Anksioznost

To sam se bas i ja pitao,nije valjda da smo samo nas troje problematicni :hahaha:
Ma jok... Pa, nema sanse od ovolikog foruma. Ne znam... ja prva dugo nisam htela da pricam o tome, sem sa terapeutom. Cak i sad jako mali broj ljudi iz mog okruzenja zna. Zato mi je super ovde. Nit me ko zna, nit koga znam. Pa i ako sam imala neki problem sa otvaranjem (mislim konkretno na ovde) vise ga nemam. Sta vise, super mi...dodjem, procaskamo, uporedimo, damo ideju, savet, lepu rec... Nema onoga aj bre nije ti nista i sl...
 
I meni je super ovde,ekipa je super i puno dobrih saveta i objasnjena sam ovde dobio
bas zbog toga mi nije jasno sto se vise forumasa ne ukjljuci jer anksioznost muci gotovo svakog
nekog manje nekog vise,druge teme na forumu su manje vise zabavnog karaktera dok je ova stranica neka vrsta terapije
 
I meni je super ovde,ekipa je super i puno dobrih saveta i objasnjena sam ovde dobio
bas zbog toga mi nije jasno sto se vise forumasa ne ukjljuci jer anksioznost muci gotovo svakog
nekog manje nekog vise,druge teme na forumu su manje vise zabavnog karaktera dok je ova stranica neka vrsta terapije
Bas to!
 
To sam se bas i ja pitao,nije valjda da smo samo nas troje problematicni :hahaha:
Bas bi bilo super kad bi se jos neko pridruzio. Verujem da ih ima, ali samo citaju.

Ljudi izbegavaju da govore o tome jer se boje da ce naici na nerazumevanje [cesto i da] i osude i da ce ih gledati kao manje vredne .Ne zaboravite da na Balkanu jos uvek vazi ono pravilo da ako imas neku F dijagnozu , znaci da si lud i sto dalje od tebe .Navikla sam na to , i nemam sa nekim sa strane sta da pricam jer znam kako ce me gledati .za moje probleme znaju oni bliski , no i oni mi nisu podrska , jer ne prezivljavaju isto sto i ja .Najomiljenija izjava mi je :Pa ti uopste ne izgledas anksiozna!Kako bi trebala da izgledam , pitam se , dali mozda da setam sa sekirom ili koljem zubima pilice .

Neka , navikla sam .Ionako mi ljudi smetaju i izbegavam razgovore .Nedostaju mi moje nocne setnje .Noc je uvek bilo moje vreme , kada nema nikoga i niko me ne smara i niko me ne gleda .Slusalice , kapuljaca , noc i ja .Bas mi fali.
 
Ljudi izbegavaju da govore o tome jer se boje da ce naici na nerazumevanje [cesto i da] i osude i da ce ih gledati kao manje vredne .Ne zaboravite da na Balkanu jos uvek vazi ono pravilo da ako imas neku F dijagnozu , znaci da si lud i sto dalje od tebe .Navikla sam na to , i nemam sa nekim sa strane sta da pricam jer znam kako ce me gledati .za moje probleme znaju oni bliski , no i oni mi nisu podrska , jer ne prezivljavaju isto sto i ja .Najomiljenija izjava mi je :Pa ti uopste ne izgledas anksiozna!Kako bi trebala da izgledam , pitam se , dali mozda da setam sa sekirom ili koljem zubima pilice .

Neka , navikla sam .Ionako mi ljudi smetaju i izbegavam razgovore .Nedostaju mi moje nocne setnje .Noc je uvek bilo moje vreme , kada nema nikoga i niko me ne smara i niko me ne gleda .Slusalice , kapuljaca , noc i ja .Bas mi fali.

Evo i ja u doba ovog virusa koji izludjuje ceo svet mislim na vas:heart:
Polako, malo strpljenja pa ces opet moci da se vampirises nocu:D
 
Ja da se pohvalim! Izasla sam danas do prodavnice i apoteke! Doduse, ne sama, ali ipak je nesto... Nije bilo lose, ali nije bilo ni prijatno. Ljudi su nervozni, bezobrazni, napeti... to mi je, cini mi se, bilo gore nego boravak u maloj prodavnici sa jos 10 ljudi, od kojih jedan kupuje tri piva i gura mi se uz rame. Bilo je i ljubaznih, cak su mi se dvoje i nasmesili i procaskali opusteno... Jezivi smo... jezivi... najtuznije od svega mi je sto ni posle svega ovoga, a proci ce sve ovo, ljudi nista nece nauciti. Ljudi se nece promeniti. Ljudi nece nauciti da vise cene zivot i svoje najblize. Ljudi nece nauciti da stalozenost i miran ton cuda cini ( naravno gde je to moguce. Znam da ima onih divljih gde je nemoguce ostati miran i stalozen) Cast izuzecima, znam da ima jos divnih ljudi, ali ih je jako malo.
I naravno, cim sam dosla kuci skinula sam sve sa sebe i ubacila u masinu i oprala 😂
Sve u svemu, zanimljiv dan posle kog sam iznenadjujuce mirna.
 
Ja sam odavno izgubio strpljenja prema ljudima,zato se i krecem u uskom krugu ljudi
ali moja iskustva za vreme pandemije su malo drugacija, u mom kraju ljudi nose maske,u prodavnici max 5 ljudi
razmak izmedju njih 2 metra,cak i lokalni mangupcici babam i dedama idu do prodavnice
svi zive u nekom strahu i povuceno (nasa svakodnevnica)
verovatno zbog toga i imaju vise razumevanja za druge
moguce je da iz ove krize izadje nesto dobro (pazi kad ja zvucim kao optimista)
 
Ja sam odavno izgubio strpljenja prema ljudima,zato se i krecem u uskom krugu ljudi
ali moja iskustva za vreme pandemije su malo drugacija, u mom kraju ljudi nose maske,u prodavnici max 5 ljudi
razmak izmedju njih 2 metra,cak i lokalni mangupcici babam i dedama idu do prodavnice
svi zive u nekom strahu i povuceno (nasa svakodnevnica)
verovatno zbog toga i imaju vise razumevanja za druge
moguce je da iz ove krize izadje nesto dobro (pazi kad ja zvucim kao optimista)
Cisto sumnjam ali ajde... videcemo...
Ja ne znam, ja gde zivim je divlji zapad. Odvratni su.
Pa, sta da ti kazem kad imam u okruzenju dva starija para koji zive sami. Kad god narucujem namirnice ja ih pitam da li im treba nesto. Jedan par mi uvek ljubazno odgvori da ne treba nista, dok drugi par, bas pre neki dan mi kaze ( sa nekim nadmenim i odvratnim tonom) Ne treba! Nama deca zive u blizini! Sve imamo!
A, ja se u sebi mislim.... neka... precutacu...
 
Meni je neka vrsta terapije da prosetam u toku dana,narocito je dobro jer nema puno ljudi na ulici
ali gde god da odes moras da cekas u redu,apoteka,prodavnica,posta
to me bas deprimira ali sam morao da cekam jer sam zavrsavao neke obaveze
posle toga malo besciljno prosetam po naselju da udahnem svez vazduh
 
Meni je neka vrsta terapije da prosetam u toku dana,narocito je dobro jer nema puno ljudi na ulici
ali gde god da odes moras da cekas u redu,apoteka,prodavnica,posta
to me bas deprimira ali sam morao da cekam jer sam zavrsavao neke obaveze
posle toga malo besciljno prosetam po naselju da udahnem svez vazduh
Blago vama kad mozete da setate. Meni je to, pogotovo sad, traumaticno.
 
Fly pokusaj malo sada kada nema guzve i kada su male sanse da sretnes nekog
stavi sluske na usi,pusti omiljenu play listu i iskljuci mozak
kreci se u blizini kuce i ako je frka ti se vrati,pa tako malo po malo svaki dan
To oko kuce idem, 200m gore, 200m dole 😁 to mi je ok. Prosetam psa. Jurcam se sa njim po dvoristu. Ali da, recimo, odem sama u prodavnicu, pa sanse nema. Nisam ni pokusavala. Mozda bih i mogla, ali ne mogu da mucim sebe pogotovo dok ovo ludilo traje. Slusalice i muzika dok setam mi samo nabijaju nervozu.
 
Ja sam prosle godine imao toliku frku jedno mesec dana,ali zbog poslovnih obaveza nisam imao izbora nego da stignem zube i krenem dalje
imao sam osecaj kao da cu da se svakog trenutka onesvestim,uvek sam imao bromazepan u dzepu
 
Ja sam prosle godine imao toliku frku jedno mesec dana,ali zbog poslovnih obaveza nisam imao izbora nego da stignem zube i krenem dalje
imao sam osecaj kao da cu da se svakog trenutka onesvestim,uvek sam imao bromazepan u dzepu
E tako ja svaki put kad treba da izadjem 😁
Doduse, nije kao da sam ja ovakva non stop... imam ja periode kad sam skroz ok. Idem gde hocu, sama, nikakav problem... jedino ne mogu nikako, ni kad sam ok ni kad nisam, velike markete i autobuse. Meni je ova frka pocela opet zadnjih par meseci, od kad sam ponovo krenula kod terapeuta.
 
Poslednja izmena:
Pa da li ti je pomogao terapeut?
ja od kako uzimam terapiju i idem kod psihologa lakse se nosim sa situacijom,ali se i ja trudim da malo pomeram granice,jedino sto ne mogu sa toksicnim ljudima da budem u drustvu,odmah mi se upali crvena lampica
 

Back
Top