i da nikakvog iseljavanja iz Srbije nije moralo biti ni poslije Kosovske bitke niti još 100 godina poslije nje?
FORMICe, ti si malo zamijenio dvije stvari - ljudi ne bjeze prvenstveno za vrijeme okupacije, vec
od neprijatelja. Najvece migracije su u vrijeme kada se neprijatelj blizi, a ne kada je vec on ta podrucja osvojio. Upravo i stoga, najvece migracije u susjedne drzave su se odvijale u procesu 1371-1459 godine, a one docnije djeluju zanemarivo u poredjenju s tim.
Ne samo da je vrlo znacajnih migracija bilo odmah poslije Kosovske bitke - vec je talas stihijskih migracija ljudi koji bjeze od Turaka zapravo zapoceo i
prije nje, odmah poslije
Maričke bitke. U tome bih napravio samo malu promjenu Hrabakovih nalaza i Kosovsku smijenio Maričkom, mada su migracije ipak intenzivnije poslije 1389. godine, mora se priznati, a ne '73.
Migracije se mogu pratiti ne samo u srpskim zemljama, već i drugim. Pažljiva analiza demografske strukture Romejskog carstva prikazuje postepeno povlačenje stanovništva
na zapad, koje bježi u strahu od muslimana. Lijepo je to opisao par puta dr Radivoj Radić, srpski autoritet za pojam
straha od Turaka u ovim prostorima. Upravo tada je i procvjetala Atina - grad daleko od svoje starovjekovne slave i koji ništa pretjerano značajan nije u poređenju sa velelepnim vizantijskim gradovima u Aziji i Africi. Pa upravo i tada bježe Grkoromeji na zapad, prvenstveno, doprinoseći upravo nastanku
renesanse (recimo, El Greko) i širenju kulturnoga preporoda po zapadnoj Evropi i rimokatoličkoj vaseljeni, latinskom civilizacijskom krugu.
Slična stvar može pratiti i sa srednjovjekovnom srpskom državom. Stare raške oblasti, Kosovo i Metohija, predstavljali su najgušće naseljene krajeve Srbije; sjeverne oblasti, u koje se docnije premješta sjedište - slabo naseljene, puste. Simbolički, to se vidi i na životnom putu ličnosti - lmez Lazar je bio rođen oko Novog Brda, svoj je dvor sagradio u Kruševcu, a svoju ličnu zadužbinu, Ravanicu, pak još sjevernije, u nekadašnjoj nedođiji iza Ravnoga. Prostor Posavine i Podunavlja prolazi kroz fazu privrednog i društvenog uspona, dok južne srpske oblasti stagniraju (Prizren, nekadašnji velelepni grad, opada i postaje relativno prosječni gradić, o Makedoniji ni da govorim). Sva teritorija istočno od Parakinovog Broda je u izvorima nazivana
petruška pustoš (po Petrusu), pogotovo opustošena u vrijeme epidemija kuge 1348 i '36. U vrijeme župana Vukoslava i poslije, kraj koji ima svega svega
nekoliko sela sada odjednom ima
preko stotinu.
O seobama u Ugarsku, toliko značajnim da je eto cijeli Srem vrlo brzo postao srpski, Banat dobio relativno većinsko srpsko stanovništvo (pomorišje i podunavlje potpuno srpsko, sa značajnim srpskim i mještovitim naseljima između te dvije rijeke), a čak i Bačka dobila prva srpska naselja. Naravno, ovome su u ogromnoj mjeri doprinijela ugarska povlačenja stanovništva preko Save i Dunava koje su organizovali u drugoj polovini XV stoljeća (sjetimo se učešća
Zmaja Ognjenog Vuka), ali zapravo je masa tih prostranstava naseljena još prije konačnog pada Smedereva 1459. godine.
Stoga, ne samo što je vrlo moguće da je bilo značajnih migracija poslije Kosovske bitke, nego ih je
itekako i bilo...
