Anorexia i bulimija

da, ja znam jednu devoku, anoreksicnu.Divan je osoba, jako pametna, poseduje neverovatnu moc da razume druge, ali nikako ne moze sebe da ubedi da se mora jesti....Visoka je 1.78cm a ima svega 38 kg.....Strasno je, pila je razne napitke za dobitak tezine, ali uzalud....Ako pojede jedan gram manje od propisanog na dan, gubi jedan kilogram.....
 
Drage i dragi,

mislim da i sama spadam u anoreksicne osobe, iako nikad nisam trazila zvanicnu dijagnozu. Moja tezina, doduse, nije bila manja od 45 kilograma, ali za visinu od 173 to je ipak premalo.
Mislim da mi se otpor prema hrani javlja kao specificno kaznjavanje sebe zato sto u necemu nisam bila dovoljno dobra, ili zato sto sam uradila nesto sto nije trebalo, ili nisam uradila... vezano je i za nervozu, pa sam ubedjena da je sve posledica psihickog stanja.
Ne jedem ja puno ni kad sam Ok, ali kad sam u bilo kakvoj frci, onda danima ne mogu da jedem nista... Pomoc nikada nisu osobe koje mi govore da moram jesti, vec samo toplina i razumevanje... Obzirom da sve mogu da objasnim, i da razumem mehanizme, mislim da sam na putu izlecenja.
Sada imam 52kg, ali i dalje ako samo ne doruckujem gubim po jedan kilogram...

Probaj da svojoj drugarici pomognes, da je podrzis, ali da je ne osudjujes i ne savetujes...

Pozdrav svima
 
ja sam letos bila u predanoreksicnoj fazi. jednostavno, prosle godine sam nabacila 7 kg, nisam polozila ni jedan ispit u junu i nije mi bilo ni do hrane ni do cega... sama sam sebe trovala idejama kako sam gubitnik i tako to... onda sam smrsala 8 kg za 2 nedelje i onda mi je pao imunitet i dan pre nego sto sam zaglavila temperaturu 39* upoznam jednog slatkog deckica... i posto nisam mogla da se vidjam sa njim onako bolesna, nateram se nekako da jedem, a ono organizam nece da prima... sve sto pojedem /a jela sam ok hranu/ izbaci kao proliv.
uspela sam nekako da se iscupam iz toga /izmedju ostalog i zbog toga sto me je on terao da mu spremam super klopu a ja sam inace veliki gurman/.

sada vise ne razmisljam o tezini. u prvo vreme sam bila do dijeteticarke i dala mi je neku ostru dijetu da se ne gojim, ali sam ipak resila da napravim kompromis, da jedem koliko sam gladna i da koristim svaku mogucu priliku da se sto vise krecem. usput, ja sam inace malokrvna tako da znam sta znaci lezati u bolnici zbog lose krvne slike, tako da se nisam na vreme zaustavila,...

ono sto sam naucila iz svega ovoga je da je svaka dijeta individualna, i da treba voleti organizam takav kakav je iz vise razloga. odvojeno sto se menstrualni ciklus totalno poremeti.

ja sam imala srece da se zacopam u pravom trenutku, a imala bi jos vise srece da se nisam tad razbolela...

nadam se da ce ti koristiti moje iskustvo...

e, da! setila sam se jos necega. posto je to ujedno i psihicka bolest, konsultovala sam se i sa psihijatrom... to je ok, jer kad sam malo smrsala imala sam jos vece ambicije i... to je morao neko drugi da mi objasni. jos uvek mi se desava da imam takve krize, ali jednostavno moj kontra argument za to izgladnjivanje je da se time samo kaci celulit, tj. kad se posle toga neko vrati u normalu dobije celulit.
druga stvar, glupo je da neko zbog takvih stvari rizikuje da postaje sterilan. zivi primer je kalista flokhart kojoj je anoreksija unistila mogucnost da radja decu...
 
Znam da je ovo staro,ali ajde i ja da odgovorim...
Ja sam imala bulimiju... Znaci,sve sto jedes,ti to povratis... Odvratno... Nikad necu da zaboravim kad sam pojela onako izgladnela 5 velikih lepih pomarandzi i posle 15 minuta ispovracala... Uzas... Pocela sam da gubim naglo tezinu,kosu... Jedno vreme nisam ni imala snage da ustanem... Ovi nasi glupi lekari nisu imali pojma sta mi je... Posle 2-3 nedelje su videle sta je u pitanju... Davali su mi neku odvartnu gorku tecnost da pijem i poceo je polako ali sigurno organizam da mi prihvata hranu... Kad sam se posle oporavila jela sam sve zivo... Sada sam se malo ugojila... I sad ne mogu da smrsam... A moram da pazim sta radim,da se opet isto ne bi ponovilo... Doktori su mi rekli damoj stomak tako nesto ponovo ne bi izdrzao... Ali dobro... Normalno,ne predajem se tako lako...
 
Pa mogu i ja da kazem za sebe da sam se nalazila u istom stanju i anoreksije i bulimije.Nisam imala vecih posledica jer sam malo i pazila oko tih stvari,ali psihicki se sve zaista odrazilo na mene,to jeste bolest ali zaista pocinjem da smatram da je i opsednuce,misli vise nisu slobodne nego su vezane samo jednom idejom-smrsati!!!!!!!!Mada ima leka i za to,treba iznad svega voleti i ceniti sebe,prihvatiti se.Na putu sam izlecenja!
Pozdrav :D
 
Ja se lecim od bulimije...ide nekako...ranije je bilo mnogo gadno...i sada cesto pomislim izvukla sam se pa onda prekinem sa flunirinom (to je blaaaagi antidepresiv koji pijem i koji pomaze) i onda je sve ok pa mi onda neko nesto ruzno kaze ili ne ispunim nesto sto sam isplanirala ... pa se ponovo desi...ali mnogo mi pomaze to sto sam otisla kod dr Dimitrijevic u studentsku polikliniku (nju mi je inace preporucila nutricionistkinja Birovljev iz iste ustanove, i ona je odlicna!), i tako...
 
ja nisam ni anoreksicna, ni bulimicna, ali neki poremecaj u ishrani imam sigurno...kad kupujem hranu prvo sto gledam su sastav, kalorije i ostalo, nerviram se svaki put kad pojedem nesto slatko, ne mogu da zamislim dan bez nekog oblika sporta (ako ne stignem u toku dana, radim vezbe i u 1, 2 nocu), nekoliko puta sam probala da povracam posle jela, ali mi nije poslo za rukom...inace sam visoka 176 i trenutno imam 55 kg, a smatram da bi moja idealna tezina bila oko 52, 53 kg mozda i manje...
 
Pa da,ali pocinju bas takvim ponasanjem koje ti navodis.Na moju veliku zalost u najblizoj okolini imam nekoga ko ima problema sa anoreksijom,vec godinama znam kako se ta osoba ponasa i kako je sve pocelo.Za tvoju visinu ti cak i nemas dovoljno kilograma a radis sve da ih jos smanjis.
Razmisli malo o svemu.Niko ko ima anoreksiju nije odjednom prestao da jede,to je proces koji traje vise godina dok ne dodje do samog dna.
 
pa znam, mozda 55 kg zvuci malo za moju visinu, ali ja vise delujem vitko, nego mrsavo (nigde mi se ne vide kosti ili tako nesto). ustvari je mozda osnovni problem u tome, da ja nisam zadovoljna svojom gradjom (imam malo sire kukove) i uvek mislim da ce se i to promeniti, ako budem malo mrsavija...ali ti kompleksi su druga tema...jao, jao!
 
da, mogu da zamislim koliko je tesko vratiti se u normalu- kad covek smanji ishranu, a pritom ne mrsavi, onda ima osecaj da ce se ugojiti ako unese samo malo vise hrane nego obicno...
 
da, tacno- stvarno sam malo opterecena ishranom. mozda ima neke veze i to sto zivim u svajcarskoj, a ovde je to vecita tema, i otprilike svaka 3, 4 devojka ima neki poremecaj...vecina mojih drugarica na faksu pojede salaticu i to je to za ceo dan...
 
ne znam ni sama:
da, tacno- stvarno sam malo opterecena ishranom. mozda ima neke veze i to sto zivim u svajcarskoj, a ovde je to vecita tema, i otprilike svaka 3, 4 devojka ima neki poremecaj...vecina mojih drugarica na faksu pojede salaticu i to je to za ceo dan...
Pazi,mozda jesi malo opterecena ali ako tako nastavis najgore tek dolazi!!!Ja sam takodje patila od bulimije mada se sad lecim ali to je strasna stvar!!!Ne bih ponovo podnela da se vratim u to stanje kad mrzim sebe,mrzim hranu a opet sednem i prezderem se...A, ponekad toliko dugo nejedem i ondam dobijem napade nesnosljivih glavobolja i sl.Ma tvoja tezina je idealna i prihvati sebe i voli sebe,jer ustvari covek je zadovoljan tek kad je slobodan a ne rob hrane i izgleda.
Pozdrav!
 
....anoreksija može biti jedan od znakova pojave depresije,ali i posledica zloupotrebe AMFETAMINA i njegovih derivata (čitaj EKSTAZI)!!! :shock:
Ukoliko je znak depresije,ili subdepresije posjet psihijatru koji će prepisati neki od antidepresiva novije generacije iz grupe inhibitora preuzimanja serotonina RIJEŠIT će problem anoreksije za mjesec dana(ne manje),ali bez neželjenih efekata(sedacija,gubitak sposobnosti koncentracije,upravljanje motornim vozilom)...
 
Anoreksija nije,niti ce ikada biti znak depresije...uzroci su mnogo ozbiljniji i anoreksija nece nestati ako nekome prepisemo antidepresive.
Lepo od tebe sto delis svoje strucno znanje sa nama ali vrlo lako se moze pogresno protumaciti.Bilo bi jako lepo da se ova dva stanja uz pomoc lekova mogu sanirati,medjutim to nije tako.Oba stanja zahtevaju dugogodisnju psihoterapiju da bi se pacijent uveo u iole normalno stanje a ti ga predstavi kao da lecimo nesto krajnje banalno.
Nijedan medikament iz grupe antidepresiva se ne uvodi i ne izvodi iz terapije za mesec dana.
 
dr:
Anoreksija nije,niti ce ikada biti znak depresije...uzroci su mnogo ozbiljniji i anoreksija nece nestati ako nekome prepisemo antidepresive.
Lepo od tebe sto delis svoje strucno znanje sa nama ali vrlo lako se moze pogresno protumaciti.Bilo bi jako lepo da se ova dva stanja uz pomoc lekova mogu sanirati,medjutim to nije tako.Oba stanja zahtevaju dugogodisnju psihoterapiju da bi se pacijent uveo u iole normalno stanje a ti ga predstavi kao da lecimo nesto krajnje banalno.
Nijedan medikament iz grupe antidepresiva se ne uvodi i ne izvodi iz terapije za mesec dana.

Anoreksija JE u NAJVEĆEM BROJU SLUČAJEVA POSLEDICA DEPRESIJE!!!!TO PROUČAVAM VEĆ 5 godina rada!!!
A što se tiče upotrebe antidepresiva....htio sam reći da upotreba lijekova koji sprečavaju ponovno preuzimanje serotonina ima jedan latentan period od nekih 21-30 dana dok pozitivan efekat ne krene da se manifestuje...A terapija traje znatno duže...
 
Prvo nemoj da vices,tako se tumace velika slova.
A drugo i ja imam puno iskustva sa anoreksijom i mogu ti reci da za veliki broj osoba ne bih rekla da su depresivne...ono na sta ti mislis je da kod depresije postoji smanjen zivotni elan,samim tim i smanjena zelja za jelom,ali to nije anoreksija.
Tema se odnosila na anoreksiju nervozu.Kod lecenja se koriste naravno i vrste sedativa ali je psihoterapija prva i osnovna.
Depresivnu osobu vrlo lako primetis a osobu sa anoreksijom tesko,tek kad dohvati dno jer osim poremecaja u vezi sa hranom takve devojke su i studenti,i djaci sa dobrim uspehom,pametne,izlaze,imaju veze...ne bi ti na kraj pameti palo da sendvice bacaju kroz prozor,lazu za jelo,rade vezbe ko manijaci...
 
dr:
Prvo nemoj da vices,tako se tumace velika slova.
A drugo i ja imam puno iskustva sa anoreksijom i mogu ti reci da za veliki broj osoba ne bih rekla da su depresivne...ono na sta ti mislis je da kod depresije postoji smanjen zivotni elan,samim tim i smanjena zelja za jelom,ali to nije anoreksija.
Tema se odnosila na anoreksiju nervozu.Kod lecenja se koriste naravno i vrste sedativa ali je psihoterapija prva i osnovna.
Depresivnu osobu vrlo lako primetis a osobu sa anoreksijom tesko,tek kad dohvati dno jer osim poremecaja u vezi sa hranom takve devojke su i studenti,i djaci sa dobrim uspehom,pametne,izlaze,imaju veze...ne bi ti na kraj pameti palo da sendvice bacaju kroz prozor,lazu za jelo,rade vezbe ko manijaci...

Ma,nisam vikao.....Samo u istraživanju u kojem ja učestvujem,kao jedan član multidisciplinarnog tima (kao farmaceut koji se bavi mjerenjem nivoa lijeka,ovdje antidepresiva u krvi...)takve su osobe definirane kao depresivne ili nalčešće subdepresivne osobe.tu dijagnozu nisam ja dao,pošto ja nisam stručan za to,pošto sam farmaceut,već Psihijatar,član tima,koji je doc.dr med.sci.
Imamo i veliki broj radova o tome objavljenih u najelitnijim što psihijatrijskim,što farmakokinetičkim časopisima.
Pozdrav, 8)
 
Imala sam proshlog leta primer bulimije u komshiluku(devojka je ostala tu 2 meseca,pa sam mogla da je pratim)!!Dobila je antidepresiv i posle 5-6 dana bila je boljeg raspolozenja,logoroicna,u plus fazi,ali se i dalje krila i povracala posle jela!!!Porodica je u pocetku bila ohrabrena njenim boljim ponasanjem(ranije je zbog kritika i preklinjanja da to ne radi,bio pakao u kuci),ali su simptomi bulimije ostali(njen mladji,duhoviti brat je znao to"plasticno"da mi objasni"Ona se i dalje krije,zakljucava u kupatilu i povraca,ali sada u kupatilo ide pevusheci i sa osmehom")I posle 2 meseca sve je ostalo isto!!
 

Back
Top