Балшићи

Slavenine sve si to lijepo rekao ali je meni to nevjerovatno. Hoćeš da kažeš da su feudalci dozvoljavali stanovništvu sa svojih posjeda da se slobodno šetaju đe im volja? To nije moguće. Feudalci su za jednim jedinim slali potjre i sigurno bi nesrećnika na kraju uhvatili a on je kasnije za primjer drugima usmrćivan groznom smrću. Čak ni feudalci nijeu niđe smjeli mać bez dozvole suverena jer bi se to smatralo izdajom. Nikome pa ni Turcima nije bilo u interesu da zemlja ostane pusta jer se od nekog mora uzimati porez. Turci sigurno nijesu bili glupi i znali su na koji način pridobiti stanovništvo što su i činili, a ako se ne varam i sa pravoslabvnom crkvom su bili u vrlo finim odnosima (izgleda su zajedno skupljali porez). Sve mi to djeluje prilično nategnuto.

U toliko dobrim odnosima su bili pravoslavno sveštenstvo i Turci da Svetogorac Starac Isaija piše:

Те не изгнаше, но сами од њих убијени бише, и тамо кости њихове падоше, и непогребени осташе, и веома много мноштво једни од оштрице мача умреше, а други у ропство одведени бише; неки од њих спасоше се бекством и дођоше. И толика нужда и зло љуто обли све градове и крајеве западне, колико ни уши слушаше, ни очи видеше. А по убијању мужа овог храброг деспота Угљеше просуше се Измаиљћани, и полетеше по свој земљи, као птица по ваздуху, и једне од хришћана мачем клаху, друге у ропство одвођаху. А оне који су остали смрт прерано поже. Они који су од смрти остали глађу погубљени бише. Јер таква глад би по свима крајевима, каква не би од постанка света, ни потом таква, Христе милостиви, да буде. А оне које глад не погуби, ове допуштењем божјим вуци ноћи и дању нападајући ждераху. Авај, јадан призор би да се види! Оста земља од свих добра пуста: и људи, и стоке, и других плодова. Јер не би кнеза, ни вође, ни наставника међу људима ни да их избавља ни да спасава, но сви се испунише страхом измаиљћанским, и срца храбра јуначких људи у најслабија срца жена претворише се.

Ovo je opis Starca Isaije o Maričkoj bici 1371. godine. Naravno, izvor treba uzeti sa dosta rezerve i kritički ga razmotriti, uklanjajući sve elemente tradicionalne patetike i preuveličavanja, ali prilično je jasno da je situacija drastično suprotna od one koju si ti umislio.

Inače, naravno da se podrazumijeva da su slobodni ljudi, intelektualci, prvi koji bježe pred Turcima. Svetogorski monasi su se tada slili u srpske krajeve - i to baš u prvom redu u Zetu, prenoseći tamo učenje isihasta. Jedan od čuvenih književnika srpskih toga vremena, monah Siluan, upravo je pobjegao iz Svete Gore u Zetu i tamo nastavio svoj rad. Kao da se dio Hilandara preselio u Zetu - Starac Makarije je ubijedio Đurđa I Balšića između 1376. i 1378. godine da mu podigne Starčevo - upravo imenovano po Starcu Makariju, kako će do danas ostati upamćeno. U pitanju je ista zadužbina koja je postala kulturni centar Zete i u koju je sahranjen po ličnoj želji i štampar Božidar Vuković Podgoričanin. Upravo tada, pod uticajem svetogorskih monaha, nastaje tzv. Zetska Sveta Gora na (i okolo) Skadarskom jezeru i taj kulturni polet koji će se na kraju završiti onim lijepim riječima Jelene Lazarević i Nikona Jerusalimca.
 
Postoji i beleška Benedikta Kuripešiča da su Bosnu naselja- (1527)
vali Srbi-Vlasi, koji su se javljali i pod imenom martolosa, a dolazili su iz
beogradsko-smederevskog kraja.432 Tako se u vrtlogu turske najezde, počevši
još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremešalo stanovništvo
prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore.433

432 G. Stanojević, Južnoslovenske zemlje u mletačko-turskim ratovima XVI–XVIII vijeka.
Beograd 1970, 47: N. Milaš, Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad 1901. passim;
S. Pavičić, Seobe i naselja u Lici. “Zbornik za narodni život i običaje Južni Slavena”
40, Zagreb 1962, 101–2.
433 R. Lopašić, Bihać, 17; B. Kuripešič, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530, Sarajevo 1950, 54.

Te Srbe-Vlahe koje još nazivaju martolozima ili Ćićima već naseljavaju Osmanlije na ta ispražnjena područja Bosne, Hrvatske, Ugarske. Tu već nije riječ o izbjeglicama pred Osmanlijama.
 
još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremešalo stanovništvo
prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore.433

Ставио сам због овог податка пише да је о томе писао Бенедикт Крупешић па ћу потражити кад будем имао времена.

Мартолози су у 15 и 16 веку су потицалииз ситног баштинског племства а касније су регрутовани и Власи-сточари.
 
još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremešalo stanovništvo
prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore.
433

Ставио сам због овог податка пише да је о томе писао Бенедикт Крупешић па ћу потражити кад будем имао времена.

Ne moraš slobodno ništa tražiti - ove boldovane rečenice nema u Kuripešićevom putopisu.
Inače sama rečenica i nije sporna (vjerovatno se nalazi kod Lopašića), samo što to ne znači da su svi Srbi pobjegli pred Turcima - jedan dio zaista jeste, jedan dio Srba-vlaha je naseljen od strane osmanskih vlasti na opustošenim područjima, dio Srba je naravno ostao na svojim starim ognjištima (da bi dio njih u nekom kasnijem periodu opet odseljavao).
Što se tiče Zete tu očito nisu bježali srpski feudalci jer nemamo takvih spomena u istorijskim izvorima, pa samim tim tu i nije dovođeno njihovo sjedelačko zavisno stanovništvo. Ono do čega je vjerovatno dolazilo je naseljavanje stočara koji su se sklanjali i uslijed Osmanskih prodora. Ne zaboravimo da Zeta kao oblast i nije bila baš najpogodnije mjesto za bijeg od Osmanlija jer su oni bili relativno blizu njenih granica.
 
Dvadesetih godina nastavljena je turska najezda dalje na severozapad,
te su u osmanlijske ruke prešli: 1522. Skradin i Knin, 1523. Bribir
i Ostrovica, 1527. Obrovac.431 Vlasi su naseljeni i u Bosanskoj krajini,
tj. Oko Une, Glamoča i Srba. Vlasi iz tih krajeva obratili su se generalu
Kacijaneru da ih primi u hrišćansku državu, pa su smešteni u Žumberku.
Iz te godine postoji i beleška Benedikta Kuripešiča da su Bosnu naselja-
vali Srbi-Vlasi, koji su se javljali i pod imenom martolosa, a dolazili su iz
beogradsko-smederevskog kraja.432 Tako se u vrtlogu turske najezde, počevši
još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremešaispremešalo stanovništvo
prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore.433

Ево га цео пасус из књиге : Иван Мужић "Власи у старој хрватској хисторијографији"
овде пише да су Ћићи македонски Власи јер словенске речи које су користили
не потичу из српског , хрватског или словеначког већ из македонског односно бугарског.
 
FORMICe, valjda si pročitao što sam pisao? Feudalni gospodari su podsticali rast privrede, tako što su sami doseljavali zavisnos stanovništvo. Naravno da je sve bilo vršeno inicijativom feudalaca, pa čak i podsticanjem. Pa ne misliš ti valjda da su ljudi potpunop spontano bježali u petrušku pustoš? Naravno da nisu, vlasti su ih podsticale, zato što je trebalo te oblasti demografski ojačati.
Pa otkuda Srbi u Ugarskoj? Srpski despoti su ih kolonizovali, prebacivši ih na svoja imanja upravo kao jednu vrstu činovničkog aparata.

Svakako da su u prvom redu bježali oni koji su slobodni ljudi, a oni su, normalno, sa sobom vukli i zavisno stanovništvo.

A kojeg suverena? :) Suverena nema već godinama, još od 1371. godine - umro je par mjeseci poslije Bitke kod Črnomena. Kralja Marka niko ne priznaje, kralj Tvrtko je rimokatolik i djelomično samo marginalan tako da ga ne priznaje glavna institucija - Crkva, a knez Lazar nema namjeru da krunu i uzme. Dakle, suveren ne postoji, a oblasni gospodari su u svojim područjima činjenično samostalni (iako ne i ideološki, svi svjesni postojanja srpske države).

Ma kakvo crno pridobijanje stanovništva? O Turcima se piše sve najgore i u narodu vlada strah i trepet o njima već decenijama, još od 1354. godine. Naravno da Turcima nije bilo u interesu da se područja koja bi pokorili tako brzo demografski isprazne - u pokrajinama makedonskim Mrnjavčevića i Dejanovića-Dragaša pod turskom vrhovnom vlašću privreda vidno još koju godinu funkcioniše, a oblasni gospodari čak jedno vrijeme i dalje kuju svoj novac. No, to ni na koji način nije činilo strah od turaka koji se u Srbe proširio iz Vizantije na bilo koji način manjim - realnih osnova ili ne.

Ne razumijem što si htio reći opaskom o odnosima sa Pravoslavnom crkvom..? Hoćeš da kažeš da su Turci nalazili svaki način da od naroda malo više uzmu, pa se tako okoristili i njihovom Crkvom? Pa naravno. Opet, ne vidim kakve to i

Kao što sam ti već naglasio, da nije možda opet ovdje na planu tvoja želja? Možda je ovdje problem u tebi, a ne u samim neporecivim istorijskim izvorima - odnosno, htio bi da je istina malo drukčija od onakve kakva jeste?
Nejasno mi je što ti konkretno djeluje nategnuto.

Da feudalci ako su bježali bježali su sa svojom imovinom u koju se ubraja i stanovništvo sa njihovih posjeda. Naravno da su tim putem Srbi dospjeli u Ugarsku. Da nema suverena a oblasni gospodari su razbiješnjeli vuci koji rstržu plijen (nema srpske države).

Turci su načelno imali manje zahtijeva od stanovništva za razliku od domaćih feudsalaca tako da nije nemoguće da ih je stanovništvo doživljavalo u ekonomskom smislu kao relaksaciju a kasnije poslije pada Carigrada u državnom kao naslijednike Carstva. Što stanovništvo misli neznamo ono što zn amo su izvještaji crkve kojima ne vjerujem.

Htio sam reći koliko se može vjerovati izještajima crkve. Njoj pod Turcima izgleda nije falilo ništo a prema stanovnbištvui su se odnosili jednako kao Tuci, otimali su često i preko mjere. Uzgred zar se sama crkva nije proširila pod zašitom Turaka i na teritorije đe je nije bilo ranije?

Ja nemam želja, naiđem na podatak i želim ga objasniti i uklopiti u ukupnu sliku.
 
I sama Hercegovina bila je velika imigraciona oblast, u
koju su, zbog bliskog mora i dobrih zimskih i na planinama graničnim s
Bosnom izvrsnih letnjih pašnjaka, a slabo razvijenog feudalizma, stalno
dolazili vlaški katuni iz Metohije i Albanije, a od 30-ih godina XIV veka
i iz uže Bosne, zajedno s prodorom bosanske vojske prema moru (vojskekoju su oni znatnim delom i sačinjavali).
Upravo ti srbijansko-makedonski
Vlasi će zatečene Vlahe u Hercegovini poromaniti, a bosanski Vlasi
će i te i starije hercegovačke posloveniti.364 Najstariji sloj vlaških katuna
Hercegovine, naime, bili su starobalkanskog tipa, etnički u znatnijoj
meri arbanaški i doseljeni iz arbanaških krajeva.

И ово је интересантно.
 
Е није могла ЦИА да нађе једног Радована Караџића, познату и врло карактеристичну личност, а тамо неки феудалац ће да јурца паоре преко света. На страну што су се феудалци некад селили заједно са својим људима (тако је Хрватска опустела - феудалци су одводили народ даље од турске границе).
Ти очигледно не познајеш турски начин ратовања - њихове лаке чете, акинџије прво нападају погранично подручје, врше препаде, пале, пљачкају и одводе становништво, док се остало у страху повлачи са границе. Тако се урушава одбрамбени ситем и прави меки трбух једне државе.

:D :D ipak je Rašo dopao đe je.
Da jasno mi je da su se Feudalci selili sa svojom imovinom u koju je ubrajao i lujde sa posjeda.
Bajo tadašnje države nijesu imale odbrambene sisteme, nije se stanovništvo dizalo u odbranu feudalaca jedino ako je pomagalo agresoru jer su svoje gospodare mrzjeli iz dna duše (jednako kao oni njih) To što veliš jeste bila taktika izazivanja rata i ekonomskog slabljenja feudalaca. Rijetko su tadašnje vojske obrtale pažnju na seljaka i neslobodno stanovništvo, najprije jer je postojala mogućnost da postanu nejgova svojina pa ko bi svoju svojinu uništavao, i nije u redu od lokalnog stanovništva praviti neprijatelja jer se to može višestruko grđe vratiti. Turci jesu iz psiholoških razloga, u čemu su i uspijevali svojom krvoločnošću oboriti moral protivnika, međutim poslije zauzimanja zemalja ponašali su se prema njima kao prema svojoj svojini.
 
Dvadesetih godina nastavljena je turska najezda dalje na severozapad,
te su u osmanlijske ruke prešli: 1522. Skradin i Knin, 1523. Bribir
i Ostrovica, 1527. Obrovac.431 Vlasi su naseljeni i u Bosanskoj krajini,
tj. Oko Une, Glamoča i Srba. Vlasi iz tih krajeva obratili su se generalu
Kacijaneru da ih primi u hrišćansku državu, pa su smešteni u Žumberku.
Iz te godine postoji i beleška Benedikta Kuripešiča da su Bosnu naselja-
vali Srbi-Vlasi, koji su se javljali i pod imenom martolosa, a dolazili su iz
beogradsko-smederevskog kraja.432 Tako se u vrtlogu turske najezde, počevši
još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremešaispremešalo stanovništvo
prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore.433

Ево га цео пасус из књиге : Иван Мужић "Власи у старој хрватској хисторијографији"
овде пише да су Ћићи македонски Власи јер словенске речи које су користили
не потичу из српског , хрватског или словеначког већ из македонског односно бугарског.

Nema u Kiripešićevom putopisu rečenice "Tako se u vrtlogu turske najezde, počevši još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremeštalo stanovništvo prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore".

Evo ti da skineš Kuripešićev putopis u tri izdanja, od kojih je upravo jedno ovo sarajevsko iz 1950. godine, na koje se Mužić nespretno pozvao u citatu - 433 R. Lopašić, Bihać, 17; B. Kuripešič, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 54:

http://www.*************/?n7sh00zpj72dcf0

Na strani 54. sarajevskog izdanja Kuripešićevog putopisa imamo samo spisak korištene literature za pojašnjenja Kuripešićevog putopisa koji su davani u fusnotama, pa i ovog Lopašićevog djela o Bihaćkoj krajini odakle je zapravo najvjerovatnije preuzeta ta rečenica.
 
Nema u Kiripešićevom putopisu rečenice "Tako se u vrtlogu turske najezde, počevši još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremeštalo stanovništvo prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore".

Evo ti da skineš Kuripešićev putopis u tri izdanja, od kojih je upravo jedno ovo sarajevsko iz 1950. godine, na koje se Mužić nespretno pozvao u citatu - 433 R. Lopašić, Bihać, 17; B. Kuripešič, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 54:

http://www.*************/?n7sh00zpj72dcf0

Na strani 54. sarajevskog izdanja Kuripešićevog putopisa imamo samo spisak korištene literature za pojašnjenja Kuripešićevog putopisa koji su davani u fusnotama, pa i ovog Lopašićevog djela o Bihaćkoj krajini odakle je zapravo najvjerovatnije preuzeta ta rečenica.

O.k. хвала , можда слободна процена а није ни битно..
 
edit: тема о пореклу, успону и значајним личностима ове чувене владарске куће.

Izgleda da su i Balšići bili VeljeSerebČetnici kojima je Vuk Ćopavi isprao mozak zajedno sa Sarajlijom:

Pogledajte prilog 36531

Pogledajte prilog 36532

Pogledajte prilog 36533

Poslije usta su mu puna Lazara Hrebeljanovića (biće i to ako treba), prilično čudno za jednog Zećanina koji je jedva čekao da se oslobodi srpske agresorske okupacije, zar ne? :wink:

Nema tu nista cudno ni sporno , Srbi kao i svi drugi .Pa otidji i danaz u Golubovce -Zetu.
 
još krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremešalo stanovništvo
prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebačke gore.433

Ставио сам због овог податка пише да је о томе писао Бенедикт Крупешић па ћу потражити кад будем имао времена.

Мартолози су у 15 и 16 веку су потицалииз ситног баштинског племства а касније су регрутовани и Власи-сточари.

Istina , tada su gotovo svi bili obavezni dati po jendog vojnika iz kuce , oni sposobniji su bili martolozi, hriscanski najamnici u turskoj vojsci, ali vecna njih samo za kratko .
Kasnije ti isti martolozi napravise najvece probleme Turcima .U ranom periodu je to bilo normalno jer je to prakticno bilo drzavna politika sto Srbije sto Crne Gore (15-16vek)
I nije nikakva tajna da je jedan iz kuce martolog , a drugi odmetnik protiv turaka , ima dosta takvih primera , kao sto reko to je bila obaveza svih , a sposobniji su dobijali i povlastioce .
Kraj tome dolazi sa krajem 16 veka , makar kod Srba u Cg i Krajnama
I sam Djuradj je saradjivao sa Turcima u odredjenim momentima , naravno gledajuci svoju korist.
 
Poslednja izmena:
Istina , tada su gotovo svi bili obavezni dati po jendog vojnika iz kuce , oni sposobniji su bili martolozi, hriscanski najamnici u turskoj vojsci, ali vecna njih samo za kratko .
Kasnije ti isti martolozi napravise najvece probleme Turcima .U ranom periodu je to bilo normalno jer je to prakticno bilo drzavna politika sto Srbije sto Crne Gore (15-16vek)
I nije nikakva tajna da je jedan iz kuce martolog , a drugi odmetnik protiv turaka , ima dosta takvih primera , kao sto reko to je bila obaveza svih , a sposobniji su dobijali i povlastioce .
Kraj tome dolazi sa krajem 16 veka , makar kod Srba u Cg i Krajnama
I sam Djuradj je saradjivao sa Turcima u odredjenim momentima , naravno gledajuci svoju korist.

Viđi životati bijahu li to isti oni martolozi koje su koristile turske jedinice kao vodiče (naravno uz platu)?
Zaista je postojala vojna obaveza u XV, XVI vijeku?
 
Balša II kaže u povelji: "... I TRGOVCI KOJI MINUJU U SRBLjE NA DANjU..."


Balšići su porijeklom francuska plemićka porodica BO (BAUX), koja je došla u Zetu sa Francuskinjom Jelenom Anžujskom. Istoričari pretpostavljaju da su Balšići bili u srodstvu, orođeni sa Nemanjićima, jer se u jednoj povelji Balšića kaže MOJIH PRARODITELJA SIMEONA NEMANjE...

Iz knjige
icon_arrow.gif
Dr Božidar Šekularac: DUKLjANSKO - ZETSKE POVELjE, Istorijski Institut Crne Gore 1987. godine u Titogradu


24. aprila 1385. godine u Tuzima Balša II je napisao povelju Dubrovčanima.

1385poveljabalsicadv3.jpg

Balša II u povelji daje povlastice dubrovačkim trgovcima koji borave i prolaze kroz njegovu zemlju.


Inače, Balša II je poginuo iste godine, mjeseca septembra, na saurskom polju kod Berata u Južnoj Albaniji u bici protiv Turaka.

Balša II, povelja Dubrovčanima od 24. aprila 1385. napisana u Tuzima, PRIJEPIS POVELjE


minujuusrblje1jr2.jpg

minujuusrblje2ug1.jpg
 
Poslednja izmena:
Pa zar Srbija nije bila u vazalnom odnosu ?Crna Gora nije bila bas tako "slobodna ".
Placao se harac u ljudstvu i ostalim potrebstvinama .
Koliko znam svaka je kuca bila obavezna da da jednog u neku sluzbu .
Pogresno sam se izrazio govoreci da je drzaavna politika ,daleko bilo, ali znas na sta sam mislio .

У 16. веку ни Србија ни Зета Црнојевића већ неко време не постоје.
 
Што се тиче онога што смо причали а ти си рекао да није било разлога за бежање пред Турцима после Косовског боја и да није било никаквих миграција , већ су миграције могле настати после пада српске деспотовине.


photo upload

Овде пише да је већ 4 јула 1390 годину након боја Словенима и Власима који су бежали испред Турака дозвољено да са породицама и стоком населе Превлаку и Стон.
Дакле можемо да размишљамо о миграцијама после Косовског боја.

Evo malo i detaljnije o ovome pitanju - Milenko Krešić, "Depopulacija jugoistočne Hercegovine izazvana turskim osvajanjem":

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=95625

U osvajanju novih zemalja, pa tako i Hercegovine, Turci su primjenjivali svoju uobičajenu taktiku. Prvi korak u osvajanju bile su česte provale akindžija, tj. lake konjice koje je karakteriziralo ubijanje, pljačkanje, paljenje i odvođenje stanovništva u roblje. Takvo njihovo postupanje izazivalo je strah kod domaćega stanovništva koje je bježalo sa svojih ognjišta i tražilo utočište na sigurnijim područjima. Istovremeno s vojnim upadima Turci su vršili i diplomatski pritisak na vladare pokrajina koje su namjeravali osvojiti tražeći od njih danak i vazalni odnos. Depopulizirana zemlja, privredno i vojno oslabljena, potom bi (u prvomem zgodnom trenutku) lako padala u njihove ruke.

Prvo razdoblje čine provale akindžija krajem XIV. i početkom XV. stoljeća. Prvi njihov upad na prostor jugoistočne Hercegovine zabilježen je 1386. godine. Turci su prodrli u dolinu Neretve, a dvije godine poslije, 1388. godine kod Bileće ih je dočekao Vlatko Vuković i porazio ih. Vlatkova pobjeda tek je trenutačno zaustavila Turke. Sljedećih godina oni će i dalje provaljivati i pljačkati ove prostore.

Posljedica turskih osvajanja bila su česta bježanja domicilnoga stanovništva u susjedne slobodno zemlje. Zbog zemljopisnoga položaja jugoistočne Hercegovine stanovništvo se najviše sklanjalo na područje Dubrovačke Republike. Dio se sklanjao na mletačke posjede u Dalmaciji, a dio čak preko mora u južnu Italiju odnosno Apuliju.
Prve vijesti o bježanju stanovništva jugoistočne Hercegovine zabilježene su 1386. godine kada su Turci prvi puta prodrli u jugoistočnu Hercegovinu sve do Trga Drijeva i zapalili ga. Tada se stanovništvo spasilo bježanjem u grad Ston i na poluotok Pelješac. Isto se dogodilo i dvije godine poslije kada su Turci ponovno prodrli, ali ovoga puta tek do Bileće gdje ih je zaustavio Vlatko Vuković. Iseljavanje će se nastaviti u većoj mjeri u 15. stoljeću s jačanjem turskoga pritiska na zemlje hercega Stjepana.

Prema procjeni N. Vekarića, utemeljenoj na ozbiljnim istraživanjima, Dubrovačka Republika početkom XV. stoljeća imala je između pedeset i šezdeset tisuća stanovnika, dok je taj broj krajem stoljeća narastao na skoro devedeset tisuća “kao nikad prije i nikad kasnije”. U prvoj polovici 14. stoljeća Republika je, prema procjeni Miloša Blagojevića, imala sedamnaest do osamnaest tisuća stanovnika.
Od prve polovice XIV. stoljeća do kraja XV. stoljeća broj stanovnika Republike porastao je za oko šezdeset tisuća. Ovako nagli i veliki porast broja stanovnika Dubrovačke Republike bio je posljedica velikoga broja izbjeglica s hercegovačkoga i bosanskoga područja. Budući da je prostor jugoistočne Hercegovine prirodno naslonjen na područje Republike, bez sumnje možemo zaključiti da je znatan dio pridošloga stanovništva upravo s toga prostora.

Zaključak:

Od prvoga turskog upada u jugoistočnu Hercegovinu (1386. godine) do njezina konačnoga pada (1491. godine) prošlo je više od stotinu godina. Kroz cijelo spomenuto vrijeme turska je nazočnost poput “Damoklova mača” visjela nad jugoistočnom Hercegovinom, što je izazivalo strah kod domaćega stanovništva koje je sigurnost nalazilo u bježanju u susjedne zemlje, osobito na područje Dubrovačke Republike. Postoji bezbroj vijesti, osobito onih dubrovačke provenijencije, koje govore o takvome ponašanju stanovništva jugoistočne Hercegovine. Premda vijesti o bježanju stanovništva imamo kroz cijelo spomenuto vrijeme, zbjegovi su bili redovito veći u vrijeme izravnih turskih napada, osobito sedamdesetih godina XV. stoljeća kada su Turci osvojili najveći dio Hercegovine. Iza izbjegloga stanovništva ostala su pusta mjesta koja su Turci popisali u svojim prvim popisima (defterima). Prema popisu iz 1475. - 1477. godine u nahijama Blagaj, Dabar, Dubrava, Ljubinje, Popovo, Trebinje i Viduška popisano je pedeset pustih mjesta, što u relativnim brojkama znači 35,2 posto od svih popisanih mjesta. Pored brojnih pustih mjesta i mezri nedostaje i dio stanovništva u naseljenim mjestima, što se može zaključiti na osnovi zapuštenih baština i vinograda te proizvodnih mogućnosti pojedinoga mjesta, koje se u prvo vrijeme turske vladavine nisu u potpunosti eksploatirale. Dok s jedne strane nalazimo velik broj opustjelih mjesta i mezri te nedostatak stanovništva u naseljenim mjestima, u prvim turskim popisima, s druge strane, nalazimo enorman porast stanovništva Dubrovačke Republike koji se dogodio u XV. stoljeću. Republika je u prvoj polovici XIV. stoljeća imala oko dvadeset tisuća stanovnika. Broj je u prvoj polovici XV. stoljeća porastao na pedeset do šezdeset tisuća, dok je krajem stoljeća dosegao brojke između osamdeset i devedeset tisuća. Logično je zaključiti - promatrajući opustjelu jugoistočnu Hercegovinu i prenapučenu Dubrovačku Republiku krajem XV. stoljeća - da je veliki porast stanovništva Republike velikim dijelom plod migracija iz jugoistočne Hercegovine prouzročenih turskim pustošenjima i osvajanjima

Odličan rad. Skrenuo bih ipak pažnju na jedan propust - porast broja stanovnika Dubrovačke Republike od 20 000 iz sredine XIV vijeka na 90 000 krajem XV vijeka nije samo posljedica isključivo migracija uslijed osmanskih pustošenja. Mljet je pripojen 1354. godine, dubrovačko Primorje između Stona i područja samog grada (Astareje) je kupljeno 1399. godine, a Konavle 1419. i 1426. godine - stanovnici tih područja nisu uračunati u rast stanovništva Republike od sredine XIV vijeka.
Skrenuo bih pažnju da autor koristi na jednom mjestu da se na Pelješac naseljavaju "seljaci i Vlasi". Ja pretpostavljam da je u dokumentima ipak stojalo "Srblji i Vlasi" - autor je zaista ostavio fusnote pa je to lako provjeriti (Sima Ćirković, "Herceg Stefan", 103-104.).
 
Poslednja izmena:
Balša II kaže u povelji: "... I TRGOVCI KOJI MINUJU U SRBLjE NA DANjU..."

Јасно је једино да своју земљу сматра делом Србије као и да зна где је Дубровник и где се крећу Дубровачки каравани.

И не мораш да користиш толика слова па још обојена, одлично видимо,а и мислим да је правилником форума то забрањено.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Naprotiv, iz ovoga se vidi da svoju zemlju ne smatra Srbijom. Na Danju je bila granica Zete prema Srbiji.

Дањ је мало подалеко од границе, зар не? Додуша мапа не приказује Башлино господарство над Драчом, али је јасно колико је Дањ све само не граница.

n12DM.png


Тек идући узводно до ушћа Белог и Црног Дрима дошћи би до Србије, тачније области Вука Бранковића.
 
Poslednja izmena:
Balšići su porijeklom francuska plemićka porodica BO (BAUX), koja je došla u Zetu sa Francuskinjom Jelenom Anžujskom.

Proizvoljna pretpostavka. Evo npr. ni kraljica Jelena nije bila Anžujska kako se prečesto navodi u stručnoj literaturi (a stoji i u udžbenicima), tako da je zaključak da je ona (čije porijeklo još uvijek nije potpuno razotrkiveno) dovela pretke Balšića u Srbiju.

Zaista je postojala vojna obaveza u XV, XVI vijeku?

Ako misliš na dzimije, naravno da jeste. Vlasi, vojnuci, martolosi i spahije hrišćanske vjeroispovijesti su se svi borili u turskoj vojsci. Ima naznaka da su čak i dervendžije učestvovale u borbama.
 
Poslednja izmena:

Back
Top