Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.478
Slavenine sve si to lijepo rekao ali je meni to nevjerovatno. Hoćeš da kažeš da su feudalci dozvoljavali stanovništvu sa svojih posjeda da se slobodno šetaju đe im volja? To nije moguće. Feudalci su za jednim jedinim slali potjre i sigurno bi nesrećnika na kraju uhvatili a on je kasnije za primjer drugima usmrćivan groznom smrću. Čak ni feudalci nijeu niđe smjeli mać bez dozvole suverena jer bi se to smatralo izdajom. Nikome pa ni Turcima nije bilo u interesu da zemlja ostane pusta jer se od nekog mora uzimati porez. Turci sigurno nijesu bili glupi i znali su na koji način pridobiti stanovništvo što su i činili, a ako se ne varam i sa pravoslabvnom crkvom su bili u vrlo finim odnosima (izgleda su zajedno skupljali porez). Sve mi to djeluje prilično nategnuto.
U toliko dobrim odnosima su bili pravoslavno sveštenstvo i Turci da Svetogorac Starac Isaija piše:
Те не изгнаше, но сами од њих убијени бише, и тамо кости њихове падоше, и непогребени осташе, и веома много мноштво једни од оштрице мача умреше, а други у ропство одведени бише; неки од њих спасоше се бекством и дођоше. И толика нужда и зло љуто обли све градове и крајеве западне, колико ни уши слушаше, ни очи видеше. А по убијању мужа овог храброг деспота Угљеше просуше се Измаиљћани, и полетеше по свој земљи, као птица по ваздуху, и једне од хришћана мачем клаху, друге у ропство одвођаху. А оне који су остали смрт прерано поже. Они који су од смрти остали глађу погубљени бише. Јер таква глад би по свима крајевима, каква не би од постанка света, ни потом таква, Христе милостиви, да буде. А оне које глад не погуби, ове допуштењем божјим вуци ноћи и дању нападајући ждераху. Авај, јадан призор би да се види! Оста земља од свих добра пуста: и људи, и стоке, и других плодова. Јер не би кнеза, ни вође, ни наставника међу људима ни да их избавља ни да спасава, но сви се испунише страхом измаиљћанским, и срца храбра јуначких људи у најслабија срца жена претворише се.
Ovo je opis Starca Isaije o Maričkoj bici 1371. godine. Naravno, izvor treba uzeti sa dosta rezerve i kritički ga razmotriti, uklanjajući sve elemente tradicionalne patetike i preuveličavanja, ali prilično je jasno da je situacija drastično suprotna od one koju si ti umislio.
Inače, naravno da se podrazumijeva da su slobodni ljudi, intelektualci, prvi koji bježe pred Turcima. Svetogorski monasi su se tada slili u srpske krajeve - i to baš u prvom redu u Zetu, prenoseći tamo učenje isihasta. Jedan od čuvenih književnika srpskih toga vremena, monah Siluan, upravo je pobjegao iz Svete Gore u Zetu i tamo nastavio svoj rad. Kao da se dio Hilandara preselio u Zetu - Starac Makarije je ubijedio Đurđa I Balšića između 1376. i 1378. godine da mu podigne Starčevo - upravo imenovano po Starcu Makariju, kako će do danas ostati upamćeno. U pitanju je ista zadužbina koja je postala kulturni centar Zete i u koju je sahranjen po ličnoj želji i štampar Božidar Vuković Podgoričanin. Upravo tada, pod uticajem svetogorskih monaha, nastaje tzv. Zetska Sveta Gora na (i okolo) Skadarskom jezeru i taj kulturni polet koji će se na kraju završiti onim lijepim riječima Jelene Lazarević i Nikona Jerusalimca.
Suverena nema već godinama, još od 1371. godine - umro je par mjeseci poslije Bitke kod Črnomena. Kralja Marka niko ne priznaje, kralj Tvrtko je rimokatolik i djelomično samo marginalan tako da ga ne priznaje glavna institucija - Crkva, a knez Lazar nema namjeru da krunu i uzme. Dakle, suveren ne postoji, a oblasni gospodari su u svojim područjima činjenično samostalni (iako ne i ideološki, svi svjesni postojanja srpske države).

