Hogarius, ti imas svoje stavove koji su ocigledno negativni prema crkvi, da zaista ne moram nista da ti dodajem.
Tacno, kao ateista imam negativan stav prema jednoj kasti koja propoveda postojanje omnipotentnog bica kao sveznajuceg stvaraoca svega vidljivog i nevidljivog uz istovremeno negiranaje svih dostignuca svetske nauke. Bas kao sto svetosavski pravoslavac ima negativan stav prema dzamiji, Vatikanu ili prema, tzv. sektama. Da dodam, kao i prema ateistima.
Kritikovati nekoga/nesto, ne govori nista o onome ko kritikuje, osim … itd. itd. Zato je potrebno razgovarati samo o ateistima, bez uplitanja hriscanstva u pricu, …
Cuj, tebi ipak ne vredi govoriti. Ne radi se o hriscanima i ateistima, vec o teistima i njihovim pandanima (ne mislim na kineske medvede) – ateistima. Kao sto rekoh, kad ne bi bilo teista sasvim je izvesno da ne bi bilo A-teista. Ateizam je star koliko i prve religije. Evo kratak kurs o nastanku ateizma:Iako je izraz “ateizam” nastao u 16. veku na osnovu starogrčke riječi ἄθεος ("bezbožan"), a otvoreno deklariranje ateističkih stavova nije bilo uobičajeno do kraja 18. veka, ateističke ideje i poimanja, kao i njihov uticaj na istoriju, datiraju od ranijih vremena.
Spontana spoznaaja da nema bogova je stara isto kao i sam teizam. Filozofske ideje koje se danas nazivaju ateističkim su se, pak, u 6. veku pne. pojavile u Evropi i Aziji.
Evo malo materijala za diskusiju:
Drevna azijska filozofija
Nastanak ateizma kao zaokruženog sistema poimanja se često vezuje uz
Aziju u 6. vijeku pne. kada je zabeležen nastanak velikih religija kao
što su džainizam u Indiji, odnosno taoizam u Kini.
Nedostatak tradicionalnog verskog sadržaja u tim religijskim sistemima,
odnosno štovanja konkretnih božanstava je neke teoretičare potakao da ih
nazovu ateističkim ili barem nonteističkim. Ateistički sadržaji su se također pripisivali i pojedinim astika ("pravovjernim") školama hinduizma, kao što su Samkhya i Mimamsa.
Kao eskplicitno ateistički sistem verovanja u Drevnoj Indiji se spominje Cārvāka, ali je ona poznata pre svega na osnovu spisa njihovih budističkih i hinduističkih neistomišljenika.
2. Antička Grčka i Rim
U antičkom svetu su grčki polisi, a kasnije i Rimsko Carstvo, službenu religiju smatrali jednim od temelja svog političkog poretka. Dok se štovanje alternativnih
kultova toleriralo, poricanje bogova se smatralo napadom na državu, pa su svi oni koji bi javno poricali postojanje božanstava reskirali smrt ili progonstvo. Usprkos totom, taj je period zabeležio niz mislilaca čiji bi se stavovi, u većoj ili manjoj mjeri, mogli nazvati ateističkima. Među njima je Dijagora sa Melosa, koji je živio u 5. veku pne., dobio reputaciju "prvog ateista". Oko 300. pne. je filozof Teodor, kasnije poznat kao Teodor Ateist, prognan iz rodnog grada Kirene.
Ateistički su se stavovi pripisivali misliocima i pesnicima kao što su Protagora, Leukip, Demokrit, Euhemer, Epikur i Tit Lukrecija Kar. Međutim, suvremeni filozofi bi njihove stavove pre nazvali agnostičkim, materijalističkim ili deističkim.
Ateizam u antičkom svetu se, takođe, mora primati u svetlu činjenice da su mnoge znamenite ličnosti optuživane za ateizam iz političkih razloga, odnosno da bi ih se ocrnilo pred javnošću, a za što je najbolji primjer slučaj Sokrata. Ima toga jos i te kako mnog, cak do danasnjih dana.
… ako si nesposoban da obuzdas svoju netrpeljivost prema hriscanima i smatras da si obavezan da govoris o njima, onda to dovoljno govori o tebi, pa makar ja nista ne komentarisao.
Ovakav nacin komuniciranja dovoljno govori o tebi. Uostalom, to je stil koji primenjuju sve monoteisticke crkve u borvi protiv svojih neprijatelja, tj. svih ostalih crkava.
Medjutim, tebi objasnjavati sta je savremeni nacin tretiranja relgije je pucanje u prazno. Zato cu ti ovde postirati dokument najvece politicke intitucije moderne i ujedinjene Evrope koji govori o hriscanskom delovanju u savremenom drustvu. Malo je duzi tekst, ali ti kao intelektualac i tolerantni hriscanin necez traziti niti iskazivati svoje zamerke.
Citiram

rvih 10 tacaka Rezolucija Veća Europe 15801
1. Cilj ove rezolucije nije dovoditi u pitanje ili suzbijati veru - pravo na slobodu vere to ne dopušta. Cilj je upozoriti na određena nastojanja da se vera shvati kao znanost. Neophodno je razdvojiti veru od znanosti. To nije pitanje antagonizma. Znanost i vera moraju biti sposobne postojati usporedno. To nije stvar suprotstavljanja vere i znanosti, nego nužnost sprečavanja vere da se suprotstavlja znanosti.
2. Nekim ljudima Stvaranje, kao pitanje religijskog uverenja, daje smisao u životu. Ipak, Parlamentarna skupština Veća Europe zabrinuta je zbog mogućih loših uticaja širenja kreacionističkih ideja kroz naše obrazovne sisteme i posledicama na našu demokratiju. Ukoliko ne budemo oprezni, kreacionizam može postati pretnja ljudskim pravima, što je ključna briga Veća Europe.
3. Kreacionizam, koji se temelji na poricanju evolucije vrsta prirodnom selekcijom, dugo vremena bio je gotovo isključivo američki fenomen. Današnje kreacionističke ideje nastoje naći svoj put u Europu i njihovo širenje pogađa više država članica Veća Europe.
4. Glavna meta današnjih kreacionista, od kojih su većina hršćani ili muslimani, jeste obrazovanje. Kreacionisti su odlučni u nastojanju da se njihove ideje uvrste u školske znanstvene programe. Kreacionizam ne može, polagati pravo na to da bude znanstvena disciplina.
5. Kreacionisti dovode u pitanje znanstveni karakter određenih područja znanja i tvrde da je teorija evolucije samo jedna interpretacija u nizu mnogih. Oni optužuju znanstvenike da ne pružaju dovoljno dokaza da bi teoriju evolucije znanstveno potvrdili. S druge strane, kreacionisti svoje tvrdnje brane kao znanstvene. Ništa od toga nije zasnovano na objektivnoj analizi.
6. Svedoci smo širenja modela razmišljanja koji dovode u pitanje utvrđeno znanje o prirodi, evoluciji, našem poreklu i našem mestu u svemiru.
7. Postoji stvarni rizik da bi umove naše dece mogla zahvatiti zbunjenost u pogledu onoga što se tiče uvjerenja, verovanja i svakakvih ideala te onog što se tiče znanosti. Stav da su „sve stvari jednake” može se činiti primamljivim i tolerantnim, no ustvari je opasan.
8. Kreacionizam sadrži mnogo protivurečnih aspekata. Ideja „inteligentnog dizajna”, koja je najnovija, prerađena verzija kreacionizma, ne poriče određeni stepen evolucije. Ipak, inteligentni dizajn na ublaženi način nastoji predstaviti kreacionizam kao znanstveni pristup, i u tome leži opasnost.
9. Skupština stalno insistira na tome da je znanost od temeljne važnosti. Znanost je omogućila znatna poboljšanja životnih i radnih uslova, a važan je faktor u ekonomskom, tehnološkom i društvenom razvoju. Teorija evolucije nema nikakve veze s božanskim otkrivenjem, već je zasnovana na činjenicama.
10. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sledeće tri kategorije: čisto dogmatsko uveravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrovana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih naucnika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.
Nadam se da ces ovaj tekst shvatiti kao pozitinu poruku svima koji imaju iole smisla za realnost i kriticku misao, a jos uvek zive u dalekoj proslosti. .

Nastavlja se: