Ambasada - ex ''Politikin'' zabavnik

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pitka filozofija na dubokim mestima

Postacu ne Tolstoj,
no nesto mnogo gore,
jedem,
pisem,
i ludim od toplog svoda.
Ko jos nije filozofirao nad morem?
Voda.
Ko vrag ljut bese
okean proslo vece,
danas -
golubica na jajima,
pun smirenja.
Kolika razlika!
Sve tece
Sve se menja.
A ima voda svoje vreme:
plima, oseka,
jedno po jedno.
Samo kod Stjeklova
voda ne izlazi iz teme.
I to nepravedno.
Crknuta riba usamljena sred vode.
Ko slomljena krilca -
peraja trag.
I pliva tako, i ode vragu.
U susret trom, fokinog tela,
brod iz Meksika,
a mi - tamo sada.
Drukcije i ne moze.
Podela rada.
Kazu - kit.
Moze biti.
Vrsta ribljeg Bjednog -
trostrukog obima.
Samo kod Demjana brci su spolja,
a kit ih unutra ima.
Godine - galebi.
Poredjaju se i u more se zariju
kljukajuci se ribom nemilice.
Pa se sakriju.
U samoj stvari, gde su te ptice?
Ja sam se rodio, sisao isprva
ziveo, radio, i starost ce doci
Evo, i zivot kao Azorska ostrva
ce proci.
 
Plemeniti neprijatelj

Magnus Barfod godine 1102. krenu na vojnu
da potpuno pokori kraljevstva Irske;
vele da je na dan uoci pogibije primio
ovaj pozdrav od Mujkertaka, kralja u Dab-linu:
Neka u tvojim cetama vojuju zlato i nepogoda, Magnuse Barfode.
Neka sutra, na poljima kraljevstva moga bude srecan ti boj.
Neka tvoje kraljevske ruke izatkaju, strašne, platno maca.
Neka budu hrana labudu crvenom oni što se tvom macu suprotstave.
Neka te zasite slavom tvoji bogovi mnogobrojni, neka te zasite krvlju. Neka budeš pobednik u zoru, kralju što gaziš zemlju Irsku.
Neka medu tvojim mnogobrojnim danima nijedan ne zablista kao sutrašnji dan.
Jer on ce biti poslednji. Kunem ti se, kralju Magnuse.
Jer pre no što se ugasi njegova svetlost, pobedicu te i ugasicu tvoj život, Magnuse Barfode.
 
i opet...:)

Ti

Samo se jedan covek rodio,
samo jedan covek je umro na zemlji.
Tvrditi suprotno cista je statistika,
sabiranje je nemoguce.
Ne manje nemoguce nego sabrati miris
kiše sa snom koji ste sanjali onomad,
Taj covek je Odisej, Avelj, Kain,
prvi covek koji je rasporedio sazvežda,
covek koji je podigao prvu piramidu,
covek koji je napisao heksagrame Knjige mena,
kovac koji je urezao ruže na
Hengistovom macu, strelac Ejnar Tambarskelver,
Luis de Leon, knjižar koji je rodio
Semjuela Džonsona, Volterov vrtlar, Darvin
na pramcu Bigla, Jevrejin u odaji za mrtvace,
vremenom ti i ja.
Jedan jedini covek je umro u Ilionu,
kod Metaura, Hestingsa, Austerlica,
Trafalgara, Getisberga.
Jedan jedini covek je
umro u bolnicama, brodovima,
u teškoj samoci, u ložnici navike i ljubavi.
Jedan jedini covek je gledao široku zoru.
Jedan jedini covek je na nepcima
osetio svežinu vode, ukus plodova i mesa.
Govorim o jedašom, jednom, onom što je uvek sam.
 
Hronika

Prvog dana pomrese ptice i zmije nastanise gnezda i vetrove
Drugoga dana ribe izadjose iz vode i voda otece prazna
Trecega dana suma je posla prema gradu a grada nigde
Cetvrtoga dana sazidase cele-kulu od lobanja i skrguta
Petoga dana suma je skupljala kraj reke obezglavljene leseve
Sestoga dana malo vatre zaljubljeno nalik na sunce
Sedmoga dana ne zapevase andjeli
Osmoga dana u ponedeljak prvi put zapeva ptica
od pepela i zid progovori.
 
Jedan maleni cvet

Jedan maleni cvet
jos ni progovorio nije
a vec je zano sve tajne Sunca
i sve sto zemlja krije.

Jedan maleni cvet
jos nije ni prohodo
a vec je umeo sam da se hrani
svetloscu, vazduhom i vodom.

Jedan maleni cvet
na zna da cita i pise,
al' zna sta je zivot, sta je cvet,
i mirise, mirise.
 
i opet, moram malo, podsetnik...

Jugoslaviji

Nijedna čaša što se pije,
nijedna trobojka što se vije,
naša nije.

Zdravo da si mi Zagorče crni,
lukavi, zloslutni, tvrdoglavi,
ja te volim.

Zdravo, vi tamo gde je mesečina meka,
svakog ću brata, što zaseo čeka,
da prebolim.

Zdravo, svi, redom, gustih obrva,
mutna oka, tužnih pesama,
strašna braća.

Ista je naša psovka prva,
nož i devojka nasred sela
i stid domaća.

Zdravo, naše obesne žene!
Istom su suzom, bolom i strašću
košulje i svadbe nam izvezene.

A svetkovina što vino pije,
slave i crkve šta nas se tiču?
Suza sa oka još krenula nije,
još telali mesto mrtvih viču.

Zdravo, na domu mrki pogledi,
mržnja i svađa.
Zdravo, u sramu, pokoru, bedi,
braća smo, braća!
 
za danas zavrsavamo sesiju... muskom pesmom :)


Volo bih stajati u jednoj crnoj gardi,
a perjanica bela da mi leprša visoko.
Da imam brčiće smeđe i vrlo male,
pa kad bi zorom sve zavese popadale
i poklonivši se ravno zlatni elabardi...
kad prođe, da na meni stane kraljičino oko.
Da me zapita meko, ko kad bi leptir šuško:
Što si uvek tužan?
Smešeći se počast bih šinuo
i tiho rekao: Jer sam muško.

Posle da je godinama tuda nema.
Jedno veče da, iznenada, opet, tuda lovi,
i zvezdana, majska, noć da mi je na grudi,
rujnu od žudi, baci, svu bledu od žudi.
Da zasuzi, zagrli, rukama obema,
gola kao potok, sa bedrima kao labudovi.
Da me zapita meko, ko kad bi leptir šuško:
što si uvek tužan?
Ja bih mačem počast šinuo
i tiho rekao: Jer sam muško.

Jedne lepe jesenje zore rujne,
da me na izdanku nađe, pod kikotom truba.
Nežna kao bela ruža, čista kao rosa,
da dotrči zadihana, vrela, bosa,
suzna zbog zore jesenje, blage, nečujne.
Ja bih se digo, i, kad bi ko leprš goluba,
viknula i zaplakala, ko kad bi lepir šuško:
Reci, zbogom, zori.
Macem bih počast šinuo i tiho rekao:
Tužno je biti muško.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top