Argumenti o Duhu Svetom kao Bogu?

Duh Sveti je sam Otac i njegovo delovanje. Onaj koji daje život, koji uvek ima tog Duha, jer je izvor života i jedini je besmrtan.

Sin takodjer ima svog duha. No nakon što je proslavljen na nebu, on je dobio Svetog Duha od Oca i na taj način postao sveprisutan sa Ocem. Mada je on bio taj i pre utelovljenja.
Promena u Duhu jeste vaskrsli Hrist, koji svojim iskustvom u telu pomaže svetima da prevaziđu iskušenja i približe se Bogu.
 
Evo iz glave. Na Hristovom krštenju Otac Se čuje kao glas sa neba a Duh Sveti u obliku golubice. Zašto ako je to isto biće? Zašto se krštavamo u Oca, Sina i Duha Svetoga ako su Otac i Duh jedno? Hristos kaže da Otac daje Duha Utješitelja, ne kaže da Otac daje Sebe.
Otac daje svoj Duh, koji je Duh života.
Taj Sveti Duh je u Sinu, kao i u vernicima, a ishodi od Oca, jer je njegov.
Pismo jasno govori.
Zato je svima potreban Božiji Duh Dabi živeli, tako se dobija Božji um i karakter.
 
I Sin Se rađa od Oca pa nije Otac.
Zanimljivo je da sam davno i sam koristio te argumente u želji da dokažem trojicu.

Zna se ko je Bog u ličnosti. Postoji jasna razlika između Oca i Sina. Duh je Očev, Sin ga dobija od Oca.
Duh koji od Oca ishodi nije zaseban, već Očeva sveprisutnost, život...

Trinitarci često koriste stihove koji govore o Duhu kao ličnosti, a imamo i stihove gde ljudi govore u svom duhu kao ličnosti, obradova se moj duh...
To vam nije argument.


Najjasniji je onaj stih koji ste takodjer izvukli iz konteksta.
Čovekove dubine najbolje poznaje njegov duh, dok Božije poznaje Božji Duh. Jasno podvučena paralela.
No nećemo jedan drugome promeniti mišljenje, jer svako vidi ono što veruje.


Ne postoji stih u pismu i veri apostolskoj koji će reći da bez verovanja u trojicu nema života.
A ovo je život večni, da poznaju tebe, jedinog Istinitog Boga i koga si poslao Isusa Hrista.

Šta vi kažete, ko sam ja? Ti si Hrist, Sin Boga živoga.


Otac, Sin i vernici u zajednici Svetog Duha.
 
Zna se ko je Bog u ličnosti. Postoji jasna razlika između Oca i Sina. Duh je Očev, Sin ga dobija od Oca.
Isto pitanje kao i za cicolina -zašto si kršten u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ukoliko poslednji ne postoji?

Otac daje svoj Duh, koji je Duh života.
Udahnuo je Adamu svoj dah a ne duh, potpuno različiti pojmovi. A za taj dah se ne kaže nigde da je Sveti mada očito od Oca proishodi.

Kako ste krenuli, ostaće samo đehouvu jer je Sin samo sin.:mrgreen:
 
Isto pitanje kao i za cicolina -zašto si kršten u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ukoliko poslednji ne postoji?
''A ovo je život večni, da upoznaju tebe JEDNOG ISTINITOG BOGA i koga si poslao Isusa Hrista ''...

Kada to znaš, kome predaješ svoj život?
Pa tome koga si i upoznao.

U ime Oca...
Priznaješ ga kao Svevišnjeg i jednog Boga od koga je 'sve' što vidiš i što ne vidiš ..

U ime Sina...
Priznaješ ga i veruješ da je Božiji Sin i da ga Svevišnji Bog šalje i da je On jedini posrednik između nas i Svevišnjeg Boga i da nas miri sa njim...

U ime Svetog Duha...
Priznaješ i veruješ da od Oca ishodi
i da ga Otac daje svakom kako on hoće i da preko njega Otac, jača, krepi, teši pa i čuda čini....i da nas tako čiste, drži u zajednici sa Svevišnjim Bogom i njegovim Sinom a našim otkupiteljem...

To je suština krštenja... Spoznanje.

Nešto što je lično i što pre svega zavisi od pelcera istine koju je Isus doneo a koji će u našem srcu da raste.

Bez tog spoznanja, krštenje nije krštenje već samo forma...
 
Apostoli su kasnije koristili Isusovo ime pri krštenju. Da je Otac, Sin i Sveto Duh ime trojedinog Boga, sigurno ga ne bi izostavili.

Kao trinitarac sam često koristio argument, da ime Isusa Hrista podrazumeva i trojedinog.
Ali kao što je gore navedeno, Otac, Sin i Sveti Duh prebivaju u nama.


Mi imamo argumente da je Bog Otac, jedini istiniti Bog. Da je Isus Sin Božiji, kako su i apostoli propovedali i da je Sveti Duh, Božiji Duh. Nakon što je Isus proslavljen na nebu i nakon što je dobio Duha, Sveti Duh je postao prisustvo Oca i Sina.
Ono što trinitarci pišu, jasno ne postoji u prvoj crkvi, to je neko drugo jevanđelje.
 
Poslednja izmena:
U ime Svetog Duha...
Priznaješ i veruješ da od Oca ishodi
i da ga Otac daje svakom kako on hoće i da preko njega Otac, jača, krepi, teši pa i čuda čini....i da nas tako čiste, drži u zajednici sa Svevišnjim Bogom i njegovim Sinom a našim otkupiteljem...

To je suština krštenja... Spoznanje.
Pa nisam pitao o suštini krštenja, već zašto se Sveti Dug pominje kad je po vama nepostojeći.

Ovo gore što si napisao ga predstavlja kao kilo banana koje se nekom šalje po čefu A ne nešto Sveto, najmanje entitet.
A već sam pomenuo, udahnuo nam je dah, pa ničeg svetog ni posebnog u tom dahu.
 

Back
Top