"Ćuo sam jednu zanimljivu priču, vezanu za osećaj vrtoglavice.
Ta ideja mi se instinktivno svidela, a ide otprilike ovako:
Osećaj vrtoglavice koji doživljavamo dok stojimo na nekom visokom mestu, ne potiče od straha da ćemo pasti.
Ustvari sasvim je obrnuto, upravo nas pojava vrtoglavice navodi na osećaj straha od pada, što dovodi do zaključka da je reč o veoma iracionalnoj vrsti straha.
Međutim u dalekoj prošlosti, na samom početku našeg evolutivnog putaovanja, pre nego što smo dostigli današnje stanje, živeli smo na drveću.
Skakali smo sa grane na granu. Čak postoje i spekulacije da u našem genetskom kodu imamo i primese ptičijeg materijala, gledajući kompletnu linuju naših predaka.
U tom slučaju, moguće je da postoji deo našeg uma koji, kada se suoči sa prazninom, prosto očekuje da jurne u tu provaliju, i ne samo da očekuje već nam i naređuje da to učinimo.
Tako da na kraju, osećaj vrtoglavice koji se javi u našem mozgu, ustvari je konflikt između njegovog primitivnog, instiktivnog dela koji kaže "Skoči!" I onog modernog, racionalnog dela koji kaže "Zaboga, nemoj da skačeš!".
Zapravo, vrtoglavica kako je neki objašnjavaju, ne nastaje zbog straha da ćemo pasti, već zbog želje da tako nešto stvarno i uradimo."
-Daglas Adams, from Last Chance to see
Meni je ovo totalno zanimljivo!
