Не знам за тебе али ако испишем своје виђење шта раде Снежи мали слатки гномови, овај патуљци, има неко да добије шлог на ову врућину.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
ne, za ruzne nema nista, osim da rade i rintaju. mozda za ruzne jesu rezervisani falusi, ali ne princevski.
princevski falusi.![]()
Ružne nisu ni za falus, da ne kažem kur.ac. bar ne u bajkama.Čak ni rada, ni rintanja. Rasprsnu se u svojoj zlobi. Dakle, ružna žena = zla žena = neje.bičarka.
PS oprostite na izrazima, ja sam sa ljisa.
ludopileglodjekosku:Trnova ružica: Ona aždaha mi je ličila na razjarenog roditelja što čuva svoje siroto nevino dete od napasnika (muškaraca)..Mada sam čitala da neki psihoanalitičari ubod na vreteno tumače kao gubljenje nevinosti....
; nakaza, izopštenih iz spoljnog sveta i nevidljivih za princeze sve dok i princeze ne budu izopštene. . .
Igramo se dalje.
"Pepeljuga", jedna od najviše eksploatisanih bajki.
A možemo i o "Pinokiju".
olovni vojnik, poenat je da ako je neko defektan, ruzan, siromasan, na marginama ili u njihovoj blizini, nesavrsen, drugaciji i na razlicitom nivou, nema pravo na savrsenstvo i da bude voljen. narocito ne od nekoga ko je 'savrsen'. nedostatak noge je skracenje falusa (izvinjavam se na ponovnom pominjanju TE reci) ili je u pitanju nesavrsen (skraceni) falus, pa kao takav nema pravo na 'savrsenstvo'. na kraju olovni vojnik sagoreva u plamenu tj. u sopstvenoj strasti. a poruka moze biti i da bi nabrojani trebalo da se ubiju. jos jedna bajka za obavezno ne citati deci.
svaka ptica svome jatu treba da leti.
ruske bajke su lepse od grimovih i andersenovih zajedno, nisu toliko mracne. interesantno je da se glavni muski lik u skoro svim bajkama koje sam citala (koliko se secam) zvao ivan. osim sto je cesto ime, znaci i mio bogu, u bozijoj milosti.
spomenula si bajku koju uvek isto dozivljavam- Olovni vojnik
obozavala sam je kao dete, volim je i sada kada upoznah i realnu paralelu
ali, ti je se ne secas tacno:
naime, olovni vojnik ( koji osta bez noge zbog nedostatka olova) je primetio ljupku balerinu koja stoji na jednoj nozi i pomisli da bi nju smeo zavoleti posto dele hendikep ... medjutim, nju je vec voleo zli trol ( onaj pajac sto iskace iz kutije cini mi se), pa videvsi njihovu ljubavnu srecu u zacetku otera vojnika, pokusavsi ih onemuguciti na svaki nacin ... ne secam se tacno fabule, ali se zavrsava tako sto ih decak ( nezadovoljan nedostatkom O.V.), zajedno baca u vatru gde oni formiraju olovno srce
divna bajka, koja pokazuje lepotu i u surovom svetu ... realisticna
trazi- dobices
primetila si mozda i da je najmladji sin uvek u pitanju- onaj koji je imao najvise sanse u zivotu
deca ne dozivljavaju bajke kao odrasle osobe ...
Pored danas dominirajuće psihoanalize i bihevior-terapije, postoji i tzv. pozitivna terapija iranskog psihijatra Nosrata Peseškijana. Da ne bih sad naširoko ... On (i njegovi sledbenici) u psihoterapiji primenjuju priče i bajke, što prilično podseća na geštalt terapijsku upotrebu bajki, u kojoj bajka služi samo kao obrazac za neku drugu, novu pričicu ili lično igranje uloge iz bajke od strane pacijenta ili člana grupe u kojoj se odvija neka vrsta psiho-drame.
Ovu temu sam zamislila ne, naravno, kao psihoterapiju, već kao igru – što nikako ne umanjuje značaj onog što će ovde biti izrečeno.
Dakle: izabrati bajku ili priču, ukratko je prepričati, improvizovati je na svoj način, tumačiti likove onako kako ih VI vidite – potpuno neopterećeni oficijelnim tumačenjima i analizama.
Budite kreativni.
Zaboravite sve zaključke koje ste stekli dok ste bili deca.
Pokušajte da neku bajku ili priču za decu pročitate sad, kad ste odrasli, i sagledate nove slojeve skrivenih sadržaja i poruka.
Poenta je otkriti:
a) različitost naših shvatanja tih priča i bajki SADA u odnosu na NEKAD
b) stereotipiju na kojoj smo odrastali (koliko je ona bila konstruktivna a koliko pridonela stvaranju naših predrasuda)
Za početak, "Trnova Ružica". Šta mislite o ovoj bajci? Šta je njena poruka?
Jel neko analizirao Princezu na zrnu graska?
Nikad mi nije bila jasna poenta te bajke ma koliko se trudio![]()
To je vrlo "nobles" bajka. Aristokratska. Mada i nije u pravom smislu bajka. Na osnovu veličine dušeka i zrna (graška, pasulja ili, recimo, bibera), a u direktnoj proporciji sa težinom princeze, određivali su se verodostojnost i kvalitet plave krvi.
Nema tu mnogo mudrosti: nekada su žene plemenitog porekla svoje poreklo, osim spoljnim glamurom, dokazivale stavom. Što razmaženije i arogantnije, to na višem hijerarhijskom stepeniku. Za razliku od njih, prinčevi su mogli biti izgnanici svake vrste, i svoje poreklo morali su dokazivati herojskim delom ili posedovanjem ključa za neku važnu tajnu, kao, npr, u slučaju "Kraljevića i prosjaka" (koji nije bajka ali na fin i satiričan način opisuje važnost i relativnost kraljevskog prinčevskog pedigrea).
A mogu li na ovoj temi i mitovi?
Mit o Herkulu koji nije mogao postati bog dok nije ispunio dvanaest zadataka. Priča ispod je samo podsetnik o Herkulu, tj. o njegovoj sudbini. Poenta je u poruci koju je Herkul dobio.
Herkul je bio sin Zevsa i Alkamene, prelepe žene kralja Amfitriona koji je često bio u ratovima, tako da je Zevs iskoristio priliku, uzeo njegov lik i začeo sa Alkamenom Herkula. Iste noći kralj Amfitrion se vratio kući i začeo joj sina, Herkulovog brata blizanca, Ifikla.
Plašeći se Herine ljubomore, Alkamena je tek rođenog Herkula ostavila na poljani izvan gradskih zidina, a Zevs, koji je želeo da dečak bude besmrtan, naložio je Ateni da njegovog sina podmetne Heri koja ga je podojila davši mu tako nadljudsku snagu.
Kada je odrastao, kao uslov da kroči na Olimp morao je da izvrši dvanaest zadataka koje mu je postavljao kralj Euristej, miljenik boginje Here.
Da li prepoznajete sudbinu Herkula u svakodnevnom životu nekih ljudi oko sebe ili u svom životu?
gledao neki dan snežanu i zapao mi je za oko jedan industrijski detalj
kako se menjao ideal lepote
recimo snežana je (1937) bila punašna, jedra, rumena, crnokosa... onada je već pepeljuga (1950) bila plava, porculanskog tena sa strukićem kao i uspavana lepotica (1959) a da ne pričamo posle kako su došle erotizovane i egzotične junakinje poput male sirene, džasmin iz aladina itd
e to mi je palo na um
a inače bajke kao bajke imale su valjda ideju da stvore iluziju tj magiju pelepog života, princeza i prinčeva, čudesa, udobnosti i hepi endova... na neki način popaganda za uljuljkavanje klinaca i udaljavanje od surovosti realnog sveta
Vojin Matic je napisao prekrasno redove o mitovima i bajkama sa psihoanalitickog stanovistva.