosu
na vrednost rezervi u plemenitim metalima (prema nekim izvorima u srazmeri od 5 prema 1), nakon čega su
ovaj inovativni recept počele koristiti i sve kasnije osnovane centralne banke, s tim što su znatno povećale
količinu novca bez pokrića (Centralna banka Engleske je taj odnos dovela do u to vreme neverovatnih
16 prema 1).

To je ujedno i najveća tajna centralnih banaka, koja je, zamislite, direktno ušla i u osnivačku povelje
Bank of England u kojoj doslovno stoji: "Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona
kreira iz NIČEGA (out of nothing)".

Ali još je neverovatnije da su privatne centralne banke od svih država preuzele ne samo kontrolu kovanja
i štampanja novca, nego i da su SAV NOVOEMITOVANI NOVAC KOJI SU STVARALI IZ „NIČEGA“
POZAJMLJIVALI DRŽAVI, I TO UZ KAMATU!!!

800pxlondonbankofenglan.jpg

Bank of England
 
AMERIČKE CENTRALNE BANKE

Pošto pravilno razumevanje ove teme u velikoj meri zavisi i od shvatanja uloge i značaja američkih centralnih banaka
(posebno FED-a ili Federalnih Rezervi) i njenih moćnih Bretton Woods-kih filijala, u nastavku teksta detaljnije ćemo
se pozabaviti istorijom i razvojem tih u današnje vreme najčuvenijih bankarskih institucija, koje ljudi širom sveta,
uključujući i mnoge amerikance (među kojima i neke čuvene mislioce, političare i predsednike SAD), smatraju
čudovištima i monstrumima odgovornim za gotovo sva ekonomska i druga zla ovog sveta.

Prethodno da kažemo da je iz Ustava SAD-a kristalno jasno da pravo kovanja novca pripada isključivo Kongresu
i da Kongres nije ovlašten da to pravo ustupa bilo kome, a pogotovo ne PRIVATNIM bankama.

Da je tako može se videti iz sledećih odredaba Ustava Sjedinjenih Američkih Država:

Član 1. Odeljak 8. tačka 5.:
" Kongres ima pravo:
da kuje novac, određuje njegovu vrednost i vrednost stranih valuta i da utvrđuje sistem tegova i mera;"

Član 1. Odeljak 9. tačka 7.:
" Nikakav novac se ne sme uzimati iz državne blagajne, sem na osnovu sredstava dodeljenih zakonom,
a redovan izveštaj i račun primanja i izdavanja državnog novca mora se objavljivati s vremena na vreme."

Član 1. Odeljak 10. tačka 1.:
"Nijedna država (misli se na federalne države SAD, primedba autora) ne može da sklapa bilo kakav ugovor,
savez ili konfederaciju, zatim da izdaje dozvolu za zarobljavanje neprijateljskih brodova, da kuje novac, daje
kreditna pisma, upotrebljava bilo šta drugo sem zlatnog i srebrnog novca kao zakonsko sredstvo za plaćanje
dugova, da donosi zakone o oduzimanju imanja ili lišavanja građanskih prava, te zakon eks post fakto ili
zakon koji slabi ugovorne obaveze, ili da dodeljuje plemićke titule."
http://www.prafak.ni.ac.rs/files/nast_mat/Ustav_SAD_sprski.pdf

Ako se složimo sa mišljenjem većine stručnjaka da onaj ko kontroliše novac, kontroliše i sav državni i društveni
život, onda se svakako moramo zapitati kako su bankari uspeli realizovati taj nezamislivi scenario po kome su
zadobili ne samo kontrolu nad novcem, nego i mogućnost da ga stvaraju iz ničega i emituju kao vlastiti privatni
novac, i da ga uz to pozajmljuju državi uz kamatu.

Za tako nešto ne možemo naći drugo objašnjenje osim pretpostavke da su tu nemoguću misiju postigli ponajviše
zahvaljujući podmićivanju, ali i pretnjama, ucenama i drugim prljavim i nezakonitim radnjama preduzetim prema
ključnim političarima na predsedničkim položajima i u Kongresu, i da se to desilo mnogo puta u kratkoj istoriji
Sjedinjenih američkih država, a prvi put neposredno nakon što su 1791. godine proglasili nezavisnost od Velike
Britanije, čija su kolonija do tada bili.

Naime, odmah po konstituisanju prve američke vlade tadašnja Centralna banka SAD predata je u privatno vlasništvo
i pored toga što se toj suludoj ideji, pored mnogih istaknutih ličnosti, suprotstavljao i jedan od takozvanih "očeva"
američke nacije, autor Deklaracije o američkoj nezavisnosti, jedan od potpisnika ustavne konvencije i treći po redu
predsednik SAD-a, - Thomas Jefferson, koji je, s tim u vezi, da još jednom ponovimo, proročki rekao:

"Najiskrenije verujem da su banke koje smeju izdavati novac, puno opasnije od vojske u punoj pripravnosti".

I još: "Ako Amerikanci ikada dopuste privatnoj banci kontrolu izdavanja svoje valute, prvo inflacijom, a zatim deflacijom,
banke i korporacije će rasti oko njih i lišiti sve ljude njihove imovine, dok će se njihova deca probuditi kao beskućnici
na kontinentu koji su osvojili njihovi očevi. "
Nije ni slutio koliko je bio u pravu.
 
PRVA I DRUGA CENTRALNA BANKA SAD

Sekretar trezora Prve privatne centralne banke bio je Alexander Hamilton.
Po ugovoru sa Kongresom Prva centralna banka osnovana je na period od 20 godina i uz puno
problema funkcionisala od 1791. do 1811. godine.

Za vreme predsednika Jamesa Madisona osnovana je Druga centralna banka SAD-a, takođe na 20 godina
i postojala od 1816. do 1836. godine, koja je kao i Prva bila u potpunom PRIVATNOM vlasništvu.

Predsednik Andrew Jackson se 1836. godine žestoko usprotivo produženju ugovora, tako da je nakon toga
sve do 1913. godine Druga centralna banka poslovala kao DRŽAVNA.

Protiveći se produženju ugovora predsednik Andrew Jackson je tada izjavio:

"Bestidan pokušaj kojim je ova banka nastojala kontrolisati Vladu je opomena američkim građanima da
u budućnosti ne ukazuju poverenje ovekovečivanju neke druge institucije poput ove".

Tom prilikom bankarima se obratio ovim rečima:
"Vaše je leglo jazbina otrovnica i lopova. Nameravam vas iskoreniti, i Bog mi pomogao, ja ću vas iskoreniti"!
 
FEDERALNE REZERVE – FED –TREĆA PO REDU CENTRALNA BANKA SAD

126pxmarrinersecclesfed.jpg

Federal Reserve System headquarters (Eccles Building)

Međutim, ni predsednik Andrew Jackson nije uspeo iskoreniti tu savremnu opštečovečansku pošast.
Već 1913. godine, Kongres donosi akt o osnivanju treće po redu američke centralne banke (privatne,
kao i prethodne dve), nazvane ovaj put Federalne Rezerve (koju skraćeno najčešće nazivaju FED),
što je svojim potpisom potvrdeo tadašnji predsednik Woodrow Wilson.

Neki kažu da je to učinio kao protuuslugu za finansiranje njegove predsedničke kampanje.

Već 1913. godine, Woodrow Wilson je postao novi Predsjednik Amerike, jer su mu reklamnu kampanju
trebala mu financijska sredstva, zbog čega je sa bankarima sklopio je dogovor da će ako bude izabran
potpisati "Akt o Federalnim Rezervama (Federal Reserve Act)".

U januaru 1913. godine, dok je većina Kongresmena uoči Božića bila u svojim kućama, zakon o Federalnim
Rezervama proguran je kroz Kongres, a Wilson ga je poslije potpisao.

U svakom slučaju, godinama nakon toga Wilson je, da još jednom podsetimo, izjavio:
"Nesvesno sam upropastio svoju zemlju. Velika industrijska nacija kontrolisana je sistemom kredita.
Naš novčani sistem koncentrisan je u rukama nekolicine. Rast nacije, i sve naše aktivnosti kontrolisane
su od strane tih ljudi.
Postali smo jedna od najgore upravljanih, jedna od najviše kontrolisanih svetskih vlada - ne više vlada
slobodnog mišljenja, ne više vlada izabrana glasovima većine, već vlada pod prinudom male grupe
dominantnih ljudi. "

Kažu da je osoba koja se pobrinula da novi zakon bez problema prođe kroz Kongres, bio Paul Moritz
Warburg, jedan od suosnivača Federalnih Rezervi, i jedan od najvažnijih ljudi u Nemačkih kompanija -
IG Farben, koja je financirala naciste za vreme II svetskog rata.

Njegov brat Max Warburg bio je šef Nemačke tajne nacističke službe.

Sin Paul Warburga, James Paul Warburg, je mnogo godina kasnije drsko izjavio:
"Trebamo imati jednu Svetsku Vladu, hteli to ili ne. Pitanje je jedino hoće li Svetska Vlada nastati
dobrovoljno ili na silu".
 
ŠTA SU POZNATI POLITIČARI, STRUČNJCI I NOVINARI REKLI O FED-u?

AMERIČKI KONGRESMEN LOUIS THOMAS McFADDEN (TOMAS MEK FAJDEN)
http://en.wikipedia.org/wiki/Louis_Thomas_McFadden

220pxlouistmcfadden.jpg

Luis T. Mekfejden (1876. – 1936.), američki kongresmen

Luis T. Mekfejden je bio kongresmen i predsednik Bankarskog odbora i Valutnog Komiteta SAD.
Ovaj hrabri čovek jedan je od prvih amerikanca koji je pao boreći se za istinu o bankarima
i Federalnim Rezervama i zato zaslužuje da se o njemu kaže nešto više.
Rođen je 1876., umro 1936. godine.
Diplomirao je Warner Trgovački College (trenutno poznat kao Elmira Business Institute) u Elmira,
New York. 1892. zaposlio se u Prvoj narodnoj banci u kantonu, Pennsylvania . 1899. izabran za
blagajnika, a 1916. postao predsednik te banke.
Godine 1914, izabran kao predstavnik Republikanske stranke u saziv Šezdeset četvrtog Kongresa
i devet uzastopnih kongresa. Od 1920-1931. bio predsjednik Odbora za bankarstvo i valutu Sjedinjenih
Američkih Država .
Umro 1934. godine pod "sumnjivim" okolnostima.

Evo šta je o taj kongresmen još davne 1934. govorio u Kongresu o ovom međunarodnom bankarskom
kartelu:

"Gospodine predsedniče, u zemlji imamo jednu od najkoruptivnijih institucija kakvu svet nikada nije video.
To se odnosi na Upravni odbor Federalnih Rezervi i Banke Federalnih Rezervi koje ću skraćeno nazivati FED.
FED je prevarila vladu Sjedinjenih država i narod lišila dovoljno novca da isplati čitav nacionalni dug.
Pljačka i ogrešenje FED-a koštaju toliko novca da se vrednost nacionalnog duga može isplatiti nekoliko puta.
Ova đavolska institucija osiromašila je i uništila narod Sjedinjenih država, dovela mnoge do bankrotstva
i praktično je i naša vlada bankrotirala. Učinjeno je to kroz rupe u zakonima po kojima FED funkcioniše,
koristeći veoma lošu administraciju u sprovođenju zakona o FED-u i podmićivanjem gramzivih i lakomih
pojedinaca koji su to morali da kontrolišu i spreče.
Neki ljudi misle da je FED institucija naše vlade. Ali nije. Oni su privatni monopolisti koji grabe bogatsvo
ovog naroda zarad sebe i svojih klijenata u inostranstvu: domaćih i stranih špekulatana i prevaranata,
bogatih i gramzivih lihvara. U ovoj mračnoj grupi finansijskih pirata su oni koji bi čoveku prerezali vrat
kako bi mu iscedili dolar iz džepa; postoje i oni koji šalju novac u našu zemlju kako bi kupili glasove
(kongresmena) i uticali na zakonodavstvo; to su oni koji podstiču internacionalističku propagandu
kako bi nas prevaom darivali novom svešću kako bi im dozvilili da prikriju svoja zla dela iz prošlosti
i ponovo pokrenu svoj kriminalni voz.
Kreirali su vladavinu terora u Rusiji sa našim novcem u nameri da što duže potraje rat. Podstrekivali
su separatni mir između Nemačke i Rusije, i tako zabijali klinove među saveznicima u Svetskom ratu.
Finansirali su prolazak Trockog od Njujorka do Rusije kako bi mogao da im pomogne u razaranju
ruske carevine. Raspirivali su i podstrekivali rusku revoluciju i uložili u nju ogromnu količinu američkih
dolara na račun Trockog u jednoj od njihovih banaka u Švedskoj".

Mekfejden je umro naprasno, veruje se od posledica trovanja.
http://webcache.googleusercontent.c...vic.net/titanik.htm+&cd=1&hl=en&ct=clnk&gl=ba
 
MALINSOVA KNJIGA "TAJNE FEDERALNIH REZERVI"

U uvodu knjige "Tajne Federalnih Rezervi" 1952. godine Malins piše:
"Hoće li Amerikanci obnoviti našu naciju, ... ili ćemo i dalje biti zarobljenici novca, vavilonskog duga
u sistemu koji je postavljen od strane Federalnih Rezervi Zakonom iz 1913. godine koji će dovršiti
naše potpuno uništenje? To je pitanje na koje moramo odgovoriti, a mi nemamo puno vremena za to."

Malins piše da su još 1910. godine osnivači FED-a faktički već bili preuzeli kontrolu nad privatnim
i državnim novcem i kreditima, tako da je uspostavljanje Federalnih Rezervi samo legalizovalo
njihovu kontrolu i omogućilo da se ona još više ojača, te da SAD nisu ni stekli stvarnu (ekonomsku
i finansijsku nezavisnost), jer je sva stvarna moć poticala iz Londona, od glavne bankarske porodice
Rotšilda (Rotčajldi, Rothschild), koja je još u vreme osnivanja FED-a (1913. godine) kroz manipulacije
sa cenama zlata i drugim mahinacijama na međunarodnom tržištu, kontrolisala ne samo američko,
nego i svetsko finansijsko tržište.

Malins dalje piše da Henry Clews, poznati američki bankar, u svojoj knjizi, Dvadeset i osam godina
na Wall Streetu, navodi da je panika iz 1837. godine projektovana od Nathan Mayer Rothciilda koji je
bio "sinonim" za Bank of England, nakon što je 1836. godine (kada je istekao drugi ugovor Kongresa
sa FED-om, predsednik Jackson odmah povukao državne fondove iz Druge centralne banke Sjedinjenih
Američkih Država, i pohranio 10 miliona dolara u državnim bankama i da je neposredan rezultat bio da
je zemlja počela uživati u velikom prosperitetu. Ovaj nagli protok gotovine izazvao je neposredno širenje
nacionalne ekonomije, a vlada je isplatila celi nacionalni dug, ostavljajući višak od 50 miliona dolara u
trezor, na šta je engleska centralna banka - Rotšild Bank of England, reagovala tako što je u jednom
danu izbacila sve papire povezane sa Sjedinjenim Američkim Državama, pokazavši tako ko je gazda.
 
ROTŠILDSKE TAJNE U MALINSOVOJ KNJIZI

U prilog tvrdnji da je porodica Rothschild odigrala ključnu ulogu u međunarodnim finansijama za poslednja
dva stoleća, Malins citira Fredericka Mortona, koji u "The Rotschild" piše:

" Zbog svog uspeha u davanju kredita ne pojedincima, nego narodima, oni su požnjeli ogromne profite" i još:
"Neko je jednom rekao da se bogatstvo Rothschilda sastoji od bankrota naroda."
Dalje citira EK Knutha koji, "U carstvu grada", piše: "Činjenica da je kuća Rothschild napravila svoj novac
u velikim padovima povesti i velikim ratovima u povesti, razdobljima kada su drugi izgubili svoj novac, je neupitna."

O Rotšildima Malins još piše:
Otac porodice, Mayer Amschel Rothschild, osnovao je malu firmu kao kovanicu u Frankfurtu u 1743. godine.


220pxmayeramschelrothsc.jpg

Mayer Amschel Rothschild (1744 - 1812) nemački bankar, osnivač Rothschild međunarodne bankarske
dinastije koja je postala najuspešnija bankarska porodica u povesti.
http://en.wikipedia.org/wiki/Mayer_Amschel_Rothschild

Pet njegovih sinova osnovali su podružnice u glavnim gradovima Europe, a najuspješniji su bili James
u Parizu i Nathan Mayer u Londonu.
Nathan Mayer se obogatio šireći na berzi u Londonu lažne vesti o ishodu čuvene bitke kod Waterloa.
O toj čuvenoj prevari, u kojoj je Natan stekao neverovatno bogatsvo, pisao je Ignacije Balla, u "Romansi
o Rothschildima" (objavljeno Everleigh Nash, London, 1913).
 
nathanrothschildp.jpg

Nathan Mayer, Freiherr von Rothschild (1777 –1836), poznat kao Nathan Mayer Rothschild, četvrti sin
Mayera Amschel Rothschilda (1744–1812), "osnivača" porodice.
http://en.wikipedia.org/wiki/Nathan_Mayer_Rothschild

S tim u vezi, New York Times, je 1. aprila 1915 izvestio da je baron Nathan Mayer de Rothschild 1914.
godine preko suda pokušao da suzbije knjigu Ignacije Balla tvrdeći da su priče o Waterlou i njegovom
dedi neistinite i klevetničke.

Međutim, sud je zaključio da je priča bila istinita, odbacio Rothschildovu tužbu, i naredeo mu da plati
sve troškove.

New York Times je posebno napomenuo da se u ovoj priči ukupno „Rothschild bogatstvo“ procenjuje
na dve milijarde dolara.

Nakon "uspeha" njegove Waterlo prevare, Nathan Mayer Rothschild je stekao kontrolu nad Bank of England,
i potom počeo izdavati papire i drugim centralnim bankama u Evropi.

Zbog uspeha u svojim spekulacijama, baron Nathan Mayer de Rothschild, kao što se kasnije prozvao, rekao je:
"Čovek koji upravlja britanskim novcem kontroliše Britansko Carstvo, a ja kontrolišem britanski novac. "

Njegov brat James u Parizu je također postigao dominaciju u francuskim finansijama. U "Barun Edmond
de Rothschild", David Druck piše: "(James) Rothschildovo bogatstvo je dostiglo 600 miliona maraka.
Samo je jedan čovek u Francuskoj posedovao više. To je bio kralj, čije je bogatstvo bilo 800 miliona.
Ukupno bogatstvo svih bankara Francuska je 150 miliona manje nego James Rothschildovo."

- - - - - - - - - -

Rotšildi su uspostavili rodbinske veze sa nekim carskim, kraljevskim i drugim uticajnim evropskim
porodicama (nemačkim, britanskim, itd.), tako da za osvajanje većeg uticaja koriste kombinaciju
finansija i politike, što je zaštitni znak Rotšilda od samog početka.

Tek posle I svetskog rata šira javnost je preko brojnih diplomatskih publikacija saznala kako snažno
je Alfed de Rothschild uticao na politiku srednje Evrope tokom dvadeset godina pre tog rata.
 
O Kenediju još jednom

JOHN FITZGERALD KENNEDY


tumblrm9lgzq9ukn1qznava.jpg

John Fitzgerald „Jack“ Kennedy (1917 – 1963), poznati i po inicijalima JFK, trideset peti predsednik SAD,
od 1961 – 22.11.1963. godine (kada je ubijen u možda najčuvenijem atetentatu svih vremena, koji mnogi
povezuju sa teorijom zavere iza koje stoje međunarodni bankari).

Ustavnu legitimnost Fedralnih Rezervi, pored mnogih predsednika SAD koji su mu prethodili, doveo je u
pitanje i predsednik John Kennedy, koji je dana 4. јуна 1963 . godine potpisao Egzekutivnu naredbu broj
11110, na osnovu koje je odštampano 4.292.893.815 dolara sa natpisom "UNITED STATES NOTE", kako
bi naglasio da se radi o novcu u državnom vlasništvu, umesto "FEDERAL RESERVE NOTE", koji naslov
podrazumeva da je novac u vlasništvu FED-a.

Kennedy je ubijen samo nekoliko meseci kasnije, 22. novembra 1963. godine, a njegov naslednik Lyndon
Johnson je dan nakon Kenedijevog ubistva, tj. 23. novembra 1963. godine poništio naredbu 11110 i za
nekoliko meseci povukao sve državne dolare koje je Kennedy pustio u opticaj.
(Kažu i da je Kenedijev brat Robert Kennedy takođe ubijen odmah nakon što je potpisao zakon koji ovlašćuju
državu za emitovanje vlastitog dolara.)

http://webcache.googleusercontent.c...arzone.com/JFK.html+&cd=2&hl=en&ct=clnk&gl=ba

http://webcache.googleusercontent.c...arentesikennedy.htm+&cd=1&hl=en&ct=clnk&gl=ba
 
Još jednom o Linkolnu

ABRAHAM LINCOLN

abrahamlincoln180918651.jpg

Abraham Lincoln (1809 - 1865), jedan od najpoznatijih američkih predsednika, bio je 16. predsjednik
od 1861. do ubistva u poznatom atentatu u pozorištu u aprilu 1865. godine.

„Za vrijeme građanskog rata 1861-1865, Lincoln je imao potrebu za financijskim sredstvima.
Bankari su tražili kamate od 24% do 36%. Lincolnu je ovo bilo strašno i nevjerovatno.
Nije htjeo uvući svoju zemlju u dug kojega nikada ne bi uspjeli isplatiti.
Predsjednik Lincoln je kroz Kongres dobio odobrenje za izdavanje i puštanje novca u opticaj.
Novac je bio zelene boje, pa su ga svi zvali "Greenbacks".
Odštampao je Greenbacks-a u vrijednosti od 400 miliona dolara, novca koji nije bio izdan
kao dug i novca bez ikakvih kamata.
Poslije je izjavio: "Dali smo građanima ove zemlje najveći i najljepši mogući poklon. Njihov vlastiti
papirni novac kojim će moći platiti njihove vlastite dugove".
Lincoln je ubijen ubrzo nakon rata, a Kongres je povukao Greenbacks-e iz upotrebe.“

http://cromalternativemoney.org/ind...ja/1585-federalne-Rezerve-fed-federal-reserve
 
CARROLL QUIGLEY

carrollquigley28197029.jpg

Carroll Quigley (1910 - 1977), američki istoričar i teoretičar o evoluciji civilizacije.

Poznat po nastavnom radu kao profesor na Univerzitetu Georgetown, ali i po istraživanjima
o tajnim društvima.

Predavao i na Princetonu, na Harvardu, na Institutu Brookings, na US Naval Weapons Laboratory,
i mnogim drugim.

U knjizi „Tragedije i nade: povest sveta u naše vrijeme.“ kaže:
"Financijski kapitalizam ima dalekosežan cilj, ništa manje nego stvoriti svetski sistem financijske
kontrole u privatnim rukama koji će moći kontrolisati politički sistem svake države i ukupnu
ekonomiju u svetu. "

Za novac i robu Quigley kaže:

„Novac i roba su različiti.
Dakle, jasno, novac i roba nisu ista stvar, nego su, naprotiv, upravo suprotne stvari.
Većina konfuzija u ekonomskom razmišljanju proizlazi iz nepriznavanja ove činjenice.
Dobra su bogatstvo koje imate, a novac je tvrdnja o bogatstvu koje nemate.

Tako roba je imovina, a novac je dug. Ako je roba bogatstvo, onda novac nije bogatstvo,
ili je negativno bogatstvo, ili čak protiv-bogatstvo. Oni se uvek ponašaju na suprotne načine,
baš kao što se obično kreću i u suprotnim smerovima. Ako vrednost jednog ide gore,
vrednost drugog srazmerno tome pada. Vrednost robe izražena u novcu, zove se "cena",
dok se vrednost novca, izražena u robi, zove "vrednost".

Quigley daje i imena nekih od ključnih bankarskih porodica - Raring, Lazard, Erlanger,
Warburg, Schröder, Seligman, na Speyers, Mirabaud, Mallet, Fould, a iznad svih Rothschild i Morgan.
http://www.wanttoknow.info/articles/quigley_carroll.tragedy_hope_banking_money_history
 
MCCONNELL, CAMPBELL R. & BRUE, STANLEY L.
Iz knjige McConnell, Campbell R. & Brue, Stanley L., Makroekonomija:
Načela i problemi politike, Trinaesto izdanje, McGraw-Hill, Inc, 1996,

________________________________________
"Federalne Rezerve zaista nisu ni federalne, ni pune Rezerve. One nisu u vlasništvu ili izravno kontrolisane
od strane vlade Sjedinjenih Američkih Država. Činjenica da su reči " United States Federal Reserve System“
štampane na svaku banknotu američkog novca tako postavlja ozbiljna pitanja . "
________________________________________

„Koliko znate o bankarskom sistemu ...? S obzirom na važnu ulogu koju novac igra i u našim pojedinačnim
životima i u svetu, naš obrazovni sistem nas uči neverovatno malo o tome kako je novac stvoren, kako banke
posluju, a što uzrokuje velike bankarske afere i stečajeve koji su se dogodili. Nakon čitanja informacije u nastavku,
shvatit ćete zašto se o tim informacija ćuti i zašto smatramo da je važno da se otkriju ova glavna bankarska
zataškavanja i tajne koje svetski najbogatiji bankari tako pomno čuvaju.

Fed: Ni zaista Federalne ni pune Rezerve

Iako Upravni odbor Federalnih Reservi je kategorisan kao samostalna vladina agencija, "Fed" nije u vlasništvu vlade.
Vrhovni sud je naveo da "nacionalne banke ili federalne Rezerve banaka, u kojima se nalaze privatni interesi, nisu
odjeli vlade. Oni su privatne korporacije u kojima vlada ima interes."
...

Iako se imenovanja članova Uprave Federalnih Rezervi vrše od strane američkog predsednika, a potvrđuje ih Senat,
Fed je u privatnom vlasništvu institucija kontrolisanih uglavnom od velikih privatnih banaka. Nakon što se članovi
odbora imenuju, američka vlada nema kontrolu nad svojim odlukama, osim predsednikovo ovlaštenje da ukloni
člana odbora. Ipak, istraživanje istorije i funkcije Federalnih Rezervi otkriva da su moćni bankari poput JP Morgan
imali neumerenu moć i kontrolu na formiranju i vođenju monetarne politike u SAD-u putem svoje vlasti nad Fed-om.
Kongres praktično ne utiče na ove neverovatno moćne institucije.
...

Novac u opticaju nema podlogu u stvarnoj vrijednosti poput zlata ili srebra. Podlogu američke valute po zlatnom
standardu ukinuo je predsednik Nixon 1971. godine. U stvari, Fed, poput svih banaka, u bilo kojem trenutku ima
samo 3 do 10% Rezervi u novčanicama za sve izdate kredite.
...

Temelj za Federal Reserve sistema smišljen je u krajnjoj tajnosti 1910. godine u Jekyll Island Resort od strane
nekoliko moćnih ljudi iz porodice Rothschildi - najbogatije i najmoćnije porodice u svetu u tom trenutku, sa vrlo
bliskim vezama sa porodicama Rockefellerovi, i JP Morgan.

Konačna verzija zakona usvojena je 1913. godine, uprkos protivljenju mnogih koji su tražili da kontrolu novca ima
nacija i koji su tvrdili da će konzorcij privatnih bankara neminovno proizvesti više bogatstva za ultra bogate na
račun javnosti.
http://www.wanttoknow.info/financialbankingcoverup#sthash.k1AddfFf.dpuf
 
DES GRIFFIN - "ČETVRTI RAJH BOGATIH"

des_griffin.jpg
cetvrtireichbogatih.jpg

Des Griffin

ČETVRTI REICH
BOGATIH
Dimenzija koja nedostaje u
svjetskim zbivanjima
S engleskog preveo:
Hrvoje Topić

O VELEIZDAJI:

"Do sada bi nepristranom promatraču trebalo biti jasno da su Međunarodni bankari, koji kontroliraju sistem
federalnih rezervi, neprijatelji SAD-a i našeg Ustava - da je "ta mračna posada financijskih pirata ogulila
američke ovce" i svela nas na razinu ropstva.

Od velike je važnosti da shvatimo kako je ova katastrofalna situacija nastajala uz pristanak Kongresa i predsjednika
još od 1912.

Također treba napomenuti da su svi ti ljudi prisegnuli poštovati i štititi Ustav Sjedinjenih Američkih Država.

U Ustavu je izdaja jasno definirana (članak 3, stavak 3): "Izdajom Sjedinjenih Američkih
Država držat će se podizanje rata protiv zemlje, ili pristupanje njenim neprijateljima, njihovo potpomaganje i bodrenje."

Ustav Sjedinjenih Američkih Država je nepobitan. U njemu jasno stoji: "Ovaj Ustav i zakoni Sjedinjenih Američkih
Država, koji iz njega proizlaze... bit će vrhovni zakon ove zemlje, i suci svake države bit će njemu obvezni... svi
izvršni i sudski djelatnici... morat će prisegnuti ili potvrditi da podržavaju ovaj Ustav" - članak VI."
...

Primećujte li neke paralele o monetarnoj veleizdaji sa stanjem u Srbiji, ostalim zemljama bivše SFRJ,
zemljama evro zone i drugima?
 
Desa Grifina obično predstavljaju kao desničarskog pisca zainteresovanog za globalne zavere i novi svetski poredak.

U knjizi "Četvrti Rajh bogatih", koja je prema autorovim rečima rezultat gotovo četrdesetogodišnjeg istraživanja, Griffin iznosi mnoštvo zanimljivih činjenica i detalja vezanih za našu temu, pa ćemo neke citirati.
Za početak citiraćemo deo u kome autor obelodanjuje šokantan govor novinara Džona Svintona (John Swinton), urednika lista "New York News", na godišnjoj večeri Američkog novinskog udruženja 1914: godine.
Videćete da nije ništa izgubio na aktuelnosti ni posle gotovo 100 godina:

O NOVINARIMA:
"U Americi ne postoji neovisan tisak, s iznimkom novina u malim provincijskim gradićima. I vi i ja to znamo. Nitko se od vas ne usuđuje izgovoriti ovo pošteno mišljenje. Kada biste to i učinili, unaprijed znate da se to nikad ne bi objavilo...
Zadaća je njujorškog novinara da laže, prikriva istinu, da se klanja pred nogama moćnika, da prodaje svoju zemlju i rasu za svoj dnevni kruh, ili drugim riječima, za svoju plaću. Svi smo mi oruđa i podanici bogataša u sjeni. Mi smo marionete.
Ti ljudi povlače konce i mi plešemo. Naše vrijeme, naši talenti, naši životi i sposobnosti u vlasništvu su tih ljudi - mi smo intelektualne prostitutke.
"
 
Podsećam forumsko članstvo da će, na predlog ruskog "Fonda strateške kulture",
časopis "Tabloid", počev od najnovijeg broja koji je izašao danas (broj 287, od 20.06.2013. godine),
u nekoliko nastavaka objaviti delove iz knjige "Bankari protiv čovečanstva".

"Feljton

Ans i Eva Jargi: "Bankari protiv čovečanstva" (1.)

Začeto u nepravdi, rođeno u grehu

Na predlog ruskog "Fonda strateške kulture", organizacije koja se bavi geostrateškim kretanjima, Tabloid će u nekoliko nastavaka objaviti delove iz knjige Ansa i Eve Jargi, "Bankari protiv čovečanstva". U njoj su postavljena suštinska pitanja današnje potrošačke civilizacije: zašto ljudi u dvadeset prvom veku u gotovo svim zemljama sveta, i pored do sada neviđenog tehnološkog razvoja, rade sve više vremena za sve manje novca, zašto se gotovo u svim državama, pa čak i u onim ekonomski najrazvijenijim, već godinama smanjuju plate i penzije, a povećavaju postojeći i stalno uvode novi i drugačiji porezi, takse i slični nameti, šta je država i da li ona ima pravo da u ime svojih građana da uzima inostrane kredite i da ih zadužuje bez njihove saglasnosti, da li suverena država ima pravo da uzima kredite od bilo koga, a posebno od inostranih ili međunarodnih banaka i drugih stranih finansijskih institucija?

Ans i Eva Jargi

Iako je novac nastao pre mnogo hiljada godina, banke u današnjem obliku se pojavljuju tek u srednjem veku. Prve moderne komercijalne banke počinju se osnivati u Italiji u dvanaestom veku, a prva savremena centralna banka osnovana je u Amsterdamu (u Holandiji) 1609. godine. Po uzoru na centralnu banku Holandije kasnije su formirane centralne banke ostalih evropskih zemalja, a među prvima Bank of England - u Londonu 1694. godine, Nacionalna banka Francuske - 1716. godine i Nacionalna Banka Danske - 1736. godine. Sve te centralne banke, uključujući i one kasnije osnovane, do dvadesetog veka bile su privatne institucije.
Shvatajući da je papirni novac daleko jeftiniji od kovanog i mnogo pogodniji za sve bankarske manipulacije, nove poslove i ekstra profite, centralne banke još od srednjeg veka počinju izdavati sve veće emisije papirnog novca bez pokrića i tako legalno pljačkati domaće građane, kao i strane zemlje koje su prihvatale njihov novac kao sredstvo plaćanja. U to početno vreme količina papirnog novca koji su centralne banke emitovale još uvek je morala je biti u kakvoj-takvoj srazmeri sa vrednošću obaveznih rezervi plemenitih metala kojom su raspolagali, kao pokrićem za izdavanje papirnog novca.
Međutim, ubrzo po osnivanju, centralne banke, koje tada (a ni u današnje vreme) nisu bile kontrolisane od strane vlada i vladara, otkrile su da mogu emitovati mnogo veću količinu novca od vrednosti obaveznih rezervi u plemenitim metalima i na taj način ostvarivati do tada nezamislive zarade.
Centralna banka Holandije među prvima je počela emitovati novčanu masu u znatno većoj srazmeri u odnosu na vrednost rezervi u plemenitim metalima (prema nekim izvorima u srazmeri od 5 prema 1), nakon čega su ovaj inovativni recept počele koristiti i sve kasnije osnovane centralne banke, s tim što su znatno povećale količinu novca bez pokrića (Centralna banka Engleske je taj odnos dovela do u to vreme neverovatnih 16 prema 1).
To je ujedno i najveća tajna centralnih banaka, koja je, zamislite, direktno ušla i u osnivačku povelje Bank of England u kojoj doslovno stoji: "Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona kreira iz ničega (out of nothing)".
Ali još je neverovatnije da su privatne centralne banke od svih država preuzele ne samo kontrolu kovanja i štampanja novca, nego i da su sav novoemitovani novac koji su stvarali iz „ničega" pozajmljivali državi, i to uz kamatu američke centralne banke! Pošto pravilno razumevanje ove teme u velikoj meri zavisi i od shvatanja uloge i značaja američkih centralnih banaka (posebno FED-a ili Federalnih Rezervi) i njenih moćnih BrettonWoods-kih filijala, u nastavku teksta detaljnije ćemo se pozabaviti istorijom i razvojem tih u današnje vreme najčuvenijih bankarskih institucija, koje ljudi širom sveta, uključujući i mnoge amerikance (među kojima i neke čuvene mislioce, političare i predsednike SAD), smatraju čudovištima i monstrumima odgovornim za gotovo sva ekonomska i druga zla ovog sveta. Prethodno da kažemo da je iz Ustava SAD-a kristalno jasno da pravo kovanja novca pripada isključivo Kongresu i da Kongres nije ovlašten da to pravo ustupa bilo kome, a pogotovo ne privatnim bankama.
Da je tako može se videti iz sledećih odredaba Ustava Sjedinjenih Američkih Država:
Član 1. Odeljak 8. tačka 5.: "Kongres ima pravo da kuje novac, određuje njegovu vrednost i vrednost stranih valuta i da utvrđuje sistem tegova i mera;" Član 1. Odeljak 9. tačka 7.:
"Nikakav novac se ne sme uzimati iz državne blagajne, sem na osnovu sredstava dodeljenih zakonom, a redovan izveštaj i račun primanja i izdavanja državnog novca mora se objavljivati s vremena na vreme." Član 1. Odeljak 10. tačka 1.: "Nijedna država (misli se na federalne države SAD, primedba autora) ne može da sklapa bilo kakav ugovor, savez ili konfederaciju, zatim da izdaje dozvolu za zarobljavanje neprijateljskih brodova, da kuje novac, daje kreditna pisma, upotrebljava bilo šta drugo sem zlatnog i srebrnog novca kao zakonsko sredstvo za plaćanje dugova, da donosi zakone o oduzimanju imanja ili lišavanja građanskih prava, te zakon eks post fakto ili zakon koji slabi ugovorne obaveze, ili da dodeljuje plemićke titule." ..." ...
..............

http://www.********************/casopis/?id=06&br=284&cl=30
 

Back
Top