Postoji onaj trip, najčešće kod nevozača, pešaka, tipa "baš me briga, ja mogu da budem muva bez glave, a ti moraš da mi staneš, ti moraš da me propustiš, ti ne smeš da me zgaziš". Ima toga i kod vozača "neka on pazi, zaustaviće se, čuva i on svoj auto i glavu"....ne znam da li je nešto slično i kod tebe, tipa ti si početnik, a svi ostali iskusni, pa nek' paze, ali u svakom slučaju to je opasan trip kojeg se treba osloboditi.
Koliko god zvuči tupavo, treba se podsetiti da su i za drugim volanima obični ljudi, spretni i manje spretni vozači, iskusni i neiskusni, ali neko je i nervozan, umoran, bolesno mu dete, razvodi se, gradi kuću, nije mogao da zaspi prethodnu noć, rastresen je, odlutale mu misli, slaba mu koncentracija....nit' je sposoban da predvidi sve frljoke koje drugom vozaču, pogotovo maštovitom, mogu pasti na pamet, niti može sve da ih izbegne. Pritom, zimsko je vreme, nekome su gume ćelave, neko završava tehnički kod burazera, nekome dotrajali brisači, ili magle stakla, nestalo mu tečnosti, pa mu muzgava šoferka.
Tako pešaci najčešće stradaju, jer umišljaju da su bogovi i ne misle o tome da ih ne očekuje baš svaki vozač na mestu gde su oni rešili da izlete na ulicu, ne razmišljaju da li ih vozač uopšte može uočiti na vreme i da li fizički može da zakoči pre nego što ga pukne. Što više držiš glavu u svojim rukama, a ne stavljaš je u tuđe, to bolje po tebe.